utorak, 28. veljače 2012.

Biblijski susreti u Hrvatskom Leskovcu


*Korizma sa Biblijom*

Svaki utorak u tjednu kroz korizmu bit će Biblijske večeri u 19 sati koje će voditi profesor sv. Pisma
o. Dario Tokić.

Ponijeti sa sobom Novi Zavjet.

28.2. 2012.
6.3. 2012.
13.3. 2012.
20.3. 2012. predavanje Stjepan Lice
27.3. 2012.
3.4. 2012.

Zajednički Križni put sve korizmene petke u 19 sati

2.3. 2012. p. Dario Tokić
9.3. 2012. p. Dario Tokić
16.3. 2012. p. Dario Tokić

Ostale petke organiziraju časne sa vjernicima

Blagdan - Sv. Josip 19.3. 2012. svečana sv. Misa u 18 sati

predvoditelj p. Dario Tokić
liturgijsko pjevanje animira tamburaški orkestar i mješoviti zbor

s. Anica Marija

nedjelja, 26. veljače 2012.

GDJE JE VAŠE BLAGO?

”Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.” (Mt 6,21)

 Biti je vrjednije od imati; ljudi su neusporedivo vrjedniji od stvari. Jedan dan proveden s onima koje volite bolje je utrošeno vrijeme od dana provedenog u gomilanju materijalnih vrijednosti. Isus nam kaže: “Jer ni onomu tko je u izobilju nije život osiguran njegovim imanjem!” (Lk 12,15). Upitajte se vjerujete li Mu doista.

Naravno, ponekad morate i u nabavu, ali ima vremena za sve: prednost uvijek dajte ljudima. To je posebice bitno za roditelje jer će im vrijeme provedeno s njihovom djecom donijeti dobit kakvu ne mogu ni zamisliti. Zapitajte se: Sanjarim li o materijalnom posjedovanju ili o tome da budem sa svojim voljenima?
“Zgrćite sebi blago na nebu.”  (Mt 6,20)
Ne samo da ljudi moraju imati prednost pred stvarima kada je u pitanju vrijeme koje im posvećujete već vi morate biti sigurni da želja za novcem i materijalnim stvarima ne uništava vaš duhovni život.
Gdje je vaše blago? Vrijednost bankovnog računa, posla ili nekog zemaljskog užitaka neprimjetno vam mogu postati bitniji od Boga, jer strast zahvaća postupno, sve dok konačno potpuno ne zarobi ne ostavljajući mjesta ni za što drugo. Milijuni alkoholičara, radoholičara i ovisni­ka o kupovanju svjedoci su činjenice da ovaj način postavljanja prioriteta može biti itekako destruktivan.
Ali ako je vaše blago na nebu, vi ćete na ovozemaljsko početi gledati u drugom svjetlu. Odbacit ćete puno onoga što vam se jednom činilo iznimno vrijednim. Možda ćete se čak sami sebi čuditi kako ste uopće to mogli takvim smatrati.
Sjetite se kako se kaže: “Ništa se ne može ponijeti sa sobom.” Ne pobjeđuje čovjek koji (prema drugoj staroj izreci) “umire s najviše stvari”; on odlazi pred Božji sud kao i mi ostali. S njim odlaze samo duhovna blaga koja prate život usmjeren svetosti.
Dave Durand (iz knjige Upravljanje vremenom za katolike)


 

srijeda, 22. veljače 2012.

SVETO VRIJEME KORIZME

         U prošlogodišnjem postu o Korizmi podsjetili smo se o tome kako pokoru možemo vršiti u duhovnom smislu, a ove godine s portala veritas.com.hr prenosim članak koji nam tumači značaj i provođenje posta i nemrsa:

