petak, 22. lipnja 2018.

utorak, 15. svibnja 2018.

subota, 12. svibnja 2018.

PALI ANĐEO LAŽI


            Otkako je čovjek zaželio vladati drugim čovjekom ustoličio je laž za svoju prvu pobočnicu. I tako eonima laž vlada svijetom, jaki slabima vjekovima pokazuju mjesec u potoku, a zlo časte dobrim. Poretci, pokreti i ideologije koji su tijekom vjekova na krvi svojih neistomišljenika temeljili svoju vlast uvijek su laži i prijetvornošću pravdali svoje zločinačke postupke, pa tako ni vladavine i režimi koji su postojali i djelovali u sagledivim nam proteklih stotinjak godina nisu nikakav izuzetak.

            Tako je drugi svjetski rat na svim stranama u svojem  krvavom kolopletu progutao svu silu nevinih života: mali ljudi uvijek su ginuli za tuđe „velike“ ideologije, a da pritom nisu bili sposobni ni pojmiti o čemu se zapravo radi, budući da tadašnji nivo obrazovanja širokih masa baš i nije bio na zavidnoj razini.
Kako pobjednik uvijek piše povijest tako je i Brozov režim sve svoje neistomišljenike odnosno poražene protivnike, smatrao isključivim negativcima koji su i te kako znali o čemu se tu radi. Stradale su tako stotine tisuća nevinih seljaka, radnika, neobrazovane sirotinje, zajedno s njihovim obiteljima, ali i sva inteligencija i svećenstvo suprotne ideološke orijentacije, a čije je jedini krimen bio što su se našli na suverenističkoj strani , točnije na strani poraženih.
Nije tu bilo čak niti montiranih sudskih procesa poput onoga koji se kasnije vodio protiv blaženog Alojzija Stepinca, veliki broj ljudi iz ogromnog zbjega, kojemu je cilj bio spas pronaći na zapadu, skončao je svoj zemaljski život po raznim rovovima, jamama, i rudnicima. Pedesetak godina nije ih se smjelo čak niti spomenuti, dok je pak s druge strane broj žrtava multipliciran do nepojmivih brojki. Primjera radi, službeni broj Jasenovačkih žrtava desetljećima je bio oko 700 tisuća, a da bi nakon tek ovlaš provedenih istraživanja ta brojka bila svedena na 80 tisuća te se svakodnevno smanjuje jer provjere neprestano nailaze na imena nepostojećih žrtava. Službeni „historičari“ iz tog vremena još i danas nisu spremni prihvatiti razmjer falsificiranja povijesti, već umjesto podastiranja činjenica prijete skandalima i napuštanjima TV emisija.

            Nažalost ne radi se tu samo o pojedincima koji su relikti prohujalog režima, prije bih rekao kako su režim nadživjele neke njegove napose obavještajno-ideološke strukture  koje su danas infiltrirane u sve pore traljave hrvatske demokracije, a putem tzv. civilnih udruga djeluju i prema inozemstvu.

Ovime možemo objasniti današnja žalosna događanja u Republici Austriji koja je neviđenom i ničim izazvanom represijom ustala protiv sudionika komemoracije partizanskim žrtvama, a koja se godinama nesmetano i bez ikavih incidenata odvijala na blajburškom, točnije lojbaškom polju. Komemoracija započinje na Unterlojbaškom groblju  odakle procesija ide na obližnje polje gdje se slavi Sveta misa, i gdje je godinama postavljen spomenik ubijenim žrtvama. Taj spomenik nije samo spomen na nekoliko žrtava koje su tu ubijene, već je to na simboličkoj razini spomenik svim Hrvatskim vojnicima i CIVILIMA ubijenima na raznim stratištima i križnim putevima, a nakon okončanja WW2 .
Osobno sam dva puta nazočio komemoraciji na blajburškom polju, pa mogu posvjedočiti kako tamo nisam vidio ni čuo nikakvo prizivanje ni slavljenje fašizma, uvijek se klicalo jedino Republici Hrvatskoj. Onu jednu ili dvije ustaške uniforme, koje su stvar pojedinca a ne službene poruke skupa, zlonamjerni su (napose „hrvatski“) mediji iskoristili kako bi cijeli skup proglasili okupljanjem fašista. Skup na blajburškome polju nije ideološki. To je prije svega skup sjećanja i odavanja pijeteta nedužnim žrtvama, a na koji najvećim dijelom dolazi rodbina ubijenih. Upravo zato je riječ o brojci koja u pravilu prelazi 10 tisuća duša, dok „pobjednička“ strana na svojim komemoracijama uspijeva okupiti tek koju stotinu ljudi, i to pretežno političara. Zaključak izvedite sami, ali je neprijeporna činjenica kako će pali anđeo laži, iako je svojim krilima već prekrio i Austriju, ta ista krila slomiti na brojkama.


