Možda je već
netko zlurado pomislio kako sam zaboravio na imendan našeg starogžupnog zaštitnika. Nisam zaboravio ali
sinoćnji vremenski uvjeti baš nisu bili pogodni za paljenje krijesa, pa sam i
post ostavio za danas. Hladno i vjetrovito vrijeme nije neobično za ovo doba
godine, a to potvrđuju i ove izreke koje je prikupio doajen hrvatske meteorologije
mr. Milan Sijerković:
Nema proljeća do Jurjeva dana, ni ljeta do svetog Petra.
(sv. Juraj 23.4., sv. Petar 29.6.)
Ne baci kabanice do Jurjeva dana, a halje do Ivanje. (rođenje sv. Ivana
Krstitelja 24.6.)
Jurij potkuri.
Jurjevska kiša ne ogladni svijeta. (Važnost kiše za razvoj raslinja.)
Saka kapla jurjovske rose zlata vredi.
A kako je ovo ipak prvenstveno demerski blog, dodajmo i
jednu uzrečicu naših starih:
Dan planete Zemlje, 22. travanj,
jedan je od mnogih novodogovorenih datuma kojima se nešto obilježava, čak
možemo reći kako živimo u nekim prigodničarskim vremenima – jedan dan u godini
nečega se sjetimo, malo lamentiramo o tome, političari se isposlikavaju, a onda ostalih 364 dana „vozimo“ po starom. Međutim,
današnji bi dan ipak morao nosi jednu drugačiju ne samo poruku nego zadaću,
zadaću koji bi svaki stanovnik majke Zemlje trebao imati na pameti cijele
godine, svih 365 dana.
Jer, kao što se svatko kao
pojedinac rado sjeti svoje roditeljice, tako
i mi svi kao čovječanstvo moramo voditi računa o Zemlji, našoj
zajedničkoj majci bez koje nam nema opstanka. A baš sada, za života ovog
naraštaja na vidjelo izlaze grijesi naših otaca i djedova prema Planeti na
kojoj obitavamo, grijesi kojih se ni danas mnogi ne odriču. Poradi čovjekove
pohlepe i komoditeta svjedoci smo nestanka stotina biljnih i životinjskih
vrsta, tisuća i tisuća kvadratnih kilometara šuma, klimatskih promjena,
smanjenja gotovo svih prirodnih resursa. U utrci za zaradom zagađene su rijeke
i jezera, mora i oceani, tlo i podzemlje, smanjene su zalihe pitke vode.
Miješanjem tzv. nauke u Božje procese promijenjeni su mnogi biljni i
životinjski organizmi, čime je u pitanje dovedena i sama opstojnost ljudske
vrste kakvu danas poznajemo. Ovo je tek mali sažetak našeg grješnog djelovanja prema Zemlji, mali ali
dovoljan da nas natjera na razmišljanje.
Jasno je kako nitko kao jedinka ne
može popraviti pogrješke činjene generacijama ali svakom Zemljaninu mora biti
jasno da baš on (i ja, i vi) odmah i
sada mora početi drugačije razmišljati i djelovati, ukratko moramo odmah početi
čuvati i štititi našu jedinu ZEMLJU!
Svako djelovanje naravno počinje
na lokalnoj razini. Tako imamo priliku poboljšati prilike u našoj neposrednoj
okolini, a o čemu je „Zdemko“ nedavno pisao na ovome blogu u postu pod naslovom
„Demerska sramota“. Tu vidim priliku za nadmetanje raznih demerskih opcija i
frakcija: umjesto praznog pametovanja neka se nadmeću tko će očistiti više
šumskih smetlišta. Isto tako mogu se natjecati ogranak koje stranke će posaditi
više cvijeća ili na neki drugi način pridonijeti poboljšanju izgleda sela.
50 Ali ovo kažem, braćo: tijelo i krv
ne mogu naslijediti kraljevstvo Božje, niti raspadljivost nasljeđuje
neraspadljivost.51Evo, govorim vam
svetu tajnu: Nećemo svi spavati u smrtnome snu, ali svi ćemo se preobraziti,52u jednom trenutku, u tren oka, na zvuk
posljednje trube. Jer truba će zatrubiti i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, i
mi ćemo se preobraziti.53Jer ovo
raspadljivo mora se obući u neraspadljivost i ovo smrtno mora se obući u
besmrtnost.54 A
kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost,
tada će se obistiniti riječi koje su napisane: “Smrt je uništena zauvijek.”55“Smrti, gdje je pobjeda tvoja? Smrti, gdje je
žalac tvoj?”56Žalac što uzrokuje smrt
je grijeh, ali snaga grijeha leži u Zakonu.57Ali hvala Bogu što nam daje pobjedu po našemu Gospodinu Isusu Kristu!
