petak, 30. kolovoza 2013.

VRIJEME I SVRHA



  
 
       Danas je, eto, na demersku kapelicu postavljen sat. Običan i jeftin. Bez neke posebne prigode ili plana, namjere ili očekivanja. I bez iluzije da će dugo trajati. Jer svemu prođe vrijeme, i onome što je od Tvorca stvoreno, i onome što je ljudskim rukama napravljeno, pa će tako ovaj sat jednom biti zamijenjen drugim, novim.
         U međuvremenu, dok bude trajao njegov radni vijek, nadajmo se da će ovaj sat dobro služiti svojoj svrsi, odnosno točno nam pokazivati vrijeme. I ne samo to, osim što će nam pokazivati vrijeme i podsjećati nas na sveopću prolaznost, neka nas ovaj sat pokoji put natjera na razmišljanje o tome kako smo darovano nam vrijeme utrošili!? Jesmo li možda mogli  učiniti više? Jesmo li mogli nešto učiniti bolje? Jesmo li činili ispravno?
         I konačno najvažnije pitanje koji bi si svatko morao postaviti: Jesmo li svoj dom, ulicu, naselje, mjesto, grad, - jesmo li ovaj svijet učinili makar mrvicu ljepšim i boljim mjestom za življenje, nego je to bilo prije našeg/vašeg obitavanja na/u njemu?
         Zasigurno bi većina odgovora bila kako smo mogli više, bolje i/ili ispravnije, ali kada toga postanemo svjesni obično je prekasno za promjenu jer je vrijeme već gotovo isteklo. Stoga novopostavljeni sat neka nam prvenstveno bude podsjetnik na protijek vremena u kojem trebamo i moramo ispuniti svoju svrhu. Pozivam vas zato i na konkretnu promjenu: nemojte se držati samo vlastitih domova i dvorišta, ponekad učinite nešto i za opće dobro. Ne trebaju to biti nekakva velika djela niti odricanja, biti će dovoljno da kad-kad pometete ulicu ispred svoje kuće, ispravite prevrnuti prometni znak ili ploču s imenom ulice, pokosite jarak ispred svog imanja, pokupite odbačeno smeće, orežete granje koje remeti zračni prostor ceste, zovete vaše izabrane predstavnike i tražite poboljšanje kvalitete življenja, svojim pozivom natjerate javne službe i službenike da bolje rade svoj posao. I još mnogo toga možete učinili ne bi li ovaj svijet učinili ljepšim mjestom za život, a vi ispunili svoju svrhu.

nedjelja, 25. kolovoza 2013.

