Iako nikada
nisam bio ribič protekle nedjelje put me nanio u jednu prelijepu ribičku oazu.
Riječ je o ribnjacima Pisarovina, danas možda pomalo zaboravljenom ribičkom
odredištu, a koje ima velike turističke potencijale.
Naravno,
snimio sam i nekoliko lijepih sličica kako bih vam mogao dočarati o kakvom se
lijepom mjestu radi.
Sudeći
prema donjem letku koji smo dobili u pisarovinskim ribnjacima,
u budućnosti bi ovaj kraj mogao postati zanimljivom turističkom destinacijom,
naravno ukoliko ovo ne bude jedina priredba.
Danas sam
ponovo imao zadovoljstvo nazočiti smotri folklornih amatera grada Zagreba tj.
njezinom XIII. ovogodišnjem koncertu održanom u koncertnoj dvorani Vatroslava
Lisinskog gdje je pred punom malom dvoranom nastupilo šest folklornih skupina
ili društava, među kojima i naš„Orač“.
Eto, Bogu
hvala, nakon deset godina postojanja obnovljenog KUD-a „Orač“ Demerje dočekali
smo i koreografiju s demerskom tematikom, a isto smo tako konačno dočekali i
replike izvornih demerskih nošnji. Ne samo mojem oku i srcu melem su bili
pjesme i plesovi iz našeg kraja, tim više što su svi ostali izvođači prikazali
običaje drugih hrvatskih krajeva. Publika je prepoznavši milozvučni „štih“ (pri)zagrebačkog
kraja demerske Kudovce nagradila velikim aplauzom, a kakva će biti konačna
stručna ocjena to ionako ne zavisi samo od njihova truda.
Priprema za nastup: "Koja je ono nota bila?"
Uljepšavanje
Crveni i bijeli rubac
Novo staro ruho
Negda na Demerju
Naše lijepe sneje
Izvorna ljepota
Moram
priznati kako su me i svi drugi izvođači oduševili svojim nastupima, svakome je
odmah jasno da iza ovih više nego kvalitetnih scenskih izvedbi stoji mnogo
vježbe, truda i odricanja. Jasno je i to da bez značajnih novčanih sredstava ne
bi bilo moguće briljirati raskošnim nošnjama, niti uvježbanošću. A upravo kada
se dotaknemo financiranja amaterskih
folklornih skupina dolazimo do jednog krucijalnog
pitanja: radi li se ovdje isključivo o
amaterizmu?!
Naime, kako
je već rečeno svi su izvođači zadivili
kvalitetom svojih nastupa, iza čega stoji mnogo rada i odricanja. Ali nikakav
rad, vježba i odricanje ne bi mogli rezultirati ovakvim umjetničkim nivoom kada ne bi bili praćeni kvalitetnim stručnim
vodstvom i nadzorom, a iza kojeg onda stoji novac. Novac koji iz godine u godinu zahtijeva sve veću kvalitetu,
i to ne više kvalitetu interpretacije izvornog izričaja, već sve završava u
nekakvim „visokim“ umjetničkim vodama, o čemu onda sud donose oni koji su sve i
zakuhali: profesionalci. Po mojem skromnom mišljenju na ovakvim je natjecanjima
„prečka“ previsoko postavljena za amaterski nivo koji bi ona morala
predstavljati. Zato bi trebalo poraditi na jasnijem razgraničenju između amaterske
i profesionalne folklorne interpretacije, odnosno amaterskim skupinama
prepustiti da bez prevelikog stručnog uplitanja pokušaju dočarati običaje
prvenstveno kraja iz kojeg dolaze. Takav bismo pristup doista mogli zvati
amaterskim, a zasigurno bi iziskivao manje novaca i odricanja, a članovima
folklornih društava bi pružao više zadovoljstva. Na koncu ne može svako selo
ili ulica imati npr.“Lado“.
Mi, hrvatski branitelji, grada Zagreba, okupljeni u
neformalnu koordinaciju, koju sačinjavaju 13 udruga branitelja iz Domovinskog
rata, zajedničkim dogovorom
obilježiti ćemo 30. svibnja -
nekadašnji Dan Državnosti i Dan branitelja grada Zagreba pod
sloganom: "DOMOVINI
U ČAST".
