utorak, 30. listopada 2012.

HALLOWEEN



         Već samo prevladavajuće korištenje engleskog naziva za „noć vještica“ upućuje nas na strano porijeklo ovog „događanja“, a koje u Hrvatskoj možemo nazvati i novokomponiranim, budući da nije sastavnica hrvatske kulture i tradicije. Ovaj običaj temeljen na keltskoj tradiciji revitaliziran je u Americi, naravno iz komercijalnih razloga.
         Današnji glavni simbol noći vještica je izdubljena i osvijetljena bundeva koja pak nema nikakve veze s rečenim Keltima, već je „uvedena“ mnogo, mnogo kasnije, i to na temelju jedne irske legende.
         Unatoč gornjim činjenicama noć vještica sve se više „slavi“ i u našim krajevima. Razlog tome treba tražiti u presudnom utjecaju masmedija koji kroz veličanje (i) halloweena ustvari potiču potrošnju i potrošački mentalitet, a kako se naša tradicija u to ne uklapa, nju nastoje  što više relativizirati.
         Zato se umjesto šupljih bundeva vratimo našim korijenima, poštujmo i  održavajmo običaje naših predaka, palimo svijeće i s pijetetom se sjećajmo i molimo za naše preminule.
         Bundeve, tikve, barile i tikvanje ostavite neka budu  ono za što ih je Tvorac namijenio: hrana za ljude i životinje.


petak, 26. listopada 2012.

EMPATIJA




         Nedavno sam na „Facebooku“ objavio poveznicu na članak koji sažima cijelu našu surovu stvarnost: u državi kriminala ta ista država trenira strogoću na onim najranjivijima. Ono što me doista iznenadilo je izostanak bilo kakve reakcije, „lajkanja“ ili komentara na priču o zatvaranju starice radi neplaćanja usluge koju ona najvjerojatnije niti ne koristi. Očigledno je empatija u Hrvatskoj preminula!
         Ipak, unatoč odsustvu empatije i otvrdnulim srcima, sudbina svih nas je i dalje itekako povezana, a kako bi vas na to podsjetio danas vam donosim jednu  basnu:

                        SVEVREMENA  BAJKA

Jednog dana, miš je gledao kroz pukotinu na zidu farmera i njegovu ženu kako otvaraju neki paket.

Kakvu hranu bi mogao sadržavati? Pitao se. Ali kad je otkrio da je u pitanju mišolovka bio je užasnut.

Trčeći dvorištem farme upozoravao je ostale vičući: „ U kući je mišolovka! U kući je mišolovka! „
Kokoš, kvocajući i čeprkajući, podigne glavu i kaže: „Gospodine Miš, to je ozbiljan problem za tebe, ali nema baš nikakve posljedice po mene. Ja se zbog toga ne mogu uzrujavati.“

 Miš se okrene prascu i vikne: „Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!“
Prase je suosjećalo, ali reče: „Vrlo mi je  žao, gospodine Miš, ali ja tu ne mogu ništa učiniti osim moliti. Budi siguran da si u mojim molitvama.

 Miš tada krene prema kravi: „Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!“
Krava reče: „Oh, gospodine Miš, žao mi je zbog tebe, ali s mog nosa neće faliti koža.

 Tako se miš vratio odbijen pognute glave u kuću kako bi se sam suočio s farmerovom mišolovkom.
 Te noći začuo se čudan zvuk u kući – kao zvuk kad mišolovka uhvati svoj plijen.
Farmerova žena požurila je vidjeti što se uhvatilo. U mraku nije vidjela da je mišolovka uhvatila rep otrovne zmije. Zmija ju je ugrizla. Farmer ju je brzo odvezao u bolnicu i kući se vratila s vrućicom.

 Kako se vrućica liječila svježom kokošjom juhom, farmer je zaklao kokoš.

 Ali bolest njegove žene se nastavila pa su je došli posjetiti prijatelji i susjedi.
Da bi ih nahranio farmer je zaklao prasca.

 Farmerova žena, nažalost, nije se oporavila, umrla je.
Na njen sprovod došlo je toliko ljudi, da je farmer morao zaklati i kravu kako bi osigurao dovoljno mesa.
Miš je sve to gledao s velikom tugom kroz svoju pukotinu u zidu.

 Zato, kad idući put čuješ da se netko suočio s problemom i misliš da te se to ne tiče, sjeti se – kad je jedan od nas ugrožen, svi smo u opasnosti.
Svi smo umiješani u to putovanje zvano “život“. Moramo paziti jedni na druge i ponekad napraviti dodatan trud da ohrabrimo nekoga od nas.


