nedjelja, 25. rujna 2011.

BERBA GROŽĐA U PRIMORSKOM DOLCU

         Kako je već iz naslova vidljivo, ovoga sam vikenda bio u berbi grožđa. I to ne bilo gdje… Mojim dragim Demercima, koji zacijelo ne znaju gdje se nalazi Primorski Dolac, moram objasniti da je to lijepo mjesto smješteno u Dalmatinskoj zagori, nedaleko od Perkovića, uz prugu Knin – Split. A  zasigurno će se moji dragi sumještani kada pročitaju naslov ovog posta zapitati kakve veze ja, stari osel demerski, imam s Primorskim Dolcem?
         Počeci mojeg druženja s Primorskim Dolcem i njegovim dragim stanovnicima sežu unatrag skoro dvadeset godina, kada sam prvi put do tamo morao stići mnogo daljim putem od današnjeg. Naime zbog ratnih okolnosti u Dalmaciju se putovalo preko Senja, tako da mi je trebalo gotovo osam sati kako bi stigao iz Zagreba u Dolac. Radi rata u prekidu je bila i željeznička pruga, uslijed čega su neki željezničari bili privremeno premješteni iz Splita u Zagreb, pa sam tako  upoznao nekoliko dragih ljudi s kojima me i danas vežu istinski prijateljski odnosi. Privremeni boravak dalmatinskih željezničara u  Zagrebu zaslužan je i za jedan lijepi i sretan  brak između mog tada stečenog prijatelja iz Dolca i jedne ovdašnje lonjičke puce, koja nije ni sanjala da će život provesti u Dalmaciji! Eto, u idućem smo slijedu vremena ostali dobri prijatelji, poštivamo se i posjećujemo, pa tako ove godine mojim posredovanjem i štovani posjetitelji bloga „Sveti Petar Demerje“ imaju priliku i zadovoljstvo barem virtualno nazočiti berbi grožđa u Primorskom Dolcu. I još nešto zaboravih pripomenuti: i u Dolcu slave Svetog Petra, ali o tome nekom drugom zgodom.
Putem nas je čuvala Gospa od puta, ispred čijeg kipa puca pogled...

...na prekrasni skradinski zaljev

Prije berbe valjalo je prirediti posuđe

Naravno na posao se ne ide gladan

Kirurška preciznost

Stigosmo u prvi od vinograda

... gdje nas željno očekuju zreli grozdovi




"Zagorci" u akciji

Prikolica se polako napunila

Noviji nasad na žici

Prva tura se melje

Još jedan nasad na žici

Tipični ovdašnji krajobraz

Nakon napornog rada treba dobre okrepe. Za gradele pak treba dobar majstor, mi bi u Demerju rekli pečikurec

Gotovo je, gotovo

                   Pozdrav od Demka!
        

nedjelja, 18. rujna 2011.

RUJANFEST PO DEMERSKI

        Vrijedne članice i članovi našeg KUD-a ponovo su nam protekloga vikenda priredili malo predaha od svakidašnjih briga i obveza, te su svim Demercima i  gostima omogućili malo pjesme, plesa, zabave kao i razne okrijepe. Iako je zbog nedovoljnog broja prijavljenih ekipa najavljeni turnir u malom nogometu morao biti otkazan, ipak nije nedostajalo svakojakih događanja – svatko je mogao pronaći nešto za sebe.
         Tako su ljubitelji Belota na svoje došli već u petak, a  koncentraciju su imali mogućnost poboljšavati velikim izborom pića, dok su im vrijedne domaćice priredile i primjerenu trpezu. Iako je broj parova bio ponešto manji od Petrovske fešte, i ovo je kartaško nadmetanje potrajalo do duboko u noć.
         Subotnju večer ponovo su nam uljepšali članovi glazbenog sastava „Loco“ iz Kerestinca, a unatoč također znatno slabijoj posjećenosti veselica je potrajala do ranih jutarnjih sati.
         Ukupno gledajući proteklu fešticu možemo ocijeniti prolaznom ocjenom, a za slabiji odaziv gostiju najvjerojatnije je kriv  nespretno odabran termin jer rujan uvijek obiluje društvenim događanjima, a to je i vrijeme različitih berbi, početka škole i naravno – praznih „šlajboka“ iliti po demerski „šatoflina“.

ŠANK JE SPREMAN ZA POČETAK TURNIRA U BELOTU

UŽURBANOST U KUHINJI

JOJ, JESI ČULA, JA TO NEMREM VEROVATI...