Tradicionalna je doktrina kršćanske duhovnosti da sastavni dio pokajanja, to jest napuštanja grijeha i vraćanja Bogu, čini neka vrsta pokore, bez koje kršćanin ne bi mogao ostati na uskom putu i biti spašen (Jer 18,11; 25,5; Ez 18,30; 33,11-15; Joel 2,12; Mt 3,2; 4,17; Dj 2,38). Sam Krist je rekao da će Njegovi učenici postiti kad On ode (Lk 5,35). Stoga je opći zakon pokore dio Božjeg zakona za čovjeka. Crkva je, sa svoje strane, odredila neke oblike pokore, kako bi katolici učinili ono što je propisano Božanskim zakonom, ali i da im olakša ispunjenje te obveze. Tako kod 1983 Kanonskog prava određuje obveze za katolike rimskog obreda (katolici istočnog obreda imaju svoju vlastitu tradiciju vršenja pokore kako je to već određeno u kodu Kanona za Istočne Crkve).
Kanon 1250 - Svi petci kroz godinu i u vrijeme Korizme smatraju se danima i vremenima pokore u cijeloj Crkvi.
Kanon 1251 - Uzdržavanje od blagovanja mesa i druge hrane, prema odredbama biskupske konferencije, provodi se u sve petke kroz godinu osim na svetkovine; post i nemrs se moraju poštivati na Čistu srijedu i u petak Muke i smrti našeg Gospodina Isusa Krista.
Kanon 1252 - Sve osobe koje su navršile 14 godina života obavezne su se pridržavati nemrsa; sve odrasle osobe obavezne su pridržavati se posta do ulaska u 60. godinu života. Ipak, dušebrižnici i roditelji obavezni su djecu, koja nisu obavezna pridržavati se posta i nemrsa, upućivati u pravo razumijevanje pokore.
Kanon 1253 - Dužnost je biskupske konferencije da preciznije odredi način obdržavanja posta i nemrsa te da predlože oblik pokore koji može, u cijelosti ili djelomično, zamijeniti post, posebno djela milosrđa i pobožne vježbe.
Tako Crkva raspolaže s dva oblika službene pokorničke prakse – čak i tri, ako uključimo euharistijski post sat vremena prije primanja Pričesti.
Nemrs - Zakon nemrsa obvezuje da se katolici u petke, u razdoblju od svoje navršene 14. godine života pa do smrti, odriču blagovanja mesa, u čast Isusove Muke na Veliki Petak. Mesom se smatra meso i organi sisavaca i peradi, uključujući juhe pripremljene od njih i sokovi od pečenja. Dopušteno je blagovanje morskih i slatkovodnih vrsta riba, vodozemaca, gmazova i školjkaša kao i proizvoda dobivenih od životinja, na primjer margarina i želatine, koji nemaju okus po mesu.
U petke izvan Korizme, umjesto nemrsa, vjernici mogu po vlastitom izboru vršiti pokorničku, ili čak karitativnu, praksu. U te petke oni moraju izvršiti neko djelo pokore ili milosrđa. Za većinu je ljudi najlakše držati se tradicije, to jest, uzdržavati se od blagovanja mesa u sve petke tijekom godine.
Post - Zakon posta obvezuje katolike od navršene 18. godine života (Kanon 97) do 59. rođendana (to jest, do ulaska u 60. godinu života, što znači do ulaska u godinu koja završava proslavom 60. rođendana) da smanje količinu hrane koju inače blaguju. Crkva post definira kao jedan obilni obrok dnevno uz dva manja obroka koji zajedno nisu količinski veći od glavnog obroka. Takav je post obavezan na Čistu Srijedu i Veliki Petak. Smatra se da je post prekinut ako se između obroka uzima hrana ili piće koje se može smatrati hranom (pića spravljena od mlijeka, ali ne i samo mlijeko). Alkoholna pića ne prekidaju post; ipak, oni nisu u duhu pokore.
Osobe koje se izuzimaju iz obaveze posta ili nemrsa - Osim onih koji se nalaze izvan dobnih granica obveze posta i nemrsa, izuzete su i psihički retardirane osobe, bolesnici, osobe krhkog zdravlja, trudnice ili dojilje s obzirom na potrebe blagovanja mesa ili uzimanja hrane, fizički radnici prema potrebi, uzvanici kod obroka koji bi svojim odbijanjem obroka nanijeli veliku uvredu domaćinu ili izazvali neprijateljstvo, kao i osobe koje se nađu u drugim okolnostima moralne ili fizičke nemogućnosti obdržavanja pokorničke discipline.
Katolici se potiču i da u svako vrijeme, osim spomenutih minimalnih pokorničkih obveza, čine i osobnu pokoru po vlastitom izboru. Ona se može organizirati po uzoru na post i nemrs. Na primjer, može se povećati broj dana nemrsa. Neki se ljudi potpuno odriču blagovanja mesa iz vjerskih motiva (za razliku od onih koji ne mrse iz zdravstvenih ili drugih razloga). Neki redovi, za pokoru, nikad ne jedu meso. Na sličan način, može se povećati broj dana kad se posti. U ranoj Crkvi prakticirao se post srijedom i subotom. Taj post može se obdržavati onako kako propisuje zakon Crkve (jedan glavni obrok i dva manja) ili strože, o kruhu i vodi. Ovaj slobodno izabrani post može se sastojati i u odricanju od nekog užitka – slatkiša, sokova, pušenja, koktela prije večere, itd. To je stvar osobnog izbora.
I zadnja misao. Prije svega, obavezni smo činiti dužnosti koje zahtijeva naš stalež. Svako odricanje koje bi nas ozbiljno omelo u izvršavanju našeg posla, bilo u svojstvu studenta, radnika ili roditelja, protivilo bi se Božjoj volji.
Za Veritas priredila Gordana Štampar