PROČITAJ OVO SVAKOME TKO TI JE IKAD POMOGAO I NEKA ZNAJU KAKO SU VAŽNI.

SJETI SE, SVATKO OD NAS JE BITNA NIT U TAPISERIJI DRUGE OSOBE;  NAŠI ŽIVOTI  ISPREPLETENI  SU  S RAZLOGOM

JEDNA OD NAJBOLJIH STVARI KOJA SE VEŽE UZ OVAJ SVIJET JE PRIJATELJ.


 

utorak, 23. listopada 2012.

PSOVKA I PSOVANJE

         Potaknut današnjom raspravom o psovci na „facebooku“ objavljujem ovaj tekst koji sam skinuo s neta, tako davno da više i ne znam otkuda. Tekst je tek malko podulji od onih na kakve ste na ovom blogu navikli ali ga ipak pročitajte. Mnogo govori.


PSOVKA JE GOVOR ZLODUHA
Nudimo vam cjelovit, opširan i dubok tekst o psovci. Dobro ga je sebi isprintati. Što je psovka? Sv. Jeronim: “Psovka je strašnija od ikog drugog grijeha. Ona je bezbožni govor ustiju protiv Boga. Svaki drugi grijeh kada se usporedi sa psovkom, neusporedivo je manji.” Neki crkveni oci su rekli: “Psovači su gori nego psi i druge životinje. Pas ne laje na svoga gospodara, makar ga ovaj i udari, a psovač vrijeđa svog Boga i Gospodara i to bez razloga”...
 

