nedjelja, 13. svibnja 2012.

BLEIBURG 2012.



         Kada sam prvi put čuo kako Hrvatski sabor prestaje biti pokroviteljem Blajburške komemoracije, pomislio sam: „Pa ovi doista nemaju pameti! Zar doista žele ponovo zavaditi  ovaj napaćeni narod, i na koncu zar si žele stvoriti gomilu glasača koji će  na prvim idućim izborima glasati protiv njih?!“  Nakon što se stišalo moje prvotno čuđenje i gnjev donio sam čvrstu odluku da ću i ove godine ponovo na Bleiburg, baš u inat nenarodnoj vlasti i njihovim podmuklim igrama te ponovnom pokušaju falsificiranja i prešućivanja povijesnih istina.
         Nakon što prvotna namjera organiziranog puta na hodočašće u Bleiburg nije uspjela, preostala je jedino vlastita inicijativa ter smo tako Zdemko i moja malenkost tamo stigli na isti način kao i lani… Da nam put bude ponešto naporniji od lanjskoga pobrinuli su se naši dragi susjedi Slovenci, čiji nas je jako „ljubazni“ policajac do cilja uputio ili obilaznim putem ili „nek idemo natrag doma“, a sve u svrhu da bi njihovi partizani nedaleko od austrijske granice u miru mogli obilježiti obljetnicu svoje krvave „pobjede“.

         Pokazalo se da su i mnogi drugi razmišljali na moj način, pa je tako ove godine  hodočašću nazočilo 25 – 30 % više ljudi nego prošle godine, a službene procjene austrijskih vlasti govore o osam tisuća posjetitelja. Među sudionicima komemoracije ponovo je, uz starije osobe, bilo i vrlo mnogo djevojaka i mladića iz svih krajeva svijeta i Domovine, a to je ono što nam garantira da blajburške žrtve nikada neće biti zaboravljene ma što  o tome mislila (privremeno) vladajuća „većina“!
         Komemoraciji nisu prisustvovali vladajući političari ali su se zato oglasili nakon nje, kako bi narodu gebelsovski ponudili svoju izopačenu istinu, i pokušali uvjeriti ljude koji u Bleiburgu nisu bili u nešto što tamo nije izrečeno. Naime, i Milanović i mesić tvrde kako se ovdje radilo o veličanju poražene NDH i njezine profašističke ideologije, čime samo žele prikriti pozadinu svojeg političkog djelovanja, koje skrivajući se iza antifašizma u stvari opravdava masovne pokolje počinjene u ime komunističke ideologije ali i u ime velikosrpstva.
         Iako u svojim ogorčenim izjavama Milanović i mesić tvrde drukčije,  nitko jučer na Bleiburgu nije slavio niti veličao nikakvu ideologiju, a jedina država kojoj se ovdje klicalo je Republika Hrvatska!  Svrha komemoracije bila je i ostaje očuvanje sjećanja na desetke tisuća Hrvata, katolika i muslimana, staraca, žena i djece, svećenika, redovnika i drugih, a koji su u ime jedne i u svjetskim razmjerima osuđene ideologije na naročito okrutan način, bez suđenja i mogućnosti da dokažu svoju nevinost pobijeni, a njihova tijela su razbacana po raznim rudarskim i kraškim jamama te zatrpana u streljačkim rovovima. Kada bi se na svakome od tih grobišta održavale komemoracije one bi trajale vječno, i zato je blajburško polje zbirni simbol svih hrvatskih stradanja nakon drugog svjetskog rata. Eto, to je zbijeno u dvije rečenice, ono što je  za blajburškom govornicom izrečeno, a među najnadahnutije govornike svakako valja istaknuti Idriza efendiju Bešića koji se skupu obratio u ime Hrvatske islamske zajednice.

         O svemu izrečenome na bjajburškom polju zasigurno će još biti mnogo rasprava u javnim medijima, vladajuća će strana i dalje pokušavati iskriviti izrečene poruke kao što iskrivljava i povijesne činjenice, a to će biti tako sve dok se ne provede ono što je još devedesetih trebalo napraviti – lustracija!
         Ako kojim slučajem lustracija nikada ne bude provedena, žrtve poraća 2. svjetskog rata ipak nikada neće biti zaboravljene. Garancija za to su ovih najmanje osam tisuća ljudi, a k njima treba pribrojiti još mnogo, mnogo onih koji u Bleiburg nisu doputovali!
         Razni Milanovići i mesići bi to trebali imati na pameti!
        
Sat prije početka

Na ulazu su postavljeni šatori s okrepom što je jedna djevojka prokomentirala:"Tata, pa ovo je pravi dernek!"

Spomenik vlč.Vilimu Cecelji

Svoje se mišljenje može izraziti i ovako

Pred dolazak procesije iz Unterlojbaha

Zastave su ove godine baš lijepo vijorile

Dolazak procesije

Svećenici u procesiji

Prekrasne odore...

... iz raznih hrvatskih krajeva

Poruka na majci

Visoko uzdignute zastave

Okrepa

Mnoštvo na užarenom suncu...

... dok su neki našli i hladovinu

3 komentara:

Zdemko kaže...

Slovenijo, ne treba ti kiše,
Hrvati te krvlju natopiše.

U Poljani slovenski policajci uvijek kompliciraju jer kraj raskrižja i ceste prema nekoliko km udaljenom Bleiburgu uvijek u isto vrijeme i isti dan (!) kad je hrvatska komemoracija kraj Bleiburga, Slovenci obilježavaju godišnjicu cjelodnevne doista krvave borbe na tom mjestu 14. svibnja 1945. kad su slovenski partizani slabim snagama htjeli zaustaviti kolonu koja je od Slovenjgradeca išla prema Bleiburgu i austrijskoj granici. Normalno je da su tu na kraju partizani Slovenci razbijeni i potučeni, uz obostrane velike žrtve - jer su na čelu kolone bile najborbenije hrvatske postrojbe kojima je i bila svrha da krče put koloni.

Koliko se čudim Milanovićevim savjetnicima (a i ostalih velemožnika), toliko se čudim i njemu, koji se trudi ostaviti dojam racionalnog i egzaktnog čovjeka i političara: kad lupa da na Bleiburškom polju nije bilo pokolja, nego da se tu samo desilo zarobljavanje, a da je pokolj bio npr u Teznom, gdje on ide (čemu je onda jednom išao na Bleiburško polje uopće, možda po predizborne bodove?), zašto se on i ekipa ne potrude pročitati par stranica iz nekoliko znanstvenih knjiga koje su dostupne na novinskim kioscima i po knjižnicama, da se uvjeri jel tko napokon ubijen ili nije na tom BP? A sve tak lijepo piše, i tko svjedoči od mjesnih stanovnika i iz kojih i čijih dokumenata su podaci vađeni...

Ma, očito je da su se domaći velemožnici svih boja uskomešali oko Bleiburga iz jednog mučnog razloga: što na Bleiburškom polju ne mogu imati stvari pod kontrolom policijskih kamera, cenzure i brojenja koliko ljudi smije doći na komemoraciju. Nije Bleiburško polje Markov trg.

A efendiji Idrizu svaka čast! Ove godine je još bolji bio. Mnogi od njega mnogo mogu naučiti. No za početak nek se raspitaju gdje je najbliži kiosk s novinama...

Tenor kaže...

Dečki hvala vam što ste nam prnijeli dio doživljaja i povijesnih činjenica sa Bleiburga!

Stjepan kaže...

Nema na čemu Tenor. Iduće godine ideš s nama!