četvrtak, 30. kolovoza 2012.

OPET O MALIM KOMUNALNIM AKCIJAMA



         Dragi moji apolitični i nezainteresirani sumještani ponovo progovaram o „Malim komunalnim akcijama“ želeći  vas informirati, a i zainteresirati kako se i za što troši (i) vaš novac. Objavljujem izvod iz Plana MKA Gradske četvrti Brezovica za 2012. godinu, na kojemu su samo akcije vezane za Demerje, dok cijeli plan MKA možete pogledati ovdje.
        
         Izvod iz plana MKA GČ Brezovica:


Na temelju članka 82. stavka 1. točke 4. Statuta Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba 19/99, 19/01, 20/01 - pročišćeni tekst, 10/04, 18/05, 2/06, 18/06, 7/09, 16/09, 25/09 i 10/10) i članka 14. stavka 1. točke 4. Pravila Gradske četvrti Brezovica (Službeni glasnik Grada Zagreba 20/02, 14/06 i 9/10), Vijeće Gradske četvrti Brezovica, na 45. sjednici, 7. ožujka 2012., donijelo je
                                                           PLAN
                         malih komunalnih akcija Gradske četvrti Brezovica za 2012.
 Članak 1.
           Plan malih komunalnih akcija Gradske četvrti Brezovica za 2012. (dalje u tekstu: Plan) sadrži planirane akcije što se odnose na gradnju, uređivanje i održavanje manjih objekata komunalne infrastrukture i drugih manjih javnih objekata kojima se poboljšava komunalni standard građana.
 1. VODOOPSKRBA
3.
Demerje, spoj ulica Demerska i Ul. Darka Mateše
Demerje
gradnja 410 m vodoopskrbnog cjevovoda
120.000,00
4.
Demerje, Srednji putić
Demerje
gradnja 400 m vodoopskrbnog cjevovoda
120.000,00

       
 4. JAVNOPROMETNE POVRŠINE I OBJEKTI
4.1. NOVE AKCIJE U 2012.
3.
Demerje, Gornjodemerska od ulice Cvetki do ulice Bedeki
Demerje
izrada projektne dokumentacije
30.000,00

 7. PROSTORI MJESNE SAMOUPRAVE
 7.1. NOVE AKCIJE U 2012.
3.
Demerje, Demerska 33, objekt MS
Demerje
postavljanje dvaju klimatizacijskih uređaja
20.000,00
4.
Demerje, Demerska 33, objekt MS
Demerje
postavljanje limenog krova
85.000,00
5.
Demerje, Demerska 33, objekt MS
Demerje
uređivanje kuhinje
85.000,00

TOČKA
VRSTA AKCIJA
IZNOS (kn)
1.
VODOOPSKRBA
992.335,00
2.
ODVODNJA OTPADNIH VODA
2.317.616,00
3.
SANACIJA JAVNOPROMETNIH POVRŠINA NAKON GRADNJE KOMUNALNE INFRASTRUKTURE
1.347.017,00
4.
JAVNOPROMETNE POVRŠINE I OBJEKTI
1.200.705,00
5.
DJEČJA IGRALIŠTA I ZELENE POVRŠINE
202.325,00
6.
JAVNA RASVJETA
45.150,00
7.
PROSTORI MJESNE SAMOUPRAVE
2.311.610,00
8.
DRUGI JAVNI OBJEKTI I POVRŠINE
3.607.742,00

UKUPNO
12.024.500,00
                                                                REKAPITULACIJA

Članak 2.
Naredbodavac za provođenje Plana je pročelnik Službe za mjesnu samoupravu.

Članak 3.
                             Ovaj će plan biti objavljen u Službenom glasniku Grada Zagreba.

KLASA: 026-03/12-01/4
URBROJ: 251-06-02/8-12-4
Zagreb, 7. ožujka 2012.
Predsjednik Vijeća Gradske četvrti
Brezovica
Stjepan Cerovski, v.r.



         Eto, toliko možemo doznati iz javno dostupnih podataka. O tome kakvo je i koliko informiranje građana o radu lokalne „samouprave“ u našoj Gradskoj četvrti bolje je i ne komentirati, a što se pak tiče protoka informacija na području Mjesnog odbora Demerje – takvo nešto ne postoji. No, nemojte brinuti: „vaši“ predstavnici kako oni na nivou Četvrti, tako i oni na razini Mjesnog odbora uskoro će vas se sjetiti budući da nam predstoje lokalni izbori.
         I opet će se priča ponoviti. Najdičniji predstavnici grupacija „vaših“ boja obećati će vam brda i doline. Nakon što ih izaberete iznova ih neće biti briga niti za vaše, a kamo li za moje mišljenje. Do novih izbora.