(NE)LIJEPA NAŠA ŠKOLICA



         Prvi dan škole najvažniji je događaj u životu djeteta koji se zacijelo svakome zauvijek urezuje u pamćenje, iako se možda mi stariji tog događaja iz djetinjstva sjećamo onako,  tek kroz maglu. Svake jeseni novi naraštaji po prvi put proživljavaju ovaj uzbudljivi dan, mjesecima se unaprijed opremaju i pripremaju za prvi dan škole, željno iščekujući prvi susret s novim društvom i novim okruženjem.
         Upravo o okruženju želim progovoriti u ovoj pričici. I to o okruženju, okolišu, dvorištu ili kako to već želite nazvati, naše demerske školice. Na pisanje ovog teksta potakla me primjedba jedne djevojčice, koja će ove godine poći u prvi razred. Kada joj je njezin  tata pokazao školu koju će pohađati djevojčica je uskliknula: „Kako je ružna moja škola!“
         Naravno, sada se je tata kao dobar roditelj, morao iz petnih žila potruditi kako da joj  bar malko uljepša stečenu sliku, ne bi li spriječio stvaranje odbojnosti prema školi.
         Ovim je usklikom potvrđena poznata dječja nevina iskrenost, djevojčica je izrekla istinu, istinu od koje mi stariji već dulje vrijeme uglavnom okrećemo glavu: dvorište područne škole Demerje ne samo da je ružno, neodržavano i neuredno, ono je, kao što se na donjim slikama možete uvjeriti opasno za boravak djece.
         Moram priznati kako malo toga znam o funkcioniranju i ustroju rada OŠ Brezovica (Područna škola Demerje je njezina filijala), mogu pretpostaviti s kakvim ograničenim sredstvima rade, ali zacijelo imaju nekakvog domara (mi stariji bi rekli podvornika) koji bi makar malo, i bez novaca okoliš škole doveo u kakav-takav red. Isto tako, iako ne znam kako to regulira Zakon, tvrdim da bi dvorište trebalo biti ograđeno, a u svezi ograde podsjećam odgovorne u OŠ Brezovica  da su mještani Demerja 2007. godine sami obnovili ogradu: kako ona danas izgleda bolje je i ne govoriti. I nije kriv samo vandalizam, jer sve što ljudi naprave treba i održavati.
         Isto tako se svi sjećamo da je učionica nedavno uređena i opremljena donacijama i radom roditelja i mještana, pa se nameće pitanje: zar nadležno ministarstvo ne može (ili ne želi) baš niti lipe uložiti u ovu školu! Unatoč uloženom novcu i trudu roditelja i drugih mještana, stara zgrada demerske škole vapi za temeljitom obnovom. Kako je u ovom kriznom vremenu teško doći do sredstava, kao vijećnik Vijeća Mjesnog odbora Demerje, pokrenuo sam inicijativu za temeljitu obnovu naše škole (koja je zaštićeni spomenik kulture) iz kohezijskih fondova Europske unije. Nadam se kako će se i školske vlasti, kao i gradska uprava potruditi oko realizacije ove inicijative.
         Do nekog kvalitetnijeg i trajnijeg rješenja, pozivam upravu škole da makar očisti dvorište od potencijalno opasnog građevinskog  smeća. A o dvorištu škole kakvo je bilo u mojem djetinjstvu izgleda da možemo tek sanjati. Valjda su „lepi dečki“, lupinusi, lepe Kate i drugo cvijeće iz tog vremena otišli u mirovinu. Umjesto njih danas oko škole nažalost uspijeva jedino smeće, a u centralnoj školi osim smeća, i grafiti.

Više nego neuredan pristup: žardinjere s korovom, smeće, zapuštene kante za smeće

Daska s čavlima! Nakon snimanja čavle sam okrenuo prema dolje...

Raspadnute vreće: ovo smeće tu stoji godinama

Stražnja strana podsjeća na napušteno gradilište

Raslinje na mnogim mjestima nadkriljuje zgradu, i tako pridonosi njenom propadanju

Uništena ograda

Kolni ulaz nema vratiju

I ovdje su prije bila vrata...



subota, 24. kolovoza 2013.

BLOGER U TOPLICAMA



  


      Jučerašnji petak je već polako najavljivao skorašnju promjenu vremena, ali to nije vašeg blogera i njegovu ekipu spriječilo da  provedu jedan lijep i sadržajan dan u Top-termama Topusko. Iako je glavni razlog našeg dolaska u toplice bio posjet uvaženom susjedu koji tamo liječi svoju bolesnu kičmu, iskoristili smo prigodu za cjelodnevni  užitak u blagodatima ljekovite termalne vode i kasnokolovoskog sunca. 

        Smještenost Topuskog na 50-tak kilometara od Karlovca, otprilike isto toliko od Siska, te 80-tak kilometara od Zagreba, načelno bi trebala biti pogodnost za uspješni lječilišni turizam. Ipak sam stekao dojam da ovaj hrvatski biser jedva preživljava, a za intenzivniji bi se razvitak valjalo svojski potruditi, i naravno uložiti nemala financijska sredstva. Glavna prednost koju Topusko ovog trena može ponuditi je neusporediva kvaliteta termalne vode, te mirni ladanjski ugođaj kao opreku nekim razvikanim topličkim destinacijama, koje je upravo ta velika popularnost pretvorila u mravinjake, u kojima se je unatoč neprijeporno kvalitetnijim sadržajima gotovo nemoguće opustiti. Zacijelo je slika Top-termi vikendom puno drugačija, ali mene je osobno ipak fascinirala mirnoća koja tamo vlada radnim danom, te ću svakako nastojati još koji topao jesenji dan provesti u Topuskom.











četvrtak, 15. kolovoza 2013.

UZNESENJE MARIJINO



Kako za današnji blagdan nisam pripremio poseban post, upućujem štovano čitateljstvo na prošlogodišnji post, a koji može vidjeti ovdje.
 


MAJCI BOŽJOJ

Obećajemo da ćemo Ti ostati vjerni i iskreni štovatelji.

Vjerni dok budu žuborili potočići naši,
šumile rijeke naše,
dok se bude pjenilo sinje more naše.

Vjerni dok se budu zelenile livade naše,
dok se budu zlatile njive naše,
dok se budu sjenile tamne šume naše,
dok bude mirisalo cvijeće

domovine naše!


Bl. Alojzije Stepinac,
u zavjetnoj propovjedi u Mariji Bistrici, 7. srpnja 1935.




ponedjeljak, 12. kolovoza 2013.

MALE KOMUNALNE AKCIJE 2013.

Kutičekovo novo ruho, nažalost samo do pola

Zacrnjena ulica Štuk


         Ostvarivanje plana malih komunalnih akcija za ovu godinu već je započelo, pa je i red da vas upoznam s njegovim sadržajem. Budući da već ima kojekakvih rekla-kazala tumačenja, namjera mi je upoznati vas sa nekim bitnim činjenicama vezanim za rečeni plan:

         1.    Plan malih komunalnih akcija za 2013. godinu donijelo je Vijeće gradske četvrti Brezovica u prošlom sazivu. Sukladno tome ni sadašnji saziv Vijeća mjesnog odbora Demerje nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj plana.
         2.  Redoslijed provođenja pojedinih akcija iz plana je potpuno nevažan, a o njemu odlučuju izvođači radova.
         3.    Obim i sadržaj  izvođenja radova predviđen Planom nije moguće mijenjati tj. ne može se raditi ništa što nije bilo predmetom javnog natječaja.
         4.      Niže je objavljen samo izvod  iz Plana malih komunalnih akcija GČ Brezovica za 2013. godinu koji se odnosi samo na Demerje, dok cijeli Plan MKA možete pogledati ovdje (klikom  na riječ ovdje).



Na temelju članka 82. stavka 1. točke 4. Statuta Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba 19/99, 19/01, 20/01 - pročišćeni tekst, 10/04, 18/05, 2/06, 18/06, 7/09, 16/09, 25/09, 10/10 i 4/13) i članka 14. stavka 1. točke 4. Pravila Gradske četvrti Brezovica (Službeni glasnik Grada Zagreba 20/02, 14/06 i 9/10), Vijeće Gradske četvrti Brezovica, na 59. sjednici, 10. travnja 2013., donijelo je

                                                          PLAN

                            malih komunalnih akcija Gradske četvrti Brezovica za 2013.

Članak 1.

Plan malih komunalnih akcija Gradske četvrti Brezovica za 2013. (dalje u tekstu: Plan) sadrži planirane akcije što se odnose na gradnju, uređivanje i održavanje manjih objekata komunalne infrastrukture i drugih manjih javnih objekata kojima se poboljšava komunalni standard građana.

4. JAVNOPROMETNE POVRŠINE I OBJEKTI 

4.1. NOVE AKCIJE U 2013.

3.
Demerje, Demerska do kraja naselja
Demerje
uređivanje kolnika d=60 m, š=4 m, s izgradnjom okretišta
42.118,00
4.
Demerje, Kutiček
Demerje
uređivanje kolnika, d=100 m, š=3,5 m
65.536,00
5.
Demerje, Štuk - nastavak do kraja
Demerje
uređivanje kolnika, d=70 m, š=4 m
66.852,00
6.
Demerje, Ul. Josipa Lončića od k.br. 2 do 12
Demerje
odvodnja oborinskih voda sa zacjevljenjem i uređivanjem propusta, d=80 m
122.692,00
7.
Demerje, Topolje kod raskrižja s Ulicom Gorana Šivaka
Demerje
uređivanje propusta d=8 m
12.843,00
8.
Demerje, Ul. Gorana Šivaka kod k.br. 12
Demerje
uređivanje propusta d=8 m
15.710,00
9.
Demerje, Demerska od k.br. 32 do 40
Demerje
odvodnja oborinskih voda sa zacjevljenjem, d=40 m
63.780,00



