subota, 26. svibnja 2012.

SMOTRA FOLKLORNIH AMATERA




         Danas sam ponovo imao zadovoljstvo nazočiti smotri folklornih amatera grada Zagreba tj. njezinom XIII. ovogodišnjem koncertu održanom u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog gdje je pred punom malom dvoranom nastupilo šest folklornih skupina ili društava, među kojima i naš  „Orač“.

          Eto, Bogu hvala, nakon deset godina postojanja obnovljenog KUD-a „Orač“ Demerje dočekali smo i koreografiju s demerskom tematikom, a isto smo tako konačno dočekali i replike izvornih demerskih nošnji. Ne samo mojem oku i srcu melem su bili pjesme i plesovi iz našeg kraja, tim više što su svi ostali izvođači prikazali običaje drugih hrvatskih krajeva. Publika je prepoznavši milozvučni „štih“ (pri)zagrebačkog kraja demerske Kudovce nagradila velikim aplauzom, a kakva će biti konačna stručna ocjena to ionako ne zavisi samo od njihova truda. 
Priprema za nastup: "Koja je ono nota bila?"

Uljepšavanje

Crveni i bijeli rubac

Novo staro ruho

Negda na Demerju

Naše lijepe sneje

Izvorna ljepota
                  Moram priznati kako su me i svi drugi izvođači oduševili svojim nastupima, svakome je odmah jasno da iza ovih više nego kvalitetnih scenskih izvedbi stoji mnogo vježbe, truda i odricanja. Jasno je i to da bez značajnih novčanih sredstava ne bi bilo moguće briljirati raskošnim nošnjama, niti uvježbanošću. A upravo kada se dotaknemo  financiranja amaterskih folklornih skupina dolazimo do jednog  krucijalnog pitanja: radi li se ovdje  isključivo o amaterizmu?!
         Naime, kako je već  rečeno svi su izvođači zadivili kvalitetom svojih nastupa, iza čega stoji mnogo rada i odricanja. Ali nikakav rad, vježba i odricanje ne bi mogli rezultirati ovakvim umjetničkim nivoom kada ne bi bili praćeni kvalitetnim stručnim vodstvom i nadzorom, a iza kojeg onda stoji novac. Novac koji iz godine u godinu zahtijeva sve veću kvalitetu, i to ne više kvalitetu interpretacije izvornog izričaja, već sve završava u nekakvim „visokim“ umjetničkim vodama, o čemu onda sud donose oni koji su sve i zakuhali: profesionalci. Po mojem skromnom mišljenju na ovakvim je natjecanjima „prečka“ previsoko postavljena za amaterski nivo koji bi ona morala predstavljati. Zato bi trebalo poraditi na jasnijem razgraničenju između amaterske i profesionalne folklorne interpretacije, odnosno amaterskim skupinama prepustiti da bez prevelikog stručnog uplitanja pokušaju dočarati običaje prvenstveno kraja iz kojeg dolaze. Takav bismo pristup doista mogli zvati amaterskim, a zasigurno bi iziskivao manje novaca i odricanja, a članovima folklornih društava bi pružao više zadovoljstva. Na koncu ne može svako selo ili ulica imati npr.“Lado“.