PALAČINKE POLAKO POSTAJU ZAŠTITNI ZNAK DEMERSKIH FEŠTI

NIŠTA BEZ ČEVAPČIĆA

KARTAŠI U AKCIJI

TREBA ZNATI S KOBASICAMA...

"LOCO"

NOĆ JE BILA UGODNA I ZA SJEDENJE NA OTVORENOM

DUO ČEVAP-ČIĆI

KONOBARI SU BILI JEDNOSTAVNO BRZI

UŽURBANOST S VANJSKE STRANE ŠANKA

DOK SE TATA KRIJEPI PIVOM...

...JEDAN OD NAJMLAĐIH GOSTIJU POZORNO PRATI ZBIVANJA OKO SEBE

SVI NISU ZAINTERESIRANI ZA PLES

ŠEFICA I ŠEF

IZA ŠANKA JE UVIJEK VESELO

...KAO I S VANJSKE STRANE

PLESAČI SU IMALI KOMOCIJU

BILO JE I DRMEŠA

ON BAŠ UŽIVA U PLESU

"A KAJ VEĆ JEMPUT NEJDEMO DOMA!?"

NADAM SE DA BU NEKAJ OSTALO U BLAGAJNI
 

                   Pozdrav od Demka!

nedjelja, 11. rujna 2011.

OPET SE BU TANCALO:


KUD Orač organizira

JESENSKU VELEZABAVU U DEMERJU
 
16. 09. 2011. (petak)
Veliki turnir u belotu
u demerskom domu s početkom u 19:00

prijave: Boris 098 74 07 32  ili  Mladen 099 28 40 843
ili na dan turnira od 18 – 19 h
  
17. 09. 2011. (subota)
malonogometni turnir s početkom u 08:00
prijave: Boris 098 74 07 32

17. 09. 2011. (subota)
velika zabava s početkom u 19:00 uz svirku izvrsnog sastava Loco, koji je svirao i za Petrovo!

SVE DANE JELA S ROŠTILJA I DESERT: PALAČINKE!
 
Pozivamo Vas sve da se skupa zabavimo i
veselimo se Vašem dolasku!
 
     Za detaljnije kliknite na sliku:





utorak, 6. rujna 2011.

OJ POŽEGO SVE TI JE NA GLASU...

          Iz pera naše Višnje pročitajte kako je bilo u Požegi...


       Smotrom folklora „Oj Požego sve ti je na glasu, zlatne žice, kolo, ljepotice“ završen je četverodnevni festival „Zlatne žice Slavonije“ Požega 2011. Nastao na temeljima tradicije slavonske pjesme uz tambure, završnom priredbom festival kao da se vraća i sam svojim korijenima iz kojih je nastao. No, završnom priredbom predstavljeno je i bogatstvo folklorne baštine svih krajeva Hrvatske. 
Nakon svečanog mimohoda folkloraša ulicama Požege, smotru je otvorio gradonačelnik grada Požege gosp. Zdravko Ronko, naglašavajući značaj očuvanja tradicije: - "To su naši korijeni, a onaj tko ima korijene, taj ima i stablo, i krošnju, i plodove, taj ima što i ubirati. Onaj tko toga nema, nema što ubirati. U zajednici europskih naroda, morat ćemo isticati upravo svoje korijene i ono što je naše, autohtono, što nema nitko." – rekao je i zahvalio svima koji su organizirali smotru i koji na njoj sudjeluju.  
       Na smotri su nastupili folkloraši HKUD-a "Slavonija" iz Jakšića, "Kamešnica" iz Otoka na Cetini, "Josip Kozarac" iz Posavskih Podgajaca, "Sloga" iz Guče Gore, "Graničar" iz Lužana, "Vrbje" iz Vrbja, "Kumpanija" iz Vele Luke, "Šokadija" iz Budrovaca, "Sokoli" iz Ravne Gore, "Ivanić" iz Ivanić Grada, "Lisinski" iz Vinkovaca i naš KUD "Orač" Demerje. Smotru je pod pokroviteljstvom Grada Požege organizirao GKUD Požega, na čiji smo poziv i otišli tamo.

