petak, 20. ožujka 2015.

TERORAŠI I ŠATORAŠI


              Ne biti na (visokoj) političkoj dužnosti ima svojih prednosti. Kad (više) nisi neka velika njuška ne moraš se više truditi kako bi se svima dopao. Dokaz ovoj tvrdnji je ex predsjednik Josipović koji si sada može priuštiti bacanje drvlja i kamenja na prosvijednike ispred Savske 66, i to naravno radi.  Čini mi se, s velikim zadovoljstvom.
            Naravno, i opet se nekome pokušava dopasti. No ovaj put je priča namijenjena „biranom“ društvu od kojega pak očekuje glasove. Budući da je nerealno očekivati glasove od neistomišljenika logično je da bivši predsjednik oko sebe okuplja ljude sličnog svjetonazora,  što je i njegovo, a i njihovo pravo.

            Ali, isto tako pravo na iskazivanje svog nezadovoljstva i neslaganja s raznim kvarnostima hrvatskog društva imaju i svi ostali građani Republike Hrvatske. Hrvatski branitelji su pak dio društva kojemu to pravo na negodovanje nikako i ničim ne smije biti ograničeno. To su ljudi  koji su ugradili svoje najbolje godine, zdravlje, pa čak i dijelove tijela u temelje ove Države. Ta država, dakle svi mi, za koju su branitelji krvarili i ginuli dužna je ne samo materijalno skrbiti o njima, već bi svakako morali uvažavati i njihovo mišljenje. Da, to se odnosi i na ministra branitelja čija je moralna obveza  podnijeti ostavku jer nema povjerenje onih koje bi trebao zastupati.
            Međutim, kako nam je svima dobro poznato, rečeni ministar to već dugo vremena odbija, a branitelji mirno prosvjeduju ispred njegova ureda. Nisu nasilni, nisu glasni, ne ometaju promet, kada prolazite Savskom ulicom oni su gotovo neprimjetni…

            S druge pak strane, mnogo manji brojem ali puno glasniji „antiprosvijednici“ žele nas osloboditi „terora“ „šatoraša“. Velika je vjerojatnost da ova skupina ima svoje zaleđe među aktualnim vlastodršcima, a neprikosnovena je istina kako se udruge koje stoje iza tzv. antiprosvijednika futraju iz državnog proračuna koji za razne nevladine i ine udruge izdvaja tek nešto manje nego za branitelje!!!
            Riječ šatoraši stavio sam pod navodnike jer je to naziv kojim se branitelje želi poniziti.  Siguran sam da kada bi bilo po slobodnoj volji autora imena „šatoraši“ oni bi radije upotrijebili riječ šatorđije jer je to bliže njihovom vokabularu.

            Na kraju pokušajmo sve ovo sažeti: Na jednoj strani zaslužni građani mirno negoduju, i zahtijevaju PROMJENE. S druge strane malobrojna grupa prostačkog vokabulara nudi nam „OSLOBOĐENJE“ od tzv. terora kojemu smo navodno izloženi od strane , kako ih oni zovu, šatoraša. Već dvije subote smo vidjeli kako do nereda dolazi isključivo kada na „pozornicu“ nastupe „osloboditelji“, a ostale dane „teror“ je neprimjetljiv i podnošljiv. Dakle više je nego jasno tko su TERORAŠI.

            Čak i kada ne bismo znali kakvu nam vrstu oslobođenja nude teroraši, moramo se prisjetiti povijesti koja nas uči kako smo nakon jednog davnog „OSLOBOĐENJA“ ostali krvavih gaća, i pometenih tavana. Tko ima uši neka čuje.

                                                                                                      Stjepan Kos



            

četvrtak, 12. ožujka 2015.

Proslava svetkovine sv. Josipa



Proslava svetkovine sv. Josipa, zaštitnika Crkve, Domovine i Karmelskog reda


u samostanu Karmelićanki BSI u Hrvatskom Leskovcu.


Program proslave:


 Program pohoda relikvije/moći sv. Terezije Avilske u kapelici sestara Karmelićanki BSI u Hrvatskom  Leskovcu:


Srijeda, 18. ožujka:
◊  20:45  Predprogram:  scenski prikaz uz Terezijinu pjesmu: „Za Tebe sam rođena“
(pripremili: Mladi Karmela BSI)
◊  21:00 – 23:00h  Doček relikvija i molitveno bdjenje s prigodnim programom:
◊ „ Zajedno hodajmo“ – scenski prikaz (pripremile: sestre Karmelićanke BSI)
◊ duhovni nagovor o sv. Tereziji i svjedočanstva sudionika „Puta Svjetla“ o hodočasničkim iskustvima po svijetu
◊ meditativno – glazbeni program; izabrane Svetičine tekstove i terezijanske                                 antifone/pjesme  interpretiraju: S. Doležal, T. Eterović, M. Hozić, A. Hržica, I. Japec,                      T. Jelinčić, A. Mikić, T. Popec, tamburaški zbor „MI“, zbor Mladih Karmela BSI.
◊ čašćenje relikvije
Četvrtak; 19 ožujka – svetkovina sv. Josipa:
◊ prijepodne: hodočašće djece te mladih iz vrtića i škola
◊ 12:00 h Sv. Misa za hodočasnike iz Punta (Krk)
◊ 15:00h  „Zagrljeni s križem“ – 4. karmelski križni put za mlade
◊ „Sa sv. Terezijom štujemo sv. Josipa: program pripremaju „Zajednica Karmelskih laika BSI“ i
novakinje Karmela BSI
◊ 18: 00h  Euharistijsko slavlje (predslavi o. Dario Tokić; liturgijsko pjevanje predvodi tamburaški zbor „MI“)
◊ 19:30h Ispraćaj relikvija

Harač, harač rajo treba


subota, 7. ožujka 2015.

četvrtak, 5. ožujka 2015.

PROLAZNOST



         Sve što je od ovog svijeta ima svoj vijek trajanja. Sve što živi, lista cvjeta, rodi, i na vjetru se povijajući  raste. A, isto tako i sve što hoda, leti pliva, skače ili gmiže -  sve, baš sve ima svoj početak i svoj kraj…
         Možda bi bolje bilo reći kako je sve smrtno, i kako sve prolazi ali   danas mi se nekako ne da razmišljati o smrti. Zato ću radije reći  da se sve živo pod Božjom dirigentskom palicom neprekidno kreće u jednome veličanstvenome krugu, i svaki je kraj ujedno i novi početak.

         U tom beskrajnom krugu trajanja drveće je jedna od najljepših kreacija koja nas svojom velebnošću uvijek ponovo i ponovo inspirira, tješi, hrani i lijeći. Orah se pak među drvećem ističe svojom monumentalnošću i dugovječnošću. Ipak, izgleda kako ni ta dugovječnost više nije što je nekada bila jer u ovom današnjem zagađenom okruženju i drveće sve ranije obolijeva i umire. Tako sam ovih dana jedan lijepi stari orah koji je prije više od četiri desetljeća u našem dvorištu posadila moja majka, morao preventivno ukloniti. Naime, starac orah je obolio te počeo lagano odumirati, i pitanje je koliko bi oluja još mogao izdržati.


Bolest se već dobrano razvila

Motorna pila je jedino rješenje

Kako ne bi došlo do štete neke grane treba najprije odstraniti

I to je to: ostala je tek hrpa drva

Privremena barikada na Srednjem puticu