PSOVKA JE PAKLENI GOVOR, GOVOR ZLODUHA. Kao što Duh Sveti govori preko pravednika, tako i zloduh govori preko psovača. Pogledajmo tko sve u nas psuje!? - I staro i mlado, i djeca i starci. Psuju već i djeca u osnovnoj školi. To je tragedija našeg vremena. Naše su riječi toliko važne - jer je snaga u našem jeziku i riječima koje izgovaramo. Zato Biblija kaže: “Smrt i život u vlasti su tvoga jezika.” To znači da svojim jezikom možemo sebi sijati život ili smrt. Većina svojim nesmotrenim jezikom, psovkama i ružnim riječima sije sebi smrt. Isus kaže da će čovjek odgovarati pred Bogom za svaku nepotrebnu riječ.
Tvoje će te riječ osuditi, i tvoje će te riječi spasiti. Zato pazi što govoriš! U Evanđelju piše da će nas Bog sačuvati od zla u svom Imenu. Božje je Ime uzvišeno i sveto! Zato u “Oče naš”-u molimo: “Oče, sveti se Ime tvoje” - tj. Tvoje Ime neka među nama bude sveto, neka ljudi poštuju i blagoslivljaju Tvoje Ime.
A za Isusovo Ime piše da je to JEDINO IME na svijetu dano ljudima po kojem se možemo spasiti. Ako je to istina i ako je to jedino Ime po kojem se spašavamo, kako je onda tragično i pogibeljno ako psujemo i pogrđujemo sveto Ime Isusovo. To je jednako propast. Time otvaramo sebi put za pakao: Ime Isusovo nam donosi spas, a mi psujemo i pogrđujemo to sveto Ime. To je katastrofa! To je slično ovom primjeru: Neki je slikar prikazao čovjeka psovača na ovaj način: naslikao je čovjeka divovskog rasta, veoma lijepog izgleda kako na svom dlanu drži malog patuljka. No, taj je patuljak bio nešto ljut i srdit. Jednom je pesnicom prijetio gorostasu, a s drugom rukom mu je zabadao mač u dlan u kojem je stajao. Ruka je bila ispružena nad dubokim ponorom. I bilo je dovoljno da se okrene i da patuljak završi u ponoru. Što nam govori ova slika? Mi često kažemo da smo SVI U BOŽJOJ RUCI. Ništa sami ne možemo učiniti, niti odlučiti o svojoj sudbini. Kakve li neopisive nesreće podići svoju ruku protiv onoga u čijoj smo vlasti, protiv onoga koji nas drži na svome dlanu, i zabadati mač svoga gnjeva i svoje srdžbe u Njegov dlan na kojem počiva i nebo i zemlja i sva stvorenja.To je zajamčena propast!
Na žalost, naš hrvatski narod je PSOVALAČKI NAROD. Hrvati su jedni od največih psovača na svijetu! Kakve li se samo sve psovke izgovaraju i što se sve psuje: i Krv Isusova i Ime Isusovo… Nije ni čudo da je zato nad našim naorodom veliko prokletstvo. Zamislite: svi veliki ratovi odigrali su se na našem tlu - i balkanski, i 1. svjetski i 2. svjetski, i sada - ovaj posljednji - Domovinski rat! K tome, nije bez razloga ona poslovica koja kaže: “Dva Hrvata - tri stranke!” Kao da Hrvati nikako ne mogu biti jedinstveni! Sve je to posljedica ovog užasnog prokletstva.
Psovače, prema Sv. Pismu čeka NAJTEŽA KAZNA. Sv. Ivan Zlatousti ovako govori: “Želite li da vas mine nesreća, okanite se psovke.! Budite uvjereni: dok psovači ne prestanu psovati, svakim će danom nazadovati vaša polja, svi vaši poslovi i sva vaša nastojanja!” Pitam vas: može li hulitelj Božjeg Imena očekivati da će ga Bog blagosloviti u životu, da će mu pomoći i zaštititi? Naravno da ne može. Naprotiv, njega - prema Bibliji - čeka najteža kazna.
Biblija iznosi ovakav primjer. Jednom je neki Židov pogrdio Ime žbožje i opsovao ga. Tada su ga odveli Mojsiju. Stavili su ga u zatvor i čekali da se očituje volja Jahvina. Onda Jahve reče Mojsiju: “Izvedi psovača iz tabora. Potom svi koji su ga čuli neka stave svoje ruke na njegovu glavu. A onda, neka ga sva zajednica kamenuje.” I taj je psovač završio strašno. Potom je Jahve naredio Mojsiju: “Reci Izraelcima. “Tko god opsuje Boga svoga, tko izgovori hulu na Ime Jahvino - neka se smakne. Bio stranac ili domorodac, ako pohuli Ime Jahvino - mora umrijeti!” (Lev 24,10-16)
Zašto tako strogo, pitamo se?! Zato, jer po tom čovjeku dolazi prokletstvo na čitav narod. Čitav narod trpi zbog psovača. I k tome, ako takav živi, psovka bi se mogla brzo proširiti - kao zaraza - po čitavom narodu! Bilo je poznato u povijesti - da ljudi za uvredu časti - osobne ili upućene njihovoj majci ili ocu - oduzmu uvreditelju život. Kaznu za zločin uvrede veličanstva imali su u svom zakoniku već i stari Rimljani. Kazna je bila oštra: uvreditelji bi bili ili ubijeni mačem, strelicama, bačeni pred divlje zvijeri ili spaljeni. Pa, ako je za uvredu čovjeka bila tako teška kazna, koliko više će biti teža kazna za uvredu nanesenu Bogu i njegovom svetom Imenu.