 

nedjelja, 19. veljače 2012.

PARTIZANSKA PEPELNICA

Možda će mi netko nakon ovoga posta i prigovoriti kako se on ne uklapa u koncepciju mojeg bloga. Zato unaprijed ističem kako se  blog može baviti i puno širim temama od onih naših domaćih, pa tako i širim društvenim događanjima, pa i politikom. Tim više što se politika ionako bavi nama.
A, ništa kao politika čovjeka ne može izbaciti iz takta, pa valjda zato ni ja nisam izuzetak. Naime na, najblaže rečeno, reakciju me je natjerao jučerašnji zahtjev „Saveza antifašističkih boraca“ hrvatskom Saboru da prestane biti pokroviteljem obilježavanja blajburških žrtava! Za ne povjerovati! Savez/udruga među čijim je članstvom još možda i pokoji živi egzekutor žrtava kojih se u Bleiburgu spominjemo, zahtjeva od Parlamenta da praktički zabrani spominjanje zločina za koje neki i dan danas primaju hrvatske mirovine. Što je doduše biološki gledano vrlo teško moguće, pa zato ne bi bilo na odmet provjeriti  koliko su  godina  1945.-te imali ti primaoci partizanskih mirovina. Zasigurno su poneki još bili na majčinoj sisi.
Dakle, kako me netko ne bi krivo shvatio,  nitko partizanima ne osporava ni  njihovo pravo na svjetonazor, ni na udruživanje, od njih se očekuje samo priznanje da su i oni činili zločine. I da se s time moraju suočiti. Isto tako kao što se je s priznavanjem jasenovačkog zločina suočio jedan dio hrvatskog naroda. Razlika je u priznavanju i posipanju pepelom. Zločin je zločin bez obzira u ime kakvog je svjetonazora i u ime kakve politike počinjen, pa tako i sve žrtve imaju pravo na spominjanje i obilježavanje, tim više što su njihove kosti još uvijek skrivene u mnogim jamama diljem hrvatske i slovenske zemlje.
Naravno da jedna, u današnjim razmjerima, minorna udruga ne bi mogla imati takav značaj kada podršku ne bi imala među obnašateljima najviših dužnosti. Tu posebno moram spomenuti predsjednika Josipovića kojemu se u Izraelu ukazala nekakva još živa „ustaška zmija“, pa kada on vidi takve zmije, zašto onda ne bi postojali i (mladi) borci protiv imaginarnog fašizma!? Uostalom, mnogi su i prije komotno živjeli od borbe protiv fašizma dugi niz godinama nakon što je ovaj i praktično i formalno zatrt.
Naredne srijede po katoličkome kalendaru obilježavamo Pepelnicu, pa zato preporučam posipavanje pepelom svima koji svoje partizanske grijehe i dan danas pokušavaju prikazati herojstvom, a to se naravno odnosi i na one koji su naslijedili i danas žive njihov svjetonazor.

Mjesto partizanskog krvoprolića u Demerju (više o tome u svibnju)



srijeda, 15. veljače 2012.

Postoji li Bog?

Grof Rajevski upita Tolstoja:
“Lave Nikolajeviču, kako mogu znati da Bog postoji ?”
Tolstoj uzvrati: “Sergeje Rajevski, ti si znanstvenik
i gledao si kroz mikroskop?”
“Da” – reče grof.
Tolstoj: “Jesi li se ikada zapitao
zna li onaj mikrob, da  ti postojiš?!”
Izvor: magicus.info


utorak, 14. veljače 2012.

