KONAČNO !

      Demerje od 1916. godine administrativno pripada Zagrebu, a nakon izdvajanja Općine Stupnik postalo je i jednim od „vratiju“ Grada. Ovih je dana nakon višegodišnjih zahtjeva  konačno postavljena i ploča koja svakom namjerniku daje na znanje gdje se nalazi.

         Isto tako jednoj (danas minornoj) političkoj grupaciji u Demerju valjda će konačno biti jasno gdje žive, budući da su  svojevremeno pokušavali prekrajati unutargradske  granice, pri čemu im je jedan od „argumenata“ bio da „Brezovica nije u Zagrebu“. Danas je, nadam se, svima sve jasno!

SRETAN DAN ŽENA

Svim pripadnicama ljepšeg spola, a posebno svim posjetiteljicama ovog bloga, želim

      Sretan 8. ožujak, dan žena !

ČETRDESETNICA

U KORIZMI SE NIČEG NE ODRIČEM 

ODLUČIH: moje vrijeme korizme neće biti vrijeme ODRICANJA, nego vrijeme ODABIRANJA.

ZATO ODABIREM:
- put strpljivosti prema onima koje baš i ne volim;
- put slušanja prema onima za koju mišljah da mi i nemaju što pametno reći;
-  blagosti prema onima koji se grubo odnose prema meni i drugima;
-  blizine prema onima koje i ne susrećem često, a znam da su usamljeni;
- put razumijevanja prema onima čije postupke ne shvaćam;
- put svjetla prema onima koji ne vide druge i boga u njima;
- put puta prema onima koji ne žele ili ne znaju kako krenuti stazama vjere
- put istine prema onima koji žive u krivim predrasudama
- put života prema onima koji ne vide veličinu božjeg dara darovanog im u njihovom postojanju
- put ljubavi prema svima koje mi je bog darovao.
Zaista, bilo bi lakše odreći ih se, ali: ove korizme ja odabirem put prema svojoj braći i sestrama

A želite li postiti pogledajte kako:

A DA POČNEMO OD SEBE?

   

 
        Sam život jest promjena. Jer kada bi bio statičan, kada se ne bi kretao i kada ne bi bio u stalnoj mijeni ne bi ni bio život!  Mijena je dakle stalna, a to onda znači da kada priželjkujemo bolji život onda ustvari priželjkujemo kvalitativnu promjenu, naravno onu koja ide u uzlaznome pravcu.

         No manimo se filozofiranja, jer i bez puno, ili bolje reći bez ikakvog promišljanja svakome je jasno da kvaliteta današnjeg života klizi silaznom putanjom, i to ne samo u Hrvatskoj. O uzročnosti financijsko-materijalne komponente pada kvalitete današnjeg života puno je toga rečeno i napisano, a osobno sam sklon uvjerenju onih koji tvrde kako je aktualna ekonomska kriza namjerno kreirana od strane bolesno bogatih moćnika iz sjene, koji Svijet vode prema tzv. Novom svjetskom poretku.

         Bilo kako bilo materijalna strana krize nije tema ovog posta, i o njoj ćemo razglabati nekom drugom zgodom. U ovom postu želim se osvrnuti na jedan drugi aspekt pada kvalitete života, i to na onaj koji ne možemo izmjeriti količinom novca ili nekog drugog materijalnog dobra, govoriti ćemo o aktualnim duhovno-moralnim devijacijama odnosno o utjecaju političko-povijesnih okolnosti na mentalitet naših ljudi.

 Sa sigurnošću možemo tvrditi kako danas u našoj zemlji prevladava gubitnički mentalni sklop, čak bih se usudio reći da kao nacija bolujemo od kompleksa manje vrijednosti! Predvođeni amoralnim političkim skupinama (koje smo sami izabrali), gacamo u negativnom nasljeđu dvaju totalitarnih režima, a ono dobro, kvalitetno kulturno i mentalno nasljeđe stečeno u trojedinoj kraljevini izblijedilo je protijekom mnogih desetljeća. I ne samo izblijedilo, čak bi bilo točnije reći kako danas u nama nije ostalo gotovo ništa od Austro-ugarske uljudbe budući da smo se tijekom dviju Jugoslavija previše poistovjetili sa našim istočnim susjedima.