Želim vam ispričati jedan primjer. U 3 mjesecu 1916. g. pisao je s ratišta Albin Breviatti, vojni kapelan ovo:” ČUVAJTE SE PSOVKE, JER SAM JA SVOJIM OČIMA VIDIO STRAŠNI SVRŠETAK PSOVAČA!” Moja se četa nalazila u jednoj seoskoj kući gdje je na zidu visio križ. Jedan od vojnika to nije mogao gledati, te je bacio križ na zemlju, izgovarajući najteže psovke. Napokon je bacio križ kroz vrata, tako da se razbio u komade. kamo sreće da to nije učinio. Isti dan izišli smo po običaju iz kuće da preuzmemo dužnosti za slijedeći dan. Taj je psovač ostao u kući i govorio da se ne osjeća dobro. U taj tren pala je na kuću neprijateljska granata, probila krov i jadnika raznijela na komade. Bio je tako raskomadan da su se dijelovi tijela jedva skupili da ga kako - tako pokopaju. U istoj toj kući nalazilo se još nekoliko vojnika - po drugim prostorijama, ali su oni bili samo lakše ozlijeđeni. Isus veli:”Kakvom mjerom mjerite i vama će se zauzvrat mjeriti.” Kao što je križ bio razbijen u stotinu komada, tako i njegovo tijelo! Mogao bih vam ispričati na stotine takvih primjera. Svi koji su psovali i pogrđivali Božje Ime, loše su završili. Poznati francuski pjesnik Charles Baudlaire, napisao je SOTONSKE LITANIJE. Užas! u Njima vrijeđa Boga i osobe koje su bile Bogu posvećene. Međutim, on je slavio Judu što je izdao Isusa, hvali je Kaina zato što je ubio svoga brata Abela, odobravao je što je Petar zatajio Isusa, a kudio je njegovo pokajanje. S prezirom je izgovarao Ime Isusovo i Msarijino za vrijeme svojih pijanki. ZAVRŠETAK? - Tragičan: umro je u velikim mukama i bolima, a ni život mu nije bio blistav.
Mogli bi ovoj grupi dodati još mnogo poznatih ličnosti koje su zbog svog psovalačkog jezika tragično završili. Julije Apostata, rimski car. Voltaire, francuski filozof - jedan od najpoznatijih ličnosti u Evropi u svoje vrijeme. Bio je jedan od najvećih psovača i hulitelja. Čitav život je psovao i prezirao Boga. Kada je umirao, zaklinjao je prijatelje da mu dovedu svećenika, ali nisu htjeli. Derao se i vikao: “Vidim pakao otvoren i đavla koji me vuče u njega!” Tako je umro, s tim riječima. Njegov prijatelj liječnik tom je prilikom rekao: “Kad bi đavao mogao umrijeti, ne bi mogao umrijeti strašnijom smrću od mojeg prijatelja Voltairea.” Isto tako tragično su završili svi oni koji su Boga htjeli skinuti s prijestolja: Mussolini, Hitler, Robespierre, Nitsche i toliki drugi. Svi su oni bili veliki bogohulitelji. i svi su oni doživjeli veliki brodolom života!Ali, zato svi oni koji su se pouzdali u Boga i koji su ga poštivali, bili su blagoslovljeni.
Buffon, glasoviti prirodoslovac koji je proučavao životinjske vrste, iznosi jedan primjer iz života pasa. Neki čovjek je imao odličnog psa s kojim se uvije hvalio pred prijateljima. Tvrdio je da bi ga njegov pas u svim mogućim okolnostima uvijek prepoznao i da ga ne bi nikada povrijedio. Jednog dana, presvuče se u poderano odijelo, nabije na glavu veliki šešir, pa promijenjenim glasom poviče s vratiju svojega dvorišta. Njegov pas odmah poleti lajući prema njemu i kako nije imao vremena da ga njuhom provjeri, a imao je pred očima nepoznati lik, skoči na gospodara i zatisne mu zube u ruku. On se jako preplašio, pa pozove psa po imenu i poče mu govoriti kako gospodar govori svojem čuvaru. Kada je pas prepoznao glas gospodara, počeo je bolno cviliti, podvio rep i utekao u zadnji kutak dvorišta, gdje se je zavukao u neku rupu. Gospodar mu je prišao, zvao ga je s ljubavlju, no pas nije izlazio. Gazda mu je nosio najbolje komade mesa da mu pokaže kako se ne ljuti na njega, no pas je odbijao i hranu i vodu. Neprestano je žalosno cvilio. To je bio jedini odgovor. Nakon nekoliko dana je uginuo - od žalosti što je ugrizao onu ruku koja ga je godinama hranila i milovala! Prijatelju, pas je uginuo od žalosti. A čovjek?!  Koliko su ljudi žalosni što su uvrijedili svoga Stvoritelja? - Jako malo. Često se ponašaju kao da se nije ništa dogodilo. Mnogi čak ne znaju ni tražiti oproštenje. Kažu da im je to navika. Drugi pak doduše kažu: “Žao nam je”, i nastavljaju dalje psovati. Da im je stvarno žao, oni bi sve poduzeli da prestanu psovati i vrijeđati svetoga Boga.
Danas nam valja shvatiti: PSOVKA JE VELIKA RAK RANA NAŠEGA NARODA I NAŠIH OBITELJI. Ona nikome ništa dobra nije donijela, naprotiv - samo zlo i prokletstvo! Zato danas odlučimo najaviti RAT psovci. Borimo se protiv nje, iskorijenimo je iz naših srcaca, obitelji i naroda! Ovdje sam donio samo neke primjere koji pokazuju kako je psovka pogibeljna, a takvih životnih primjera ima na tisuće. Nigdje u obitelji gdje se psuje nema Božjeg blagoslova. Ne dopustimo da nam đavao po psovci ukrade Božji mir, sreću i vječni život.
KAKO SE BORITI PROTIV PSOVKE? - MOLITVOM! Svaki dan reci deset, dvadeset puta: 1. “Isuse, oslobodi me od psovke!” i
2. “Blagoslovljeno Ime Isusovo!” Budeš li to ustrajno ponavljao - više puta svaki dani bude li to tvoja iskrena želja, vidjet ćeš, vrlo brzo Gospodin će te osloboditi ove pošasti! I Božji će blagoslov doći na tebe. Dužni smo poduzeti ove korake - i radi Isusa, ali i radi svojih obitelji i svoga naroda.
Neka te Gospodin oslobodi od psovke i blagoslovi snagom svoga Imena!
                                                       vlč. Dražen Radigović


