srijeda, 18. listopada 2017.

OŠTRC JESENJU OKIĆEN

         Prelijepi jesenski dani upravo nas mame na boravak u prirodi, pa se je tako minule nedjelje (sada već) standardna paninarsko-izletnička postava uputila na uvijek prekrasan Oštrc (Samoborsko gorje).
         Eto kako je to izgledalo:

Jesen nas je obdarila obiljem prekrasnih boja, pa je grehota ostati u zatvorenom prostoru

Okrjepa na putu

Okolo i u planinarskom domu na Velikom dolu dočekala nas je poprilična gužva 

Grah na Velikom dolu  bio je odličan

Dečki za ženidbu

Uz lijepi pogled i jelo (a i piće) bolje prija

S Hofmanove staze (Veliki dol - Oštrc) pružaju se neponovljivi vidici


Slikica za uspomenu s Ptičjeg vrha

Planinarski dom podno Oštrca također je bio krcat


Predah na cilju

Jedna zajednička  752 nad morem



Na početku i kraju puta: crkva Sv.Barbare u Rudama

subota, 14. listopada 2017.

RADOVI NA DEMERJU

         U sklopu malih komunalnih akcija za ovu godinu u tijeku su radovi na uređenju oborinske odvodnje i proširenju dijela Lončićeve ulice.
         Kako možete vidjeti na fotografijama snimljenim danas predvečer radovi lijepo napreduju:






utorak, 10. listopada 2017.

HRVATSKI ( I DEMERSKI) MUČENICI

"Nijedan čovjek nije otok, sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese grudu zemlje - Evrope je manje, kako da je odnijelo kakav rt, posjed tvog prijatelja ili tvoj vlastiti, smrt svakog čovjeka smanjuje mene, jer sam obuhvaćen u čovječanstvu.
I zato nikad ne pitaj kome zvono zvoni;
Tebi zvoni"
 (Citat Johna Donnea kojeg je iskoristio Ernest Hemingway za svoj roman Kome zvono zvoni (1940))



        NA  ČAST  I  SLAVU    OKRUTNO UBIJENIMA      8. svibnja 1945.         NA   DEMERJU:

              1. Ivan PAVLEČEK, rođ. 12. veljače 1915
              2. Franjo PAVLEČEK, rođ. 1.rujna 1919.
              3. Vid PAVLEČEK, rođ. 25. studenog 1921.
              4. Mijo TONČIĆ, rođ. 3.travnja 1906.
              6. Slavko PEČEK, rođ. 13.listopada1923.
              7. Stjepan MAJDAK,  (22)
              8. neidentificirani vojnik        