Za one koji će mi radi ove tvrdnje skočiti na glavu za početak podastirem samo jedan mali primjer gruntovnice koje su do dolaska jugosrpske čizme bile vođene austrijskom pedantnošću, dok je stanje zatečeno po raspadu zadnje Jugoslavije više nego katastrofalno[1], što je naravno posljedica bizantske radne inferiornosti. Nažalost,  ta površnost, neodgovornost, i lijenost, dodatno su zacementirane svime što je proizašlo iz one poznate parole „Snađi se druže“, a koju smatram izvorom mnogih zala kojima smo danas svjedoci i čije posljedice moramo trpjeti. Jer, snalazili su se drugovi kako su znali i mogli, ali sve dok su bili pod totalitarnom kontrolom njihovo snalaženje uglavnom je bilo unutar donekle podnošljivih granica. U posljednjem desetljeću bivše Juge, nakon Brozove smrti, stvari su se polako počele otimati kontroli: apetiti drugova su porasli, a javljaju se i začeci korupcije visokog školstva koja će kasnije, po osamostaljenju, toliko uznapredovati da će biti najveći uteg u demokratizaciji i svekolikoj uljudbi hrvatske države.

Dakle, površnost, neodgovornost, lijenost itd., koje su danas prisutne kako među širim narodnim/radničkim masama, tako i među društveno-političko-vlasničkom „nadgradnjom“, nisu prirođene hrvatskom nacionalnom biću. Ove (i druge) negativne karakteristike uzrokovane su negativnim nasljeđem dviju Jugoslavija. Dokaz za prethodnu tvrdnju imamo u našim iseljenicima, koji promjenom okruženja postaju marljivi, pedantni i odgovorni, što po svojoj prirodi i jesu.

Domaće je pak okruženje još uvijek problematično, budući da su gore spomenuti drugovi presvukli kapute, i dok je cvijet Hrvatstva svojom krvlju crtao granice Ove Države, gospoda bivši drugovi malo po malo rastočili su gotovo sve temelje materijalne egzistencije građana. Rastakanjem  temelja zdrave ekonomije našli smo se u stanju iz kojeg niti najveći radoholičari,  najmudriji gospodarstvenici i najspretniji poduzetnici ne vide izlaza, a stotine tisuća ljudi je ostalo bez ikakve mogućnosti privređivanja. One pak koji imaju sreće još raditi možemo podijeliti u dvije temeljne grupacije: one koji na bilo koji način rade za „državu“, i one zaposlene u tzv.realnom sektoru.

Zaposlenicima u državnim službama gotovo da   i nisu umanjivana radna prava u odnosu na bivšu državu, a to je postignuto jakim sindikalnim akcijama ranih devedesetih. Danas ipak dolazi do reduciranja radničkih prava i u javnom sektoru, te je pod pritiskom svjetskih moćnika izvjesno izjednačavanje javnog s realnim sektorom, na čemu zdušno radi sadašnja sluganska vlada. No unatoč priličnoj zaštićenosti, u javnom su se sektoru događale i te kako velike promjene na gore. Od devedesetih na ovamo kao rezultat neprikrivenog nepotizma  buja zapošljavanje, posebice u birokratskim zanimanjima, a paralelno s time dolazi do sve većeg zapostavljanja stručnosti na svim poljima tako da danas na mnogim mjestima umjesto kvalitetnih i stručnih ljudi imamo politički podobne s jedne, i ariviste s kupljenim diplomama s druge strane. Usuđujem se tvrditi kako je korupcija u visokom školstvu jedan od glavnih uzročnika stanja u kojemu se danas nalazimo.

Na drugoj pak strani imamo zaposlene u realnom sektoru koji su na svojim plećima najviše osjetili prelazak iz jugosocijalizma u divlji kapitalizam. Oni i danas rade u gotovo robovlasničkim uvjetima od čega ih traljava državna vrhuška nije u stanju, a i ne želi zaštititi.

Dakle, u svim segmentima društva postoje devijacije kojima su isto tako svi nezadovoljni, te zadovoljnom  izgleda jedino politička oligarhija iako zato nemaju baš osobitog razloga.