Svim nevinim žrtvama WW 2 i poraća , Domovinskog i svih drugih ratova:

POKOJ  VJEČNI  DARUJ  IM  GOSPODINE
I SVJETLOST  VJEČNA  SVIJETLILA  IM !

POČIVALI  U  MIRU  BOŽJEM!
                                               AMEN !



Ovaj post posvečujem mom djedu Marku  Imprić, ubijenom negdje na križnim putevima.



                                                                      
Na Demerju, 12. svibnja 2018.


                                                                                                          Stjepan Kos

srijeda, 9. svibnja 2018.

OVOG TJEDNA NA DEMERJU




Misna nakana u četvrtak je za ubijene 8. svibnja 1945. na Demerju



Misna nakana u nedjelju je za pok. Draženku i Ivana Petak

četvrtak, 26. travnja 2018.

ZATVARA SE GORNJODEMERSKA ULICA



         Prema najavi izvođača radova, od četvrtka 3. svibnja 2018. za sav promet zatvara se Gornjodemerska ulica od križanja s ulicom Bedeki, pa do željezničke pruge.


         Ulica se zatvara zbog rekonstrukcije kolnika, javne rasvjete, izgradnje pješačkog nogostupa, te uređenja oborinske odvodnje. Vrijednost radova, koji su trebali biti završeni još prošle godine, je 2,7 milijuna kuna, a završetak radova najavljen je  za  60 dana.



IZMJENE VOZNIG REDA

         Prema  najavi ZET-a, temeljem zahtjeva građana upućenih putem Vijeća mjesnog odbora Demerje odnosno Vijeća gradske četvrti Brezovica, uvode se neke izmjene voznog reda autobusne linije 132 , koja prometuje na relaciji SAVSKI MOST – Hrv. Leskovac -  Demerje – Goli Breg – BREZOVICA ŠKOLA.


         Prema obavijesti ZET-a novi vozni red će se primjenjivati od ponedjeljka,  7. svibnja 2018.






srijeda, 28. ožujka 2018.

USKRS 2018.

Termin Svete mise na Uskrs u Demerju promijenjen je, te će ista biti u 11,30 , a ne kako je u godišnjem rasporedu najavljeno u 10,30 sati.

U ime g. župnika zahvaljujem vam na  razumijevanju, a isto tako vas molim da o rečenoj izmjeni obavijestite vaše ukućane, susjede, rođake i prijatelje. Hvala!!!


Svim Demerčicama i Demercima, svim čitateljicama i čitateljima bloga „Sveti Petar iPavao Demerje“  , svim prijateljima,, rodbini,, radnim kolegama , poznanicima i svim dobrim ljudima želim

    Sretan Uskrs !

                                               Stjepan Kos

nedjelja, 25. ožujka 2018.

ponedjeljak, 19. ožujka 2018.

IZMJENA RASPOREDA

Sveta misa na Demerju, u srijedu 21.ožujka 2018. umjesto u 17,30  biti će u 17,00 sati.
Lijepo molim da o ovome obavijestite ukućane i susjede koji se ne služe internetom. HVALA!



Sve ostale izmjene i informacije izvolite pogledati na:http://www.nepomuk.hr/

petak, 16. veljače 2018.

VAŽNA OBAVIJEST


POSLIJE SVETE MISE U NEDJELJU U DEMERSKOM MJESNOM DOMU MOŽETE POTPISTI PETICIJU PROTIV GRADNJE KOMPOSTANE KOD KUPINEČKOG KRALJEVCA ODNOSNO ODRANSKOG STRMCA.
(Napomena: Potpisivanje peticije nema nikakve veze sa župom ni Svetom misom, već je riječ o samostalnoj građanskoj inicijativi.)
ZA POTPISIVANJE PETICIJE POTREBAN JE VAŠ OIB ILI MATIČNI BROJ.

PETICIJU U SUBOTU I NEDJELJU  MOŽETE POTPISAT U BREZOVICI :



ponedjeljak, 12. veljače 2018.

NOVI KIP BL. ALOJZIJA STEPINCA

         Prije dvadeset godina, netom po proglašenju  kardinala Alojzija Stepinca blaženim, ispred naše župne crkve zaslugom tadašnjeg župnika Dragutina Komorčeca postavljen je betonski kip blaženika. Tijekom godina djelovanje atmosferskih prilika  ostavilo je svoj neizbrisivi trag na ovoj betonskoj skulpturi, pa je tako došlo vrijeme da se ona zamijeni novom.
         Novi kip bl. Alojzija Stepinca zacijelo će mnogo godina biti mjesto na kojemu ćemo svoje molitve i zagovore upućivati najomiljenijem Hrvatskom blaženiku, a nadamo se  i svecu. Novi kip je prekrasno umjetničko djelo izrađeno od suvremenog, postojanog materijala, a njegov je autor akademski kipar Ivan Ivoš (brat naše drage prof. Renate Ivoš – Krajina).