         Što se pak tiče gornjeg Plana, razvidno je da će se od ukupnih cca 12 milijuna kuna  za Demerje potrošiti 460 tisuća, odnosno približno polovica iznosa koji bi našem naselju pripadao kada bi se, kao prije, novac dijelio razmjerno broju stanovnika. Očigledno je praksa pravične raspodjele novca prestala biti praksom, a od „rakove djece“ u demerskom mjesnom odboru iluzorno je očekivati da se protiv toga pobune.

         E, pa štovani sumještani ako ćete ponovno ovako loše birati, na dan lokalnih izbora ostanite kod kuće!

ponedjeljak, 20. kolovoza 2012.

UVIJEK LIJEPA PLEŠIVICA


         U postu pastrve i vino pisao sam o imanju obitelji Jagunić i njihovom vinu, a kako se sve zalihe nakon nekog vremena iscrpe ove smo nedjelje Matija i ja odlučili obnoviti zalihe ove dragocjene tekućine. Naravno vino nije presudan razlog za posjet prelijepoj Plešivici, ona svojom ljepotom privlači svakoga, a tko jednom posjeti plešivički kraj uvijek mu se nastoji ponovo vratititi.
         Prva postaja našeg puta bila je posjeta obitelji dragog mi prijatelja, naturaliziranog Demerca, koji se je u to vrijeme hladio u slanoj (pirovačkoj) morskoj vodi.
                   Ostaci stare preše izloženi ispred kuće Štefkovićevih u Vlaškovcu

                 Natpis na preši nisam uspio odgonetnuti, pa se nadam Božidarovoj
                                   pomoći pri dešifriranju

         Slijedi nekoliko lijepih slika  nedjeljnog prijepodneva na području Plešivice. Mislim da im nikakav komentar nije potreban:







subota, 18. kolovoza 2012.

KRUŠKA TEPKA


         Kruška je svima omiljeno voće te o njoj više-manje sve znamo: pripada porodici ruža, ljudi je koriste već nekoliko tisuća godina neki tvrde čak od kamenog doba, iako je srodna jabuci Biblija je ne spominje iz razloga što je relativno kasno prenesena iz Azije.
         Isto tako znamo da postoje stotine i stotine različitih sorata kruške sve jedna bolja od druge, a ono što nažalost brzo zaboravljamo su stare sorte. Jedna od njih je  tepka, stara nekad vrlo zastupljena odlika kako u našoj tradiciji tako i na cijelom području koje je pokrivala Habsburška monarhija. Riječ je o jednoj od najstarijih krušaka u Hrvatskoj, a kako su nekada (neki) monarsi brinuli o dobrobiti svoga (neukoga) puka, tako je carica Marija Terezija svojim ukazom naredila da svako domaćinstvo mora posaditi barem jedno stablo ove kruške. Caričini su se ukazi naravno morali bespogovorno provoditi, a one koji bi se o njih oglušili žandari bi malko „pretepli“. Tako je tepka navodno dobila ime.
         Posebna karakteristika tepke je to što se od nje dobiva naročito ukusna i aromatična rakija, poradi čega neki poduzetni voćari danas osnivaju cijele nasade ove stare kruške.
         Nije mi poznato koliko je još stabala tepke u Demerju ostalo na životu, ali u ulici Darka Mateše postoji zacijelo najstarije stablo tepke u cijeloj okolici. Prilikom izgradnje magistralnog plinovoda Zagreb – Karlovac ovo se staro stablo našlo na trasi gradnje, te je trebalo biti srušeno ali su mještani predvođeni Milanom Matešom stali u obranu stare kruške. Ipak, nije bilo lako skrenuti plinovod, tako da je stara tepka spašena tek nakon intervencije tadašnje zagrebačke gradonačelnice Marine Dropulić!

                   Stara tepka nadvisuje sve ostalo drveće u matešinim voćnjacima.