            Koloplet drugog svjetskog rata svojim je krvavim kracima dodirnuo gotovo svaki kutak postojbine Hrvata, pa tako niti naše Demerje nije bilo pošteđeno.
            Teško je danas realno sagledati i rekonstruirati sve te davnašnje događaje, tim više što je pobjednička strana gotovo pola stoljeća pomno skrivala svaki  trag krvavog „Preokreta“,  kako je pobjeda brozovih partizana bivala nazivana u hrvatskome puku.
Krvave egzekucije stotina tisuća pripadnika poraženih Hrvatskih obrabenih snaga, žena, djece, svećenstva i drugih desetljećima su prešućivane, o njima se tek šapatom govorilo, i to samo pred povjerljivim slušateljstvom. Upravo zato, iako sam rođen tek petnaestak godina nakon „Preokreta“, ne sjećam se da sam u najranijoj mladosti ikada čuo nešto o masakru koji su pripadnici srpskih partizanskih jedinica počinili na Demerju.
Tek se devedesetih godina prošlog stoljeća otvorenije počelo progovarati o poklanima u demerskome štaglju, ali su se tada živući svjedoci već podosta prorijedili. Nažalost s detaljnijim istraživanjima nismo krenuli tada, već puno kasnije što je istragu dodatno otežalo. Ipak, zahvaljujući svjedočenju rodbine, drugih suvremenika naših stradalnika, maticama umrlih, pa čak i objavljenim partizanskim edicijama, sastavljen je mozaik krvavog partizanskog pira na Demerju.
Zapis o ovome tužnom događaju, poštivajući znanstvene kriterije, sastavio je naš mag.polit. Zdenko Kuftinec, te je ovaj dokument pohranjen u arhiv Crkve Hrvatskih mučenika na Udbini. Budući da se u dokumentu kao svjedoci opisanih događanja, ili pak svjedoci koji su prisustvovali obavljenim intervjuima  spominju uz navođenje punog imena i prezimena, za sada ne ćemo javno objaviti cijeli uradak, kako ne bi došlo do možebitnih i/ili zlonamjernih tumačenja. Unatoč tome svatko koga će to zanimati dokument može dobiti na uvid kod autora ovog bloga.
Za ovu priliku izdvajamo najbitniji dio dokumenta koji je već ionako bio objavljivan na blogu“Sv.Petari Pavao Demerje“:
            „Po dolasku partizana 8. svibnja svjedokov susjed, čiji je sin bio partizan, prijavio je partizanima trojicu sinova pokojnog Josipa Pavleček:
Ivana, seljak, rođen 12. veljače 1915., iz Drežnika,
Franju, vojnik, rođen 1. rujna 1919., iz Drežnika i
Vida Pavleček, vojnik, rođen 25. studenog 1921., iz Drežnika.
Povod je bio taj što su četvorica braće Pavleček bili u hrvatskoj ili njemačkoj vojsci, a stvarni uzrok mržnja zbog prijašnje svađe oko podjele šumskog drva. Straža srbijanskih partizana navečer je došla po njih na polje gdje su radili i zajedno sa
Miškom Tončić, vojnik, rođen 3. travnja 1906., iz Drežnika i
Ivanom Crnković zvanim Belec, seljak, rođen 2. siječnja 1915., iz Drežnika
vezane ih otjerala iz Drežnika na Demerje. Ivan Pavleček bio je hrom na jednu nogu i kao takav nesposoban za vojsku, brat mu Franjo služio je u Hrvatskom domobranstvu, a Vid u legiji – njemačkoj vojsci. Ivan Crnković također je bio nesposoban za vojsku, slabo se kretao, zbog kičme. Iza njega i Miška Tončić ostale su supruge s djecom. Nepoznato je zašto su partizani uhitili i ovu dvojicu za vojsku nesposobnih, koji nisu sudjelovali u ratu. U Regeljkinoj kući, tada drvenoj na čijem se mjestu danas nalazi napuštena zidanica na jugozapadnoj strani križanja Gornjodemerske i Demerske ulice „kod Plavca“ petorki je održano partizansko suđenje. Partizani su ukućane potjerali u podrum; Regeljka se nije dala iz kreveta pod izgovorom da je bolesna, pa je očito bila svjedokom tog suđenja. Ivan Pavleček i Ivan Crnković bili su pušteni kućama. Vjerojatno stoga što je osoba koja ih je prijavila bila nazočna na suđenju kao svjedok i rekla partizanima da će njih dvojica sada moći reći tko ih je izdao, partizani su ponovno otišli po njih, sustigli ih kod brezovičkog groblja i doveli natrag k ostalima na Demerje u tzv. Krčelićev štagalj, koji se nalazi u današnjoj Demerskoj ulici, dvjestotinjak metara sjeveroistočno od demerske škole. U štaglju su sva petorica jezivo i brutalno ubijeni – poklani nožem. Vid Pavleček je navodno umro od srca kad je vidio što se događa, a Mišku Tončiću izbili su „sve zube“ i dotukli ga. Navodno je neka Demerčica i čula njihovo jaukanje. Nakon zločina, na nagovor vlasnika štaglja partizani su tijela likvidiranih razvezli po sjenokoši u dolini kanala nedaleko štaglja. Jedna žena koja je prolazila za Hrvatski Leskovac vidjela je leševe, prepoznala ih, otišla majci braće Pavleček i rekla joj: „Luca, dečki su ti poklani!“. Rodbina ubijenih tjelesa je na kolima „među lojtrama“ odvezla doma, „oprala ih i uredila na daskama položnima na drva“ te su pokopani na brezovičkom groblju u zajedničkom grobu uz istočni (ili gornji) cintor, jugozapadno od crkve. Kasnije su obitelji taj zajednički grob razdijelile na tri zasebna. Preostala dva brata Pavleček (Juraj i svjedok Milan) preživjeli su rat i očito izbjegli sigurnu smrt samo zato jer su se u to vrijeme nalazili na povlačenju još nerazoružane hrvatske vojske.“

                                                                       *
            Niti jedna žrtva pala za Hrvatsku domovinu ne smije biti zaboravljena, tim više zato što srpska historiografija još i dan danas ustostručuje žrtve iz redova svog naroda gradeći na njima mit o ugroženosti, a iza kojega ustvari uvijek stoje osvajačke pretenzije.
            Kako bi se kao narod prisjećali svih onih koji padoše „za krst slavni i slobodu zlatnu“ odnosno svih koji su za Hrvatsku domovinu podnijeli mučeništvo na drevnoj  Udbini sagrađena je velebna crkva posvećena svim Hrvatskim mučenicima.
            U spomen parku pokraj ovog prekrasnog zdanja polažu se spomen obilježja s imenima hrvatskih stratišta, pa smo i mi tamo položili kamen s urezanim imenom Demerja i datumom krvave egzekucije nedužnih ljudi na Demerju.