Svi priželjkujemo promjene ali se postavlja pitanje jesmo li se mi sami zaista spremni mijenjati!? Moramo naime biti svjesni činjenice kako je kriza toliko duboka da teško može biti riješena (i) bez promjena nas samih kao pojedinaca koji tvore ovu bolesnu cjelinu. Pogledajmo kako to izgleda na par karakterističnih primjera:

-  Kritiziramo nesposobnu vladu i parlament. Međutim, žalosna je činjenica da smo ih mi sami izabrali. Sada kada je vrag  odnio šalu svi vičemo: „nisam ja glasal za njih“, a ipak je nemoguće da glas dva-tri bedaka ikoga dovede na vlast. Za to je ipak potrebno mnogo glasova. Dobro, reći ćete, pogriješili smo. Ali kada bi tu pogrešku trebalo javno iskazati na recimo demonstracijama, onda se je jako teško oteti udobnosti domeka , a uostalom „i kaj ja tu morem“!

-  Državni uredi, službe i  agencije su korumpirani. Vjerojatno jesu. Ali kada nam zatreba upis u gruntovnicu, potvrdu da pokojna prababa više nije živa ili pak neki drugi papir, odmah se sjetimo šulkolege ili daleke rodice koja radi u općini, ne bi li izbjegli čekanje u redu. Ne daj bože ako nam treba nešto složenije, tada smo spremni preokrenuti i nebo i zemlju u potrazi za što debljom „špagom“.

-  Zdravstveni sustav je korumpiran.  Ovo ćemo glasno tvrditi sve dok se ozbiljno ne razboli bliski član obitelji. E, tada okrećemo ploču i bacamo se u potragu za šogorove kume sestričnom koja doduše radi u susjednoj birtiji, ali je njezina teta firmana kuma glavnoj sestri na X.  odjelu, koja je pak bivša žena od doktora koji jedini može pomoći. Naravno, novac i sve vrste darova, od čokolade do pečenog odojka i pršuta uopće nisu u pitanju, ta ipak je riječ o zdravlju! Kad pak nismo baš prejako bolesni, ma kojem je doktoru opće prakse naškodio kakav poklončić, a i njegova medicinska sestra će uz dvajspetdeka kave biti ljubaznija. Bože moj, i zubar će krunicu malko ubrzati ak mu nekaj donesemo…

-  Prometni policajci su podmitljivi. Poneki policajac zasigurno i je podmitljiv, ali kada se dogodi da nas ulove u „nehotičnoj“ prebrzoj vožnji, ili nekom drugom sranju, brzo se sjetimo sudruga iz vojske ili s ratišta, a koji poznaje podzapovjednika policijske postaje Vranino selo, koji je pak kum od nadređenog policajcu koji vas je haltovao. I onda na kraju: „vrag jebi mater kompjuterizaciji, radi koji si niš više nemreš pomoći“,  a zato nije mogel pomoći niti prije spomenuti kum…

-  Danas se ljudi uopće ne znaju parkirati. Makar je u ovome jako puno istine, to znaju tvrditi i oni koji se pravila pridržavaju samo tamo gdje su sigurni da neće izbjeći kazni. Ma pogledajte samo parkirane ispred ulaza u Mercatone, oni bi, unatoč tome što tamo ima barem tri rali parkirališta, parkirali na samome ulazu.

-  Većina Hrvata, preko 90%, su katolici. Ako je to tako, baš me zanima tko je onda glasao za ove što su danas na vlasti: ateiste i agnostike. Isto me zanima odakle su došli svi ti silni lopovi, psovači, kockari, lažovi, brakolomci, i da ne nabrajam dalje. Teško da bi svi stali među onaj sitni postotak onih koji se ne izjašnjavaju vjernicima!

Mogli bi još dugo ovako nabrajati, pričati o zapošljavanju preko veze, o kupovanju mirovina, o kupovanju raznih diploma, o neplaćanju i utaji poreza, krivokletstvu, itd, itd.

Sve se ovo ne događa bez nas, i svi smo se nažalost navikli komotnom tumačenju pravila onda kada je naša koža u pitanju. Isto tako svi bi htjeli promjene prema uređenome društvu. Zato ponavljam pitanje iz naslova ovog posta:

A da počnemo od sebe!?

---

[1] Zagrebačka gruntovnica još uvijek nije sređena, pa u njoj i dan danas, kao posljedicu jugosrpske „pedantnosti“ možete vidjeti da je brezovička župna crkva upisana kao „Crkva Velike gospojine“!