      Nastupili smo s koreografijom prof. Ivice Ivankovića "Vienec moj demerski" - prikazom dijela svadbenih običaja, odnosno, ispračanja mladenke iz rodne kuće. Ne moram naglašavati da su u desetak minuta koliko traje koreografija, naši izvođači bili nekoliko puta nagrađeni pljeskom. "Tetice", pojačane mlađim snagama, te dvojicom novije pridruženih muških kolega i našim vrlim tamburašima, opet su bljesnule punim sjajem. 
Bogatstvo i sjaj nošnji, zvuk vrhunskih glasovnih mogućnosti naših pjevačica (a zaista se imamo čime pohvaliti) milina zvukova tamburica, i ispričana priča kroz pjesmu i ples, ježili su kožu (naravno, u pozitivnom smislu), i nas i svih prisutnih.

       Kako ni jedno događanje, uglavnom, ne prolazi bez izbora ljepotica, tako je bilo i ovja put. Birale su se ljepotice festivala i u konkurenciji devet ljepotica, izabrane su ponajbolje. To je Tamara Balajić iz Starog Topolja, druga je Josipa Pehar iz Luča, a treća Valentina Jukić iz Vinkovaca. Djevojke su zaista lijepe i imale su prekrasne nošnje, međutim, za najuspješnije prikazanu ljepotu nošnje i izvornost priznanje je dodijeljeno našoj ljepotici, Vedrani Ružić, koja je nosila svadbeno ruho, okrunjeno "vijencom s turnjom" starijim od 150 godina.
        Mi, koji smo bili tamo, bili smo prepuni ponosa i ushita i voljela bih da sam barem malo tog osjećaja prenjela i na Vas, drage čitatelje ovog bloga.

Višnja Šivak

IZUZETNI MEĐU NAMA (2)

MATIJA KUFTINEC – Puba
operni pjevač

Matija Kuftinec, zvani Puba, rođen je 27. lipnja 1907. u vojnoj bolnici u Banja Luci od oca također Matije (rođenog u Demerju 1877. u zadruzi Kuftinec) i majke Franciske r. Mulle (rodom iz Slovenije). Njegov se otac u to vrijeme pa sve do konca Prvog svjetskog rata nalazio u tom bosanskom gradu u djelatnoj vojnoj službi austro-ugarske vojske, prema sjećanju obitelji vjerojatno kao časnik. Nakon rata Matija stariji došao je u Zagreb i radio na pošti do mirovine. Volio je glazbu i svirao tamburu.
Nepoznato je kako je i kada Matija mlađi sa majkom i sestrom iz Banja Luke došao u Zagreb i gdje su proveli rat. Prema jednom svjedočenju Demeraca, imao je teško i oskudno djetinjstvo, tijekom kojeg je boravio i u Demerju. Nakon dolaska u Zagreb i poslije rata Matija mlađi je pohađao stručnu školu i kao električar radio na pošti.
1934. Matija Kuftinec mlađi oženio se Zagrepčankom sa Gornjeg grada Jelenom (Lelom) r. Pevec, činovnicom i kazališnom amaterkom, s kojom se i upoznao preko kazališta. Rodili su četiri sina, koji danas svi žive u SAD. Sva četvorica, a i njihova djeca, Pubini unuci, imaju uspješne znanstvene, sveučilišne, medicinske ili biznis karijere, jedan i na svjetskoj razini.
Prema obiteljskom svjedočenju, izgleda da je Pubu glazba oduvijek zanimala, a ranu je pouku u glazbi, kako je sam govorio, imao „sa malom djecom“. Tako je u zagrebačkoj operi 1934. pjevao u Humperdinckovoj operi za djecu Ivica i Marica.
Koncertnu karijeru započeo je početkom 30-tih godina XX. stoljeća, nastupajući solistički, često uz glasovirsku pratnju Mladena Pozajića. Od 1935. do 1941. bio je član ansambla Zagrebački madrigalisti, a od 1941. do 1945. član je zbora Hrvatskog krugovala (tj. zagrebačkog radija). Zabilježeno je i njegovo pjevanje u novom Zagrebačkom komornom zboru 1938., sastojećem od najboljih zagrebačkih pjevača, sve redom samih solista, pod ravnanjem Lovre Matačića.
Muzičku akademiju Matija je upisao relativno kasno. Diplomirao je solo pjevanje kod profesora Lava Vrbanića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 3. srpnja 1943. 
Matija Kuftinec 1943.

