utorak, 29. svibnja 2012.

RIBNJACI PISAROVINA


         Iako nikada nisam bio ribič protekle nedjelje put me nanio u jednu prelijepu ribičku oazu. Riječ je o ribnjacima Pisarovina, danas možda pomalo zaboravljenom ribičkom odredištu, a koje ima velike turističke potencijale.
         Naravno, snimio sam i nekoliko lijepih sličica kako bih vam mogao dočarati o kakvom se lijepom mjestu radi.







 
         Sudeći  prema  donjem letku koji smo dobili u pisarovinskim ribnjacima, u budućnosti bi ovaj kraj mogao postati zanimljivom turističkom destinacijom, naravno ukoliko ovo ne bude jedina priredba.



subota, 26. svibnja 2012.

SMOTRA FOLKLORNIH AMATERA




         Danas sam ponovo imao zadovoljstvo nazočiti smotri folklornih amatera grada Zagreba tj. njezinom XIII. ovogodišnjem koncertu održanom u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog gdje je pred punom malom dvoranom nastupilo šest folklornih skupina ili društava, među kojima i naš  „Orač“.

          Eto, Bogu hvala, nakon deset godina postojanja obnovljenog KUD-a „Orač“ Demerje dočekali smo i koreografiju s demerskom tematikom, a isto smo tako konačno dočekali i replike izvornih demerskih nošnji. Ne samo mojem oku i srcu melem su bili pjesme i plesovi iz našeg kraja, tim više što su svi ostali izvođači prikazali običaje drugih hrvatskih krajeva. Publika je prepoznavši milozvučni „štih“ (pri)zagrebačkog kraja demerske Kudovce nagradila velikim aplauzom, a kakva će biti konačna stručna ocjena to ionako ne zavisi samo od njihova truda. 
Priprema za nastup: "Koja je ono nota bila?"

Uljepšavanje

Crveni i bijeli rubac

Novo staro ruho

Negda na Demerju

Naše lijepe sneje

Izvorna ljepota
                  Moram priznati kako su me i svi drugi izvođači oduševili svojim nastupima, svakome je odmah jasno da iza ovih više nego kvalitetnih scenskih izvedbi stoji mnogo vježbe, truda i odricanja. Jasno je i to da bez značajnih novčanih sredstava ne bi bilo moguće briljirati raskošnim nošnjama, niti uvježbanošću. A upravo kada se dotaknemo  financiranja amaterskih folklornih skupina dolazimo do jednog  krucijalnog pitanja: radi li se ovdje  isključivo o amaterizmu?!
         Naime, kako je već  rečeno svi su izvođači zadivili kvalitetom svojih nastupa, iza čega stoji mnogo rada i odricanja. Ali nikakav rad, vježba i odricanje ne bi mogli rezultirati ovakvim umjetničkim nivoom kada ne bi bili praćeni kvalitetnim stručnim vodstvom i nadzorom, a iza kojeg onda stoji novac. Novac koji iz godine u godinu zahtijeva sve veću kvalitetu, i to ne više kvalitetu interpretacije izvornog izričaja, već sve završava u nekakvim „visokim“ umjetničkim vodama, o čemu onda sud donose oni koji su sve i zakuhali: profesionalci. Po mojem skromnom mišljenju na ovakvim je natjecanjima „prečka“ previsoko postavljena za amaterski nivo koji bi ona morala predstavljati. Zato bi trebalo poraditi na jasnijem razgraničenju između amaterske i profesionalne folklorne interpretacije, odnosno amaterskim skupinama prepustiti da bez prevelikog stručnog uplitanja pokušaju dočarati običaje prvenstveno kraja iz kojeg dolaze. Takav bismo pristup doista mogli zvati amaterskim, a zasigurno bi iziskivao manje novaca i odricanja, a članovima folklornih društava bi pružao više zadovoljstva. Na koncu ne može svako selo ili ulica imati npr.“Lado“.


utorak, 22. svibnja 2012.