6.2. AKCIJE U 2013. PRENESENE IZ 2012.

1.
Demerje, Demerska 33
Demerje
postavljanje limenog krova
132.000,00



REKAPITULACIJA

TOČKA
VRSTA AKCIJA
IZNOS (kn)
1.
VODOOPSKRBA
67.470,00
2.
ODVODNJA OTPADNIH VODA
3.486.531,00
3.
SANACIJA JAVNOPROMETNIH POVRŠINA NAKON GRADNJE KOMUNALNE INFRASTRUKTURE
1.007.951,00
4.
JAVNOPROMETNE POVRŠINE I OBJEKTI
2.613.878,00
5.
IGRALIŠTA I ZELENE POVRŠINE
404.468,00
6.
PROSTORI MJESNE SAMOUPRAVE
1.002.137,00
7.
DRUGI JAVNI OBJEKTI I POVRŠINE
2.651.065,00

UKUPNO
11.233.500,00



Članak 2. 

Naredbodavac za provođenje Plana je pročelnik Službe za mjesnu samoupravu.

Članak 3.

Ovaj će plan biti objavljen u Službenom glasniku Grada Zagreba.

KLASA: 026-03/13-01/10

URBROJ: 251-06-02/8-13-3

Zagreb, 10. travnja 2013.

Predsjednik Vijeća Gradske četvrti

Brezovica

Stjepan Cerovski, v.r.



subota, 10. kolovoza 2013.

JAKOB-KALINIĆEV SINDROM



         Protekle smo noći ponovo bili u prilici osvjedočiti se u ispravnost  narodne mudrosti po kojoj „čovjek snuje ali (ipak) Bog odlučuje“. Naslušali smo se kojekakvih predviđanja, prognoza, savjeta, i sličnih „dobronamjernih“ vijesti, a sve to kako  nas ne bi iznenadila jedna sasvim obična ljetna oluja.
         Ali eto, niti oluje nisu što su negda bile. Nekada su oluje dolazile uglavnom bez najave, bez zasjedanja kriznih stožera, bez pročelnika za hitna stanja, i bez novinarskih baljezganja. I, naravno, nisu imale kićena imena poput noćašnje/današnje ciklone „Jakob“. Posljedice su ipak bivale jednake ovim današnjima: ponegdje bi munja zapalila kuću, vjetar srušio pokoje natrulo stablo ili raskrio ponečiji krov, a tuča bi gdjegod u potpunosti opustošila ljetinu. Što se tuče tiče, ne tako davno postojala je poprilično učinkovita raketna protugradna zaštita, koja je zbog nekih interesnih skupina najprije proglašena nazadnjačkom i neeuropskom, a zatim i ukinuta.
      Umjesto zaštite od tuče danas imamo  Kalinićev „Ured za upravljanje u hitnim situacijama. Ovome uredu svojevremeno nije odobrena kupnja bespilotnih letjelica, oklopnih vozila, helikoptera i mobilnih komunikacijskih centara. Čime bi nas onda valjda učinkovitije branili od ljetnih oluja.

         Sve ovo otvara više ozbiljnih pitanja, a  možemo izdvojiti dva najbitnija: društveni parazitizam i utjecaj masmedija na oblikovanje javnog mnijenja. Jer, dok razni društveni paraziti fabriciraju paniku ne bi li tako opravdali svoje postojanje, masovni mediji tu istu paniku šire i na njoj zarađuju. Dakle, i jedni, i drugi žive od istog  „proizvoda“ – magle. Magle koja nažalost sve više zasjenjuje i sužava vidike širokih masa, dok im se pri tom nameće uvjerenje velike i sveopće prosvijetljenosti…
        
         Zato, štovano čitateljstvo, ne nasjedajte na „provokacije“. Oluja i drugih katastrofa uvijek je bilo, a uvijek će ih i biti. Ali u vrijeme, i na mjestu kada i gdje to odredi Onaj Koji je nad nama!

nedjelja, 4. kolovoza 2013.

