utorak, 30. lipnja 2015.

Tužna vijest


        “Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će”
Iv 11,25
S velikom tugom u srcu javljamo da nas je dana 30. lipnja 2015. tragičnom smrću napustio naš
                                                                     

                                            IVAN (Marka) UKIĆ

                                                         1964. – 2015.                           

Pogreb dragog nam pokojnika bit će u četvrtak, 2. srpnja 2015. u 17.30 sati na mjesnom groblju Sv. Ante u Primorskom Docu. Pogrebna povorka s Lovrinca polazi u 16 sati. Autobus za Primorski Dolac polazi u 16 sati sa željezničke stanice u Kopilici.
Ožalošćeni: otac Marko, sestra Mirjana, obitelj tete Nede, obitelji pok. teta Marije, Ike, Jurke, Luce, Ive i Ane, obitelj pok. ujca Petra, te ostala mnogobrojna tugujuća rodbina i prijatelji
Počivao u miru Božjem.          


                                            
                                                
U utorak, 30. lipnja 2015.  na splitskoj Kopilici tragično je preminuo moj dugogodišnji prijatelj i kolega Ivan Ukić.
Nisu mi poznati svi detalji pogibije dragog prijatelja, znam jedino da je skončao pod kotačima lokomotive radeći nametnuti mu posao za koji je bio, i prestar, i nedovoljno educiran.
Većina dnevnih novina objavila je danas kako je na splitskoj Kopilici poginuo djelatnik HŽ Putničkog prijevoza, a iz poduzeća su priopćili kako se radi o manevristi. Prava istina glasi da je pokojni Ivan bio po zanimanju električar i pregledač vagona, a posao manevriste mu je nametnut od strane poslodavca.
Nažalost, danas je to tako, svi moraju raditi i znati  sve, uzmi ili ostavi. Ne znam doduše tko pametan može vjerovati u mogućnost prekvalifikacije pedesetogodišnjaka u zanimanje za koje ni mnogi mladići nisu fizički i psihički spremni!?
Nadam se kako će Ivanova pogibija barem malko prodrmati samodovoljne krojače tuđih sudbina. Jer, na koncu za Ivanovu će smrt netko morati položiti račun, ako nigdje drugdje pred Onim Kojemu je Ivan tako ponizno služio!
Dragi Ivane neka Ti Gospodin bude milostivi sudac,

i neka ti daruje pokoj vječni! 


PETROVO NA DEMERJU 2015.


         Iako „glavna“ fešta slijedi u subotu 4. srpnja, najsvečaniji dio proslave Dana Demerje i njegovih zaštitnika sv. Petra i Pavla obavljen je jučer.
         Najprije su predstavnici Mjesnog odbora Demerje i branitelja položili vijence ispod spomen obilježja preminulim demerskim braniteljima, a  poslije je ispred kapelice sv. Petra i Pavla služena sveta misa na kojoj se okupilo stotinjak mještana i gostiju.
         Eto par slikica za spomen na jučerašnji dan:










nedjelja, 28. lipnja 2015.

ZAPIŠAVANJE TERENA 2




         Na ovome je blogu već  bilo riječi o tzv. grafitima (link Zapišavanje terena), a ova  tema jedno vrijeme nije bila toliko aktualna vjerojatno zbog smjene generacija.
         Nažalost ovih dana svjedočimo ponovnom devastiranju natpisnih ploča i prometne signalizacije, odnosno stasanju neke nove generacije s naglašenim životinjskim atavizmom radi kojeg imaju potrebu obilježavati teren.
         Ovdje se nažalost nema što novo dodati, jer je sve već rečeno u starom postu na ovu temu, a jedino što mogu opet naglasiti je neupitna odgovornost roditelja za (ne)djela njihove djece. Jedino što nam preostaje je da uz pomoć suvremenih tehničkih sredstava pokušamo identificirati buduće počinitelje, a do tada ove štetočine lijepo pozdravljam. I gospođe majke im isto pozdravljam!

Nije baš u opisu posla Vjećnika MO ali jednu od "markacija terena" sam uklonio





 OBAVIJEST

     Povodom blagdana sv.Petra i Pavla
    SVETA  MISA 
      
      služiti će se 29.lipnja 2015., u 19,30
         ispred kapele sv.Petra i Pavla u Demerju
      

ponedjeljak, 22. lipnja 2015.