                 Izranjavano deblo s kojega je vjetar nedavno otkinuo granu svjedok
                 je mnogih minulih vremena, a možda čak“pamti“ vladavinu carice
                Rezike (Marije Terezije).


                    Odsjaj zalazećeg sunca pričinja se kao krv na nezarasloj rani.


               Deblo ove starice izprošarano je na radost ptica dupljašica mnogim
               rupama, a jedan je škanjac vrh ove visoke kruške dugo vremena
               koristio kao svoju osmatračnicu. Obzirom da ga već dugo ne viđam,
               izgleda da je svoju sklonost kokošarenju platio glavom.   


                                Ovo su možda posljednji plodovi stare tepke…
                  

utorak, 14. kolovoza 2012.

VELIKA GOSPA



         Sutrašnji blagdan Velike Gospe, odnosno Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, podsjetio me je na jednu staru uzrečicu:

Pomozi nas Bog, Majka Božja Bistrička, Remetska i  
                                  Brezovečka!“

         Ovaj davnašnji zaziv, koji su nekada pobožne demerske žene  zazivale u raznim zgodama i nezgodama, zapravo je prikaz značajnih onovremenih Marijanskih svetišta, a koja su bila sukladno tadašnjim prijevoznim mogućnostima najpodesnija širokome puku. Prva dva svetišta i danas su odredišta brojnih hodočasnika, dok za Majku Božju Brezovičku jamačno ne znaju niti mnogi župljani brezovičke i okolnih župa.
         Iako brezovička župa i njezina crkva nose ime „Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo“, iz meni nepoznatih razloga nekako je „preštimaniji“ župni suzaštitnik Sveti Vid, uvijek je o „Vidovu“ veliko proštenje s drugim popratnim događanjima, dok se na Veliku Gospu osim Svete mise ništa drugo ne događa. Svakako bi bilo zanimljivo istražiti kako je to bilo u prošlosti, budući da je i stara, drvena  brezovička crkva koja se najvjerojatnije nalazila na mjestu ove današnje, nosila ime Svete Marije u polju, dok je npr. crkva u Bistrici Blaženoj Djevici Mariji posvećena tek u 18. stoljeću!
         Nadam se kako vam je poznato da je literarni Hrastovac iz pripovijetke „Nekad bilo sad se spominjalo“ A.G. Matoša, ustvari nama susjedna Brezovica. U rečenoj pripovijeci Matoš opisuje i jedno onovremeno Gospino ukazanje u Brezovici za koje naravno ne možemo tek tako utvrditi radi li se o plodu autorove mašte ili stvarnome događaju:
         Osmi dan iza Zefirova veselog boravka vrate se krave kući bez Andraša. Nađosmo ga tek oko ponoći na sjenokoši Mačjem Jarku. Ležaše na trbuhu, na rubu drvenog zdenca i šaputaše kao u zanosu nesuvisle pobožne riječi. Katkada vikne, i ne znamo plače li, smije li se. Oko njega seoske babe pa u ekstazi poju pjesme u slavu Majke božje. Sutradan se skrcalo na Mačjem Jarku svijeta kao na proštenju - cijela plovanija, pjevajući psalme. Došlo i okolnog svećenstva. Ne bijaše čovjeka koji u zdencu lijepo ne vidje Bogorodice.
O čudu progovoriše i novine. Ujak ode dvared u Zagreb duhovnim vlastima. Onih noći rodi nekoliko žena, a iz cijele Hrvatske stane grnuti narod na sveto mjesto Majki božjoj od Pomoći. Hrastovac ne bijaše one dvije nedjelje gora župa od Marije Bistrice u ljetnoj dobroj sezoni.“
         Događaji iz ove pripovijetke zbivali su se tisućuosamsto osamdeset i neke godine pa bi uz malo truda  bilo moguće istražiti autentičnost priče, a zacijelo i brezovički župni ured posjeduje kakav zapis, ukoliko ga „narodna vlast„ nije odnijela ili uništila.

         Bilo kako bilo, za sutrašnji blagdan nema potrebe putovati u neka udaljena svetišta, jer će naša Gospa zasigurno saslušati sve molitve i zazive gdje god Joj se molili, pa i u Brezovici!



        


nedjelja, 12. kolovoza 2012.

