ponedjeljak, 30. rujna 2013.

SLATKO DOLAČKO GROŽĐE




        
      Lani sam nažalost izostao s berbe grožđa u Primorskom Dolcu,  a i godina je, kažu, bila loša. Zato je ove godine  grožđe u Docu obilato rodilo, pa smo se lijepo naradili dok smo sav urod pospremili u konobu ne bi li  slatki plodovi prešli u još primamljiviji oblik – svima milo i drago vino.
         Do Doca sam stigao pomalo izmijenjenom rutom. Budući da je Jakov ima nekog posla u Zagrebu najprije smo stigli u kraljevski Knin, tamo prenoćili, te se u subotnje jutro zaputili prema odredištu. Naravno da sam, bedak stari, nešto morao zaboraviti: fotoaparat je nažalost ostao kod kuće. Zato su ovogodišnje slike ponešto lošije, – snimane su mobitelom, nisu sve uspjele, pa se eto ispričavam i zbog kvalitete, a bogme i zbog sadržaja, jer nisam cijelo događanje baš naročito obuhvatio…





U Kninu mi je svoju sobu prepustio jedan mladi gospon, ups, htio sam reći šjor, koji ne biste vjerovali navija za Hajduk!


Traktor je spreman za polazak u berbu... 



... ali nužne su još neke pripreme za berbu. Za njih je pak potrebna kirurška preciznost, a nitko nije  bolji "kirurg" od Jakova!

 
             Loza je iz ono malo zemlje na kamenu izvukla pravo obilje grožđa.


                                                Ekipa je stigla na odredište







 Privi put u ovom vinogradu, marljiv, spretan, duhovit. Mladić radi kojeg          sam   spreman vjerovati da ova zemlja ima budućnost: Josip
          Moja malenkost: Uz ovoliko kila viška, berba baš i nije lagan posao.


Ne znam radi li Jakov uvijek pozitivnu selekciju, ali ovdje uvijek upoznam drage i simpatične ljude. Ovoga ovdje neću previše hvaliti, jer čitateljice ovog bloga moram unaprijed razočarati: oženjen je...

 

Zagorka, koja je u stvari prigorka, a nitko ne bi rekao da nije Dalmatinka, tijekom godina dobro je usavršila berbu dalmatinskog grožđa.

 
Na mladima svijet ostaje. I Marin svakoga dana, u svakom pogledu, sve bolje - reže pršut. A pršut mu baš i nije mrzak!


          


Eto, tako je to bilo ove subote i nedjelje u Docu. Vidim da sam neke zapostavio što se slikanja tiče, njima obećavam da ću, ako Bog da, iduće godine ispraviti pogrešku. Ukoliko dobijem još koju sliku naknadno ću je dodati ovome postu.
Svim mojim dragim Dalmatinkama i Dalmatincima zahvaljujem na dva lijepa i ispunjena dana, na čašćenju i gostoprimstvu, na toplini njihovih duša kojom me nesebično zasipaju već dvadesetak godina!
Ne odredi li Onaj Koji je nad nama drugačije, i dogodine se nadam ugodnom druženju s ovim dragim i dobrodušnim ljudima!


 

srijeda, 25. rujna 2013.

TUŽNA VIJEST



                       OBAVIJEST O SMRTI

U dubokoj boli javljamo svim rođacima, prijateljima i znancima tužnu vijest da je naš dragi suprug, otac, brat, djed, svekar, tast, šogor, stric, tetak i ujak, gospodin

          LJUBOMIR  RATKOVIĆ
                                                             
dipl. ing.


blago u Gospodinu preminuo u utorak, 24. IX. 2013. u 70. godini života nakon kratke bolesti.
Pogreb dragog pokojnika bit će u petak, 27. IX. 2013. u 14,10 sati iz mrtvačnice na Mirogoju.


                                             Počivao u miru Božjem!