58Zato, braćo moja
ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, uvijek zaokupljeni djelom
Gospodinovim, znajući da vaš trud u Gospodinu nije uzaludan.
Svim
posjetiteljima bloga „Sveti Petar Demerje“, njihovim obiteljima, kao i svim dobrim ljudima želim
23Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh,
24zahvalivši razlomi i reče: "Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo činite meni na spomen."
25Tako i čašu po večeri govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen."
26Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe.
Na veliki
petak prisjećamo se najveće ljudske pogreške u cijeloj povijesti: toga su dana
razapevši Ga na križ ljudi ubili samog Boga!
Naravno da
to bez njegova pristanka, ili možemo reći plana, ne bi bilo moguće; sin je Gospodnji sam
pristao oćutiti najveću čovjekovu muku i tako otkupiti sva naša posrtanja i
pogrješke. Njegov je križ postao i
simbol, i istoznačnica svih naših osobnih križeva. A kako nam je naše križeve prečesto teško nositi,
zasigurno bi nam njihovo nošenje olakšalo češće promišljanje o težini Kristova
križa, jer Njegov križ sačinjava zbroj svih naših križeva!
Kada nam se naši
osobni križevi čine preteškima uvijek zaboravljamo nešto vrlo bitno: Isus se
nije opirao svome križu, nije ga smatrao ni prevelikim niti preteškim.
Jednostavno se prepustio Očevoj volji i otrpio ono što je bila Njegova volja. Stoga
nam ni naši križevi neće biti ništa lakši budemo li se na njih žalili i
jadikovali. Svaki je naš križ skrojen po nama, „dizajniran“ po našoj mjeri, i
nije pretežak ukoliko ga nosimo s ljubavlju.
Ovaj post posvećujem
jednom vjernom čitatelju čiji je križ poprilično veći od većine drugih.
Autor : Damir Kramarić – razgovor s Krešimirom Mišakom
Islanđani su odbili sanirati dug, pustili su banke da propadnu, nakon
čega su se oporavili od najvećeg gospodarskog sloma u povijesti – ističe
Krešimir Mišak, uz napomenu da je islandski primjer dragocjen zato što
bi i sve ostale zemlje mogle učiniti isto što i Islanđani.
Nove ideje su najgora noćna mora za vladajuće elite
- Alternativa lošem grčkom primjeru postoji, no o tome glavni mediji
uglavnom ne pišu. Tako primjerice o Islandu koji je na jednostavan način
izbjegao bankrot više nigdje ne možete pročitati ni slova. Činjenica
je, međutim, da su o Islandu izvještavali doslovce svi velike svjetski
mediji sve dok im je prijetio gospodarstveni i financijski kolaps kakvog
svijet nije vidio. Čim su spasili glavu, uslijedila je šutnja. Dobra
vijest je dakle napoželjna vijest, jer bi iz dobre vijesti mogla niknuti
nova ideja, a nove ideje su najgora noćna mora za vladajuće elite. Tako
se ni kod nas ne piše da je Hrvatska zadužena puno manje nego većina
europskih zemalja. Vijest da je Hrvatska dužna 65 posto vrijednosti
vlastitog BDP-a, dok je većina europskih zemalja zadužena i više od 100
posto BDP-a, ni u Hrvatskoj nije dobrodošla. No, ionako se radi o nečemu
što se planira brzo promijeniti. Kako sve mjere sanacije nigdje nisu
urodile plodom, neće ni kod nas. A sve dok je tako, jasno je da je na
djelu skrivena namjera - urota, a ne tek slučajni spoj negativnih
okolnosti i nepsosobnosti, kako se to obično predstavlja. Da bi se
stanje promijenilo potreban je radikalan zaokret, neki potpuno drugačiji
pogled na stvari od ovog koji se nameće – smatra Krešo Mišak, popularni
bloger i voditelj emisije Na rubu znanosti, s kojim smo razgovarali o
sve prisutnijoj i sve prepoznatljivijoj svjetskoj zavjeri i njezinim
autorima, koji se više ni ne trude djelovati u tajnosti...