nedjelja, 21. listopada 2012.

IVAN PAVAO II



         Sutra se po katoličkom kalendaru spominjemo blaženika čijoj smo dobroti bili svjedoci:

                                      
 "Dragi moji Hrvati! Papa vas voli, Papa vas grli i prima! Papa vas blagoslivlja!"
Ove je riječi papa Ivan Pavao II. rekao pred deset tisuća Hrvata u svojemu prvom govoru na hrvatskome jeziku u bazilici sv. Petra u Vatikanu, 30. travnja 1979., na slavlju Branimirova jubileja.

         I sada, podosta vremena otkako je njegova zemaljska misija okončana, s povjerenjem svoje molbe uputimo Njemu kao dragome prijatelju koji će rado biti naš zagovornik i zaštitnik:
                        Bl.Ivane Pavle II, moli za nas!



utorak, 16. listopada 2012.

O TELEVIZIJI, I O KNJIGAMA

            Rijetko gledam televiziju. Možda je točnije reći kako je uopće ne gledam. Ipak, televizija je postala gotovo neizbježna, pa htio–ne htio ponekad nešto moraš pogledati. Makar onako usput, u prolazu.
            Nažalost prečesto je i to –u prolazu- više nego dovoljno da me zaprepasti ili rasrdi svojom ispraznošću, da ne kažem šupljoglavošću. Ne, nemojte misliti kako me mogu zadovoljiti samo ozbiljni sadržaji dubokoga smisla. Naprotiv. Pristaša sam zabave i razbibrige ali zar i ona, za Boga miloga, ne mora imati dušu? I ne bi li svijet bilo ljepše mjesto kada bi televizije promovirale pozitivnost i kreativnost umjesto teško probavljivih emisijca tipa tko se razvodi ili po enti put ženi među samozvanim umjetnicima, modnim kreatorima , zvijezdama i zvjezdicama koje bi po svome umijeću bile kruha gladne kada ih mediji ne bi spominjali!

             Kakvu nam poruku takve emisijice nude?
Primjer 1.: Naletio sam tako neki dan na odjavnu špicu jedne takve nijevažnokakosezove emisije. Mlađahni je voditelj pokušao biti duhovit te izvalio otprilike ovako: „Nema veze što je sve oko nas loše, uvijek je mrak prije svitanja. A u Hrvatskoj je mrak od kada pamtim!“  Ej, čekaj malo mladiću! Kakvim su ti to mrakom napunili tvoje ograničene moždane vijugice?! Istina je kako nam baš ne cvjetaju ruže. Ali kako jednom mladom, nadam se ne preko veze i mita obrazovanom i zaposlenom gospodinu, mrak može biti nešto s čime opisuje zemlju u kojoj (barem on) dobro živi.
Nasuprot mladome TV voditelju, jedan moj isto tako mladi kolega  vrativši se iz Makedonije gdje je bio na nedavnoj utakmici, unatoč hrpi pozitivnih dojmova o Makedoniji , reče: „ Štef, do i oko Beograda kako tako ali za sve one južnije, Hrvatska je poput Floride!“
Očigledno je kako mladi TV voditelj nije ni svjestan koliko bi mu (a i svima nama) moglo biti gore. Nažalost u bliskoj budućnosti izvjesniji nam je mrak nego svitanje…
Primjer 2.: Isto tako, u prolazu, bez da sam gledao cijeli uradak, naletio sam na dio jedne druge nijevažnokakosezove emisije, gdje je voditeljica nekakvom kvazi-zvjezdanu postavila pitanje što je pročitao od klasične književnosti. Njegov me odgovor baš i nije iznenadio. Rekao je nešto slično ovome: „ Ma ko bi čitao te debele knjižurine. To se danas ne radi. Danas se umjesto zadane lektire čita kratak sadržaj na internetu, i današnje su knjige nekako manje, ilustriranije i kraće. Prilagođenije. Nitko danas ne čita.  Da u mojim očima nije ispao totalni vol, izvuklo ga je to što je znao odgovor na pitanje tko je napisao „Na Drini čuprija“. Barem nešto. Iako je vjerojatno pročitao samo kratak sadržaj…