Ožalošćeni: supruga Elizabeta, djeca Marija, Domagoj i Hrvoje, sestre Mirjana, Nada i Ruža s obiteljima, unučad Dorotea, Dominik, Anamaria, Hrvoje, Mihael i Adrian Rok, zet Željko, snahe Danijela i Ivana te ostala tugujuća rodbina




            Uvijek kada neku zajednicu napusti neki njen član, ona se s zahvalnošću prisjeća svega dobrog što je taj preminuli član pridonio toj zajednici. Tako se i Demerje s velikom zahvalnošću oprašta od jednog uistinu posebnog  našeg sumještanina, koji to doduše nije po rođenju, ali to nimalo ne umanjuje njegovu istinsku pripadnost ovom selu. Pokojni g. Ljubo je bio Demerac mnogo više od mnogih onih koji su to samo zato što su ovdje rođeni…
         G. Ljubo u Demerje je došao prije mnogo godina, i ovdje osnovao drvoprerađivački obrt u kojem je zaposlio  respektabilan broj Demeraca, a taj se broj tijekom godina i razvoja posla povećavao, a tek je u zadnje vrijeme nažalost stagnirao jer su to uvjeti na tržištu diktirali. Svi oni koji su za njega radili mogu posvjedočiti kao je g.Ljubo uvijek bio prije svega čovjek, a tek onda poslodavac. Kao svojevrsni kroničar ovog sela mogu posvjedočiti kako nikada nisam čuo da se pokojni Ljubo nekome zamjerio, i isto tako pamtim mnoge darove i donacije koje je ovo selo primilo od ovog dragog čovjeka i suseljana. Za ovu prigodu samo ću podsjetiti sve korisnike našeg Mjesnog doma kako je parket u sali, po kojem već dugi niz godina hodamo i plešemo, donacija našeg Ljube.
         I da ne duljim, mnogo je toga dobrog  što je gosp. Ljubo učinio za Demerje, i nije to samo ono materijalno, on je prije svega i cijelom svojom dušom bio član ove naše zajednice.
         U ime svih mještana Demerja, i u svoje osobno gosp. Ljubi upućujem ono što smo za njegovog života svi propustili: jedno veliko i iskreno HVALA !
          Obitelji i rodbini pokojnika upućujem iskrenu sućut, te ih molim za razumijevanje što zbog ranije planiranog puta neću moći nazočiti posljednjem ispraćaju.


ponedjeljak, 23. rujna 2013.

RADOSNA JESEN




        Kako vrijeme brzo prolazi! Još nismo stigli ni zbrojiti dojmove od ljetnih prilika i neprilika , a već jučer, 22. rujna u 22 sata i 44 minute  započela je jesen. Klimatološke karakteristike jeseni osjećamo već zadnja dva-tri tjedna, a od sinoć  jesen je i službeno započela.
         Godišnje doba kada priroda pravi svojevrsni „završni račun“, i kada kao darove Svevišnjega ubiremo plodove rada ruku čovječjih, stoljećima pisci i pjesnici potpuno neopravdano farbaju pretežito žalobnim bojama. A, jesen sama po sebi nije žalosna. Naprotiv! Ona nas naprosto zasipa obiljem boja, okusa i mirisa, njezin prebogati kolorit slavi bogatstvo raznovrsnosti života, a otpalo lišće ne govori o smrti! Ono je naprotiv vjesnik buđenja novog života koji će nakon zimske stanke nanovo bujati, i koji nema kraja jer se uvijek ponovo i ponovno obnavlja.
         Isto tako, ni ona druga, ljudska životna jesen nije razlog za tugu i žalovanje. Prije je to vrijeme u kojem treba radosno očekivati  onaj posljednji kvartal, zimu-starost kao zasluženo vrijeme mirovanja prije dolaska/prelaska u novi život, kojem se isto tako valja radovati. Općenito  uvijek i svako vrijeme, vrijeme je za radost, jer je čovjek djelo radosne kreacije. Onaj koji nas je na Svoju sliku i priliku stvorio, suština je dobrote. A dobrota nije žalost, ona je suština radosti, dakle jedino je radost ta koja slavi Stvoritelja i stvaranje, Kreatora i kreaciju.
         Ne bi li postigli puninu iskustva svojoj radosti uvijek valja dodati i zahvalnost. A upravo je jesen godišnje doba kada potreba zahvalnosti  najviše dolazi do izražaja, jer smo obasuti nevjerojatnim obiljem na koje jednostavno moramo biti zahvalni. I, ne radi se tu samo o obilju plodova koji su rezultat rada ljudskih ruku: priroda nas nesebično daruje obiljem svakovrsnih plodova, od onih koji nam mogu utažiti glad, pa sve do onih koji mogu izliječiti svaku bolest.
         Baš ti zadnje spomenuti, darovi prirode koji nam mogu pomoći u liječenju svakovrsnih bolesti oduvijek su se u tu svrhu i koristili, a bujajuća ih farmaceutska industrija nikada nije uspjela do kraja istisnuti. Tako još i danas u gotovo svakoj apoteci, uz svu silu umjetnih proizvoda farmaceutike, možemo kupiti i različite čajeve, biljne pripravke, tinkture, kapi i slično. Nažalost tome će uskoro biti kraj, jer kao posljedica monopolizma moćne farmaceutske industrije uskoro slijedi zabrana prodaje raznih biljaka o čemu možete više saznati na ovom linku.
         Kako je uvijek svako zlo za neko dobro, tako nas i ova zabrana prodaje ljekovitih biljaka možda natjera na češće izlete u prirodu na kojima ćemo onda sami skupljati ljekovite biljke za naše boljke i boljkice. A da u ovo jesenje vrijeme u prirodi možete pronaći jako puno zanimljivih, bilo ljekovitih, bilo slasnih plodova, uvjerite se na donjim fotkama s mog jučerašnjeg radnog izleta na Demerske krčevine. Na fotografijama predlažem tri zanimljive biljke o kojima surfanjem možete doći do vrlo zanimljivih informacija, samo ako se potrudite.

Glog  (Crataegus monogyna)

CRNI TRN (Prunus spinosa)

Šipak  (cynorhhodon)

nedjelja, 22. rujna 2013.

Radna akcija



      
Kako je (i) na ovom blogu bilo najavljeno, jučer su djeca i roditelji započeli s uređivanjem okoliša Područne škole Demerje. Na ovu akciju potakla ih je dugogodišnja zapuštenost školskog dvorišta, a kako u ovo vrijeme besparice baš i nije za očekivati pomoć od države ili grada, sami su se prihvatili posla.
         U kakvom je stanju bio okoliš škole pisao sam na postu Nelijepa naša školica, a primjedba jednog od roditelja kako to više sliči nekakvom šumsko-lovačkom domu nego školi, sasvim je dobro opisala zatečeno stanje. Zato je najprije trebalo ukloniti suvišne grane i samoniklo drveće koji su ugrožavali zgradu  i ogradu, a da bi se uopće moglo bilo što započeti vrijedni su roditelji i djeca morali premjestiti odnosno prikupiti gomilu smeća…
         Nažalost, nisam cijelo vrijeme mogao prisustvovati akciji, pa se nadam kako će vam nekoliko mojih slika uspjeti dočarati atmosferu koja je vladala prilikom akcije. Osobno mogu samo reći da sam zadivljen entuzijazmom roditelja, a isto se tako nadam kako će idući put doći i oni koji to jučer nisu mogli.





















subota, 21. rujna 2013.

SITNE DUŠE



         
Prekomjeran je ponos karakteristika sitnih duša. Frajla koja se pravi ili osjeća uvrijeđenom bez da joj itko i prst pokaže, nije frajla. Ipak, svijet je prepun umišljenih primadona: to su one sitne duše koje sebe vide nadprosječno dobrim, a ustvari se radi o ispodprosječnim ili u najboljem slučaju prosječnim personama, ma kojem miljeu pripadale.
         Njih je lako „zapaliti“. dovoljno im je samo reći: „onaj tamo te je krivo pogledao“, i već frcaju iskre na sve strane, bacakaju se i koprcaju, traže si „moćne“ zaštitnike, lažu i objeđuju. A sve samo zato jer misle kako im je uskraćena pozornost i „zasluženo“ divljenje. Ne znaju se i ne mogu uklopiti u sopstvenu prosječnost, znaju funkcionirati jedino ako su one „glavne“. A glavne ne znaju biti, tako nisu doživljavane čak niti od svojih istomišljenika…
         Od prije opisanih sitnih duša još su gore jedino one koje ih na njihovu oholost potiču, a isto su tako uvjerene u svoju, labavom produhovljenošću potkrijepljenu, neprikosnovenu ispravnost!
         Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je namjerna.

srijeda, 18. rujna 2013.

Nova akcija Vijeća roditelja PŠ Demerje



Priopćenje potpredsjednika Vijeća roditelja prenosim u cijelosti, nemam što dodati, jedino vas pozivam da tekst pročitate do kraja i odazovete se ovoj hvalevrijednoj inicijativi:


Osnovna škola Brezovica
Područna Škola Demerje
18.09.2013.godine 

Predmet: Uređenje okoliša i objekta područne škole Demerje

Poštovani roditelji,
Početkom nove školske 2013/2014 godine započeli smo niz aktivnosti vezane uz uređenje objekta i okoliša područne škole Demerje.
  1. Sakupljanje sredstava:
Aktivnosti već prije započete po prethodnim generacijama, koje obuhvaćaju sakupljanja sredstava, te parcijalna uređenja prostora škole od strane roditelja i mještana naselja Demerje.
Trenutne nastavne aktivnosti obuhvaćale bi:
  1. Uređenje vanjske ograde
  2. Uređenje okoliša odvoz  otpada
  3. Dodatno vanjsko osvjetljenje škole
  1. Radne akcije roditelja:
U Subotu 21.09.2013. godine u 10:00 sati započeli bi akciju rušenja stabla koja ugrožavaju objekt, te rezidba grmova i grana.
Akcija bi obuhvaćala i odvoz otpada iza škole u suradnji sa roditeljima koja imaju priključna vozila kako bi otpad izvezli iz kruga dvorišta.
Ujedno molimo roditelja koji imaju motorne pile da iste za navedenu akciju donesu, te je za navedenu aktivnost potrebno ponijeti i više ljestve ili lojtre.

  1. Uređenje prostora koji se koristio za stanovanje
Uređenje dijela prostora škole koji se koristio za stanovanje započeti će teko po dobivanju pisanog rješenja o namjeni od strane Ravnatelja. Na održanom sastanku 03.09.2013. godine uz prisustvo ravnatelja gospodinom Ivanom Kostenjakom i predstavnika MO prostor bi se mogao koristiti za:
  • Malu školu
  • Blagovanje, igraonicu, računalnu prostoriju i zbornicu.
  1. Uređenje škole putem institucija Republike Hrvatske, Grada Zagreba  i EU Fondova
u utorak, 03.09.2013. održan je sastanak u PŠ Demerje na kojem su sudjelovali predstavnici Mjesnog odbora Demerje (S. Kos , S. Borić, P. Jurković), učitelj u toj školi gospodin Josip Pinko i ravnatelj OŠ Brezovica gospodin Ivan Kostenjak. Na sastanku se razgovaralo o problemima školske zgrade PŠ Demerje.
Zgrada PŠ Demerje stara je preko sto godina te su potrebni zahvati na:
  1. Sanirati postojeći ispražnjeni stambeni prostor  te ga urediti i prilagoditi za potrebe učenika PŠ Demerje (blagovaonica, igraonica, zbornica)
  2. Sanirati vanjsku fasadu i krovište
  3. Zamijeniti prozore i vrata na dijelu zgrade u kojem se nalazi učiteljski stan, sada izvan upotrebe
  4. Sanirati podrumske prostore
  5. Dotrajalu žičanu ogradu zamijeniti odgovarajućom
Zbog nedostatnosti sredstava, zaključno je da se u suradnji s GU za obrazovanje, kulturu i šport Ispita mogućnosti korištenja EU-fondova za realizaciju gore navedenih potreba, a preko Programa održivog razvoja lokalne zajednice i Programa energetske obnove zgrada javnog sektora.
Dopisom od 03.09.2013. godine zatraženo je da stručnjaci GU za obrazovanje, kulturu i šport izvrše uvid u postojeće stanje zgrade, te da nakon toga zajedno pokušamo dogovoriti postupak ishođenja sredstava i eventualne mogućnosti uređenja i namjene ispražnjenog prostora, te dinamiku realiziranja.
                                                                                      