Složni građani u stanju su prevrnuti svijet naglavačke
- Za razliku od drugih zaduženih naroda, Islanđani su odbili sanirati
dug te su pustili da banke propadnu. No to nije prošlo tek tako. Njihov
je premijer isprva tražio da građani saniraju banke govoreći im da
nemaju drugog izbora. No Islanđani su danima izlazili na ulice i
protestirali protiv takve politike, sve dok nisu izborili referendum.
Tada su odlučili pustiti banke da propadnu, a premijeru su kasnije
sudili zbog nesavjesnog rada. U međuvremenu su se oporavili od najvećeg
gospodarskog sloma u povijesti, što u većini medija ni kratkom viješću
nije zabilježeno – ističe Mišak uz napomenu da je islandski primjer
dragocjen upravo zato što bi i sve ostale zemlje mogle učiniti isto što i
Islanđani.
Okupacija stavova i uvjerenja ključna je poluga moći
- Ako je planet kavez u kojem je većini namijenjena uloga robova, očito
je da se problem ne može riješiti na razini na kojoj je stvoren. Zato je
potreban radikalan zaokret. Kako ga provesti? Prije svega nesuradnjom
sa sustavom i s onima koji su problem stvorili, odnosno nedopuštanjem da
isti ti okupiraju naše stavove i uvjerenja. Okupacija stavova i
uvjerenja ljudi je ključna poluga moći. Na taj način ljudi za nametnute
stavove i uvjerenja, koji su uglavnom neistiniti, misle da su njihovi
vlastiti. Potom, na temelju tih zapravo tuđih stavova daju pristanak
(ponekad prešutni) da se implementiraju određene mjere, od kojih im sve
do jedne ne idu u prilog. Znači veliko spremanje svijeta mora početi u
vlastitoj glavi. Potom se može preliti na beskonačno puno svakodnevnih
situacija. Ako ti je šira slika jasna, onda ćeš lako birati smjer na
malim križanjima. Recimo, banalan primjer, možeš maknuti posrednike i
neposredno trgovati. Sir, mlijeko i grincajg kupiti od kumice na placu, a
ne od prekupaca ili u trgovačkom centru. Može se iz banke povući sav
svoj novac i ne dozvoliti banci da njime raspolažu i da na temelju sto
kuna tvoje štednje izdaje tisuću kuna kredita nekom drugom, tog u biti
nepostojećeg novca na koji će ubirati kamatu i ponekad sasvim opipljive
nekretnine. Najjednostavnije, može se ignorirati izbore te tako
političarima oduzeti svu moć koju imaju. Jer kada bi tri milijuna Hrvata
cijelom sustavu okrenulo leđa, političari više ne bi mogli govoriti da
rasprodaju resurse i skupo se zadužuju za naše dobro. Zamislite da na
izbore izađe svega deset ljudi: tko bi tada mogao vladati u ime građana?
Danas, međutim, imamo situaciju da dvjestotinjak saborskih zastupnika i
članova Vlade odlučuje o svemu, a da milijuni građana s tim nemaju baš
nikakve veze – ističe Mišak te dodaje da je i sam godinama s velikom
nadom izlazio na izbore, glasovao za lijeve, srednje i desne, sve dok
nije shvatio da se smjenom vlasti u društvu baš ništa ne mijenja.
'Ne gledajte televiziju i izbjegavajte posrednike među ljudima'
Ignorirajući televiziju i druge masovne medije, čovjek bi se brzo
očistio od okupacije stavova i uvjerenja, nakon čega bi zaključke mogao
donositi potpuno nezavisno. Tada bi vjerojatno puno lakše prihvatio
mogućnost da ljudi i danas, kao nekad, mogu između sebe bez posrednika
razmjenjivati razna dobra. Rajčicu za krumpir, šljive za jabuke, kukuruz
za pšenicu. Osim toga, na svijetu postoji puno pokreta alternativnih
valuta, znači inovativnih vrsta novca koji služi onome čemu novac i
treba služiti - za razmjenu energije - a da pri tom ne predstavlja dug
od samog puštanja u opticaj. Valja tu ispričati priču jednog američkog
seljaka kojemu banke uslijed krize nisu htjele izdati kredit, pa se
revoltiran obratio susjedima. Zamolio ih je da unaprijed plate po deset
kilograma krumpira te se obavezao da će im, kad krumpir dozrije, umjesto
deset izručiti po dvanaest kilograma za istu cijenu. Ljudi su pristali,
pa su na kraju svi bili zadovoljni. U vrijeme krize mnogi su počeli
međusobno izmjenjivati i rad, recimo kroz alternativni sustav zvan
'Hours', tako što je, primjerice, pekar mijenjao tri radna sata s
vrtlarom, koji je pak svoja tri radna sata 'istrgovao' s nekim
informatičarem, restoranom ili wellness-centrom, pri čemu im nikakav
drugi novac nije bio potreban. Usred krize u rijetke se medije probila i
priča iz jednog gradića u Engleskoj gdje su lokalne vlasti u dogovoru
sa stanovništvom odlučile umjesto cvijeća na svim zelenim površinama
saditi povrće. Plodove su u ljeto i jesen ubirali svi koji su htjeli i
morali – ističe Mišak, koji potom primjećuje da je neka zanimljiva
razmišljanja čuo od čovjeka kojega je dobar dio javnosti, odnosno
medija, iz nekog razloga omalovažavao i ismijavao.
Dobre ideje Ivana Pernara
Slušao sam Ivana Pernara koji je zaključio da Hrvatska narodna banka
nema ulogu središnje banke nego je zapravo jedna velika mjenjačnica
novca. Ona ne financira hrvatsku proizvodnju, već samo eure pretvara u
kune i obratno. Država se zbog toga zadužuje kod privatnih banaka, a čim
se zaduži već je dodatno dužna iznos kamata na kredit. Na taj način
država nikad neće moći vratiti dug već će se samo nastaviti još više
zaduživati, kako bi mogla vraćati sve veće dugove. Tako se i ulazi u
dužničko ropstvo. Da se to ne bi dogodilo, Pernar je predložio da HNB
prvo ukine valutnu klauzulu (tada bi recimo 200 eura rate postalo 1500
kuna rate) pa tek onda devalvira kunu pustivši veliku količinu novca u
opticaj. Tako bi, recimo, plaća od petsto eura umjesto tri i pol tisuće
kuna postala sedam tisuća kuna, a kredit bi i dalje bio 1500 kuna.
Kredit bi bilo lako plaćati, izvoz bi dobio vjetar u jedra, ljudi bi
imali više novca pa bi porasla potražnja, a ne bi se dogodio tragični
scenarij koji svi imamo u glavi kad se spomene devalvacija kune, a koji
proizlazi iz činjenice da je većina kredita dignuta u stranim valutama.
Što je također glupo, kad svi dobivamo plaće u kunama, kad u dućanima
kupujemo za kune - zašto bi se uopće davali krediti u drugim valutama,
pa se onda rata mijena u skladu s promjenama tečaja, što se pokazalo kao
katastrofa u slučaju švicarskog franka - kaže autor bloga 'Preko ruba
znanosti'.
Kad bi Rohatinski tiskao kune, banke bi popušile, a građani profitirali
- Ne kažem da je gore navedeni scenarij jedini moguć, čak ne tvrdim niti
da je nužno dobar ili da nema boljeg, ali mi se zdravorazumski čini u
najmanju ruku kao ideja vrijedna razmatranja i javne rasprave, a ne
ignoriranja. Ali ne, u novinama ćete samo naći pohvale kako HNB uporno
brani tečaj kune svim sredstvima i bez obzira na posljedice. No, kad bi
bilo prema gornjem scenariju, kad bi Hrvatska narodna banka otisnula
novac i tako pokrila deficit, građanima bi bilo lakše, ali banke bi
svakako 'popušile'. O takvim se idejama ne raspravlja pa nikad nećemo
saznati 'što bi bilo kad bi bilo' jer naši guverneri ionako štite prije
svega interese banaka, a ne građana ili države, zbog čega su, vjerujem, i
Škreb i Rohatinski bili nagrađivani kao najbolji guverneri narodnih
banaka od svojih svjetskih kolega. Mislim da je prvi čak nastavio raditi
za Svjetsku banku, ako se ne varam, u Albaniji. Ne vjerujem da su im
bankarske strukture te nagrade dale zato jer su štitili interese naroda,
prije zato što su dosljedno provodili politiku bankarske oligarhije –
primjećuje Mišak te zaključuje da ljudi i naizgled nerješive probleme
kvalitetno riješe onog trenutka kada počnu kreativno razmišljati i ne
slušati one koji im uporno govore da postoji samo jedan put koji 'nema
alternative'.