DEMERSKE KRČEVINE

          Vjerojatno nisam jedini kojemu se čini kako vrijeme sve bržije protiče; prije smo u danu, tjednu ili godini nekako stigli obaviti puno više posla nego je to slučaj u sadašnjem vremenu, a bez da smo imali na raspolaganju sva današnja čuda tehnike i tehnologije. Naravno, bilo je tada i više vremena za sebe, a i za druge, za posjećivanje i druženje, a bez imalo straha da je moj stav rezultat godina koje nosim na plećima – tvrdim da je kvaliteta života prije bila kud i kamo bolja nego danas, siromaštvu i oskudici usprkos.

         Eto, započeh post  zazivanjem nekih mirnijih vremena, valjda zato što mi je vrijeme od posljednje objave na ovome blogu nevjerojatno brzo procurilo kroz prste, i zato što materijal za ovaj post još od nedjelje stoji neobrađen i nespreman za objavljivanje. Zato, primimo se posla i krenimo na - demerske krčevine!

         Demerske krčevine rubni su dio naših obradivih površina smješten između naplatne postaje Demerje i šume. Ovo nisko i močvarno područje nekada je bilo obraslo šumom dok ga naši davni preci  mukotrpnim krčenjem nisu pretvorili u pašnjake i pokoju oranicu, jer zemlja je nekad bila blago, i svaki je zemljoposjednik želio imati što veću površinu. Bilo je to tako od davnina, najraniji povijesni izvori govore kako je još u rimsko vrijeme na širem demerskom području zemljoradnja bila glavna ekonomska okosnica. I tako je, uz ostale demerske posjede, vodotopna krčevinska zemljica sve do devedesetih godina prošlog stoljeća održavana, košena ili orana, ili pak na neki drugi način davala nekakvog roda ili prinosa, uglavnom nitko nije dopuštao šumi da ponovno „osvoji“ ovo područje. „Naslonjene“ na šumu, ispresijecane međama i pokojom živicom ili pak ukrašene ponekim usamljenim stablom, krčevinske livade i pašnjaci na kojima je stoka mirno uživala u sočnoj paši, tvorile su vrhunaravan pitoreskni krajobraz, koji danas živi tek u sjećanjima starijih mještana.

         Nakon početka već spomenutih devedesetih godina nadirući žrvanj velikih promjena zauvijek je izmijenio dotadašnji način života i privređivanja, a krčevine su svojim vlasnicima postajale više teret i obaveza nego izvor prihoda. Kako su godine odmicale sve je više parcela bivalo zapuštenim, a priroda je svojom neumitnom snagom i upornošću ponovo polako preuzimala ono što joj je prije više stoljeća oteto.

         Danas je ima još oko tridesetak posto površina koje se redovito ili povremeno kose ili na neki drugi način obrađuju, dok je sve ostalo zaraslo u šumu ili nisko raslinje…  

                                Na jednu od još rijetkih livada pada sjena drveća iz obližnje šume

Područje je mjestimice jako močvarno tako da su neki dijelovi dobar dio godine pod vodom

Ovdje smo nekada sušili i skupljali sijeno

Raskošni hrast kitnjak nekada je bio dekoracija livadama i pružao hlad umornim težacima

Budući da ovdje sada ima više divljači, lovci su sagradili čeku

Pogled s čeke prema Demerju

      

Drijemovac i šafran  najavljuju  nam ponovni dolazak proljeća...

Malo o Mjesnom odboru

  

          Dosad sam u više navrata dobivao upite o području rada i ovlastima vijeća mjesnog odbora.   U većini slučajeva su to razložni i pristojni  upiti zainteresiranih mještana ali sam se nažalost susretao i s „pitanjima“ čiji je osnovni cilj provokacija i omalovažavanje, a nedavno se jedan „gospodin“ izvolio osvrnuti i na moje fizičke nedostatke. (Što me ne čudi, s obzirom na to da je njegov svjetonazor proizašao iz šume.)

