Današnja situacija s virusom otežava život u svim njegovim sastavnicama, pa tako ni vjerski život nije izuzet. Bliži se najveći kršćanski blagdan koji ove godine dočekujemo u izvanrednim okolnostima, te je svećenstvo prisiljeno na iznalaženje alternativnih načina djelovanja.
Tako i tradicionalni blagoslov obitelji dolazi u pitanje. Sukladno tome jedan se župnik dosjetio prilično kvalitetnom rješenju: Vjernicima je dao uputu kako blagoslov mogu obaviti sami. I to ne držim nimalo spornim jer taj obred uz korištenje blagoslovljene vode doista može obaviti svaki kućedomaćin. Rečeni je svećenik također objavio kako uobičajeni godišnji dobrovoljni dar župljani mogu uplatiti na žiro račun župe. I u ovome također nema ama baš ništa sporno za one koji su poruku župnika pročitali s razumijevanjem, i čista srca.
Nažalost, po ovoj objavi krenula je prava lavina kritika u gotovo svim mainstream medijima i društvenim mrežama, a to nas vraća na početak ove naše priče. Jamačno je malo tko od brojnih kritičara uopće i pročitao više od (sugestivnog) naslova kojim nas (pretežno lijevi) portali obavještavaju kako bi, eto, rečeni župnik htio plaću bez rada. Kritičari zaboravljaju (ili ne znaju) kako svećenik nije npr. vodoinstalater koji naplaćuje svoj netom obavljeni posao. Sve one koji to misle moramo poučiti kako godišnji dar nije plaća svećeniku za škropljenje, već je to svojevrsna nagrada za njegov sveukupni duhovni rad koji, kao službenik Svete rimske Crkve, obavlja kroz cijelu godinu.
Eto, zaključimo tek kako nečitanje ili pak kratko čitanje uzrokuje i kratku pamet.
Voli vas
vujec Štefina
Nema komentara:
Objavi komentar