četvrtak, 10. prosinca 2020.

Tin Ujević: Sat kasnih spoznaja

 




Sve će biti jasno ali kasno!!! – Tko ima hrabrosti još danas, da kaže: morat ćete se kajati, kada doznate, da ste se varali i druge varali, jer ste bili prevareni i radili krivo; morat ćete žaliti svoje riječi i djela kao zazor i sramotu? Danas više nema Savonarole ni Jana Husa. Svejedno, kajat ćete se i bit će vam žao onda, kada doznate i spoznate, dvadeset ili trideset godina kasnije. Pobjede spoznaje polagane su i kasne; za njih je kratak i čitav ljudski život, a u njima je grozno, što obično ne dolaze na vrijeme.

Jer ima pozne mudrosti, krvave osvete vremena, kada čovjek providi svoju šupljinu i svoje bivše neznanje. Treba čekati deset i dvadeset i daleko više godina, da se uzmogne kazati: Bili smo u zabludi. Nas su prevarili. Ta će daleka mudrost stići jednoga dana, da nas kazni prije same smrti za čitav jedan život zabluda i propusta.

Ima kasnih spoznaja, kada su gole riječi moćne bez nakita, i kada se sni prozru, ili će se prozrijeti. Koji poživimo, doći ćemo k njima. One će doći k nama. Ja ih ne pozivam, jer su kasne, i zato žalosne. Ja bih želio ranijih, boljih spoznaja, otkrića o podlozi stvari, dok još sat nije minuo, dok je na vrijeme. Ja vas opominjem.

Ne pozivam se ni na kakvo pokajanje, ali ura ispaštanja putem istine će doći, mora doći. Kao pjesnik, koji je upozorio svoju draganu: „Jedne večeri, kada ostarite, uz svijeću…” Ura istine i kazne će doći. Sve će biti golo, sve će biti jasno, ali kasno.

Bit će kasno. I za mnoge utjehe i revanše, koje ćemo dobiti (mi rijetki, jedini, izabrani), je se ne veselim, jer će doći kasno. Stariji naraštaj i potomstvo moći će opet da beskorisno i sasvim u tutanj kažu: Bio je jedan glas, jedan čovjek, koji je na vrijeme govorio istinu, ali ga nisu slušali.

Za bivše načinjene nepravde, za ispade iz vremena nezrelosti mnoge će vikače i istupnike prikoriti, kao glas savjesti, razboritije sjećanje na naša prošla vremena i sat kasnih spoznaja, kada večernje sunce neumitnih jeseni na izmaku obasja zlatni vinograd i bakrene lugove.

Tin Ujević

nedjelja, 6. prosinca 2020.

Vrijeme površnog čitanja i kratke pameti

     Živimo u vremenu koje i te kako potvrđuje onu staru priču koja nam govori kako , dok istina večera, laž već tri puta obiđe svijet. Današnji pak protok i brzina širenja informacija toj istoj laž omogućava nesmetano širenje bez puno truda, kićenja i opširnosti. Opširna izlaganja iz kojih bi onda mogli stvoriti vlastiti sud o nečemu povukla su se pred hiperprodukcijom kratkih crno-bijelih vijestica kojima je zadatak stvoriti mišljenje onome koji to pročita. Isto tako količina vijesti produciranih po jedinici vremena stvorila je konzumente koji čitaju samo nadnaslove i podnaslove , te na osnovu tih par riječi ili rečenica stvaraju svoj, u pravilu pogrešan, sud o nekoj temi. 

                                                       (slika je vlasništvo medjugorje-info.com) 