NAJAVA PROSLAVE

  BRANITELJI ĆE OBILJEŽITI 30. SVIBNJA NA MEDVEDGRADU

Poštovani,
Mi, hrvatski branitelji, grada Zagreba, okupljeni u neformalnu koordinaciju, koju sačinjavaju 13 udruga branitelja iz Domovinskog rata, zajedničkim dogovorom
obilježiti ćemo 30. svibnja  -  nekadašnji Dan Državnosti  i  Dan branitelja grada Zagreba pod sloganom: "DOMOVINI U ČAST".
Središnje dio programa biti će u srijedu, 30 svibnja 2012. godine, na Medvedgradu sa početkom u 18.00 sati
(potrebno doći barem 60 min. prije zbog moguće gužve i najaviti svoj dolazak zbog organizacije parkirališta za automobile)
Sv. Misa
za sve poginule, stradale i umrle za Domovinu Hrvatsku
biti će u 20.00 sati u župnoj crkvi Sv. Mirka u Šestinama.
Molimo Vas za objavu plakata i pomoć u obaviješćivanju svih domoljuba o događanjima koje smo planirali.
S poštovanjem
za Hrvatske Branitelje grada Zagreba
Milan Zanoški

subota, 19. svibnja 2012.

JOŠ JEDNO ZBOGOM

                                        VLADO  ANTONČIĆ
                                                                        1960. - 2012.


                         Skupa smo išli dio puta...
             Neka ti milostivi Sudac dosudi vječni mir i pokoj!

Za one koji ga nisu poznavali:
"Nijedan čovjek nije otok sam za sebe; svaki čovjek je dio kontinenta, dio oceana. Ako more odnese grudu zemlje, Europe je manje, kao i ako rt-a nestane, imanje tvoga prijatelja ili tvoje vlastito. Smrt svakoga čovjeka smanjuje tebe jer si obuhvaćen u čovječanstvu. I zato nikada ne pitaj kome zvono zvoni; tebi zvoni!"
                                                                                                            Hemingwey

      Posljednji ispraćaj je u ponedeljak, 21.svibnja 2012. u 16 sati na groblju Josipdol.

četvrtak, 17. svibnja 2012.

SMIRAJ DANA NA OPSEKIMA


         Jedna gospođa po rođenju Demerčica koja danas kao umirovljenica dolazi ovamo tek povremeno, jednom je šećući u demersko predvečerje uskliknula:“Ma kakvi Havaji! Nigdje nema ljepšeg zalaska sunca nego u Demerju!“
         Ljepota smiraja današnjeg dana podsjetila me je na njene riječi, a tu ljepotu evo želim podijeliti s vama uz nekoliko slikica:












        Gore spomenuta gospođa inače je vrlo nadarena slikarica, pa se nadam da je poneku svoju demersku impresiju prenijela na platno. Nadam se kako ću jednom biti u prilici pokazati vam neki njezin rad na ovom blogu.

srijeda, 16. svibnja 2012.

PROŠTENJE


Danas slavimo spomendan našeg župnog patrona, sv.Ivana Nepomuka. 

Na samo župno proštenje, u srijedu 16. svibnja, slave se četiri mise. Dvije jutarnje u 7.30 i u 9 sati te poldanica u 11 i večernja u 19 sati. Predvode ih, ranu jutarnju župnik Vjekoslav Pavlović, o. Dario Tokić u 9 za školsku djecu koja na Dan škole nemaju nastavu, a svečanu poldanicu u 11 sati fra Ivo Pavić.
Večernju misu predvodi Mijo Matošević, supsidijar. Središnja poldanica počinje procesijom s kipom župnog patrona, uz pratnju limene glazbe te uz sudjelovanje mjesnih KUD-ova u narodnim nošnjama. (IKA)
Ispravak:
Ne znam jeli naknadno došlo do promjene programa ali kako je danas objavljeno na poldanici, večerašnji program počinje u 17 sati, a večernjicu         u 19 sati predslavi fra Ivo Pavić.

 Sveti Jan Nepomuk, (Nepomuk kraj Plzena, 1340. – Prag, 20. svibnja 1393.), svetac rimokatoličke Crkve, mučenik, zaštitnik Češke i grada Praga.
Pravim imenom zove se Jan Wolfin. Kao dijete bio je smrtno bolestan, a ozdravio je nakon molitvi svojih roditelja, koji su ga posvetili Bogu poslije njegovog ozdravljenja. Bio je svećenik, čije propovijedi su obratile mnoge ljude.
Na dvoru kralja Vaclava IV. radio je kao savjetnik i odvjetnik siromašnih. Kod njega se ispovijedala kraljica, koju je savjetovao da strpljivo podnosi teški karakter svoga supruga. Kralj je želio znati što kraljica govori za vrijeme ispovijedi, no sv. Ivan Nepomuk je uporno to odbijao, jer kao svećenik to ne smije nikome govoriti. Zatvoren je u tamnici i nakon upornog odbijanja ubijen 20. svibnja 1393. godine. Tijelo su mu zapalili, zavezali za kotač i bacili s mosta u rijeku Vltavu. Tu noć sedam zvijezda palo je iznad toga mjesta.
Papa Inocent XIII. proglasio ga je blaženim 31. svibnja 1721., a Benedikt XIII. svetim 19. ožujka 1729.
Njegov kip nalazi se na Karlovom mostu u Pragu i na mnogim drugim mostovima, a tijelo u katedrali sv. Vida u Pragu. Njegova slika u umjetnosti, simbol je sakramenta sv. ispovijedi. Zaštitnik je Češke, grada Praga, ispovjednika, graditelja mostova, kraljica, siromašnih i protiv poplava.
Crkve s njegovim imenom, nalaze se u Omišu (zaštitnik grada), Glini, Saborskom, Stupniku i Vrbovskom. U parku u centru Bjelovara postavljeni su kipovi četiri svetaca, od kojih je jedan kip sv. Jana Nepomuka.
                                                                                  (Wikipedija)

utorak, 15. svibnja 2012.

PARTIZANSKA PRAVDA


Franjo Čakanić 1944.god.
         Svibanj nas tradicionalno vraća sjećanju na poraće drugog svjetskog rata, pa tako ovim postom želim dotaknuti još jednu temu iz tog tužnog razdoblja hrvatske povijesti. Ovaj put nećemo slijediti krvave tragove Bleiburga i Križnih puteva, ostati ćemo u Demerju, i na  konkretnom primjeru pokušati rasvijetliti poratna događanja koja i danas potiču žestoke rasprave. Zato neka i ovaj skromni post bude jedan mali korak prema sagledavanju stvarne i cjelokupne istine.
         A istina nikako nije samo ono o čemu su gotovo pola stoljeća trubili pobjednici pišući  onakvu povijest kakva im je odgovarala, pritom prikrivajući svoje pogreške i zločine. Tako smo bezbroj puta čuli i tvrdnju da su stradali samo oni pripadnici poraženih hrvatskih formacija koji su se organizirano povlačili ili pak pojedinačno bježali, a da su oni koji su se predali Brozovim partizanima bili „pošteno“ suđeni ili čak samo pušteni kućama. Da je to notorna laž govori nam primjer mog rođaka Franje Čakanića. On je bio pripadnik vojnog redarstva HOS-a, a nakon što su partizani zauzeli Zagreb više od dvadeset dana se skrivao kod svog ujaka (mojeg djeda) na štaglju. Kako je imao čistu savjest, nakon smirivanja prvotne situacije, smatrao je da se nema razloga skrivati te se otišao prijaviti nadležnoj partizanskoj vlasti u Samobor. Nakon toga mu se gubi svaki trag , pa je bjelodano jasno da su ga partizani likvidirali bez suda i suđenja!
         Postoje nepotvrđene priče o ulozi mjesnog partizana Stjepana Kosa zvanog Šimun (nismo u nikakvom srodstvu) ali za to nažalost nema nikakvog dokaza. Budući da je kukavički ubijeni Franjo Čakanić bio jedini potomak bogate obitelji Čakanić,  vrlo je vjerojatno kako je koristoljublje bilo jedan od razloga njegove likvidacije, a time i gašenja loze Čakanić u Demerju.