Ovu su tek dva mala primjera o današnjoj percepciji života na koju mediji, prvenstveno televizija, imaju presudan utjecaj. Neosporna je činjenica kako su nove informatičke tehnologije unaprijedile protok kao i brzinu protoka informacija ali je isto tako neosporno da je danas mnogo lakše kreirati javno mnijenje, a naročito je moguće utjecati na formiranje ličnosti, pače i na volju biračkog tijela. Sa sjetom se moram prisjetiti vremena kada je državna televizija emitirala opsežan obrazovni program, puno znanstveno-popularnih, putopisnih i drugih sadržaja. Promicala je tada televizija i vladajuću ideologiju, ali mi se nekako čini kako je to bilo manje zlo od današnjeg ispiranja mozga koje-kakvim sapunicama, maloumnim show emisijama i još bedastijim emisijama koje „prate“ zbivanja na „estradi“. Nasuprot nekadašnjem programu edukativnog sadržaja današnje televizije, kako državna tako i one komercijalne, gledateljstvu nude isprazan sadržaj gledanje kojega nije ništa drugo do gubljenja dragocjenog, od Boga nam danog, vremena. Zacijelo je nekome iza zavjese i cilj „obrazovati“ gledatelja, poreznog obveznika i glasača čiji je glavni interesni, a time i intelektualni domet rastava braka ili boja gaćica neke pevaljke.
Uz ovakav intelektualni domet ide i ne čitanje knjiga. A nije problem samo u tome što nitko ne čita knjige. Rijetki čitaju novine i opširnije internetske članke.  Jako sam siguran kako će i ovaj moj uradak malo tko pročitati, svim mojim bliskijim prijateljima koji mi usmeno jave da su ovaj post pročitali plaćam kavu! Bez brige ne će to biti veliki trošak. Nažalost ovo je vrijeme kratkih informacija koje se onda uzimaju zdravo za gotovo, a za opsežniju prosudbu o bilo čemu današnji ljudi nemaju vremena. Malo po malo mediji tako stvaraju mase iskrivljenih pogleda na svijet, nekadašnje moralne kvarnosti postaju vrlinama, dok se istinske vrijednost proglašavaju nazadnima.
Takvim masama, čiji su pogledi i uvjerenja skrojeni po želji moćnika, doista je lako vladati. I prodavati im muda pod bubrege. "Tko ima uši neka čuje."




nedjelja, 14. listopada 2012.

RADOVI U LUČKOM


- od 15.10. do 23.12. zbog radova će biti zatvorena dionica D 1 kroz Lučko, na dijelu od spoja s Jadranskom avenijom do Ventilatorske ulice.
1.Obilazak smjer Lučko-Zagreb jug: Puškarićeva-Ventilatorska-Bedekova-Gornjodemerska-Golobreška-Brezovička-Karlovačka-Jadranska avenija
2.Obilazak smjer Lučko-Zagreb zapad: Puškarićeva-Ventilatorska-Dolenica-Puškarićeva-Ježdovečka-Zagrebačka obilaznica


OBAVIJEST ZET - a:

Autobusne linije 111 Zagreb (Savski most) – D. Stupnik – Stupnički Obrež, 112 Savski most – Lučko, 132 Savski most – Goli Breg – Brezovica 164 Zagreb (Savski most) – Horvati, 165 Zagreb (Savski most) –  Klinča Sela i 168 Savski most – Ježdovec – Prečko, zbog radova i zatvaranja za sav promet dijela Puškarićeve (od semafora na raskrižju spojne ceste za Obilaznicu, do semafora s Ventilatorskom), koji bi trebali započeti u ponedjeljak, 15. listopada, vozit će:
linija 111: Savski most, redovnom trasom do Brezovičke, Brezovička, Golobreška, Demerje, Mirka Bedeka, Zastavnice, Hojnikova, Ventilatorska i dalje redovnom trasom;
linija 112: Savski most, redovnom trasom do Brezovičke, Brezovička, Golobreška, Demerska (dijelom trase linije 132), Klanjec, Bedeki, Mirka Bedeka, Zastavnice, Hojnikova, Ventilatorska, Puškarićeva i dalje redovnom trasom;
linija 132: privremeno se ukida zbog prolaska većeg broja autobusnih linija kroz Hrvatski Leskovac. Kroz Demerje će privremeno voziti linija 112;
linija 164: Savski most, redovnom trasom do Brezovičke, Brezovička, Golobreška, Demerje, Mirka Bedeka, Zastavnice, Hojnikova, Ventilatorska, Puškarićeva i dalje redovnom trasom do odredišta;
linija 165: Savski most, redovnom trasom do raskrižja Jadranska avenija/Lanište, Lanište, Remetinečki gaj, Karlovačka, Brezovička, Golobreška, Demerje, Mirka Bedeka, Zastavnice, Hojnikova, Ventilatorska, Puškarićeva, i dalje redovnom trasom. Na trasi autobusi će se privremeno zaustavljati na obostranom stajališta kod Arene.
Autobusi na linijama 111, 112, 164 i 165 zaustavljat će se na svim postojećim stajalištima na izmijenjenom dijelu trase, između raskrižja Brezovičke i Golobreške, do povratka na redovnu trasu. U suprotnom smjeru, autobusi će voziti istom izmijenjenom rasom.
Linija 168: vozit će samo na relaciji Prečko – Lučko (zbog očekivanog pojačanog prometa Brezovičkom!), iz Prečkog redovnom trasom do raskrižja Puškarićeva/Hrastovička te Hrastovička, Hrvatskoselska, Puškarićeva i dalje redovnom trasom do Prečkoga. Početno-krajnje stajalište bit će formirano u zoni groblja na Hrastovičkoj, a novo prolazno stajalište bit će u zoni Hrvatskoselske i Puškarićeve;
linija 195: uvest će se dodatni autobus za područje Blata (za vrijeme izvođenja radova), koji će voziti od Savskog mosta do privremenog okretišta u odteretnom kanalu.
ZET će privremeno ukinuti prijevoz preko Desprimske, zbog radova na području Brezovice! 
    