            Naš spomen kamen  položen je 7. listopada 2017. u sklopu hodočašća naših župljana na Udbinu, svečano ga je blagoslovio vlč. Josip Šimatović, upravitelj Svetišta i udbinski župnik. Hodočaće je vodio naš župnik vlč.Dubravko Škrlin Hren, a nazočilo je nešto manje od devedeset župljana. Kako je to izgledalo možete vidjeti u foto zapisu na kraju ovoga posta.

            Zahvaljujemo svim župljanima koji su svojom nazočnošću uveličali ovaj svečani čin, a nadasve zahvaljujemo našem uvaženom župniku na bezprijekornoj organizaciji cijelog hodočašća.
            Od sveg srca zahvaljujemo i našem domaćinu na Udbini, vlč. Josipu Šimatoviću, tim više  što će riječi ovog nadasve angažiranog i predanog svećenika još dugo živjeti u našim srcima. Zasigurno među hodočasnicima nije bilo nikoga koga njegove riječi nisu dotaknule, a zasigurno smo od njega svi mnogo toga naučili i čuli o krvlju bremenitoj povijesti našeg naroda.
Najiskrenije preporučam posjetu crkvi hrvatskih mučenika svima koji tamo još nisu bili, a osobito preporučam grupne organizirane, i najavljene posjete, jer ćete tada mnogo toga naučiti, vidjeti i čuti pod vodstvom uvaženog vlč. Josipa.

            Na kraju želim istaknuti kako je prava, jedina, i iskrena namjera nas koji smo potaknuli rekonstrukciju i obilježavanje ovog tužnog događaja iz demerske i hrvatske povijesti, samo utvrđivanje dugo prešućivane istine, istine kao dobrog i čvrstog temelja naše budućnosti. Istine iz koje će budući naraštaji crpiti snagu i hrabrost temeljenu na časti i slavi svojih predaka, a koju nikada neće moći zasjeniti ni tisuću puta ponovljene laži iz ustiju pripadnika jedne propale ideologije.

                     Na Demerju, listopada 2017.

                                                                                                             Stjepan Kos


Demerski spomen kamen iz Lučkog kreće prema Udbini

Stigli smo pred velebnu crkvu hrvatskih mučenika

Na ulazu hodočasnike dočekuje kip Ivana Pavla drugog koji je zaslužan za podizanje ove crkve jer je u svojoj poslanici preporučio svim narodima neka popišu i slave svoje mučenike























utorak, 12. rujna 2017.

HODOČAŠĆE NA UDBINU I GOSPIĆ




Za hodočašće na Udbinu upisati se, i uplatiti možete i kod Stjepana Kos prilikom Sv.misa na Demerju ili svakodnevno na adresi Demerska 63, uz prethodnu najavu na 098/860-344

Ovo je spomen ploča koju ćemo 7. listopada 2017. položiti u Udbini, a dokument o demerskim stradalnicima koji će biti pohranjen u arhiv Svetišta Hrvatskih mučenika priprema mag.polit. Z. Kuftinec

         Kao što vam je poznato prije nekoliko mjeseci pokrenuta je inicijativa za obilježavanjem jednog mučnog događaja iz prošlosti našeg Demerja, točnije svirepog ubojstva najmanje šestorice mještana susjednog nam Drežnika Brezovičkog, a koje su 8. svibnja 1945. godine, u jednom demerskom štaglju počinili pripadnici Brozovih „narodnooslobodilačkih“ postrojbi. Svi detalji o ovome biti će znanstveno prikazani u dokumentu koji će biti pohranjen na Udbini, a isti će biti   objavljen i na ovom blogu.

         Namjera i želja inicijativnog odbora za obilježavanje ovog tužnog događaja je podvlačenje crte odnosno suočavanje s prošlošću onakvom kakva je ona doista bila, te  prikaz naše povijesti bez dnevnopolitičkih  i/ili  ideoloških obojanosti. Upravo zato nam nije u interesu od ovog nadasve žalosnog događaja napraviti spektakl , već ga želimo obilježiti  na za to prikladnom mjestu, crkvi Hrvatskih mučenika na Udbini.

         Spomen ploča koja će podsjećati na demersko stratište financirana je iz dobrovoljnih priloga mještana, te priloga  hrvatskih iseljenika.

                                                                        Stjepan Kos

nedjelja, 3. rujna 2017.

Godišnjica



         Prije točno godinu dana  službu župnika u našoj župi preuzeo je vlč. mr. sc. Dubravko Škrlin Hren. Svima koji barem malo sudjeluju u životu naše župne zajednice poznati su mnogobrojni pozitivni pomaci i promjene na našoj župi za koje je naš vlč. Dubravko zaslužan. Hvale ga njegova djela, pa ga mi ovdje nećemo posebno hvaliti, već mu čestitamo godišnjicu uz molitvu Gospodinu neka mu da snagu, ustrajnost i strpljenje potrebno kako bi nas i dalje trpio!







http://www.nepomuk.hr/CMSTemplates/Files/27/27e2370d-0336-45df-9a1e-2d167f5480fd.pdf