Poznato je
kako vremenske prilike nisu uvijek u skladu s godišnjim dobima. Zabilježena su
mnoga odstupanja od karakterističnih prilika za određeno razdoblje, snijeg je
npr. ponekad padao čak i u svibnju. Stoga nas jutrošnji snijeg ne treba ni čuditi,
niti zabrinjavati, njegova je posebnost samo u tome što je pao na Cvjetnicu.
Moram priznati kako se ne sjećam da bi se to dogodilo u mojih pedeset i kusur
proljeća, pa zato ovih nekoliko fotografija neka bude podsjetnik na ovogodišnju
„bijelu“Cvjetnicu.
Muka Gospodina našega Isusa Krista po Marku! Mk 14, 1-15, 47 ili: Mk 15, 1-39
Evanđelist: Za
dva dana bijaše Pasha i Beskvasni hljebovi. Glavari svećenički i
pismoznanci tražili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju. Jer se
govorilo: "Nikako ne na Blagdan, da ne nastane pobuna naroda. I kad je u
Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s
alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu
i poli ga po glavi. A neki negodovahu te će jedan drugome:
SVI: ČEMU TO RASIPANJE POMASTI? / MOGLA SE PRODATI ZA VIŠE OD TRISTA DENARA / I DATI SIROMASIMA. /
Evanđelist: I otresahu se na nju. A Isus reče:
Isus: Pustite je, što joj
dodijavate? Dobro djelo učini na meni. Ta siromaha svagda imate uza se i
kad god hoćete, možete im dobro činiti, a mene nemate svagda. Učinila
je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop. Zaista, kažem vam,
gdje se god bude propovijedalo Evanđelje, po svem svijetu, navješćivat
će se i ovo što ona učini - njoj na spomen.
Evanđelist: A Juda Iškariotski,
jedan od Dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda. Kad
oni to čuše, obradovaše se i obećaše mu dati novca. I tražio je zgodu
da ga preda. Prvoga dana Beskvasnih hljebova, kad se žrtvovala pasha,
upitaju učenici Isusa:
SVI: GDJE HOĆEŠ BLAGOVATI PASHU, / DA ODEMO I PRIPRAVIMO? /
Evanđelist: On pošalje dvojicu svojih učenika i rekne im:
Isus: Idite u grad i namjerit
ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim, pa gdje on
ude, recite domaćinu: 'Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih
blagovao pashu sa svojim učenicima?' I on će vam pokazati veliko
blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite.
Evanđelist: Učenici odoše,
dođoše u grad i nađoše kako im on reče te priprave pashu. A uvečer dođe
on s Dvanaestoricom. I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus:
Isus: Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati - koji sa mnom blaguje.
Evanđelist: Ožalošćeni, stanu mu govoriti jedan za drugim:
SVI: DA NISAM JA? /
Evanđelist: A on im reče:
Isus: Jedan od Dvanaestorice,
koji umače sa mnom u zdjelicu. Sin čovječji, istina, odlazi, kako je o
njemu pisano, ali jao čovjeku onom koji ga preda. Tome bi čovjeku bolje
bilo da se ni rodio nije.
Evanđelist: I dok su blagovati, on uze kruh, blagoslovi Boga pa razlomi, dade im i reče:
Isus: Uzmite, ovo je tijelo moje.
Evanđelist: I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče:
Isus: Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se
za mnoge prolijeva. Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovog roda
trsova do onoga dana kad ću ga, nova, piti u kraljevstvu Božjem.
Evanđelist: Otpjevavši hvalospjeve zaputiše se prema Maslinskoj gori. I reče im Isus:
Isus: Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit ću pastira, i ovce će se razbjeći. Ali
kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.
Evanđelist: Nato će mu Petar:
Petar: Ako se i svi sablazne, ja neću!
Evanđelist: A Isus mu reče:
Isus: Doista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego što se pijetao dvaput oglasi triput ćeš me zatajiti.
Petar: Bude li trebalo i umrijeti s tobom - ne, neću te zatajiti.
Evanđelist: A tako svi govorahu. I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima
Isus: Sjednite ovdje, dok se ne pomolim.
Evanđelist: I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba, pa im reče:
Isus: Duša, mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!
Evanđelist: Ode malo dalje i rušeći se na zemlju moljaše da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. Govoraše:
Isus: Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću nego što hoćeš ti!
Evanđelist: I dođe, nađe ih pozaspale, pa reče Petru:
Isus: Šimune, spavaš? Jednu uru nisi mogao
probdjeti? Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina,
voljan, no put je slaba.
Evanđelist: Opet ode i pomoli se istim riječima. Ponovno dođe i nađe ih
pozaspale. Oči im se sklapale, i nisu znali što da mu odgovore. Dođe i treći put i reče im:
Isus: Samo spavajte i počivajte! Gotovo
je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin čovječji u ruke grešničke! Ustanite,
hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!
Evanđelist: Uto, dok je on još govorio,
stiže Juda, jedan od Dvanaestorice, i s njim svjetina s mačevima i
toljagama, poslana od glavara svećeničkih i pismoznanaca i starješina.
A izdajica im njegov dade znak:
Juda: Koga poljubim, taj je! / Uhvatite ga i oprezno odvedite! /
Evanđelist: I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče:
Juda: Učitelju!
Evanđelist: I poljubi ga. Oni podigoše na
nj ruke i uhvatiše ga. A jedan od nazočnih trgavši mač udari slugu
velikoga svećenika i odsiječe mu uho. Isus im prozbori:
Isus: Kao na razbojnika iziđoste s
mačevima i toljagama da me uhvatite. Danomice bijah vam u Hramu,
naučavah, i ne uhvatiste me. Ali neka se ispune Pisma!
Evanđelist: I svi ga ostaviše i pobjegoše.
A jedan je mladić išao za njim, ogrnut sam plahtom. I njega htjedoše
uhvatiti, no on, ostavivši plahtu, gol pobježe. Zatim odvedoše Isusa k
velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički i starješine i
pismoznanci. Petar je izdaleka išao za njim u dvor velikog svećenika.
Tu sjeđaše sa stražarima i grijaše se uz vatru. A glavari svećenički i
cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su proti njega
kakvo svjedočanstvo, ali nikako ga naći. Mnogi su doduše lažno
svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu. Ustadoše i
neki te lažno svjedočahu protiv njega:
SVI: MI SMO GA ČULI GOVORITI: /'JA ĆU RAZVALITI OVAJ RUKOTVORENI HRAM / I ZA TRI DANA SAGRADITI DRUGI, / NERUKOTVORENI !' /
Evanđelist: Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno. Usta na to veliki svećenik na sredinu i upita Isusa:
V.svećenik: Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe?
Evanđelist: A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovno upita:
V.svećenik: Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?
Evanđelist: A Isus mu reče:
Isus: Ja jesam! I gledat ćete Sina čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi oblacima nebeskim.
Evanđelist: Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče:
V.svećenik: Što nam još trebaju svjedoci? Čuli ste hulu. Što vam se čini?
Evanđelist: Oni svi presudiše da zaslužuje smrt. I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i pljuskati ga govoreći:
SVI: PRORECI!
Evanđelist: I sluge ga uzeše ćuškati. I
dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga
svećenika; ugledavši Petra gdje se grije upilji pogled i reče:
Sluškinja: I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom.
Evanđelist: On zanijeka.
Petar: Niti znam niti razumijem što govoriš.
Evanđelist: I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi. Sluškinja, ugledavši ga, poče opet govoriti nazočnima
Sluškinja: Ovaj je od njih!
Evanđelist: On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru :
SVI: DOISTA, I TI SI OD NJIH! / TA GALILEJAC SI. /
Evanđelist: On se tada stane kleti i preklinjati:
Petar: Ne znam čovjeka o kom govorite!
Evanđelist: I odmah se po drugi put oglasi
pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: "Prije
nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." I briznu u
plač.
