četvrtak, 2. siječnja 2020.

VELIKI STRAH OD MALOG RASPELA



Reče Isus svojim učenicima: "Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu. Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela? Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih?

                                                                                      Mt 6,24



Povijest nas uči kako su Hrvati prvi od slavenskih naroda prihvatili kršćanstvo, točnije prve dodire sa Svetom Stolicom imali su već 641. godine, kad su primili papina izaslanika opata Martina. Od tih vremena do danas raspelo i krunica bili su neizbježni pratitelj našega puka, u dobru i zlu, miru i ratu, zdravlju i bolesti...

Raspelo kao simbol žrtve Isusa za spas čovjekov postalo je simbol  naše civilizacije, i neizbježni dio hrvatskog identiteta kako u svim javnim prostorima, tako i u našim domovima. Jedini potpuni progon iz javnih prostora raspelo je doživjelo nakon drugog svjetskog rata kada uspostavom druge, komunističke Jugoslavije u sve javne ustanove na njegovo mjesto dolazi slika diktatora Broza. Iz kuća i stanova poštenog i Bogobojaznog puka raspelo nikada nije bilo istjerano, a svojevoljno su ga se odricali tek  članovi i prirepci vladajuće režimske partije.

Uspostavom hrvatske države simbol naše vjere i kulture ponovo se na velika vrata vraća u javni prostor, dok su brozove slike premještene uglavnom u smeće ili ih pak žalitelji za prošlošću čuvaju na manje atraktivnim mjestima.

Protjekom vremena zapljuskuju nas pak novi-stari trendovi koji pod krinkom sekularizma provode teror manjine nad većinom, pak je onda i raspelo ponovo postalo „narodnim“ neprijateljem kojega se mora istjerati iz javnosti.
Tako smo na ovim predsjedničkim izborima mogli svjedočiti prvom javnom protjerivanju Križa iz mjesnog doma u Demerju ! Doduše, već neko vrijeme izborna pravila nalažu da na izbornom mjestu ne smije biti vjerskih simbola  ali su na svim dosadašnjim izborima izborne komisije bile ne samo tolerantnije, nego i promućurnije. Dakle, tehnički gledano riječ je o višenamjenskoj dvorani u čijem je JEDNOM dijelu smješteno izborno mjesto, te doista nema nikakve potrebe „preuređivati“ ostatak prostorije. Ovoga puta izborna komisija ponijela se  u maniri uskogrdnih činovnika, a navodno su još i vjernici!!! Ali to još nije sve: na pozornici se nalazi mobilni oltar s reljefom posljednje večere, za koji je pravovjerna komisija valjda zaključila kako bi mogao povrijediti osjećaje birača u gotovo čistom katoličkom selu! No, i ovaj problem je brzo riješen jer su u pomoć komisiji velikodušno priskočili promatrači iz HDZ-a, i okrenuli oltar prema zidu...

Eto, nisam mogao ovo prešutjeti,,,,

Kako stvari stoje izgleda da ćemo se prešutno pokoriti svemu što nam drugi serviraju, i dobrovoljno se odreći svojih svetinja, tradicije i povijesti, a u konačnici odreći se i Boga samoga. Razmišljate malo o ovome a, „legalistima“ iz ove priče preporučam neka se zamisle nad citatom Svetog pisma ispod naslova ovog posta.


Na Demerju, 2.siječnja AD 2020.



                                                                                      Stjepan Kos

petak, 22. lipnja 2018.

utorak, 15. svibnja 2018.

subota, 12. svibnja 2018.

PALI ANĐEO LAŽI


            Otkako je čovjek zaželio vladati drugim čovjekom ustoličio je laž za svoju prvu pobočnicu. I tako eonima laž vlada svijetom, jaki slabima vjekovima pokazuju mjesec u potoku, a zlo časte dobrim. Poretci, pokreti i ideologije koji su tijekom vjekova na krvi svojih neistomišljenika temeljili svoju vlast uvijek su laži i prijetvornošću pravdali svoje zločinačke postupke, pa tako ni vladavine i režimi koji su postojali i djelovali u sagledivim nam proteklih stotinjak godina nisu nikakav izuzetak.