                                                                                                         Podpredsjednik Vijeća roditelja
                                                                                                         Pavao Jurković  

utorak, 17. rujna 2013.

Ode Demko u (zasluženu) „mirovinu“

            Možda je netko od vas primijetio kako u profilu autora ovog bloga  više nema nadimka „Demko“, pa je eto red da vam rečem o čemu se radi. Prilikom pokretanja bloga nisam mogao znati kako će on biti primljen,  za našu malu sredinu to je ipak bio svojevrsni pionirski poduhvat, pa sam zato odlučio objavljivati pod nadimkom. To se pokazalo dobrom odlukom jer je blog postepeno i polako zaživljavao, a da pritom mnogi nisu znali tko mu je autor. Tko zna, da sam odmah (svima) otkrio svoj identitet možda bi me dočekali „na nož“, sve po onoj kako nitko nije prorok u vlastitom selu.
         Danas, u četvrtoj godini postojanja, ovaj blog ima stabilan broj čitatelja, većina od njih zna tko mu je autor, pa zato smatram da  je  prestala potreba za uporabom nadimka. Isto tako, ovdje će biti objavljivane i informacije iz sfere djelovanja lokalne samouprave koje kao vijećnik Mjesnog odbora ne želim prezentirati anonimno, jer bi to bilo nespojivo s javnošću djelovanja za koju sam se zalagao u izbornoj kampanji.
         Ne samo da se nadam, već sam i siguran kako „umirovljenje“ Demka  neće ništa promijeniti, te ćemo se i dalje uspješno virtualno družiti. Koristim ovu prigodu kako bih se zahvalio svim čitateljicama i čitateljima, vjernim komentatorima i suradnicima (posebno Zdemku) na strpljenju koje ste imali prema mojim blogerskim počecima, na podršci koju ste mi pružili, pohvalama i pokudama koje ste mi uputili, a posebno vam zahvaljujem što ćete me i ubuduće podnositi!

srijeda, 11. rujna 2013.

VRIJEME GLJIVA



Grmača - grmica, grmovača, (Armillaria tabescens), česta je gljiva u našim šumama, a ove je godine malo zakasnila zbog izrazite suše. Nekih godina se pojavljuje u nevjerojatno velikim količinama, što nije slučaj ove jeseni tako da sam  se danas podosta nahodao dok sam pronašao  nekoliko prelijepih primjeraka. Ipak, kiša je učinila svoje pa ovi primjerci kvalitetom zaostaju za onima koje bi ubrali za lijepa vremena.

Jedan od naziva ove gljive je i panjevača, iako ne raste baš uvijek na panju.


Ovo sam snimio jer mi se poza g.puža koji naglavačke silazi s panja učinila zanimljivom. Tek kad sam fotografiju prenio na računalo vidio sam da je u stvari gospon puž izveo juniora u šetnju. Nadam se da se do sutra buju spustili s panja...

Grmače ispod starog hrastovog panja


Današnji "ulov"