nedjelja, 24. veljače 2013.

Bježi zimo od mene!



         Ovoj zimi i snijegu kao da još nije dosta, a dodijali su već svakome. Ipak se nadam kako će ove tri slikice jutros rano snimljene mobitelom biti naš oproštaj od ovogodišnje zime…




nedjelja, 17. veljače 2013.

IŠČEKIVANJE PROLJEĆA




         Iako se zima još uvijek drži svojih kalendarom zagarantiranih prava tijekom današnje šetnje Demerčicom uvjerio sam se kako već postoji puno znakova kojima nam majka priroda najavljuje  još jednu neumitnu mijenu. I kao da je već cijeloj šumskoj mnogovrsnoj zajednici dodijao snijeg i studen, na svakome koraku nailazimo na nestrpljive šumske životinje i biljke kako željno čekaju proljetnu toplinu kao najavu još jednog ponavljajućeg životnog ciklusa po od Stvoritelja za to određenim pravilima. Iako je taj ciklus kao što već rekoh ponavljajući a time i predvidljiv, uvijek nas iznova fascinira i raduje novo buđenje života, nova i vječna pobjeda Svijetla nad tamom, kao svakogodišnji  podsjetnik da dobro (svijetlo) uvijek i zauvijek pobjeđuje zlo.

 Demerčica je nizinska plavna šuma koja je u ovo doba godine većim dijelom pod vodom. Ovi mladi hrastovi su ušli u treću deceniju života, a to što su im „noge“ često u vodi baš im naročito ne godi, već je to razlog značajnijeg odumiranja stabala. U neku ruku to je i prirodna selekcija tako da na kraju opstaju samo najotpornija stabla.

  Na ovoj slici vidimo tri generacije prisutne u Demerčici: u prvom planu je dio koji je (nakon totalne sječe) pošumljen sredinom osamdesetih, u drugom planu je još potpuno mlada šuma, dok se u pozadini naziru ostaci ostataka „stare“ šume, koju uglavnom još možemo vidjeti u predjelu oko Hudobičkog mosta.

  Prilikom posljednje totalne sječe ovaj je starac nekim čudom pošteđen ali danas neumitno polako odumire. Jeli razlog tome smog s autoceste ili nešto drugo?

  Mladi hrastići svoje će prošlogodišnje lišće u potpunosti odbaciti bujanjem   novih pupova.

  Jedan od najnestrpljivijih šumskih stanovnika svakako je vrba odnosno svima znana cica-maca, čije su mace već počele bubriti


    Lijeska svojim prekrasnim žutim resama najavljuje obilje plodova za šumske stanovnike.
 
Mnoštvo tragova u kopnećem snijegu svjedoči nam o užurbanim „radovima“ na produženju vrste među životinjskim svijetom.

Cijelim me je putem pratilo jato plavetnih sjenica ali baš nisu bile raspoložene za slikanje. Uspio sam nekako traljavo okinuti tek ovu jednu...

Poželite li krenuti mojim stopama ne zaboravite obuti vodonepropusnu obuću, budući da su neki dijelovi šumskog puta potpuno pod vodom.

                            Črnča je formirala gotovo umjetničke oblike…

                                             Lomnica u punom sjaju

srijeda, 13. veljače 2013.