LJEPOTE KORDUNA (3)


                        RASTOKE


         Nakon pentranja po Petrovoj gori i razgledavanja dičnog Cetina dobrano smo ogladnjeli pak smo izgubljenu energiju morali nadoknaditi odličnim čevapima u Slunju, nakon čega nam je preostalo naše zadnje odredište: Rastoke.
         Moram priznati da iako sam bezbroj puta prešao mostom iznad Rastoka, nikada prije nisam svratio izbliza pogledati ovaj prelijepi prirodni fenomen na sutoku Slunjšice i Korane. Ne znam, možda su moja očekivanja bila prevelika ali zadnje odredište našeg putovanja pomalo me je i razočaralo: i dok se majci prirodi koja je stvorila ovaj nevjerojatno lijepi splet otočića i slapova sasvim sigurno nema što prigovoriti, uplitanje čovjeka u ovu jedinstveno lijepu pojavnost nepovratno ju je nagrdilo.
         Naime ljudi su još prije nekih tristotinjak godina snagu slapova počeli iskorištavati za meljavu žitarica, pa su tako na otočićima niknule mnoge malene mlinice. Dugo vremena su  male vodenice i rastočki rajski krajobraz živjeli u prekrasnom suglasju, međusobno se nadopunjavajući, i slaveći tako prihvatljivu simbiozu čovjeka i prirode. Nažalost, u naravi je ljudskoj da svaku svoju djelatnost širi i razvija, pa su tako i rastočke vodenice vremenom počele bivati većima, a razvojem turizma nastala je potreba i za nekim drugim sadržajima. Tako se malo po malo došlo do današnjeg stanja preizgrađenosti i urbanističke devastiranosti prostora, dok uski, parcijalni interesi vlasnika onemogućavaju daljnju održivu eksploataciju ove turistički neprocjenjive destinacije.
         Želimo li imati što ubuduće pokazati stranim i domaćim namjernicima, potrebno je mnogo toga napraviti na cijelom prostoru Rastoka, od uklanjanja građevina koje tamo ne spadaju pa sve do prevladavanja uskih privatnih interesa. Tek tada ćemo moći vidjeti Rastoke u punom sjaju, bez lanaca i bez natpisa „privatni posjed“.










ponedjeljak, 6. kolovoza 2012.

LJEPOTE KORDUNA (2)


            CETIN – Duboki biser


          Slijedeći cilj našeg putovanja Kordunom bila je široj javnosti nepoznata, i nepravedno zapostavljena utvrda Cetin, a usput smo svratili kod Zdemkovog ujaka u Batnogu.
         Današnji žalosni ostaci ponosite utvrde Cetin  pobuđuju nekakav pomiješani osjećaj tuge i bijesa zbog nebrige za kulturnu ostavštinu. Istina, u tijeku su skromni restauratorski radovi ali za temeljitu obnovu i konzervaciju ovog neprocjenjivog dragulja hrvatske povijesti potrebni su doslovce milijuni, kao što su bila potrebna desetljeća nebrige i neodgovornosti koja je utvrdu dovela do ovakvog stanja. Ovo je jedna od rijetkih, ako ne i jedina utvrda u Hrvatskoj čiji  počeci sežu još u rimsko doba, kroz povijest je više puta mijenjala svrhu, stanovnike i vlasnike, a danas otvori na njezinim razvalinama kao da bolno ječe i prizivaju neka druga vremena…

Kordunaška samca (samica) u rukama svog graditelja

Izrađena s ljubavlju, a kupca nema...

Agrokomercove hale kao da su se stopile s pitomim kordunskim krajobrazom

Nekada ponositi Cetin, od Turaka zvan Duboki biser danas je tek neugledna ruševina s koje...

...se pruža prekrasan pogled, naročito na lijepi Cetingrad

Stare zidine kao da pričaju o mnogim stoljećima...

...dok se u neposrednoj blizini ljudi bore sa svakodnevnim problemima

Tek na manjem dijelu odvijaju se radovi






 
         I čeka tako tužni Cetin neka druga, bolja vremena u kojima će čuvanje ovakvih povijesnih bisera biti prioritet,  a skromni iznosi namijenjeni kulturi biti pravičnije i svrsishodnije iskorišteni. Danas nažalost svjedočimo razbacivanju novca namijenjenog kulturi na koje kakve npr. brijunske „spektakle“, dok istovremeno propadaju povijesni objekti i lokaliteti poput gotovo zaboravljenog Cetina!

         Pozdrav od Demka! 
                    (nastavlja se  - ima još)