petak, 6. travnja 2012.

VELIKI PETAK


1 Kor 11

23Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, 24zahvalivši razlomi i reče: "Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo činite meni na spomen." 25Tako i čašu po večeri govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen." 26Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe. 


                 (http://sion.hr/hr_HR/blog/17/Poucne-price/115/Nositi-kriz-i-ne-posustati!-%28strip%29.html)
 
         Na veliki petak prisjećamo se najveće ljudske pogreške u cijeloj povijesti: toga su dana razapevši Ga na križ ljudi ubili samog Boga!
         Naravno da to bez njegova pristanka, ili možemo reći plana,  ne bi bilo moguće; sin je Gospodnji sam pristao oćutiti najveću čovjekovu muku i tako otkupiti sva naša posrtanja i pogrješke. Njegov je križ  postao i simbol, i istoznačnica svih naših osobnih križeva. A  kako nam je naše križeve prečesto teško nositi, zasigurno bi nam njihovo nošenje olakšalo češće promišljanje o težini Kristova križa, jer Njegov križ sačinjava zbroj svih naših križeva!
         Kada nam se naši osobni križevi čine preteškima uvijek zaboravljamo nešto vrlo bitno: Isus se nije opirao svome križu, nije ga smatrao ni prevelikim niti preteškim. Jednostavno se prepustio Očevoj volji i otrpio ono što je bila Njegova volja. Stoga nam ni naši križevi neće biti ništa lakši budemo li se na njih žalili i jadikovali. Svaki je naš križ skrojen po nama, „dizajniran“ po našoj mjeri, i nije pretežak ukoliko ga nosimo s ljubavlju.

         Ovaj post posvećujem jednom vjernom čitatelju čiji je križ poprilično veći od većine drugih.

         Pozdrav od Demka!

Nema komentara: