subota, 30. svibnja 2015.

Dan branitelja Grada Zagreba



        Povodom dana branitelja Grada Zagreba predstavnici Gradske četvrti Brezovica jučer su položili  cvijeće i zapalili svijeće ispod spomen obilježja preminulim demerskim braniteljima.




utorak, 19. svibnja 2015.

Više jadac nego gladac



         Nakon mjeseci i mjeseci droncanja po jamama stanari ulice J.Lončića napokon su jučer dočekali kavu-takvu sanaciju kolnika razrovanog zbog gradnje kanalizacije.
         U jednom uređenom društvu točno bi se znalo  tko što radi, tko naručuje, i naravno tko što plaća. Nažalost, za gradnju kanalizacijske mreže, sliva Močirad, u GČ Brezovica teško možemo reći da se odvija na pošten, transparentan, a bogme i stručan način! U protekle više od dvije godine nagledali smo se svakakvih građevinskih vratolomija  graditelja nedoraslih postavljenome zadatku, ali zato podobnih za pobjedu na  natječaju. Skupa i nekvalitetna gradnja otegla se u nedogled da bi na kraju bila finalizirana katastrofalnom „sanacijom“ prometnica.
         Kako je po tzv. ugovoru izvođač dužan vratiti kolnik u prvobitno stanje usuđujem se postaviti pitanje: što to točno znači prvobitno stanje?
Naime, ako idete po trnju i poderete gaće, te ih nakon toga pokrpate jesu li gaće vraćene u prvobitno stanje ili su to sada neugledne, pokrpane gaće koje uskoro treba zamijeniti novima?!
         U konkretnom slučaju izvođač je prekopani dio sanirao tako da je na podlogu upitne kvalitete izliven vrlo tanak sloj asfalta, a preostali dio ceste koji nije prekopavan ali je također oštećen prilikom gradnje kanalizacijske mreže, ostavljen je takav kakav je. I to će se naravno vrlo brzo morati popravljati našim zajedničkim novcem. Osim toga, koliko je meni poznato, demerske ulice su  građene tako da je na pripremljenu podlogu izliven najprije temeljni a zatim završni sloj asfalta čija je onda ukupna debljina daleko nadilazila sadašnjih „sanacijskih“ četiri-pet centimetara!
         I nije li to onda kriminal!? 





petak, 15. svibnja 2015.

U čast i slavu svim nevinim žrtvama



I ovog svibnja, kao i svih proteklih sedamdeset godina, ponovo naviru sjećanja na prolivenu krv, prekinute živote,  bezdušno i okrutno zaustavljenu mladost, na tisuće i tisuće žena, muškaraca i djece ubijenih od strane tzv. osloboditelja. „Osloboditelja“ koji su u ime svoje krvave petokrake kao simbola jedne totalitarne ideologije, bez suda i bez pravde, bez ikakvog propitivanja krivnje okrutno i bezdušno pobili cvijet hrvatske i drugih mladosti.

Mnogi govore kako se ova mučna događanja s kraja drugog svjetskog rata prečesto spominju u današnjim političkim trvenjima. Ali, ne može se prečesto govoriti o onome što je desetljećima gurano pod tepih, a današnji masovni mediji koji su mahom pod utjecajem starih moćnika  još uvijek prešućuju počinjene zločine. Zato nam se opet kao goruća potreba hrvatskog nacionalnog korpusa nameće nikad provedena lustracija koja bi makar djelomično zatvorila vrata prema prošlosti, a svim hrvatskim državljanima pružila mogućnost života bez nekih davno nametnutih utega. Svjesno sam upotrijebio formulaciju „svim hrvatskim državljanima“, jer će samo nakon potpunog i nepristranog sagledavanja prošlosti biti moguć suživot svih različitosti.

Nažalost, stari mentalni i svjetonazorski sklop još je duboko ukorijenjen iz jednostavnog razloga jer su mnogi od toga dugi niz godina dobro živjeli! To je i jedini razlog što danas imamo „antifašiste“ i „srbe“po zanimanju. Oni su to zato jer se i dan danas pod okriljem dijela političkog establishment-a isplati biti „antifašist“ ili „ugroženi“ Srbin, i od toga osigurati materijalnu egzistenciju. I nije dovoljno što „antifašističke“ mirovine primaju mnogi koji su se 1945. igrali po pijesku, već takvi indoktriniraju svoje unuke u „mlade antifašiste“!  Koliko je meni poznato fašizam je poražen okončanjem WW2, pa doista ne znam protiv čega bi se mogla boriti „udruga mladih antifašista“ Ano Domini 2015. . Očigledno je kako su njihovi mentori „falili cili balun“ jer fašizma, barem onog  koji opisuje Bratoljub Klaić, danas jednostavno NEMA. Postoji netrpeljivost i netolerancija ali to nije ono čime bi se bavili „mladi antifašisti“…
Samozvani borci za prava Srba u Hrvatskoj trebali bi konačno uvidjeti kako hrvatski državljani srpske nacionalnosti kusaju istu kašu s Hrvatima: i jednima, i drugima jednako krule crijeva ako su nezaposleni ili pak rade, a ne primaju plaću.  Ako pak rade, i Srbi, i Hrvati na svojim plećima jednako osjećaju sve „dobrobiti“ neoliberalnog kapitalizma!

I opet nažalost, za današnji mentalni sklop među dijelom politički aktivnih Hrvata te njihovih glasača krivi su masmediji. Mediji su najbolji primjer zašto je lustracija potrebna,  jer pod dirigentskom palicom svojih u prošlosti zaglavljenih nalogodavaca truju svijest širokih masa lažima i obmanama, tvoreći tako polarizirajući nacionalni korpus. Najbolji primjer uspješnosti neotitoističke propagande su nedavni predsjednički izbori na kojima je osvjedočeni pristaša preživjelog mentaliteta, pristaša obnavljanja u krvi demontirane državne tvorevine sada pod novim radnim nazivom „regija“ odnosno „region“, uspio osvojiti gotovo polovicu glasova birača. Vuk u janjećoj koži svojom slatkorječivošću umalo je uspio u svojoj namjeri očuvanja privilegija koje su (i) njegovi preci stekli krvlju, terorom i otimačinom.

Zato ne mogu, i neću vjerovati kako milijun punoljetnih građana, glasača, podržava one koji opravdavaju krvave zločine svojih prethodnika, već sam siguran kako su ti glasači žrtve bespoštedne promidžbe raznih neojugoslavenski nastrojenih političkih moćnika.
U ime svih nevinih žrtava palim u raznim ratovima za Hrvatsku, a posebno u ime  nevinih žrtava ubijenih po završetku drugog svjetskog rata, pozivam sve dobronamjerne i nacionalno osviještene glasače lijevog svjetonazora da dobro promisle kome daju svoj glas, jer kada zagrebu ispod površine uvjeriti će se kako se njihovi tobožnji politički istomišljenici bore samo za u krvi stečeni povlašteni status, kako društveni tako i materijalni.

Ovaj post posvećujem svim nevinim žrtvama ubijenima od strane partizana po okončanju drugog svjetskog rata, a posebno onima iz našeg neposrednog okruženja:

Marko Imprić  - moj djed, ubijen negdje na Križnim putovima
Josip Frklić  - moj pratetak, ubijen negdje na Križnim putovima
Franjo Čakanić  - rođak, ubijen vjerojatno na području Samobora 

Žrtve poklane u „krčelićevom štaglju“ u Demerju:

Ivan Pavleček
Franjo Pavleček
Vid Pavleček
Mijo Tončić
Ivan Crnković

Neka im je pokoj vječni, i laka hrvatska (ili neka druga) zemlja!

                                                                                 Stjepan Kos


Slični postovi:

DEMERJE U II. SVJETSKOM RATU 2

Partizanska pravda

Barbarin rov

Blaiburg 2012.


BLEIBURG 1945. - 2011.