Matija Kuftinec političkom je odredbom (najvjerojatnije po kazni kao član zbora zagrebačkog hrvatskog krugovala tijekom NDH) premješten u Sarajevo, „radi razvoja kulture u BiH“. Od 1953. do umirovljenja 1963. ili 1965. vodeći je bariton i solist sarajevske opere Narodnog pozorišta, pjevajući mnoge glavne ili epizodne uloge baritonskog repertoara. Tako je na praizvedbama opera odigrao uloge:
-         Novak (S. Rajačić: Simonida, 1957.) i
-         Obrad (M. Logar: Četrdesetprva, 1961.),
a na sarajevskim praizvedbama opera uloge:
-         Janoš (K. Odak: Dorica pleše, 1954.),
-         Gojen (J. Gotovac: Morana, 1955.),
-         Spalanzani [Spalancani] (J. Offenbach: Hoffmannove priče, 1958.),
-         Guiliot de Marfontaine [Gijom de Marfonten] (J. Massenet: Manon, 1959.),
-         Ruggiero [Ruđero] (J. F. Halévy; Židovka, 1961.),
-         Matthieu [Matija] (U. Giordano: Andrea Chénier [Andrea Šenije], 1961.),
-         Sulpice (G. Donnizetti: Kći pukovnije, 1962.),
-         Dr Pononer (G. Viozzi: Allamistakeo, 1963.).
Također je nastupao i kao:
-         Zrinjski (I. Zajc: N. Š. Zrinjski),
-         Mlinar Sima (J. Gotovac: Ero s onoga svijeta),
-         Escamillo [Eskamiljo] (G. Bizet: Carmen),
-         Grof Luna (G. Verdi: Trubadur),
-         Nabucco [Nabuko] (G. Verdi: Nabucco),
-         Alfio (P. Mascagni: Cavalleria rusticana [Kavalerija rustikana]),
-         Miha (B. Smetana: Prodana nevjesta),
-         Belcore [Belkore] (Donizetti: Ljubavni napitak),
-         Tomski (P. I. Čajkovski: Pikova dama),
-         Valentin (C. Gounod: Faust),
-         Monterone (G. Verdi: Rigoletto
-         Svećenik (G. Puccini: Madame Butterfly),
-         Masetto [Mazeto] (W. A. Mozart: Don Juan),
-         Johann (J. Massenet: Verther),
-         Angelotti [Anđeloti] (G. Puccini: Tosca),
-         Marco (G. Puccini: Gianni Schicchi [Đani Skiki]),
-         Levicki i Černjiševski (M. Mussorgsky: Boris Godunov),
-         Mathéo (D. Auber: Fra Diavolo),
-         Glasnik (R. Wagner: Lohengrin [Loengrin]),
-         Stari redovnik (G. Verdi: Don Carlos),
-         Dr Grenvil (G. Verdi: Traviata),
-         Starac (L. Janáček: Jenufa) i dr

Matija Kuftinec na sceni (u nepoznatoj ulozi)

I tijekom sarajevske profesionalne epizode i 1971. i 1972., nakon umirovljenja i povratka u Zagreb, Matija je uspješno nastupao kao koncertni pjevač i solist, uz Pozajićevu pratnju. Nakon 1960. neko je vrijeme pjevao u zboru zagrebačke katedrale i u zboru crkve Sv. Petra, najvjerojatnije.
1969. Matija Kuftinec postao je redovitim članom Hrvatskog glazbenog zavoda. Također je 1982. imenovan (i) počasnim članom Hrvatskog glazbenog zavoda (počasno članstvo dodjeljuje se samo istaknutim glazbenicima). Bio je i član i počasni član Hrvatskog društva glazbenih umjetnika.
Uspješnost Matije Kuftinca i njegove pjevačke sposobnosti približit će izvodi iz samo nekoliko kritika objavljenih u zagrebačkim tiskovinama, te detalji iz biografskih jedinica napisanih o njemu kao pjevaču. Pišući o koncertu Matije Kuftinca V. Ciprin navodi: „G. Matija Kuftinec poznat je još sa svojeg uspjelog nastupa u kazalištu prilikom posljednje produkcije zagrebačke muzičke akademije, kao i sa svojih nastupa na radiostanici i posljednjem koncertu […] Taj mladi pjevač posjeduje lijepo obojen bariton, s kojim nastoji neobičnom voljom i ambicijom, da svlada sve glasovno-tehničke poteškoće. Visina mu zvuči toplo i puno samo je šteta, da je na tom koncertu bio prehladjen, pa tako nisu sve dobre kvalitete njegovog glasa mogle doći do punog izražaja. Pjevač pjeva s osjećajem i što je veoma simpatično kod njega, ne rabi razne banalne efekte, koje obično svi mladi pjevači upotrebljavaju. […] Poznavajući ozbiljnost i ambiciju tog pjevača možemo vjerovati u daljnji njegov napredak.“ (Jutarnji list, br. 8544, str. 11.).
Tri godine kasnije (1938.) isti autor u kritici o Zagrebačkim madrigalistima „Veče suvremene slavenske muzike“ (Jutarnji list, br. 9355, str. 10.) navodi Matiju Kuftinca kao jednog od troje solista koji su se istakli.
N. Devčić u kritici „Duhovni koncerat zagrebačkih madrigalista“ (Večer, br. 5385, str. 2.) piše: „Tom prilikom su Zagrebački madrigalisti […] opet pokazali svoje dobre muzičke i pjevačke kvalitete. […] Istakao se g. Matija Kuftinec, pjevajući Odakov psalam; dobro je svladao raznolikost registara kod ove kompozicije, tek bi bila poželjna malo veća jasnoća izgovora u nižim položajima.“
L. Šafranek Kavić o pjevačkom podmlatku zagrebačke Glazbene akademije piše: „Od prije poznat nam je baritonista gosp. M a t i j a  K u f t i n e c. On je najzreliji od đaka koji su nastupali. Plemeniti, toplo obojeni glas dobro i mirno je postiran, izjednačen i naročito u opsežnom visokom registru bez napora metalno zvučan. Pouzdana muzikalnost i ritmička sigurnost obećavaju uspješnu karijeru. Slično se može reći i za također od prije poznatog basistu g. T o m i s l a v a  N e r a l i ć a. I on je kao Kuftinec izraziti pjevački talent […]. Naročito valja istaknuti muzikalnu inteligenciju i sigurnost kojom su obojica udovoljili teškim zahtjevima talijanskih modernista Respighija, Caselle, Castelnuovo-Tedescog i Malipiera.“ (Zagrebački list, br. 122, str. 2.).
„Bariton M. Kuftinec je svakako već sada pjevač, kojemu predstoji liepa budućnost. Glas mu je sočan, zvučan, u višem registru prodoran; dosta je gibljiv i modulatoran. Kuftinec polaže mnogo truda u izradjivanje skladbe pa je ne predaje suho, već je prožimlje sugestivnim izticanjem sadržajnih obilježja. Mnogobrojno slušateljstvo je s posebnim povladjivanjem popratilo njegovu izvedbu Verdievih i Rossinievih arija.“ (Spremnost, br. 44 i 45, str. 8.).
Za kraj evo što je o sebi kao apsolvent glazbene akademije 1943. rekao sam Matija Kuftinec: „Moj pokušaj da se približim kazalištu ostao je na žalost uviek samo kod audicije. Mislim da bi svakom mladom pjevačkom umjetniku trebalo biti omogućeno, da po nekoliko puta nastupi u kazalištu, jer onda bi se tek vidjelo koliko tko vriedi. Moj životni cilj je zapravo kazalište! Osjećam da bi se tu mogao podpuno umjetnički izživjeti. Naš Konzervatorij sprema za iduće godište izvedbu opere «Orfeus» od Monteverdija. Ja ću u toj izvedbi pjevati naslovnu partiju Orfeusa. Sada mnogo radim na Krugovalu i to u madrigalskoj skupini. Za moj budući kazališni rad imam spremljeno nekoliko opernih partija kao na pr. Zrinski, Rigoletto, Valentin u «Faustu», Germont i t. d. Od naših domaćih skladatelja nekako mi je najbliži Antun Dobronić.“ (Nova Hrvatska, br. 196, str. 11.).
Pubin česti glasovirni pratitelj M. Pozajić u biografskoj jedinici za Matiju Kuftinca u knjizi Narodno pozorište Sarajevo 1921 – 1971 na str. 284. naveo je da je „izvanredno muzikalan, velikog i opsežnog glasa“. Biografska jedinica za Matiju Kuftinca u Leksikonu jugoslavenske muzike, 1, na str. 487. bilježi da je bariton velikih glasovnih mogućnosti i široke pjevačke kulture“.
Nažalost, ne raspolaže se kritikama objavljenim o Pubinom djelovanju u sarajevskom tisku.
Matija Kuftinec Puba 1983. preselio je k djeci u SAD, gdje je i umro 6. rujna 1992. u Topsfieldu, država Massachusetts. Nakon kremacije, njegovi su posmrtni ostaci preneseni u Zagreb, gdje su i pokopani u obiteljskom grobu na Mirogoju, odjel 1, polje 97, grobno mjesto 25 (iz smjera glavnog ulaza na groblje Mirogoj, grob je treći s desna prvog reda polja 97).