SLAPNICA - ŽUMBERAČKA LJEPOTICA

     
 
           Jučerašnji prohladni prvi dan ljeta bio je kao stvoren za izlet, a kada je o izletu riječ planinarenje je onda nešto što svakako najviše preferiram. Kako je danas teško skupiti dvoje ili više ljudi čak i za birtiju na jučerašnji kratki izlet uputio sam se sam, a krenuo sam u potragu za  slapom koji mi je promakao prilikom jednog davnog izleta na Žumberak.
         Riječ je o Vranjačkom vodopadu koji se nalazi u dolini Slapnice, lijeve pritoke Kupčine. Dolina Slapnice se proteže od podnožja glavnog žumberačkog hrpta podno Gornje Vasi do Medven Drage gdje Slapnica utiče u rječicu Kupčinu. Rječica Slapnica probila je kroz dolomitne stijene kanjonsku dolinu s nekoliko slapova, spilja i krških vrela. To je zaštićeni krajolik u kojem i danas nastaju sedrene barijere. Dva najljepša slapa su slap Brisalo i Vranjački slap.
         Do Vranjačkog vodopada tek sam zadnji dio puta propješačio djelomično strmom planinarskom stazom. Veći dio puta sam prošao autom, iz smjera Krašića i Pribića, kod ulaza u Medven dragu prije mosta skreće se desno, a ona lijevo kroz kamenolom. Od kamenoloma oko četiri kilometra se vozi solidnom ali uskom makadamskom cestom, te se dolazi do oznake za Vranjački slap. Ovdje postoji malo proširenje dovoljno za parkiranje nekoliko automobila. Desno od ceste uz potok pun malih slapića kroz šumu vodi markirana staza sve do samog vodopada, i dalje na visoravan iznad njega.
         Zbog vrlo bujne vegetacije teško je fotografijom dočarati svu ljepotu ugođaja, a zacijelo je cijeli prizor još upečatljiviji kad opadne lišće, a količina vode bude obilnija.

         Evo nekoliko mojih jučerašnjih slikica:

Od kamenoloma Medven draga do staze za vranjački vodopad vodi solidna šodrana cesta

Mnoštvo malenih slapića

Uz potok vodi uska markirana staza...

...koja je ponegdje, a posebno pri vrhu vrlo strma

Sedreni otok

Štenge

Pogled kroz granje prema vrhu Vranjačkog vodopada

U vrijeme mirovanja vegetacije slika bi bila još impresivnija

Ljepota koja ostavlja bez riječi

Vranjačka spilja

"Sja i drhće u tisuću šara"

"Taj san o slapu da bi mogo sjati, i moja kaplja pomaže ga tkati"

Visoravan iznad vodopada

Potok na vrhu - tvorac slapa

Jedini donekle otvoreni pogled

Mirni donji tok u blizini ribarskoga doma

nedjelja, 7. lipnja 2015.

KO NI SEBI, NI SVOM

            O koje kakvim biserima iz rada (ili nerada) zagrebačkih odnosno holdingovih poduzeća dosta puta sam pisao, a još više puta prešutio zbog političke korektnosti.
             Baš kad sam mislio kako sam vidio sve bedastoće koje te tvrtke znaju napraviti nakon današnjeg obilaska Demerja biciklom uvjerio sam se da iznenađenjima nikad nema kraja!

            Kada pogledate donje fotografije, i kad vam rečem kako su snimljene na početku ulice Maljuge kod križanja s Šivakovom i Lončićevom, mogli biste pomisliti da su tu boravile divlje svinje! Ali nisu. Ovdje su djelatnici „Zagrebačkih cesta“ usred nepokošene trave pokušavali očistiti odvodnu grabu. Šteta što taj prizor nisam vidio uživo, ali rezultat je ,da oprostite na izrazu, jebala mara bumbara…


            Svaki komentar je suvišan, ali budite svjesni da svojom šutnjom odobravate ovakav cirkus od posla koji se plaća iz naših džepova…



utorak, 2. lipnja 2015.

Rad, i samo rad



         Minule subote posjetio sam visoko organiziranu zajednicu. Zajednicu u kojoj sve funkcionira kao podmazano, u kojoj svatko bez prigovaranja radi svoj posao, u kojoj se poštuje hijerarhija, u kojoj se ne vara i ne krade, u kojoj nitko ne pokušava biti „jednakiji“ od drugih, i u kojoj se živi po strogim pravilima. Zajednicu koja na istim načelima funkcionira desetcima tisuća godina, zajednicu koja je starija od čovjekove: posjetio sam pčelinju zajednicu.



