Razmišljanja uz "Oluju"

Jedan veliki hrvatski katolički intelektualac (kojemu ne ću spomenuti ime jer bi se neki „pravovjerci“ odmah digli na stražnje ekstremitete) nedavno je rekao kako su Hrvati trostruko nepismeni: vjerski, politički i medijski. Vjersku ću nepismenost ostaviti za neko buduće razmatranje, a ovom bi prigodom htio reći nešto o preostale dvije.

Kao narod baštimo dugu i mučnu povijest očuvanja vlastite samosvojnosti koju smo bezbroj puta morali krvlju i mačem čuvati i braniti. Teritorij koji naseljavamo stoljećima je mamac raznim osvajačima, a poslijednih sto i kusur godina vjekovni hrvatski životni prostor predmet je velikosrpskih pretenzija: Tako su početkom dvadesetoga vijeka u ukrajinskoj Odesi srpski oficiri prisiljavali hrvatske zarobljene vojnike da prijeđu na njihovu stranu i izjašnjavaju se Srbima, te su oko deset tisuća „neposlušnih“ ubili i bacili u Crno more, uz svesrdnu pomoć ruskih kozaka. Teror nad Hrvatima nastavlja se formiranjem različitih starojugoslavenskih asocijacija, a kulminacija kojega je atentat na hrvatske predstavnike na čelu s Stjepanom Radićem u jugoslovenskoj skupštini. Predugo bi trajalo detaljno nabrajanje zločina, ugnjetavanja i negiranja Hrvata kao naroda do drugog svjetskog rata, te je zato donekle razumljiva podrška Hrvata novo uspostavljenoj NDH pod patronatom fašističkih sila. Nažalost priklonili su se gubitničkoj strani, te je u tome razdoblju došlo do osvetničkih djela prema pripadnicima srpskog naroda. Uspostavom socijalističke Jugoslavije, u kojoj su glavnu riječ opet imali Srbi tim više što je većina četnika pred kraj rata prešla u partizane, prije spomenuti osvetnički zločini NDH napuhavaju se do neviđenih brojki, a sve u svrhu odmazde prema Hrvatima. Tako je samo na tzv. križnim putevima pobijeno oko petsto tisuća Hrvata. Slijede politički progoni, zatvaranja, Goli otoci, ubojstva hrvatskih emigranata itd. Uspostavom Republike Hrvatske velikosrpski vođe i ideolozi gube tlo pod nogama, te organiziraju pobunu već prije umjetno stvorenog srpskog korpusa na teritoriju RH . Krvlju i zločinom uspostavljene su etnički čiste srpske enklave na teritoriju RH, što je nakon nekoliko godina okončano vojno-redarstvenom akcijom „Oluja“ na kninskom dijelu, a mirnom reintegracijom na istočnome dijelu . *** Ovo je bio najkraći mogući sažetak kako smo kao nacija krvlju, znojem i suzama, nakon mnogih stoljeća opet stvorili Državu. E, sada na scenu stupaju politika i mediji, te od ovih činjenica stvaraju stotine tisuća kartica teksta, desetke tisuća knjiga, te stotine sati audio materijala. Svatko prema svojim ili tuđim interesima izvrće stvari i događaje, stvaraju se nove istine i novi pogledi, već prema potrebi i interesima naručitelja. Jadni narod nakon nekog vremena od drveća više ne vidi šume, te tada na vlast dolaze oni koji to žele. Ili, još točnije na vlast dolaze oni koje odred režiseri iz sjene, dok su „glasači“ uvjereni kako su izabrali „svoju“ opciju... E, moj (i drugi) narode!

 Voli vas vaš Vujec Štefina !