***
U svezi ovog teksta, veliku zahvalu upućujem:
-         djelatnici knjižnice Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu,
-         a posebno gđi Marijani Pintar iz Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“ u Zagrebu, koje su mi obje susretljivo pružile niz informacija i uputile na dobar dio vrela i najveći dio literature vezane uz glazbenu karijeru Matije Kuftinca
-         za pružene informacije njegovoj obitelji u SAD, te nekolicini Demeraca i Demerčica
-         svećeniku u Banja Luci Anti Orlovcu i prof Stipi Piliću iz Zagreba, zbog angažiranja oko istraživanja crkvenih matica banjalučkih župa.

Na ovom mjestu posebno veliku zahvalu izražavam mr dr Vjeranu Kuftinec iz Zagreba i njegovoj privatnoj ordinaciji dentalne medicine na Vrbanima, zbog znatne materijalne potpore u mojim dosadašnjim arhivskim i drugim istraživanjima o Demerju i demerskom rodoslovlju.

                                                                                  Zdemko


VRELA I LITERATURA:
  1. izjava članova obitelji Matije Kuftinca – u posjedu u pisanom obliku
  2. Jutarnji list, Zagreb, br. 8544, od 9. studenog 1935., str. 11., „Koncertna kronika“; br. 9355, od 11. veljače 1938., str. 10., „Veče suvremene slavenske muzike“; br. 9493, od 2. srpnja 1938., str. 6., "Prvi koncert Zagrebačkog komornog orkestra na Katarinskom trgu"
  3. Leksikon jugoslavenske muzike, 1 (nakladnik Jugoslavenski leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, 1984., Zagreb)
  4. matice župe Pohoda BDM Banja Luka
  5. Muzička akademija u Zagrebu 1921 – 1981 spomenica u povodu 60. godišnjice osnutka (nakladnik Muzička akademija u Zagrebu, Zagreb, 1981.)
  6. Narodno pozorište Sarajevo 1921 – 1971 (nakladnik, godina i mjesto naklade nenaznačeni)
  7. Nova Hrvatska, Zagreb, br. 196, od 22. kolovoza 1943., str. 11., „Na pragu umjetničkog puta“
  8. Spremnost, Zagreb, br. 44 i 45, od 24. prosinca 1942., str. 8., „Treći družtveni koncert Hrvatskog glasbenog zavoda“
  9. Tražilica pokojnika Gradskih groblja ZG http://www.gradskagroblja.hr/Trazilica/
  10. Večer, Zagreb, br. 5385, od 9. studenog 1938., str. 2., „Duhovni koncerat Zagrebačkih madrigalista“
  11. Zagrebački list, Zagreb, br. 122, od 18. svibnja 1939., str. 2., „Pjevački podmladak. Uz javnu priredbu Glazbene akademije“
  12. http://www.hgz.hr/clanstvo/pocasni-clanovi
  13. http://www.hdgu.hr/clanovi.aspx
  14. http://www.hdgu.hr/pocasni_clanovi.aspx


nedjelja, 4. rujna 2011.

ŽUMBERAČKI TRENUCI LJEPOTE

           Neki kažu kako je ova nedjelja posljednji u nizu lijepih i iznadprosječno toplih kasnoljetnih dana. Poučeni prijašnjim promašajima predviđanja vremenskih (ne)prilika, nadamo se kako će nas  jesen obdariti s još mnogo topline, ali ipak nastojimo iskoristiti svaki tren preostalog lijepog vremena provodeći ga na otvorenom, pak sam tako i ja proteklu slobodnu mi nedjelju odlučio u društvu prijatelja malko prokrstariti prelijepim žumberačkim krajem, a na kraju posjetiti poznati eko – park „Divlje vode“. Svima preporučam posjetu prekrasnom žumberačkom gorju, koje nam je naročito zbog svoje blizine bogom dano odredište za prekrasan jedo ili višednevni izlet s pregršt mogućnosti.
        Mislim da slijedećim slikicama nikakav dodatni komentar nije potreban:
















                   Pozdrav od Demka!