PEPELNICA


 „Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti.“

         Čista srijeda ili Pepelnica početni je dan četrdeset dnevne Korizme, vremena pokajanja i pročišćenja odnosno našeg pomirenja s Bogom, a niti u jedno doba kao danas ne bismo trebali biti svjesni važnosti obraćenja odnosno povratka na put Svjetla, te isto tako imati na pameti i to koliko za to ustvari imamo vremena, jer je trajanje našeg zemaljskog puta ograničeno, te zato ne možemo neprekidno čekati neko drugo, povoljnije  vrijeme za „poravnanje računa“ s Bogom.
         Korizma je zato šansa da svojem životu damo jedan novi, ispravniji smjer na kojem ćemo postati bolji i suosjećajniji prema drugima, znati zauzdati svoj ego, te suosjećajno razmatrati svačije životne okolnosti i datosti. Prilika je to i za veću milosrdnost prema tuđoj neimaštini, a kao mjerilo za ovo bi nam mogle biti Isusove riječi: Kako dajete, tako će se i vama dati; mjerom kojom mjerite, i vama će se mjeriti".
         Možda  nikada do sada ljudski život nije bio ovako složen i opterećen različitim okolnostima koje nas odvraćaju od duhovnosti i od Boga: danas kao da vlada globalna urota protiv istinskih vrijednosti, te im se suprotstavlja jalovi materijalističko-potrošački mentalitet nametnut od strane moćnika kako bi služio njihovom bogaćenju. Zato i naša vjera treba biti jača no ikad, a borba za prevlast dobra naše trajno i neupitno opredjeljenje.
         Ukoliko pak na ovome putu ponekad posrnemo uvijek možemo računati na dobrostivost i milosrdnost Tvorca nad Tvorcima. Zato je dobro da u ovo vrijeme Korizme učinimo i pokoje djelo pokore, odreknemo se nekih loših navika, prestanemo činiti drugima nažao, te se više okrenemo duhovnosti i molitvi.



ponedjeljak, 11. veljače 2013.

MUTNA VODA (2)



         Večernjakov članak o poplavi u Demerju koji sam kopirao u prethodnom postu nisam stigao prokomentirati, a budući da volim problem osvijetliti s više strana ovoj ću temi posvetiti cijeli današnji post.
Osim toga poprilično zbrkani članak u „Večernjem listu“ široj javnosti baš i nje uspio predočiti o čemu se ovdje radi, točnije problem je osvijetljen samo s nekih aspekata, čak bih se usudio reći kako su neki akteri novinarku željeli navesti na krivu stranu gledišta.
Pa krenimo redom:
1.      Gornjodemerska ulica je cijelom svojom dužinom, hvala Bogu, suha i prohodna za promet. Ono što je poplavljeno, to je neimenovani odvojak rečene ulice, i to poslije  novosagrađenog prilaza kući g. Kosa.
2.    Ovaj problem nije niti od ovogodišnjeg, a niti od bilo kojeg lanjskog snijega: ovdje voda nažalost stoji poslije svakih većih oborina već dugi niz godina. Doista ne znam u čijoj je nadležnosti ovaj problem, da li Zagrebačkih cesta ili pak Hrvatskih voda, ali vlasnik parcele najbliže ulici može posvjedočiti koliko je puta ona bila pod vodom. Činjenica da je mjesto o kojem raspravljamo jedna od najviših točaka našeg naselja baš ne govori u prilog nadležnim službama, njihovi djelatnici valjda još nisu u potpunosti shvatili svojstvo vode po kojemu ona uvijek teče nizbrdo.
3.     Koliko je meni poznato, u sklopu „Malih komunalnih akcija“ napravljena je studija o  odvodnji Gornjodemerske ulice. Gdje je ista završila i dali je na temelju nje nešto poduzeto – to bi g.Kos kao politički angažirana osoba trebao znati.
4.   U cijeloj ovoj priči jedine stvarne žrtve su stanari odvojka Gornjodemerske nastanjeni u predjelu Prečnice, jer njima su doista potrebne gumene čizme kako bi izašli iz svojih domova. A da im je kojim slučajem izgrađen pristupni put onda kada i njihovom susjedu, sada ovakvih problema ne bi imali.      Naravno, štetu trpi i vlasnik parcele koja je pod vodom.
5.    Vapaj, kako će zvati policiju, iz ustiju predstavnika jedne (još k tome vladajuće) političke stranke može nas jedino nasmijati: preporučamo mu neka potraži broj odjela za trešnje i vodu… Šalu na stranu, iskreno bi me rastužilo kada bi njegov nasad pretrpio bilo kakvu štetu, ali nekako mi se čini kako za sada nema takve bojazni.

Eto, toliko o ovome problemu mogu primijetiti kao nepristrani ali donekle informirani promatrač. Postoje li i neki drugi (možda politički ili čak ekonomski) slojevi ove priče, saznati ćemo kada se mutna voda razbistri.

Parcela koja trpi najveću štetu

Prilaz kući g.Kosa je na suhom

Nasad trešanja (zaokruženo)

subota, 9. veljače 2013.