           Kako bi približio rad MO što većem broju mještana niže citiram sve što je o ovlastima i načinu rada vijeća mjesnih odbora propisao zakonodavac, iako se kladim da gore spomenuti“gospon“ ovo neće pročitati:

Ovlasti i način rada vijeća mjesnog odbora

 Člankom 98. Statuta Grada Zagreba propisano je da vijeće mjesnog odbora:
1. donosi pravila mjesnog odbora;
2. donosi financijski plan i završni račun;
3. odlučuje o raspolaganju imovinom mjesnog odbora;
4. donosi poslovnik o svom radu;
5. donosi program rada i izvješće o radu;
6. bira predsjednika i potpredsjednika vijeća;
7. razmatra pitanja koja neposredno i svakodnevno utječu na život i rad građana koji žive na području određenoga mjesnog odbora, a posebno u vezi s uređivanjem naselja, zaštitom djece, mladeži i starijih osoba i skrbi o njima te sa zadovoljavanjem zdravstvenih, kulturnih i športskih potreba građana;
8. saziva mjesne zborove građana;
9. predlaže mjere za unapređivanje uvjeta života i rada tijelima nadležnim za njihovo rješavanje;
10. predlaže vijeću gradske četvrti plan malih komunalnih akcija za svoje područje;
11. inicira postupak izmjene područja mjesnog odbora;
12. organizira i provodi civilnu zaštitu na svojem području;
13. obavlja i druge poslove koji su mu povjereni gradskim odlukama i drugim propisima.
Vijeće može održati sjednicu ako je nazočna većina članova vijeća, a odlučuje većinom glasova nazočnih članova.
Pravila mjesnog odbora, financijski plan i završni račun, odluke o raspolaganju imovinom, poslovnik o radu vijeća mjesnog odbora i odluku o izboru predsjednika i potpredsjednika vijeća, vijeće mjesnog odbora donosi većinom glasova svih članova.
-----------------------------------------------------------------------------------------------         
            Iz ovoga je vidljivo kako vijeće MO ipak nije „djevojka za sve“ , odnosno ono jest na usluzi građanima ali ne može rješavati baš sve situacije i probleme. Tako se npr. građani u slučaju kada primijete kršenje odredaba o komunalnom redu mogu obratiti komunalnom redarstvu: područni odsjek Novi Zagreb - istok, Novi Zagreb - zapad, Brezovica                                                                                                                                 Voditelj odsjeka, Mirela Deveničar
Sjedište: Zagreb, Avenija Dubrovnik 12

Kontakt: tel: 658-5586, faks: 658-5547

nadzor komunalnog reda u gradskim četvrtima Novi Zagreb - istok, Novi Zagreb - zapad i Brezovica

ZA RAZMIŠLJANJE

         Iako je donji tekst već više puta „procilkulirao“ elektronskim medijima, u vrijeme sveopćeg crnila i jamranja na sve i svakog, možda  se nije loše ponovo prisjetiti ovih činjenica…

Razmislite o ovome:

Ako ste se jutros probudili zdraviji no bolesniji, sretniji ste od milijun ljudi koji neće dočekati idući tjedan.

Ako nikada niste osjetili opasnost bitke, osamljenost zatočeništva, agoniju mučenja ili ugrize gladi, sretniji ste od 500 milijuna stanovnika ovoga svijeta.

Ako možete otići u crkvu bez straha i bez opasnosti da vam prijete, da vas hapse, muče ili ubijaju, sretniji ste od 3 MILIJARDE ljudi ovoga svijeta.

Ako u vašem hladnjaku ima hrane, na vama odjeće, nad glavom imate krov i krevet u koji ćete leći, bogatiji ste od 75% stanovnika ovoga svijeta.

Ako imate račun u banci, novac u novčaniku i nešto sitniša uokolo u nekoj kutijici ili zdjelici, pripadate među 8% najbolje stojećih ljudi na svijetu.

Ako su vam roditelji još živi, a uz to još uvijek u braku, spadate među uistinu rijetke sretnike

Ako možete pročitati ovu poruku, upravo ste dvostruko blagoslovljeni: jer ne spadate među 2 milijarde onih koji ne znaju čitati, i jer je netko mislio na vas.

Netko je jednom rekao:

Radi kao da ti novac nije potreban.
Voli kao da ti nitko nikad nije nanio bol.
Pleši kao da te nitko ne gleda.
Pjevaj kao da te nitko ne čuje.
Živi kao da je raj na Zemlji