Središnje dio programa biti će u srijedu, 30
svibnja 2012. godine, na Medvedgradu sa početkom u 18.00 sati
(potrebno doći barem 60 min. prije zbog moguće gužve i
najaviti svoj dolazak zbog organizacije parkirališta za automobile)
Sv.
Misa
za
sve poginule, stradale i umrle za Domovinu Hrvatsku
biti
će u 20.00 sati u župnoj crkvi Sv. Mirka u Šestinama.
Molimo Vas za objavu plakata i pomoć u
obaviješćivanju svih domoljuba o događanjima koje smo planirali.
Skupa smo išli dio puta... Neka ti milostivi Sudac dosudi vječni mir i pokoj!
Za one koji ga nisu poznavali:
"Nijedan čovjek nije otok sam za sebe; svaki čovjek je dio kontinenta,
dio oceana. Ako more odnese grudu zemlje, Europe je manje, kao i ako
rt-a nestane, imanje tvoga prijatelja ili tvoje vlastito. Smrt svakoga
čovjeka smanjuje tebe jer si obuhvaćen u čovječanstvu. I zato nikada ne
pitaj kome zvono zvoni; tebi zvoni!"
Hemingwey
Posljednji ispraćaj je u ponedeljak, 21.svibnja 2012. u 16 sati na groblju Josipdol.
Jedna gospođa
po rođenju Demerčica koja danas kao umirovljenica dolazi ovamo tek povremeno, jednom
je šećući u demersko predvečerje uskliknula:“Ma kakvi Havaji! Nigdje nema
ljepšeg zalaska sunca nego u Demerju!“
Ljepota
smiraja današnjeg dana podsjetila me je na njene riječi, a tu ljepotu evo želim
podijeliti s vama uz nekoliko slikica:
Gore spomenuta
gospođa inače je vrlo nadarena slikarica, pa se nadam da je poneku svoju
demersku impresiju prenijela na platno. Nadam se kako ću jednom biti u prilici
pokazati vam neki njezin rad na ovom blogu.
Danas slavimo spomendan
našeg župnog patrona, sv.Ivana Nepomuka.
Na samo župno proštenje, u srijedu 16.
svibnja, slave se četiri mise. Dvije jutarnje u 7.30 i u 9 sati te poldanica u
11 i večernja u 19 sati. Predvode ih, ranu jutarnju župnik Vjekoslav Pavlović,
o. Dario Tokić u 9 za školsku djecu koja na Dan škole nemaju nastavu, a svečanu
poldanicu u 11 sati fra Ivo Pavić. Večernju misu predvodi Mijo Matošević,
supsidijar. Središnja poldanica počinje procesijom s kipom župnog patrona, uz
pratnju limene glazbe te uz sudjelovanje mjesnih KUD-ova u narodnim nošnjama.
(IKA) Ispravak: Ne znam jeli naknadno došlo do promjene programa ali kako je danas objavljeno na poldanici, večerašnji program počinje u 17 sati, a večernjicu u 19 sati predslavi fra Ivo Pavić.
Sveti Jan
Nepomuk, (Nepomuk kraj Plzena, 1340. – Prag, 20. svibnja 1393.), svetac
rimokatoličke Crkve, mučenik, zaštitnik Češke i grada Praga. Pravim imenom
zove se Jan Wolfin. Kao dijete bio je smrtno bolestan, a ozdravio je nakon
molitvi svojih roditelja, koji su ga posvetili Bogu poslije njegovog
ozdravljenja. Bio je svećenik, čije propovijedi su obratile mnoge ljude. Na dvoru