MUTNA VODA



       


         U nedostatku vremena prenosim ovaj članak iz današnjeg Večernjaka, a moj komentar na ovu temu moći ćete pročitati u posebnom postu, no ne prije ponedjeljka poslije podne.
Hvala Ivanu!


Nevolje u Demerju: Gornjodemerska cesta pod vodom

Djecu moraju u školu nositi, zbog otapanja snijega

Iz ZG cesta kažu da vodu ne mogu provesti u kanal dok se ne izradi troškovnik radova

                                                 Mijo Pranjić sina prenosi preko vode do škole
                                                 Foto: Željko Lukunić/PIXSELL
Otapanje velikih količina snijega dovelo je do poplave u Demerju, voda nataložena u obližnjoj grabi izlila se na Gornjodemersku cestu i stvorila nevolje.
– Supruga ili ja u gumenim čizmama sina na leđima prenosimo do škole jer po ovome ne može hodati, kaže Mijo Pranjić držeći sina.
Njegov susjed Svemir Kos kaže da su mu sve trešnje poplavljene i propale.
– Nasadi su trebali početi cvjetati, no korijeni će istrunuti zbog vode. Četiri godine sam to radio, propale su mi tone trešanja. Zvat ću policiju i krivca ću tužiti za štetu, ogorčen je Kos.
Predsjednik Vijeća Gradske četvrti Brezovica Stjepan Cerovski kaže da vodu s ceste treba odvesti u potok, što su trebale učiniti Zagrebačke ceste.
–Oni ne žele prije izdavanja troškovnika radova provesti cijevi koje bi vodu iz grabe vodile u obližnji potok. Tehnički direktor ZG cesta je rekao da će doći u ponedjeljak, ali tek kad se osigura troškovnik za prokopavanje, no mi ga ne možemo tako brzo složiti, kaže Cerovski, tvrdeći da se problem može jednostavno riješiti dvama cijevima.
Da je problem ozbiljan tvrdi i Ivan Pezić.
– Snalazim se pomoću automobila, ali slomio sam masku i sada to moram popravljati. Sada zovem susjeda pa me on vozi preko vode do ceste - kaže Pezić.
Alen Gospočić iz Zagrebačkih cesta objašnjava kako se Cerovski treba javiti nadležnom gradskom uredu kako bi riješio problem.
– Na taj način treba riješiti financiranje, predsjednik Vijeća Gradske četvrti mora sve usuglasiti s nadređenima. Prvo neka se izdvoje sredstva za sanaciju, a onda će im Zagrebačke ceste izaći ususret i napraviti što treba. Sigurnost prometa nije ugrožena - zaključio je Gospočić.

ponedjeljak, 4. veljače 2013.

Kapljica vode poput Majke Terezije

Prenosim s: http://radujtesenarodi.blogspot.com/



Jednom je jedan novinar pokušao isprovocirati Majku Tereziju:

“Majko Terezijo, vi sada imate sedamdeset godina. Kada umrete, svijet će izgledati isto kao i prije vas. Nakon svega truda koji ste uložili što se promijenilo u svijetu?”

Bez imalo nestrpljenja i s osmijehom koji osvaja odgovorila mu je:

“Znate, nikada nisam htjela promijeniti svijet. Samo sam nastojala biti kapljica čiste vode u kojoj će se moći zrcaliti Božja ljubav. Čini li vam se to mala stvar? “

Kao što se često događalo, u prostoriji nastade tajac. Nitko se nije usudio ništa reći.

Majka se Terezija iznova okrenu prema novinaru pa mu reče: “Zašto i vi ne pokušate biti kapljica čiste vode? Onda bi nas već bilo dvoje. Jeste li oženjeni?”

“Da, Majko Terezijo.”

“Kažite ovo i svojoj supruzi. Onda će nas već biti troje. Imate li djece?”

“Da, troje.”

“Ispričajte to i svojoj djeci. Onda će nas već biti šestero.”

Razmislimo i pokusajmo svi biti kapljica vode....
http://www.nepomuk.hr/CMSTemplates/Files/02/022ad485-bea9-4639-8634-66ca34db9e02.jpg