         Blagoslovu novog kipa predhodila je trodnevna priprava, a glavna svečanost je bila  10. veljače 2018., na Stepinčevo. Toga dana naša je župa ugostila dragog gosta, umirovljenog župnika mons. Dragutina Komorčeca, koji je službujući ovdje od 1987. do 2002. ostavio duboki trag kako u duhovnom, tako i u materijalnom životu župe Stupnik – Lučko. (više o prečasnom Dragecu na ovom linku)
         Svečanost blagoslova započela je euharistijskim slavljem koje je uz suslavitelje župnika Dubravka, vlč. Miju, i đakona Ivana predvodio mons. Dragutin, a o tijeku cijele svečanosti brinuo je ceremonijal meštar, bogoslov Mislav. Prije Svete mise župnik Dubravko poželio je dobrodošlicu mons. Komorčecu te nas podsjetio na njegovo službovanje u teškim vremenima Domovinskog rata. Prečasni Dragutin se pak prisjetio okolnosti postavljanja starog kipa bl. Alojzija Stepinca, života blaženika i teških vremena u kojima je djelovao.

         Nakon Svete mise mons. Komorčec blagoslovio je novi kip, poslije čega se prisutnima obratio i  autor akademski kipar Ivan Ivoš.

         Po završenoj ceremoniji za sve prisutne vrijedne župljanke i župljani pripremili su bogatu okrjepu.











petak, 26. siječnja 2018.

Demerski dabrovi (ili bolje rečeno lomnički dabrovi)




        Premda sam odvalio lijep broj godina nikada do sada putem lokalne usmene predaje nisam čuo za dabra! Dabar je za mene bio tek jedna lijepa simpatična životinja viđena u prastarom stripu s tematikom iz života sjevernoameričkih trapera, ili pak glodavac o kojemu se učilo na davnašnjem satu biologije, a koji živi tko zna gdje, ali svakako ne u našemu okruženju.
 Istina, sjećam se kako je u drugoj polovici devedesetih godina u dnevnim vijestima bilo govora o naseljavanju dabrova ali mi se to činilo kao nešto što se nimalo ne dotiče našega kraja...
Međutim, kako volim bauljati po kojekakvim bespućima, na mjestu gdje rijeka Lomnica protiče ispod autoceste Zagreb – Rijeka (cca 1000 metara prije naplatnih postaja Demerje) jučer (25. siječnja AD 2018.) naletio sam na prizore kao iz stripa:

Kad bi mi barem htjeli nasjeći kolaca!

Dabrovi "operiraju" tik uz auto - cestu!


Ovako rade prirodne (motorne) pile

Čak i veće drveće nema šanse pred oštrim sjekutićima

Dabrovska skulptura

Pasti će i ovo drveće

Brana

Ovo je snimljeno cca 200 metara od predhodne lokacije, znači širimo djelatnost!

Nema dvojbe, na našoj Lomnici žive DABROVI! A, priča o njima u najkraćim crtama ide ovako:


Europski dabar (Castor fiber) pripada rodu vodenih i kopnenih životinjskih vrsta iz porodice Castoridae i najveći je  glodavac sjeverne polutke. Masivne i zdepaste je građe, izvrstan plivač i ronilac što mu omogućava građa tijela. Dužina tijela dosegne do 1 metar, visina u hrptu je do 30 cm, a rep je širok i plosnat dužine do 30 cm. Težina odrasle jedinke je 20 – 30 kg. Boja dlake je tamnokestenjasta do sivkasta, na trbuhu je svjetlija dlaka. Do konca 19. stoljeća obitavao je na svim pogodnim lokacijama  od sjevera do juga Europe.

I u Hrvatskoj dabar nestaje krajem 19. stoljeća poradi čega nije nikakvo čudo da ga se domaća predaja uopće ne spominje. U Hrvatsku dabar ponovo stiže od 1996. - 1998. godine u okviru projekta "Dabar u Hrvatskoj". Dakle, i „naši“ dabrovi na Lomnici su rezultat rečenog projekta, iako nije poznato jesu li pušteni direkno u Lomnicu ili su se pak sami rasprostranili (moguće je kako su došli iz rijeke Odre koja je bila obuhvaćena projektom povrata ovih životinja).
Vrijeme će pokazati je li ova ljudska intervencija u prirodu bila dobra ili loša, tim više što iz nekih krajeva već stižu vijesti o štetama koje pričinja sve veća populacija ovih životinja uvjetovana time što dabrovi danas gotovo i nemaju prirodnih neprijatelja. Za sad ih možemo smatrati tek simpatičnim graditeljima brana na Lomnici...

(s interneta)

(s interneta)

Na Demerju, 26. siječnja 2018.


                                                                                       Stjepan Kos