 Završetak radova očekuje se u prosincu! 
       Demkov komentar:


Izvjesno je kako ćemo više od dva mjeseca biti izloženi i živjeti u prometnome krkljancu, a za koje će vrijeme neki nama nepoznati izvođači radova mirno i polako raditi svoj posao, i to isključivo u prvoj šihti. I ne daj Bože da bi radili cijeli dan, a pogotovo ne ponoći!

Neosporno je da se radovi moraju obaviti. Ipak je neshvatljiva lakoća s kojom nadležna tijela danas daju dozvole za zatvaranja cesta, ne postavljajući pri tom pitanje može li se drugačije, bolje ili pak bržije. Ne bi li se radovi mogli odvijati noću, a promet propuštati danju? Možda bi to ipak trebalo pasti na pamet nekom nadležnom „inženjeru prometa“ kada vidi kakvu zbrku prouzrokuju zatvaranja važnih i frekventnih prometnica.
Ipak, ne trebamo se uzalud nadati. Oni koji donose odluke o našim sudbinama i dalje to mogu opušteno činiti.
Jer im mi to dopuštamo…

četvrtak, 11. listopada 2012.

VRGANJI, ALI DEMERSKI!



Iako su temperature počele lagano opadati sezona gljiva je još u punom jeku. Zato sam potaknut pričama o obilju vrganja u demerskoj „Gornjoj šumi“ odlučio okušati sreću, iako jučerašnje cmoljavo jutro nije baš izgledalo obećavajuće. Prvi berač gljiva kojeg sam sreo također mi baš nije podigao optimizam, jer mi je rekao da  na ovom području više nema vrganja ali da ih je prije desetak dana bilo u nevjerojatnim količinama.
         Nakon otprilike sat vremena pronašao sam prvi vrganj. Nakon toga dugo, dugo ništa, a za to što je moj pokušaj gljivarenja uspješno završio zaslužna su dvojca gljivara koji su otkrili pravi eldorado s vrganjima: na nekih 200 – 300 kvadrata ubrali su barem 7 – 8 kila vrganja! Pošto su mi se dečki pohvalili svojim uspjehom, i ja sam malo pretražio okolni teren te ubrao oko kilogram prekrasnih primjeraka!
         Ipak, ne bih vam preporučio da sada masovno krenete u potragu za gljivama, budući da je područje prilično „prebukirano“ tako da nigdje u šumi nisam naišao na netaknuto mjesto, a spomenuti djelić koji su momci pronašli rijedak je izuzetak. Nažalost posvuda sam nailazio na prevrnute koje-kakve gljive koje su  nestručni berači uništili umjesto da ih ostave rasti, te prepuste nečijoj stručnijoj procjeni. Ako se pak ipak odlučite poći u potragu za gljivama, vodite računa o tome kako ćete se vratiti odnosno odredite si sigurne orijentire jer je u šumi vrlo lako zalutati. To se jučer jednom postarijem gospodinu i dogodilo. Rečeni se čovjek uz moju pomoć sretno vratio do svojeg auta, a da nije nabasao na me još bi satima lutao šumom. Isto tako nemojte zanemariti ni druge opasnosti kojima u prirodi možete biti izloženi, a dobar primjer za ovo je napad stršljena koji su prije desetak dana izboli dvojcu naših sumještana.

Moj prvi ovogodišnji vrganj

Jučerašnji "ulov"

Kapitalac

Šuma u ovo doba obiluje ovim crno-žutim gušterima. Mislim da je riječ o daždevnjaku.

ponedjeljak, 8. listopada 2012.

DAN NEOVISNOSTI





"Kao neovisni gospodari vlastitih života postajemo kotačići u birokratskoj mašineriji, zajedno s našim mislima i ukusima kojima manipuliraju vlada i industrija, te sredstva masovnih komunikacija." ~  
                                                                           Erich From, Imati ili biti


         Želja za neovisnošću od drugih osoba ili skupina praiskonska je želja svakog pojedinca, veće ili manje grupe ljudi, te u konačnici cijelih nacija. S druge pak strane čovjek oduvijek želi dominirati nad drugim čovjekom pa je tako kao zlosretni postulat evolucije ljudskih odnosa nastala i želja elita za podčinjavanjem većine, a što je u konačnosti dovelo do današnjeg fenomena tzv. globalizacije. Masovni se mediji iz petnih žila trude uvjeriti nas kako će globalizacija usrećiti stanovnike Planete, a tek oni najhrabriji upozoravaju kako se radi o podmukloj podvali čiji je konačni cilj „Novi svjetski poredak“ (NWO) temeljen na jednoj vladi, jednoj vjeri, jednoj valuti, odnosno porobljavanja stanovnika Zemlje od strane samozvane elite.
         Ne treba biti naročito mudar ni obrazovan za sagledavanje ograničenosti suvereniteta malih naroda i zemalja u ovom urnebesnom „svjetskom“ procesu iza kojeg stoje neformalne interesne skupine, dok tzv. veliki igrači samo odigravaju svoje zadane role. Ukoliko su čak i oni najjači svjetski lideri samo puki izvršitelji,  onda je jasno koliko  tek predstavnici malih država poput naše mogu biti neovisni, a naravno da su onda i države koje takvi „mali igrači“ vode - ništa drugo nego kolonije.
         I gdje je onda Hrvatska? Pokušajmo nabrojiti samo ponešto što je nekada bilo hrvatsko: INA, gotovo sve banke, Pliva i druge brojne tvornice koje su prešle u strane ruke. Ovo je samo  vrh brijega, mnoge su (ras)prodaje u tijeku, a na kraju će nam valjda ostati samo čisti nepatvoreni hrvatski zrak, na koji će nam onda neka buduća Vlada, koja će se još (ili možda neće) zvati hrvatskom, naplatiti pozamašan porez.
         Nakon ovih nekoliko neveselih rečenica želim vam sretan i blagoslovljen današnji dan! Iskoristite ga na korist svoju i svojih bližnjih, primite i darujte ljubav!
A, Dan neovisnosti?  Ne znam, možda jednom u neizvjesnoj i vrlo vjerojatno dalekoj budućnosti doživimo i neovisnost…


P.S.
       Jučer je brojač posjeta prešao brojku od 50 tisuća. Hvala svima koji posjećujete i podržavate ovaj blog!

Pozdrav od Demka!

utorak, 2. listopada 2012.

Hodočašće Majci Božjoj


            Oduvijek vjernici rado hodočaste u marijanska svetišta, pa tako i Hrvatska ima svoje nacionalno svetište MarijuBistricu. Majci Božjoj bistričkoj generacije naših predaka upućivale su svoje molbe, želje i zagovore, a tako je i danas posebice u razdoblju od Velike do Male Gospe.
Međutim, vjernici ne dolaze u Mariju Bistricu samo u tom razdoblju, svetište je dobro posjećeno tijekom cijele godine, pa smo tako ove nedjelje „Zdemko“ i moja malenkost hodočastili našoj crnoj Gospi. Pogledajte nekoliko sličica s našeg hodočašća:

Glavni ulaz u svetište

Čudotvorni kip crne Gospe smješten je u glavnom oltaru

"Vanjski" Gospin kip je novijeg datuma

Pogled na križni put

Prva postaja
Crkva bl.Stepinca na otvorenom
                                                           
Ponuda kao i u drugim prošteništima


Razni kipovi - razne cijene, čak i do dvadesetak tisuća kuna

On se ovdje baš i ne uklapa: nezaobilazni kralj češnjaka Špilak

Uoči Svete mise

Manje eksponirani pogled na svetište