VALENTINOVO


    Na dan sv.Valentina najčešće govorimo o ljubavi i zaljubljenima, pa  tako i ja svim zaljubljenima (a i onima koji to nisu) poklanjam „Hvalospjev ljubavi“ iz Pavlove poslanice Korinćanima:
Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio,
a ljubavi ne bi imao,
bio bih mjed što ječi,
ili cimbal što zveči.

Kad bih imao dar proricanja
i znao sve tajne,
i sve znanje;
kad bih imao puninu vjere,
tako da bih brda premještao,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih ništa.

Kad bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje,
kad bih tijelo svoje predao da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao,
ništa mi koristilo ne bi.

Ljubav je strpljiva,
ljubav je dobrostiva,
ljubav ne zavidi,
ne hvasta se,
ne oholi se.

Nije nepristojna,
ne traži svoje,
ne razdražuje se,
zaboravlja i prašta zlo,
na raduje se nepravdi,
a raduje se istini.

Sve ispričava, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi

Ljubav nigda ne prestaje.
Proroštva? Ona će iščeznuti!
Jezici? Oni će umuknuti!
Znanje? Ono će nestati.

Jer, nesavršeno je naše znanje,
i nesavršeno je naše proricanje.
Kad dođe nešto savršeno,
iščeznuti će što je nesavršeno.

Kad sam bio dijete,
govorio sam kao dijete,
mislio kao dijete,
sudio kao dijete.
Kad sam postao zreo čovjek,
odbacio sam što je djetinje.

Sad vidim u ogledalu, nejasno,
a onda ćemo licem u lice.
Sad nesavršeno poznajem,
a onda ću savršeno spoznati
kao što sam spoznat.

Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav
-to troje-ali je najveća među njima ljubav
                                      1Kor 13, 1-13

 

ponedjeljak, 13. veljače 2012.

DEMERSKI SNIJEŽAK

    Pomalo smo se navikli na zime bez  snijega  pak su  ga   mnogi priželjkivali tijekom  prosinca i siječnja, a ipak ga  dočekasmo u veljači. I eto  ti   prilike da se  mediji    razgalame o „neviđenim“ snježnim  (po)teškoćama kao da snijega nikada dosad nije bilo. Baš zato sam u naslovu posta napisao sniježak, jer se nikako ne mogu načuditi što demerskih 35-40 cm snijega neki nazivaju neviđenim.
    No, kako je zima već poodmakla nećemo predugo uživati u ovim lijepim zimskim slikama, pa zato želim s vama podijeliti nekoliko lijepih zimskih sličica.
Zimska idila

Kućica u snijegu

Snježna ljepotica

Vrt u snijegu

Kraj ulice

Netaknuta bjelina


Svaku zraku sunca valja iskoristiti

Veljača je veljača, ali kad će više to proljeće!?

petak, 3. veljače 2012.

KARMEL HRVATSKI LESKOVAC

     Jeste li se ikada zapitali što znamo o samostanu u našoj neposrednoj blizini, smještenom na današnjem Leskovačkom brijegu, na području koje je do kraja WW2 pripadalo našem selu, a kasnije je kojekakvim vratolomijama „narodne“ vlasti pripojeno Hrvatskom Leskovcu?
     Demerje je poprilično udaljeno od središta župe sv.Ivana Nepomuka u Stupniku/Lučkom, pa je zato samostan Sestara BSI uvijek  bio okosnica vjerskog života Demerčana, a u bliskoj budućnosti postati će središte nove župe. To je razlog više da se malo pobliže upoznamo s životom i djelovanjem sestara Karmelićanki BSI, koje smo navikli zvati naše Časne. U ovom postu prepuštam našim dragim Časnim sestrama da se same predstave :