kralja Vaclava IV. radio je kao savjetnik i odvjetnik siromašnih. Kod njega se
ispovijedala kraljica, koju je savjetovao da strpljivo podnosi teški karakter
svoga supruga. Kralj je želio znati što kraljica govori za vrijeme ispovijedi,
no sv. Ivan Nepomuk je uporno to odbijao, jer kao svećenik to ne smije nikome
govoriti. Zatvoren je u tamnici i nakon upornog odbijanja ubijen 20. svibnja
1393. godine. Tijelo su mu zapalili, zavezali za kotač i bacili s mosta u
rijeku Vltavu. Tu noć sedam zvijezda palo je iznad toga mjesta. Papa Inocent
XIII. proglasio ga je blaženim 31. svibnja 1721., a Benedikt XIII. svetim 19.
ožujka 1729. Njegov kip
nalazi se na Karlovom mostu u Pragu i na mnogim drugim mostovima, a tijelo u
katedrali sv. Vida u Pragu. Njegova slika u umjetnosti, simbol je sakramenta
sv. ispovijedi. Zaštitnik je Češke, grada Praga, ispovjednika, graditelja
mostova, kraljica, siromašnih i protiv poplava. Crkve s
njegovim imenom, nalaze se u Omišu (zaštitnik grada), Glini, Saborskom,
Stupniku i Vrbovskom. U parku u centru Bjelovara postavljeni su kipovi četiri
svetaca, od kojih je jedan kip sv. Jana Nepomuka. (Wikipedija)
Svibanj nas
tradicionalno vraća sjećanju na poraće drugog svjetskog rata, pa tako ovim
postom želim dotaknuti još jednu temu iz tog tužnog razdoblja hrvatske
povijesti. Ovaj put nećemo slijediti krvave tragove Bleiburga i Križnih puteva,
ostati ćemo u Demerju, i nakonkretnom
primjeru pokušati rasvijetliti poratna događanja koja i danas potiču žestoke
rasprave. Zato neka i ovaj skromni post bude jedan mali korak prema
sagledavanju stvarne i cjelokupne istine.
A istina
nikako nije samo ono o čemu su gotovo pola stoljeća trubili pobjednici pišući
onakvu povijest kakva im je odgovarala,
pritom prikrivajući svoje pogreške i zločine. Tako smo bezbroj puta čuli i
tvrdnju da su stradali samo oni pripadnici poraženih hrvatskih formacija koji
su se organizirano povlačili ili pak pojedinačno bježali, a da su oni koji su
se predali Brozovim partizanima bili „pošteno“ suđeni ili čak samo pušteni
kućama. Da je to notorna laž govori nam primjer mog rođaka Franje Čakanića. On je bio pripadnik vojnog redarstva HOS-a, a
nakon što su partizani zauzeli Zagreb više od dvadeset dana se skrivao kod svog
ujaka (mojeg djeda) na štaglju. Kako je imao čistu savjest, nakon smirivanja
prvotne situacije, smatrao je da se nema razloga skrivati te se otišao
prijaviti nadležnoj partizanskoj vlasti u Samobor. Nakon toga mu se gubi svaki
trag , pa je bjelodano jasno da su ga partizani likvidirali bez suda i suđenja!
Postoje
nepotvrđene priče o ulozi mjesnog partizana Stjepana Kosa zvanog Šimun (nismo u nikakvom srodstvu) ali
za to nažalost nema nikakvog dokaza. Budući da je kukavički ubijeni Franjo
Čakanić bio jedini potomak bogate obitelji Čakanić,vrlo je vjerojatno kako je koristoljublje
bilo jedan od razloga njegove likvidacije, a time i gašenja loze Čakanić u
Demerju.
Podsjećam vas na skorašnji
dan sv.Ivana Nepomuka, te prenosim
obavijest sa stranica naše župe http://www.nepomuk.hr/
Trodnevnica u čast sv. Ivana Nepomuka
fra Ivo Pavić dolazi u našu župu 14., 15. i 16.5.
U ponedjeljak (14.) i utorak (15.) program počinje u 17 sati i iza toga
je misa u 19 sati, a nakon mise će fra Ivo najvjerojatnije primati na
razgovor.
U srijedu (16.) će fra Ivo slaviti misu u 10:45 i 19 sati.
Kada sam
prvi put čuo kako Hrvatski sabor prestaje biti pokroviteljem Blajburške
komemoracije, pomislio sam: „Pa ovi doista nemaju pameti! Zar doista žele
ponovo zavaditi ovaj napaćeni narod, i
na koncu zar si žele stvoriti gomilu glasača koji će na prvim idućim izborima glasati protiv
njih?!“ Nakon što se stišalo moje
prvotno čuđenje i gnjev donio sam čvrstu odluku da ću i ove godine ponovo na
Bleiburg, baš u inat nenarodnoj vlasti i njihovim podmuklim igrama te ponovnom
pokušaju falsificiranja i prešućivanja povijesnih istina.