            Kao što smo rekli u uvodniku pčele su starije od čovjeka, odnosno njihovo  obitavanje na ovoj lijepoj planeti započelo je davno prije pojave ljudi.  Ljudi su pak još u kamenom dobu zapazili vrijednost meda, te od tada traje dugačka povijest njegove uporabe  kao hrane i lijeka,  a paralelno s korištenjem meda u ljudskoj prehrani razvijalo se i uzgoj pčela – pčelarstvo, koje danas egzistira kao značajna privredna grana.
            Od prvih susreta čovjeka i pčela zasnovanih na otimanju meda uz cijenu uboda do suvremenog pčelarenja protekao je dugotrajan i mukotrpan put, koji je na kraju rezultirao današnjim rekao bih snošljivim odnosom između pčela i pčelara. Možda bi čak bilo bolje reći kako je današnji odnos zasnovan na obostranoj koristi, jer iako ih čovjek potkrada pčele bi bez njegove skrbi zasigurno mnogo teže opstajale u današnjem okruženju.
            Ljubaznošću kolege i prijatelja Damira dobio sam priliku detaljno vidjeti kako funkcionira pčelinja zajednica, kako izgleda pčelinjak, te kako pčelarstvo ustvari funkcionira. Budući da je ovo moj prvi susret „oči u oči“ s pčelama i pčelarstvom bojim se kako nisam baš sve najbolje zapamtio, pak ljubazno molim štovano čitateljstvo da mi ne zamjeri na pokojoj nenamjernoj pogrješci. Negdje sam pročitao da svaki pčelar ima svoj način pčelarenja ali i bez toga je riječ o vrlo kompleksnom poslu za čije je bavljenje potrebno vrlo mnogo znanja, a u samom početku valja imati dobrog mentora.
            Rad s pčelama ipak ponajprije zahtjeva ljubav i predanost, te svaki mlaki odnos prema ovome poslu rezultira neuspjehom, a život pčelinje zajednice o kojoj se ne vodi primjerena skrb dolazi u pitanje. Osim toga, ukoliko pčelar zapusti svoje pčele vrlo je vjerojatan i razvoj bolesti koji onda može utjecati i na druge pčelinjake, te tako prouzročiti štetu s nemjerljivim posljedicama. Zato se pčelari danas udružuju u zajednice, te je na taj način omogućena lakša međusobna komunikacija, praćenje rada, a po potrebi je moguće i sankcioniranje onih koji svojim neradom ugrožavaju ostale uzgajivače.
            Skrb o pčelinjoj zajednici traje permanentno cijele godine ali je to rad koji opušta, i kako kaže naš Damir, odmara živce. Pčelarstvom se je počeo baviti u Hrvatskom Leskovcu odakle je svoje pčelice morao izmjestiti zbog građevinskih radova, a danas je Damirov pčelinjak smješten u Horvatima. Pitoreskni krajolik koji ga okružuje pčelama pruža obilje raznovrsne paše, te su one prezaposlene tijekom cijele vegetacijske sezone. Pune ruke posla onda naravno ima i Damir ali to nije samo onaj posao od kojega se ližu prsti! Košnica naime neprekidno vrvi životom, pčelice u neprekidnom kretanju odrađuju svoje prirođene zadatke, a uloga pčelara je da ih usmjerava na obostranu korist: potrebno je nadzirati njihovo razmnožavanje kako ne bi dolazilo do nekontroliranog rojenja, treba skrbiti da imaju dovoljno vode, pratiti punjenje okvira medom, mora se paziti da je leglo u dobroj zdravstvenoj kondiciji, i što je najvažnije da tijekom mirovanja odnosno kada nema paše pčele imaju dovoljno hrane. I, to je tek mali dio onoga što treba raditi oko pčela, a još manji dio onoga što treba znati o pčelama i pčelarenju. Od mene za prvi put dovoljno, a sada pogledajmo pokoju slikicu iz Damirovog pčelinjaka.

                                                                                                                      Stjepan Kos






Unutrašnjost pčelinjaka

Nije riječ o dimnim signalima: dimilica ima vrlo važnu ulogu u pčelinjaku

Ovo sam ja

O svakoj košnici Damir vodi precizan dnevnik



Ako sam dobro zapamtio na ovome se okviru rađaju nove pčelice, ...
... a ovaj je već gotovo ispunjen medom

Tu negdje je i kraljica