                     Karmelićanke Božanskog Srca Isusova


         Karmel Božanskog Srca Isusova Božje je Djelo pozvano u život po srcu, osvojenom i zaljubljenom u Božje Srce, djevojke Ane Marije Tauscher van den Bosch, danas bl. Marije Terezije od sv. Josipa. Kći tada poznatog protestantskog pastora, rođena 19. svibnja 1855. u Sandowu (današnja Poljska), shvaćajući nedostatnost protestantske vjere u 33. godini života prihvaća katoličku vjeroispovijest. Odbačena od svoje obitelji najmanje misli na sebe, žrtvuje se za spasenje drugih ne računajući na snagu svojih riječi i svoga srca nego samo na slavu Božanskog Srca Isusova. 
        U potrazi za Bogom i snažno privučena karizmom Karmela osobito duhom sv. Terezije Avilske mlada Ana Marija (kasnije Marija Terezija od sv. Josipa) prepoznaje kao svoje životno poslanje kontemplativni (molitveni) duh Karmela staviti u izravnu službu apostolata. Srce Isusovo kao simbol i izvor darivateljske ljubavi bilo je za nju razlog da snažan molitveni život karakterističan za Karmel poveže sa aktivnim redovničkim životom.
      Njezina velika ljubav prema Bogu nije ju mogla ostaviti ravnodušnom pred potrebama čovjeka njezinog vremena. Tako je po njoj 1891. u Berlinu zaživio Karmel Božanskog Srca Isusova sa svojim specifičnim poslanjem. Srcem sjedinjenim sa Srcem Božjeg Sina pružati topli i sigurni dom nezbrinutoj djeci, starijim osobama, pomagati duhovno i materijalno obitelji, voditi sve Božanskom Srcu – postaje apostolsko djelovanje Karmela Božanskog Srca Isusova. Gledati, služiti i ljubiti Boga u svima, bilo geslo koje ju je vodilo da poslanje nove redovničke zajednice širi po svijetu. Boraveći u Americi (1912. - 1920.) susreće se sa brojnim emigrantima (i hrvatskim) za koje se zbog nerazumijevanja njihovog jezika nitko duhovno ne brine. Šalje svoje sestre raznih nacionalnosti kako bi se one duhovno pobrinule za svoje sunarodnjake. Međutim, među svojim sestrama nije imala Hrvatica. 
        Ganuta zbog duhovne bijede i njihove molbe za pomoć 1913. godine piše zagrebačkom nadbiskupu potresno pismo o stanju hrvatskih emigranata i moli dozvolu da sestre smiju doći u Hrvatsku, da Karmel Božanskog Srca Isusova zaživi i u Hrvatskoj pa da bude hrvatskih sestara koje bi tada mogle djelovati među sunarodnjacima u tuđini. Sama je željela započeti Karmel BSI u Hrvatskoj, ali ju je spriječio početak 1. svjetskog rata. U nemogućnosti putovanja, šalje jednu od svojih prvih vjernih sljedbenica da odvažno presadi Karmel BSI u Hrvatsku. Tadašnji nadbiskup Antun Bauer srdačno prima prve sestre i pomaže im naći odgovarajuću kuću. Zbog ratnih nevolja do toga dolazi tek 1917. godine. Sestre započinju na Sv. Ksaveru, no promjenom političkih prilika dolazi do novih problema vezanih uz kupnju kuće. Nadbiskup Bauer nije se mogao pomiriti s time da sestre odu: ponudio im je nadbiskupsko gospodarsko dobro izvan grada, u Hrvatskom Leskovcu. 9. studenog 1919. godine sestre su prihvatile izazov novog početka.
         Ne samo da je Hrvatski Leskovac prvi osnutak Karmela BSI u Hrvatskoj nego i jedina kuća koju je bl. Marija Terezija osobno posjetila. Taj posjet bio je ujedno i njezin jedini posjet Hrvatskoj. Nezaboravni noćni dolazak i boravak u dragom Hrvatskom Leskovcu od 11. do 19. listopada 1920. opisala je u svojoj Autobiografiji.
         Njezin zemaljski život potpuno darovan služenju Bogu ugasio se 20. rujna 1938. u Sittardu (u Nizozemskoj). Umrla je na glasu svetosti. 68 godina kasnije, 13. svibnja 2006. godine Marija Terezija od sv. Josipa proglašena je blaženom. Njezina svetost još je jače zasjala u Crkvi. Djeca iz Doma sv. Josipa zajedno sa sestrama i vjernicima iz Hrvatskog Leskovca radosno su sudjelovala u slavlju beatifikacije u dalekoj Nizozemskoj. Ovaj posjet bio je prigoda da Leskovčani uzvrate posjet Blaženici zahvalno se sjećajući njezinog posjeta Hrvatskoj i Hrvatskom Leskovcu 1920.  
        30. listopada (na blagdan bl. Marije Terezije) 2009. godine zahvalno smo proslavili 90 godina od dolaska prvih sestara, a godinu kasnije 90 godina od posjeta Blaženice Hrvatskom Leskovcu. U 90 godina puno se toga dogodilo na Leskovačkom brijegu, prošlo je puno sestara koje su svojom požrtvovnošću i ljubavlju ostavile neizbrisiv trag, prošao je velik broj svećenika revnih u pastoralnom djelovanju. Svatko od njih ugradio se je na svoj način u povijest Karmela Božanskog Srca Isusova u Hrvatskom Leskovcu, povijest koja je u Božjim očima vječna sadašnjost.