Nakon što
prvotna namjera organiziranog puta na hodočašće u Bleiburg nije uspjela,
preostala je jedino vlastita inicijativa ter smo tako Zdemko i moja malenkost
tamo stigli na isti način kao i lani… Da nam put bude ponešto naporniji od
lanjskoga pobrinuli su se naši dragi susjedi Slovenci, čiji nas je jako
„ljubazni“ policajac do cilja uputio ili obilaznim putem ili „nek idemo natrag
doma“, a sve u svrhu da bi njihovi partizani nedaleko od austrijske granice u
miru mogli obilježiti obljetnicu svoje krvave „pobjede“.
Pokazalo se
da su i mnogi drugi razmišljali na moj način, pa je tako ove godine hodočašću nazočilo 25 – 30 % više ljudi nego
prošle godine, a službene procjene austrijskih vlasti govore o osam tisuća
posjetitelja. Među sudionicima komemoracije ponovo je, uz starije osobe, bilo i
vrlo mnogo djevojaka i mladića iz svih krajeva svijeta i Domovine, a to je ono
što nam garantira da blajburške žrtve nikada neće biti zaboravljene ma što o tome mislila (privremeno) vladajuća
„većina“!
Komemoraciji
nisu prisustvovali vladajući političari ali su se zato oglasili nakon nje, kako
bi narodu gebelsovski ponudili svoju izopačenu istinu, i pokušali uvjeriti ljude
koji u Bleiburgu nisu bili u nešto što tamo nije izrečeno. Naime, i Milanović i
mesić tvrde kako se ovdje radilo o veličanju poražene NDH i njezine
profašističke ideologije, čime samo žele prikriti pozadinu svojeg političkog
djelovanja, koje skrivajući se iza antifašizma u stvari opravdava masovne
pokolje počinjene u ime komunističke ideologije ali i u ime velikosrpstva.
Iako u
svojim ogorčenim izjavama Milanović i mesić tvrde drukčije, nitko jučer na Bleiburgu nije slavio niti
veličao nikakvu ideologiju, a jedina država kojoj se ovdje klicalo je Republika Hrvatska! Svrha komemoracije bila je i ostaje očuvanje
sjećanja na desetke tisuća Hrvata, katolika i muslimana, staraca, žena i djece,
svećenika, redovnika i drugih, a koji su u ime jedne i u svjetskim razmjerima
osuđene ideologije na naročito okrutan način, bez suđenja i mogućnosti da
dokažu svoju nevinost pobijeni, a njihova tijela su razbacana po raznim
rudarskim i kraškim jamama te zatrpana u streljačkim rovovima. Kada bi se na
svakome od tih grobišta održavale komemoracije one bi trajale vječno, i zato je
blajburško polje zbirni simbol svih hrvatskih stradanja nakon drugog svjetskog
rata. Eto, to je zbijeno u dvije rečenice, ono što je za blajburškom govornicom izrečeno, a među
najnadahnutije govornike svakako valja istaknuti Idriza efendiju Bešića koji se
skupu obratio u ime Hrvatske islamske zajednice.
O svemu
izrečenome na bjajburškom polju zasigurno će još biti mnogo rasprava u javnim
medijima, vladajuća će strana i dalje pokušavati iskriviti izrečene poruke kao
što iskrivljava i povijesne činjenice, a to će biti tako sve dok se ne provede
ono što je još devedesetih trebalo napraviti – lustracija!
Ako kojim slučajem lustracija nikada ne bude provedena,
žrtve poraća 2. svjetskog rata ipak nikada neće biti zaboravljene. Garancija za
to su ovih najmanje osam tisuća ljudi, a k njima treba pribrojiti još mnogo, mnogo
onih koji u Bleiburg nisu doputovali!
Razni
Milanovići i mesići bi to trebali imati na pameti!
Sat prije početka
Na ulazu su postavljeni šatori s okrepom što je jedna djevojka prokomentirala:"Tata, pa ovo je pravi dernek!"