      Današnja situacija s virusom otežava život u svim njegovim sastavnicama, pa tako ni vjerski život nije izuzet. Bliži se najveći kršćanski blagdan koji ove godine dočekujemo u izvanrednim okolnostima, te je svećenstvo prisiljeno na iznalaženje alternativnih načina djelovanja.
      Tako i tradicionalni blagoslov obitelji dolazi u pitanje. Sukladno tome jedan se župnik dosjetio prilično kvalitetnom rješenju: Vjernicima je dao uputu kako blagoslov mogu obaviti sami. I to ne držim nimalo spornim jer taj obred uz korištenje blagoslovljene vode doista može obaviti svaki kućedomaćin. Rečeni je svećenik također objavio kako uobičajeni godišnji dobrovoljni dar župljani mogu uplatiti na žiro račun župe. I u ovome također nema ama baš ništa sporno za one koji su poruku župnika pročitali s razumijevanjem, i čista srca.  
     Nažalost, po ovoj objavi krenula je prava lavina kritika u gotovo svim mainstream medijima i društvenim mrežama, a to nas vraća na početak ove naše priče. Jamačno je malo tko od brojnih kritičara uopće i pročitao više od (sugestivnog) naslova kojim nas (pretežno lijevi) portali obavještavaju kako bi, eto, rečeni župnik htio plaću bez rada. Kritičari zaboravljaju (ili ne znaju) kako svećenik nije npr. vodoinstalater koji naplaćuje svoj netom obavljeni posao. Sve one koji to misle moramo poučiti kako godišnji dar nije plaća svećeniku za škropljenje, već je to svojevrsna nagrada za njegov sveukupni duhovni rad koji, kao službenik Svete rimske Crkve, obavlja kroz cijelu godinu. 
      Eto, zaključimo tek kako nečitanje ili pak kratko čitanje uzrokuje i kratku pamet. 

                                         Voli vas    
                                                                              vujec Štefina

srijeda, 5. kolovoza 2020.

Razmišljanja uz "Oluju"

Jedan veliki hrvatski katolički intelektualac (kojemu ne ću spomenuti ime jer bi se neki „pravovjerci“ odmah digli na stražnje ekstremitete) nedavno je rekao kako su Hrvati trostruko nepismeni: vjerski, politički i medijski. Vjersku ću nepismenost ostaviti za neko buduće razmatranje, a ovom bi prigodom htio reći nešto o preostale dvije.
Kao narod baštimo dugu i mučnu povijest očuvanja vlastite samosvojnosti koju smo bezbroj puta morali krvlju i mačem čuvati i braniti. Teritorij koji naseljavamo stoljećima je mamac raznim osvajačima, a poslijednih sto i kusur godina vjekovni hrvatski životni prostor predmet je velikosrpskih pretenzija: Tako su početkom dvadesetoga vijeka u ukrajinskoj Odesi srpski oficiri prisiljavali hrvatske zarobljene vojnike da prijeđu na njihovu stranu i izjašnjavaju se Srbima, te su oko deset tisuća „neposlušnih“ ubili i bacili u Crno more, uz svesrdnu pomoć ruskih kozaka. Teror nad Hrvatima nastavlja se formiranjem različitih starojugoslavenskih asocijacija, a kulminacija kojega je atentat na hrvatske predstavnike na čelu s Stjepanom Radićem u jugoslovenskoj skupštini. Predugo bi trajalo detaljno nabrajanje zločina, ugnjetavanja i negiranja Hrvata kao naroda do drugog svjetskog rata, te je zato donekle razumljiva podrška Hrvata novouspostavljenoj NDH pod patronatom fašističkih sila. Nažalost priklonili su se gubitničkoj strani, te je u tome razdoblju došlo do osvetničkih djela prema pripadnicima srpskog naroda. Uspostavom socijalističke Jugoslavije, u kojoj su glavnu riječ opet imali Srbi tim više što je većina četnika pred kraj rata prešla u partizane, prije spomenuti osvetnički zločini NDH napuhivaju se do neviđenih brojki, a sve u svrhu odmazde prema Hrvatima. Tako je samo na tzv. križnim putevima pobijeno oko petsto tisuća Hrvata. Slijede politički progoni, zatvaranja, Goli otoci, ubojstva hrvatskih emigranata itd. Uspostavom Republike Hrvatske velikosrpski vođe i ideolozi gube tlo pod nogama, te organiziraju pobunu već prije umjetno stvorenog srpskog korpusa na teritoriju RH . Krvlju i zločinom uspostavljene su etnički čiste srpske enklave na teritoriju RH, što je nakon nekoliko godina okočano vojno-redarstvenom akcijom „Oluja“ na kninskom dijelu, a mirnom reintegracijom na istočnome dijelu . *** Ovo je bio najkraći mogući sažetak kako smo kao nacija krvlju, znojem i suzama, nakon mnogih stoljeća opet stvorili Državu. E, sada na scenu stupaju politika i mediji, te od ovih činjenica stvaraju stotine tisuća kartica teksta, desetke tisuća knjiga, te stotine sati audio materijala. Svatko prema svojim ili tuđim interesima izvrće stvari i događaje, stvaraju se nove istine i novi pogledi, već prema potrebi i interesima naručitelja. Jadni narod nakon nekog vremena od drveća više ne vidi šume, te tada na vlast dolaze oni koji to žele. Ili, još točnije na vlast dolaze oni koje odred režiseri iz sjene, dok su „glasači“ uvjerni kako su izabrali „svoju“ opciju... E, moj (i drugi) narode! Voli vas vaš Vujec Štefina !