HODOČAŠĆE


Ako mislite da je na biciklu (pre)mala zastava za sutrašnji Dan pobjede, varate se. Ovo je najveća zastava koju sam ikada objavio na ovom blogu. Ne po veličini već po značaju - pročitajte post!

         Govore nam da živimo u teškim vremenima. To je djelomično  točno budući da su mnogi ostali bez izvora privređivanja, a time i prihoda za preživljavanje. Međutim, svako vrijeme nosi svoje breme, pak su tako razni vlastodršci i u mnogim prijašnjim vremenima i situacijama svoje podanike dovodili do samoga ruba egzistencije. Zato ova naša današnja svjetska ekonomska kriza možda manje ima naglasak na onome materijalnome. Usudio bih se reći da danas preživljavamo prvenstveno krizu morala. A ta kriza morala u zemlji Hrvata nije iznjedrila samo lopovsku pretvorbu, nepoštene političare, lažne (akademske) diplome i titule, nezaslužene privilegije, svakovrsni arivizam, nezakonito bogaćenje i sveopće siromaštvo; ona je iznjedrila nešto najgore što se jednome  (malom) narodu može dogoditi:  sveprisutnu apatiju.
         Zato se svakodnevno susrećemo sa stavovima: „a kaj ja tu morem“, „to tak funkcionira“, „tu se niš neda promijeniti“, „ ja tu ništa ne mogu pomoći, pa sve do onoga „ a kaj me briga“. (Ovaj posljednji zacijelo i sam Bog ubraja u smrtne grijehove.) Ovako tavoreći narod, gubi ili je već izgubio svoju homogenost i nacionalni ponos, pa nas zato ne treba previše iznenađivati to što su političari koji su morali biti predmetom lustracije dovedeni na vlast.
         Isto tako, apatični građani uglavnom „žive“ svoje male živote uopće ne sudjelujući u onome zajedničkom, društvenome, dok su događaji na (uvjetno rečeno) državnoj ili nacionalnoj razini rezervirani prvenstveno za one na i oko vlasti, te za neke više ili manje privilegirane grupe. U takvoj situaciji uopće ne trebamo biti iznenađeni malim brojem onih koji ističu državi stijeg povodom blagdana, a isto tako nas ne trebaju snebivati oni koji i ne znaju što se na određene dane slavi.
         U takvom okruženju ono što bi moralo biti masovna i normalna pojava postaje izuzetkom: nacionalni ponos i domoljublje pojedinca,  Čovjeka, njegova gesta kojom svoju pripadnost nacionalnom korpusu ističe, postaje izuzetkom koji svijetli poput krijesa na vrhu najviše planine.
          Zato, nisam napisao ovaj post da bi vam lamentirao o općepoznatim stvarima, na pisanje me nagnala ljudska gesta mog kolege i prijatelja Josipa, a o čemu se radi pročitajte na njegovoj FB objavi:


         Josip Glavaš dijeli poveznicu.
Sutra ujutro 04.08.13. spremam se biciklom hodocastiti Majci Bozjoj Trsatskoj u Rijeku u spomen na sve poginule branitelje u Domovinskom ratu.Nadam se da cu na taj nacin svim mojim prijateljima sudionicima Domovinskog rata probuditi onaj ugaseni ponos i pokazati im da jos ima ljudi koji misle na njih koji im se dive i koji im neizmjerno zahvaljuju u svemu sto su ucinili za mene moju obitelj za ovaj predivni Hrvatski narod i za ovu predivnu domovinu Hrvatsku kao i Bosnu i Hercaegovinu.
Dragi moji,vitezovi hvala vam na svemu i onako kako ste vi ponosno nosili trobojnicu u ratu dajem vam rijec da cu je ja i moja djeca nositi s istim ponosom u miru.


  
       U međuvremenu, Čovjek kojem je posvećen moj ovogodišnji blagdanski post obavio je svoje hodočašće.
         Nadam se kako će njegova velika gesta barem ponekog natjerati na razmišljanje…
        
         Svim čitateljicama i čitateljima ovog bloga želim

Sretan dan pobjede i domovinske   zahvalnosti !    kao  i
Sretan dan hrvatskih branitelja!