nedjelja, 31. listopada 2010.

MEMENTO MORI

Prvi studeni, blagdan Svih Svetih tijekom svojeg višestoljetnog obilježavanja prerastao je u tzv. Dan mrtvih, a koji je zapravo 2. studenog kada prema tradiciji slavimo Dušni dan, ter se spominjemo svih naših dragih koji su ovaj trnoviti, zemaljski zamijenili vječnim životom.
Danas nažalost samo vrlo rijetki slave Dušni dan dok je to u (i) demerskoj povijesti bilo i te kako uobičajeno, o čemu mogu i osobno posvjedočiti prisjećajući se djetinjstva. Iako je već i tada 1. studeni bio uobičajen kao dan sjećanja na preminule, baka Margarita običavala je djedov grob svake godine obići 2. studenog, na Dušni dan uz obaveznu Svetu misu, poštujući tako običaj svojih predaka.

Naše župsko groblje dan uči Svih Svetih
Na blagdan Svih Svetih trebamo se prisjetiti ne samo onih uzdignutih na čast Oltara, prilika je ovo za prisjećanje i slavljenje svih pokojnih koji su samozatajno, časno i sveto proživjeli svoj zemaljski put, žrtvujući se za druge ter pridonoseći svekolikom boljitku. Onima koji su nam činili dobro i bili nam dragi, 1. i 2. studenoga palimo svijeće, ne samo kako bi ih se prisjetili, već i da im zahvalimo za to što su nam bili dobri, što su bili samozatajni, sveti i ponizni srcem.
Nažalost, današnje vrijeme potrošnje i laži, za ove nam svete dane pokušava ponuditi i neke nove običaje, nespojive s našom tradicijom i katoličkom vjerom. Na nama je odluka i izbor hoćemo li prihvatiti nekakve poganske običaje, duhove i noć coprnica, za koje u djetinjstvu nismo ni čuli ili ćemo poštivati i održavati našu tradiciju i lijepe običaje, a naročito zapovijedi i nauk Svete rimske Crkve.
Iskoristimo ove dane i za podsjećanje na prolaznost ovozemaljskog života i postavljanje pravih prioriteta. Kao što je u naslovu posta rečeno, spomenimo se da ćemo umrijeti ter se upitajmo bavimo li se uopće bitnim stvarima ili nam svakodnevnicu ispunjavaju tričarije.

Brezovičko groblje uoči blagdana

                     Pozdrav od Demka!

petak, 22. listopada 2010.

TAJNA KUFTINČEVOGA GAJA


    Kročeći svakodnevnim životnim stazama i ne primjećujemo zanimljivosti nekih mjesta ili pojava, smatramo ih razumljivima samima po sebi ili pak na njih ne obraćamo pozornost nesvjesni njihove postojanosti u vremenu niti skrivenih priča o njihovoj i našoj prošlosti.
     Jedno od takvih mjesta je i Kuftinčev gaj u Demerju, neveliko područje obraslo drvećem i grmljem okruženo livadama i oranicama, smješteno između zaselaka a također u blizini prostrane Demerčice. Slučajni će namjernik odmah uočiti nelogičnost postojanja malene šumice, gaja pored velike šume, te će se morati zapitati što je to nagnalo naše pretke da ovaj prostor ostave neobrađenim.
     Stariji mještani još pamte priče o mističnoj plavičastoj izmaglici koja se za vedrih noći izdizala iznad određenih mjesta u Gaju, o Turcima i sabljama, o zakopanom blagu i kamenju. Nažalost, većina je ovog blaga usmene predaje nepovratno izgubljena a ovdje iznosim tek mrvice prikupljenih sjećanja.
     Maštu Demeraca stoljećima su razbuktavali humci, blaga uzdignuća u zapadnom dijelu Gaja koji su ovdje, s nama nedokučivom nakanom, napravljeni ljudskom rukom. U njih je uloženo mnogo truda i vremena te ih u potpunosti nisu izbrisali ni mnogi prohujali vjekovi.
     Danas su u cijelosti očuvana tri humka od kojih je najveći promjera oko osam metara. Humci su pravilne kružne zemljane tvorevine otprilike jedan metar izdignute iznad razine tla te je po mom dubokom uvjerenju najveći humak ujedno i najviša točka u široj okolici. Pored očuvanih nalaze se ostaci, raskopine, najvećeg (ili možda dvaju manjih) humaka. Na tome mjestu iskapanja je početkom dvadesetog stoljeća napravio otac Dragice Kuftinec a ona mi je ovo ispričala koncem osamdesetih (gđa Dragica je preminula 2000.god.). Iskapanje nije ispunilo očekivanja budući da je bilo potaknuto pričama o zakopanom turskom blagu a glavnom se nalasku, željeznoj sablji, ubrzo gubi svaki trag.
     Prema priči gđe Dragice po rubu humka, ispod razine tla, bilo je raspoređeno neobrađeno kamenje a dublje u središtu je pronađena crna masa, nešto slično pepelu. Nije poznato u kojem je dijelu bila navodna sablja niti kako je izgledala.
     Nakon ovoga iskapanja priča polako pada u zaborav tako da danas tek mali broj seljana uopće zna za možebitne tajne koje skriva Kuftinčev gaj.