            Tako je drugi svjetski rat na svim stranama u svojem  krvavom kolopletu progutao svu silu nevinih života: mali ljudi uvijek su ginuli za tuđe „velike“ ideologije, a da pritom nisu bili sposobni ni pojmiti o čemu se zapravo radi, budući da tadašnji nivo obrazovanja širokih masa baš i nije bio na zavidnoj razini.
Kako pobjednik uvijek piše povijest tako je i Brozov režim sve svoje neistomišljenike odnosno poražene protivnike, smatrao isključivim negativcima koji su i te kako znali o čemu se tu radi. Stradale su tako stotine tisuća nevinih seljaka, radnika, neobrazovane sirotinje, zajedno s njihovim obiteljima, ali i sva inteligencija i svećenstvo suprotne ideološke orijentacije, a čije je jedini krimen bio što su se našli na suverenističkoj strani , točnije na strani poraženih.
Nije tu bilo čak niti montiranih sudskih procesa poput onoga koji se kasnije vodio protiv blaženog Alojzija Stepinca, veliki broj ljudi iz ogromnog zbjega, kojemu je cilj bio spas pronaći na zapadu, skončao je svoj zemaljski život po raznim rovovima, jamama, i rudnicima. Pedesetak godina nije ih se smjelo čak niti spomenuti, dok je pak s druge strane broj žrtava multipliciran do nepojmivih brojki. Primjera radi, službeni broj Jasenovačkih žrtava desetljećima je bio oko 700 tisuća, a da bi nakon tek ovlaš provedenih istraživanja ta brojka bila svedena na 80 tisuća te se svakodnevno smanjuje jer provjere neprestano nailaze na imena nepostojećih žrtava. Službeni „historičari“ iz tog vremena još i danas nisu spremni prihvatiti razmjer falsificiranja povijesti, već umjesto podastiranja činjenica prijete skandalima i napuštanjima TV emisija.

            Nažalost ne radi se tu samo o pojedincima koji su relikti prohujalog režima, prije bih rekao kako su režim nadživjele neke njegove napose obavještajno-ideološke strukture  koje su danas infiltrirane u sve pore traljave hrvatske demokracije, a putem tzv. civilnih udruga djeluju i prema inozemstvu.

Ovime možemo objasniti današnja žalosna događanja u Republici Austriji koja je neviđenom i ničim izazvanom represijom ustala protiv sudionika komemoracije partizanskim žrtvama, a koja se godinama nesmetano i bez ikavih incidenata odvijala na blajburškom, točnije lojbaškom polju. Komemoracija započinje na Unterlojbaškom groblju  odakle procesija ide na obližnje polje gdje se slavi Sveta misa, i gdje je godinama postavljen spomenik ubijenim žrtvama. Taj spomenik nije samo spomen na nekoliko žrtava koje su tu ubijene, već je to na simboličkoj razini spomenik svim Hrvatskim vojnicima i CIVILIMA ubijenima na raznim stratištima i križnim putevima, a nakon okončanja WW2 .
Osobno sam dva puta nazočio komemoraciji na blajburškom polju, pa mogu posvjedočiti kako tamo nisam vidio ni čuo nikakvo prizivanje ni slavljenje fašizma, uvijek se klicalo jedino Republici Hrvatskoj. Onu jednu ili dvije ustaške uniforme, koje su stvar pojedinca a ne službene poruke skupa, zlonamjerni su (napose „hrvatski“) mediji iskoristili kako bi cijeli skup proglasili okupljanjem fašista. Skup na blajburškome polju nije ideološki. To je prije svega skup sjećanja i odavanja pijeteta nedužnim žrtvama, a na koji najvećim dijelom dolazi rodbina ubijenih. Upravo zato je riječ o brojci koja u pravilu prelazi 10 tisuća duša, dok „pobjednička“ strana na svojim komemoracijama uspijeva okupiti tek koju stotinu ljudi, i to pretežno političara. Zaključak izvedite sami, ali je neprijeporna činjenica kako će pali anđeo laži, iako je svojim krilima već prekrio i Austriju, ta ista krila slomiti na brojkama.


Svim nevinim žrtvama WW 2 i poraća , Domovinskog i svih drugih ratova:

POKOJ  VJEČNI  DARUJ  IM  GOSPODINE
I SVJETLOST  VJEČNA  SVIJETLILA  IM !

POČIVALI  U  MIRU  BOŽJEM!
                                               AMEN !



Ovaj post posvečujem mom djedu Marku  Imprić, ubijenom negdje na križnim putevima.



                                                                      
Na Demerju, 12. svibnja 2018.


                                                                                                          Stjepan Kos

srijeda, 9. svibnja 2018.

OVOG TJEDNA NA DEMERJU




Misna nakana u četvrtak je za ubijene 8. svibnja 1945. na Demerju



Misna nakana u nedjelju je za pok. Draženku i Ivana Petak

četvrtak, 26. travnja 2018.

ZATVARA SE GORNJODEMERSKA ULICA



         Prema najavi izvođača radova, od četvrtka 3. svibnja 2018. za sav promet zatvara se Gornjodemerska ulica od križanja s ulicom Bedeki, pa do željezničke pruge.


         Ulica se zatvara zbog rekonstrukcije kolnika, javne rasvjete, izgradnje pješačkog nogostupa, te uređenja oborinske odvodnje. Vrijednost radova, koji su trebali biti završeni još prošle godine, je 2,7 milijuna kuna, a završetak radova najavljen je  za  60 dana.