(početak skraćenog dijela)
Odmah, izjutra, glavari svećenički zajedno sa
starješinama i pismoznancima - cijelo Vijeće - upriličiše vijećanje pa
svezaše Isusa, odvedoše i predadoše Pilatu. I upita ga Pilat:
Pilat: Ti li si kralj židovski?
Evanđelist: On mu odgovori:
Isus: Ti kažeš.
Evanđelist: I glavari ga svećenički teško optuživahu. Pilat ga opet upita:
Pilat: Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju.
Evanđelist: A Isus ništa više ne
odgovori, te se Pilat čudio. O Blagdanu bi im pustio uznika koga bi
zaiskali. A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni počiniše umorstvo
bijaše u okove bačen čovjek zvani Baraba. I uziđe svjetina te poče od
Pilata iskati ono što im običavaše činiti. A on im odgovori:
Pilat: Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?
Evanđelist: Znao je, doista, da ga
glavari svećenički bijahu predali iz zavisti. Ali glavari svećenički
podjariše svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu. Pilat ih opet
upita:
Pilat: Što dakle da učinim s ovim kog zovete kraljem židovskim?
Evanđelist: A oni opet povikaše:
SVI: RASPNI GA!
Evanđelist: Reče im Pilat:
Pilat: Ta što je zlo učinio?
Evanđelist: Povikaše još jače:
SVI: RASPNI GA!
Evanđelist: Hoteć ugoditi svjetini,
Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne. Vojnici
ga odvedu u unutrašnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu
četu i zaogrnu ga skrletom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu te
ga stanu pozdravljati:
SVI: ZDRAVO, / KRALJU ŽIDOVSKI ! /
Evanđelist: I udarahu ga trskom po
glavi, pljuvahu po njemu i prigibajuć koljena klanjahu mu se. A pošto
ga izrugaše, svukoše mu skrlet i obukoše mu njegove haljine.
I izvedu ga da ga razapnu. I prinude nekog prolaznika
koji se vraćaše s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da
mu ponese križ. I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko
mjesto. I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze. Kad ga
razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku - što
će tko uzeti. A bijaše treća ura kad ga razapeše. Bijaše napisan i
natpis o njegovoj krivici: "Kralj židovski". A zajedno s njim razapnu i
dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva. Prolaznici ga
pogrđivali mašući glavama.
SVI: EJ, TI, / KOJI RAZVALJUJEŠ HRAM / I GRADIŠ GA ZA TRI DANA, / SPASI SAM SEBE, / SIĐI S KRIŽA! /
Evanđelist: Slično i glavari svećenički s pismoznancima, rugajući se, govorahu jedni drugima:
SVI: DRUGE JE SPASIO, / SEBE NE MOŽE SPASITI! /KRIST, KRALJ IZRAELOV! / NEKA SAD SIĐE S KRIŽA/ DA VIDIMO I POVJERUJEMO!
Evanđelist: Vrijeđahu ga i oni koji
bijahu s njim raspeti. A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji, sve
do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa:
Isus: Eloi, Eloi lama sabahtani?
Evanđelist: To znači:
Isus: Bože moje, Bože moj, zašto si me ostavio?
Evanđelist: Neki od nazočnih, čuvši to, govorahu:
SVI: GLE, ILIJU ZOVE.
Evanđelist: A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći:
Vojnik: Pustite da vidimo, hoće li doći Ilija da ga skine.
Evanđelist: A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu
(kratka šutnja - svi kleknu)
I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje. A
satnik koji stajaše njemu nasuprot, kad vidje da tako izdahnu, reče:
Satnik: Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!
Evanđelist: Izdaleka promatrahu
i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova
Mlađega i Josipa, i Saloma - one su ga pratile kad bijaše u Galileji i
posluživale mu - i mnoge druge koje uziđoše u Jeruzalem.
A kad već bi uvečer, jer bijaše Priprava, to jest
predvečerje subote, dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji
također iščekivaše kraljevstvo Božje: odvaži se, uđe k Pilatu i zaiska
tijelo Isusovo. Pilat se začudi da je već umro pa dozva satnika i upita
ga, je li odavna umro. Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo.
Josip kupi platno, skine tijelo i zavi u platno te položi u grob, koji
bijaše izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata.
A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga polažu.