VELIKI STRAH OD MALOG RASPELA

Reče Isus svojim učenicima: "Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu. Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela? Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih?

                                                                                      Mt 6,24

Povijest nas uči kako su Hrvati prvi od slavenskih naroda prihvatili kršćanstvo, točnije prve dodire sa Svetom Stolicom imali su već 641. godine, kad su primili papina izaslanika opata Martina. Od tih vremena do danas raspelo i krunica bili su neizbježni pratitelj našega puka, u dobru i zlu, miru i ratu, zdravlju i bolesti...

Raspelo kao simbol žrtve Isusa za spas čovjekov postalo je simbol  naše civilizacije, i neizbježni dio hrvatskog identiteta kako u svim javnim prostorima, tako i u našim domovima. Jedini potpuni progon iz javnih prostora raspelo je doživjelo nakon drugog svjetskog rata kada uspostavom druge, komunističke Jugoslavije u sve javne ustanove na njegovo mjesto dolazi slika diktatora Broza. Iz kuća i stanova poštenog i Bogobojaznog puka raspelo nikada nije bilo istjerano, a svojevoljno su ga se odricali tek  članovi i prirepci vladajuće režimske partije.

Uspostavom hrvatske države simbol naše vjere i kulture ponovo se na velika vrata vraća u javni prostor, dok su brozove slike premještene uglavnom u smeće ili ih pak žalitelji za prošlošću čuvaju na manje atraktivnim mjestima.

Protjekom vremena zapljuskuju nas pak novi-stari trendovi koji pod krinkom sekularizma provode teror manjine nad većinom, pak je onda i raspelo ponovo postalo „narodnim“ neprijateljem kojega se mora istjerati iz javnosti.

Tako smo na ovim predsjedničkim izborima mogli svjedočiti prvom javnom protjerivanju Križa iz mjesnog doma u Demerju ! Doduše, već neko vrijeme izborna pravila nalažu da na izbornom mjestu ne smije biti vjerskih simbola  ali su na svim dosadašnjim izborima izborne komisije bile ne samo tolerantnije, nego i promućurnije. Dakle, tehnički gledano riječ je o višenamjenskoj dvorani u čijem je JEDNOM dijelu smješteno izborno mjesto, te doista nema nikakve potrebe „preuređivati“ ostatak prostorije. Ovoga puta izborna komisija ponijela se  u maniri uskogrdnih činovnika, a navodno su još i vjernici!!! Ali to još nije sve: na pozornici se nalazi mobilni oltar s reljefom posljednje večere, za koji je pravovjerna komisija valjda zaključila kako bi mogao povrijediti osjećaje birača u gotovo čistom katoličkom selu! No, i ovaj problem je brzo riješen jer su u pomoć komisiji velikodušno priskočili promatrači iz HDZ-a, i okrenuli oltar prema zidu...

Eto, nisam mogao ovo prešutjeti,,,,

Kako stvari stoje izgleda da ćemo se prešutno pokoriti svemu što nam drugi serviraju, i dobrovoljno se odreći svojih svetinja, tradicije i povijesti, a u konačnici odreći se i Boga samoga. Razmišljate malo o ovome a, „legalistima“ iz ove priče preporučam neka se zamisle nad citatom Svetog pisma ispod naslova ovog posta.

Na Demerju, 2.siječnja AD 2020.

                                                                                      Stjepan Kos