četvrtak, 10. prosinca 2020.

Tin Ujević: Sat kasnih spoznaja

 




Sve će biti jasno ali kasno!!! – Tko ima hrabrosti još danas, da kaže: morat ćete se kajati, kada doznate, da ste se varali i druge varali, jer ste bili prevareni i radili krivo; morat ćete žaliti svoje riječi i djela kao zazor i sramotu? Danas više nema Savonarole ni Jana Husa. Svejedno, kajat ćete se i bit će vam žao onda, kada doznate i spoznate, dvadeset ili trideset godina kasnije. Pobjede spoznaje polagane su i kasne; za njih je kratak i čitav ljudski život, a u njima je grozno, što obično ne dolaze na vrijeme.

Jer ima pozne mudrosti, krvave osvete vremena, kada čovjek providi svoju šupljinu i svoje bivše neznanje. Treba čekati deset i dvadeset i daleko više godina, da se uzmogne kazati: Bili smo u zabludi. Nas su prevarili. Ta će daleka mudrost stići jednoga dana, da nas kazni prije same smrti za čitav jedan život zabluda i propusta.

Ima kasnih spoznaja, kada su gole riječi moćne bez nakita, i kada se sni prozru, ili će se prozrijeti. Koji poživimo, doći ćemo k njima. One će doći k nama. Ja ih ne pozivam, jer su kasne, i zato žalosne. Ja bih želio ranijih, boljih spoznaja, otkrića o podlozi stvari, dok još sat nije minuo, dok je na vrijeme. Ja vas opominjem.

Ne pozivam se ni na kakvo pokajanje, ali ura ispaštanja putem istine će doći, mora doći. Kao pjesnik, koji je upozorio svoju draganu: „Jedne večeri, kada ostarite, uz svijeću…” Ura istine i kazne će doći. Sve će biti golo, sve će biti jasno, ali kasno.

Bit će kasno. I za mnoge utjehe i revanše, koje ćemo dobiti (mi rijetki, jedini, izabrani), je se ne veselim, jer će doći kasno. Stariji naraštaj i potomstvo moći će opet da beskorisno i sasvim u tutanj kažu: Bio je jedan glas, jedan čovjek, koji je na vrijeme govorio istinu, ali ga nisu slušali.

Za bivše načinjene nepravde, za ispade iz vremena nezrelosti mnoge će vikače i istupnike prikoriti, kao glas savjesti, razboritije sjećanje na naša prošla vremena i sat kasnih spoznaja, kada večernje sunce neumitnih jeseni na izmaku obasja zlatni vinograd i bakrene lugove.

Tin Ujević

nedjelja, 6. prosinca 2020.

Vrijeme površnog čitanja i kratke pameti

     Živimo u vremenu koje i te kako potvrđuje onu staru priču koja nam govori kako , dok istina večera, laž već tri puta obiđe svijet. Današnji pak protok i brzina širenja informacija toj istoj laž omogućava nesmetano širenje bez puno truda, kićenja i opširnosti. Opširna izlaganja iz kojih bi onda mogli stvoriti vlastiti sud o nečemu povukla su se pred hiperprodukcijom kratkih crno-bijelih vijestica kojima je zadatak stvoriti mišljenje onome koji to pročita. Isto tako količina vijesti produciranih po jedinici vremena stvorila je konzumente koji čitaju samo nadnaslove i podnaslove , te na osnovu tih par riječi ili rečenica stvaraju svoj, u pravilu pogrešan, sud o nekoj temi. 

                                                       (slika je vlasništvo medjugorje-info.com) 

      Današnja situacija s virusom otežava život u svim njegovim sastavnicama, pa tako ni vjerski život nije izuzet. Bliži se najveći kršćanski blagdan koji ove godine dočekujemo u izvanrednim okolnostima, te je svećenstvo prisiljeno na iznalaženje alternativnih načina djelovanja.
      Tako i tradicionalni blagoslov obitelji dolazi u pitanje. Sukladno tome jedan se župnik dosjetio prilično kvalitetnom rješenju: Vjernicima je dao uputu kako blagoslov mogu obaviti sami. I to ne držim nimalo spornim jer taj obred uz korištenje blagoslovljene vode doista može obaviti svaki kućedomaćin. Rečeni je svećenik također objavio kako uobičajeni godišnji dobrovoljni dar župljani mogu uplatiti na žiro račun župe. I u ovome također nema ama baš ništa sporno za one koji su poruku župnika pročitali s razumijevanjem, i čista srca.  
     Nažalost, po ovoj objavi krenula je prava lavina kritika u gotovo svim mainstream medijima i društvenim mrežama, a to nas vraća na početak ove naše priče. Jamačno je malo tko od brojnih kritičara uopće i pročitao više od (sugestivnog) naslova kojim nas (pretežno lijevi) portali obavještavaju kako bi, eto, rečeni župnik htio plaću bez rada. Kritičari zaboravljaju (ili ne znaju) kako svećenik nije npr. vodoinstalater koji naplaćuje svoj netom obavljeni posao. Sve one koji to misle moramo poučiti kako godišnji dar nije plaća svećeniku za škropljenje, već je to svojevrsna nagrada za njegov sveukupni duhovni rad koji, kao službenik Svete rimske Crkve, obavlja kroz cijelu godinu. 
      Eto, zaključimo tek kako nečitanje ili pak kratko čitanje uzrokuje i kratku pamet. 

                                         Voli vas    
                                                                              vujec Štefina