četvrtak, 2. siječnja 2020.

VELIKI STRAH OD MALOG RASPELA



Reče Isus svojim učenicima: "Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu. Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela? Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih?

                                                                                      Mt 6,24



Povijest nas uči kako su Hrvati prvi od slavenskih naroda prihvatili kršćanstvo, točnije prve dodire sa Svetom Stolicom imali su već 641. godine, kad su primili papina izaslanika opata Martina. Od tih vremena do danas raspelo i krunica bili su neizbježni pratitelj našega puka, u dobru i zlu, miru i ratu, zdravlju i bolesti...

Raspelo kao simbol žrtve Isusa za spas čovjekov postalo je simbol  naše civilizacije, i neizbježni dio hrvatskog identiteta kako u svim javnim prostorima, tako i u našim domovima. Jedini potpuni progon iz javnih prostora raspelo je doživjelo nakon drugog svjetskog rata kada uspostavom druge, komunističke Jugoslavije u sve javne ustanove na njegovo mjesto dolazi slika diktatora Broza. Iz kuća i stanova poštenog i Bogobojaznog puka raspelo nikada nije bilo istjerano, a svojevoljno su ga se odricali tek  članovi i prirepci vladajuće režimske partije.

Uspostavom hrvatske države simbol naše vjere i kulture ponovo se na velika vrata vraća u javni prostor, dok su brozove slike premještene uglavnom u smeće ili ih pak žalitelji za prošlošću čuvaju na manje atraktivnim mjestima.

Protjekom vremena zapljuskuju nas pak novi-stari trendovi koji pod krinkom sekularizma provode teror manjine nad većinom, pak je onda i raspelo ponovo postalo „narodnim“ neprijateljem kojega se mora istjerati iz javnosti.
Tako smo na ovim predsjedničkim izborima mogli svjedočiti prvom javnom protjerivanju Križa iz mjesnog doma u Demerju ! Doduše, već neko vrijeme izborna pravila nalažu da na izbornom mjestu ne smije biti vjerskih simbola  ali su na svim dosadašnjim izborima izborne komisije bile ne samo tolerantnije, nego i promućurnije. Dakle, tehnički gledano riječ je o višenamjenskoj dvorani u čijem je JEDNOM dijelu smješteno izborno mjesto, te doista nema nikakve potrebe „preuređivati“ ostatak prostorije. Ovoga puta izborna komisija ponijela se  u maniri uskogrdnih činovnika, a navodno su još i vjernici!!! Ali to još nije sve: na pozornici se nalazi mobilni oltar s reljefom posljednje večere, za koji je pravovjerna komisija valjda zaključila kako bi mogao povrijediti osjećaje birača u gotovo čistom katoličkom selu! No, i ovaj problem je brzo riješen jer su u pomoć komisiji velikodušno priskočili promatrači iz HDZ-a, i okrenuli oltar prema zidu...

Eto, nisam mogao ovo prešutjeti,,,,

Kako stvari stoje izgleda da ćemo se prešutno pokoriti svemu što nam drugi serviraju, i dobrovoljno se odreći svojih svetinja, tradicije i povijesti, a u konačnici odreći se i Boga samoga. Razmišljate malo o ovome a, „legalistima“ iz ove priče preporučam neka se zamisle nad citatom Svetog pisma ispod naslova ovog posta.


Na Demerju, 2.siječnja AD 2020.



                                                                                      Stjepan Kos