                               Gaj je površine oko 19 500 m2 , 127 metara nad morem

     Najčešće i najviše prepričavano tumačenje samog postojanja Kuftinčevoga gaja ispričao mi je pokojni g.Petar Piškor. Prema njegovom kazivanju predaja govori da je Gaj ustvari tursko groblje nastalo za njihovih prodora u ove krajeve negdje oko 1550. godine. Iz tog vremena svoj korijen vuče i ime susjednog Hudog Bitka a navodno su Turci poslije te „hude bitke“ svoje poginule pokopali na lokaciji današnjeg Gaja a kasnije je groblje prekrila šuma budući da , iz razumljivih razloga, nitko nije htio obrađivati to zemljište. Ukoliko uzmemo u obzir rijetku naseljenost ovih prostora polovicom prošlog tisućljeća, kao i stvarna događanja iz tog vremena odabir prostora za groblje čini se sasvim razboritim.
     U prilog ovoj teoriji govori postojanje lokaliteta „Turska glava“ nedaleko od mjesta Vukojevca, na pola puta između Zagreba i Siska. Ovdje se također radi o sličnom humku a koji je, prema lokalnoj predaji, nastao tako da su pokapajući vojnog velikodostojnika turski vojnici ispuštali svaki po šaku zemlje na njegov grob.
     Povijesnom se pak činjenicom smatra da je nakon velikog poraza tursko-vlaške vojske kod Siska 1593. godine, posljednji upad turaka u naše krajeve bio 1595.godine, kada su ih pod Okićem porazili karlovački konjanici. Tom je prilikom poginuo značajan broj turaka za koje nije zabilježeno gdje su pokopani, što opet otvara mogućnost da su, nakon povlačenja na sigurnu udaljenost, svoje poginule sahranili u Demerju.
     No, dragi moji, sve naprijed izneseno moramo gledati samo kao jednu od mogućnosti, tim više što prilikom spomenutih iskapanja nisu pronađene nikakve kosti a osobito ne ljudske ili da ne rečem turske, što teoriju o turskome groblju dovodi u ozbiljnu upitnost. Držim malo vjerojatnom mogućnost da bi Turci spaljivali svoje mrtve, tim više što se to, barem prema mojim saznanjima, kosi s načelima Islama. Bilo kako bilo ovo je tek jedna od teorija o postanku Kuftinčevog gaja.

                                              Najveći sačuvani humak prekriven je šumom

Mističnom ugođaju pridonosi  igra svjetla i sjene
      Prikupljajući građu za ovaj moj skromni uradak, naišao sam na opise keltskih grobova na Žumberku kod sela Budinjak, gdje je otkriven impozantan broj (oko 140 ) bogato opremljenih grobova u zemljanim grobnim humcima. Isto tako su u Gornjem Malunju kod Jastrebarskog potkraj 19. stoljeća nađeni grobovi spaljenih pokojnika uz koje je bilo željeznog oružja. Navodno su grobovi bili ukopani u veći zemljani humak, što je slučaj i u Budinjaku. Sve ovo me neodoljivo podsjetilo na naše domaće humke u Kuftinčevom gaju pa tako dolazimo do još jedne, doduše vrlo smjele, teorije o njegovom nastanku.
     Naime,kako sam naprijed spomenuo, prilikom iskapanja jednog od humaka u Gaju pronađena je i sablja a budući da nemamo njezinog opisa zašto ona ne bi mogla biti iz keltskog vremena ?
     Oko Kelta i njihovih svećenika, druida, isprepleteno je obilje priča i legendi, koje ih često stavljaju izvan osjetilne percepcije svijeta: kotao obilja i kotao uskrsnuća sažimaju njihovu filozofiju i pogled na život. Iako ne postoje pisani tragovi iz keltske kulture, iz rimskih izvora doznajemo da je druidski nauk bio tajan a dugogodišnja se obuka održavala u šumama i pećinama. Rimljani i kršćani su iz straha sjekli i palili keltske svete šumarke a kolika je njihova povezanost s šumom svjedoči i sama riječ druid, čiji je korijen grčka riječ „drous“ što znači hrast.
     Uzmemo li boravak keltskih plemena na ovim prostorima kao povijesnu činjenicu dok nam nedovoljna istraženost humaka ostavlja mogućnost različitih spekulacija, šumarak koji danas zovemo Kuftinčev gaj ili jednostavno samo Gaj, mogao bi biti mnogo, mnogo više od običnog šumarka.

                                                         Gaj, pogled sa zapada
                                                                                                                 S.K.

                    Pozdrav od Demka!


                





četvrtak, 14. listopada 2010.

TEŠKA VREMENA

     Vrijeme u kojem živimo mnogi nazivaju teškim, a napose se to odnosi na naše domaće, hrvatske prilike bremenite ekonomskom krizom odnosno takozvanom recesijom, političkim krizama, kriminalom, i prije svega krizom morala kao uzročnikom svih navedenih zala.
     O svemu nas ovome različiti masmediji izvještavaju na način, i na korist onoga tko ih plaća, dok prava istina ostaje daleko od nas budući da su istinski neovisni mediji prava rijetkost. Zato vas dragi posjetitelji ovoga bloga pozivam da kliknete na  donji link i pročitate jedan lijep tekst nama dragog i dobro poznatog don Anđelka Kaćunka, na koji očekujem i vaše komentare:
    (preporuka se odnosi na post pod naslovom: 1001 moć-Bankari srca kamenskog)
                                              http://blog.vecernji.hr/don-kacunko/

    Kako se ne bi bavili samo teškim, da ne rečem svakodnevnim temama, evo jednog prekrasnog vica:

                                              KIT
Učitelj objašnjava kako je nemoguće da kit proguta čovjeka,                                                                    jer iako je to jako veliki sisavac, ima jako malo grlo .
Djevojčica reče kako je Jonu progutao kit .
Iritiran, učitelj ponovi da je nemoguće da kit proguta čovjeka .
Tada će djevojčica ” Kad stignem u raj pitati ću Jonu “.
Učitelj upita ” A što ćeš ako je Jona završio u paklu ?”
Djevojčica odgovori ” Onda ga ti pitaj “.


       Pozdrav od Demka!

četvrtak, 7. listopada 2010.

8.listopad, DAN NEZAVISNOSTI


     SRETAN  VAM  DAN  NEOVISNOSTI !

U jednom od svojih tekstova iz 1975. Bruno Bušić je napisao:

" ... Da smo složni i čestiti davno bi imali državu. A bit će rođenje, rodit će se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema nijedne države da je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu sa Srbima, a možda i sa Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako ..
     Tvrdi se da je Bruno Bušić napisao i slijedeće:
.. No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje - kako nas tada spasiti od nas samih?!"




     Ante Bruno Bušić (Vinjani Donji kraj Imotskog, 6. listopada 1939. - Pariz, 16. listopada 1978.), zagovornik demokratske suverene i slobodne Hrvatske. Bio je domoljub, disident, književnik, povijesni istraživač, karizmatični prognanik 1970-ih godina i politički vođa hrvatske emigracije.

     Za one koji možda ne znaju, publicist Bruno Bušić (1939.) početkom 70-tih odlazi iz tadašnje SFRJ na zapad i postaje ekstremni hrvatski politički emigrant. Jedan je od najpoznatijih i najradikalnijih zagovornika stvaranja hrvatske države nasilnim putem, odnosno oružanom borbom. Ubijen je 1978. u Parizu, od tajnih jugoslavenskih službi.
    
     Smatram prigodnim i slijedeći razgovor, koji svakako pročitajte:

                    Pozdrav od Demka!

srijeda, 6. listopada 2010.

BOJE JESENI

     Iako je ova jesen započela ne baš lijepim vremenom, neumitni slijed prirodnih mijena ipak nas je obdario bogatstvom boja i mirisa primjerenim ovome godišnjem dobu.
     Stara je narodna uzrečica da "gljive rastu poslije kiše" i ovaj puta potvrđena, u što sam se protekle nedjelje i sam uvjerio u našoj šumi Demerčici. Odlučio sam obići svoj posjed u tzv. "Gornjoj šumi", koja se nalazi  neposredno uz cestu Kupinečki Kraljevec - Horvati, i usput provjeriti priče o ovojesenjem obilju gljiva.
     Moram priznati da baš i nisam vrli poznavatelj svijeta gljiva, poznajem tek nekoliko u demerskoj tradiciji dobro znanih: vrganj, grmače,sunčanice ... Kako ne bi došlo do zabune tu je bio i moj prijatelj i rođak Željko, koji se u ovaj "posao" ipak razumije puno bolje od mene.
     Ne sjećam se da sam ikada vidio toliko vrsta i toliku količinu gljiva kao ovaj put. Prava je šteta što ih bolje ne poznajemo...


Obilje gljiva



Ovakvu još nikad nisam vidio



"Okupacija" drveta



Crne trube

     Našli smo nekoliko sunčanica, dok nedjeljno popodne nije bilo najbolje vrijeme za vrganje. Izgleda da je ujutro ovuda prošlo mnogo berača. Ipak, Željko je pronašao nekoliko vrganja...


Njegovo veličanstvo vrganj


     Vratio sam se zadovoljan, mada skoro prazne košare (osim vrganja koje mi je Željko ustupio). Jedva da sam uspio primjetiti i druge šumske ljepote:


Glog



Trnjula

           Pozdrav od Demka!
    

subota, 2. listopada 2010.

OBAVIJEST

     Demerje, 1.listopada 2010.

                                               OBAVIJEST


     Poštovani sugrađani,

     Vijeće Gradske četvrti Brezovica organizira humanitarnu akciju prikupljanja pomoći za naselja s područja Turopolja, koja su pogođena poplavom.

     Akciju je pokrenulo Vijeće Četvrti u koordinaciji sa Mjesnim odborima. U Demerju akciju provodi Mjesni odbor uz pomoć Udruge građana Demerja te vodećih stranaka u mjestu.

     Prikuplja se svaka vrsta pomoći, osim novčane za koju postoje posebni žiro-računi za pomoć poplavljenim područjima.

     Potrebna pomoć odnosi se na slijedeće: zimnicu, krumpir, kućanske potrepštine (brašno,sol, šećer, ulje, prašak itd.),posteljinu (poplune, deke, šlifere, jastuke,jastučnice), odjeću i obuću (posebno za djecu), namještaj,  kućanske aparate, madrace, ručnike itd.

      Molimo sve koji su voljni odazvati se  prikupljanju pomoći makar i s najmanjom donacijom, da to učine u utorak 5. listopada 2010. i u srijedu 6. listopada 2010., tako da donirane stvari donesu u prostorije društvenog doma u Demerju između 16,00 i 20,00 sati.

     Molimo građane da roba i stvari koje doniraju budu čiste i ispravne, kako ne bi došlo do nepotrebnih neugodnosti.

     Ukoliko netko nije u mogućnosti sam dostaviti stvari koje želi donirati, može nazvati na slijedeće brojeve telefona te će se po donirane stvari doći:
                                 095/ 8830-612   gosp. Damir Ferin
                                 098/ 380-258     gosp. Zlatko Mateša

     Unaprijed se zahvaljujemo na svim donacijama.

                                                             

                                                               Mjesni odbor Demerje u suradnji s 
                                                               Udrugom građana Demerja