         U svim našim zajednicama sestara diljem svijeta i Lijepe naše, tako i ovdje u Hrv. Leskovcu želimo ustrajno slijediti put koji nam je zacrtala bl. Marija Terezija, naša Osnovateljica. Karmelska duša želi pomoću vjere i ljubavi ostvariti odnos dubokog prijateljstva s Bogom. To činimo prije svega, kao zajednica hvalospjeva moleći časoslov Crkve, kao zajednica koja kroz meditaciju živi nastanjena u Svetoj Tajni te zajednica koja osluškuje Riječ i hrani se kruhom Života vječnoga - slaveći svetu Euharistiju. Trudimo se unositi plodove kontemplacije u apostolsko djelovanje. Iskrena povezanost s Kristom određuje naše apostolsko zalaganje. Brinemo za duhovno i tjelesno dobro bližnjega kroz kršćanski odgoj djece i mladih koji nemaju obiteljskog doma, vjeronaučnu pouku djeci i mladima, animaciju liturgije, pomaganje mladim obiteljima u odgoju njihove djece u dječjim jaslicama i vrtićima, rad sa obiteljima, Zajednicu Karmelskih laika, posjete bolesnicima. 

         Karmel je utjelovljen na ljubav prema Bogu, stoga ne možemo iscrpsti njegova bogatstva. On je aktualan za sva vremena i za sva područja. On ima privlačnu moć i može angažirati ponizne i nedužne isto kao i učenjake i mistike. I veliki i mali nalaze svu puninu u Karmelu.



četvrtak, 2. veljače 2012.

PRIKAZANJE GOSPODINOVO - SVIJEĆNICA

    Danas se po katoličkom kalendaru spominjemo prikazanja Isusova u hramu. Ovaj blagdan čiji počeci sežu duboko u prošlost simbolizira  svjetlost, a svjetlo kao apsolutno  dobro je ono za čime tragaju svi ljudi jer    čovjek je Božje djelo te kao takav ne može težiti mraku odnosno zlu.
    Ali, ako čovjek po svojoj Božanskoj prirodi teži prema svjetlosti - Bogu kao apsolutnom dobru, mnogi se posebice u ovim kaotičnim vremenima pitaju zašto onda ima toliko onih koji  ne samo da žive u mraku nego nam taj mrak gromoglasno nude kao jedini način suvremenog života. Tako nas sa sviju strana zasipaju poruke „kulture smrti“, što mnogi nažalost prihvaćaju, ter se radi vlastitog komoditeta  olako odriču svoje temeljne, dakle Božje, prirode. I tako je ovaj današnji svijet postao takav kakav je: naoko se čini kako je zlo nadvladalo dobro, iako se radi o prividu jer to je samo trenutačno stanje u vječitoj borbi između dobra i zla.
    Davši nam slobodu izbora Stvoritelj se ipak nije odrekao svoje uloge apsolutnog arbitra, te će svijet u konačnici  biti uređen po Njegovoj volji, dok će ljudima biti dano po zaslugama njihovim. Upravo zato moramo sudjelovati u borbi na strani Svjetla i vjerovati u Njegovu pobjedu!

                                             ****

    Svijećnica tradicionalno označava i polovicu zime, koja kao da je svoje „čari“ ove godine čekala pokazati baš u veljači. Nadajmo se da ova velika hladnoća neće previše dugo potrajati, te da će se jazavac iz prošlogodišnjeg posta o Svijećnici uskoro naužiti lijepog proljetnog vremena.