        

ponedjeljak, 14. svibnja 2012.

Trodnevnica


Podsjećam vas na skorašnji dan sv.Ivana Nepomuka, te  prenosim obavijest sa stranica naše župe  http://www.nepomuk.hr/


Trodnevnica u čast sv. Ivana Nepomuka

fra Ivo Pavić dolazi u našu župu 14., 15. i 16.5.
U ponedjeljak (14.) i utorak (15.) program počinje u 17 sati i iza toga je misa u 19 sati, a nakon mise će fra Ivo najvjerojatnije primati na razgovor.
U srijedu (16.) će fra Ivo slaviti misu u 10:45 i 19 sati.

nedjelja, 13. svibnja 2012.

BLEIBURG 2012.



         Kada sam prvi put čuo kako Hrvatski sabor prestaje biti pokroviteljem Blajburške komemoracije, pomislio sam: „Pa ovi doista nemaju pameti! Zar doista žele ponovo zavaditi  ovaj napaćeni narod, i na koncu zar si žele stvoriti gomilu glasača koji će  na prvim idućim izborima glasati protiv njih?!“  Nakon što se stišalo moje prvotno čuđenje i gnjev donio sam čvrstu odluku da ću i ove godine ponovo na Bleiburg, baš u inat nenarodnoj vlasti i njihovim podmuklim igrama te ponovnom pokušaju falsificiranja i prešućivanja povijesnih istina.
         Nakon što prvotna namjera organiziranog puta na hodočašće u Bleiburg nije uspjela, preostala je jedino vlastita inicijativa ter smo tako Zdemko i moja malenkost tamo stigli na isti način kao i lani… Da nam put bude ponešto naporniji od lanjskoga pobrinuli su se naši dragi susjedi Slovenci, čiji nas je jako „ljubazni“ policajac do cilja uputio ili obilaznim putem ili „nek idemo natrag doma“, a sve u svrhu da bi njihovi partizani nedaleko od austrijske granice u miru mogli obilježiti obljetnicu svoje krvave „pobjede“.

         Pokazalo se da su i mnogi drugi razmišljali na moj način, pa je tako ove godine  hodočašću nazočilo 25 – 30 % više ljudi nego prošle godine, a službene procjene austrijskih vlasti govore o osam tisuća posjetitelja. Među sudionicima komemoracije ponovo je, uz starije osobe, bilo i vrlo mnogo djevojaka i mladića iz svih krajeva svijeta i Domovine, a to je ono što nam garantira da blajburške žrtve nikada neće biti zaboravljene ma što  o tome mislila (privremeno) vladajuća „većina“!
         Komemoraciji nisu prisustvovali vladajući političari ali su se zato oglasili nakon nje, kako bi narodu gebelsovski ponudili svoju izopačenu istinu, i pokušali uvjeriti ljude koji u Bleiburgu nisu bili u nešto što tamo nije izrečeno. Naime, i Milanović i mesić tvrde kako se ovdje radilo o veličanju poražene NDH i njezine profašističke ideologije, čime samo žele prikriti pozadinu svojeg političkog djelovanja, koje skrivajući se iza antifašizma u stvari opravdava masovne pokolje počinjene u ime komunističke ideologije ali i u ime velikosrpstva.
         Iako u svojim ogorčenim izjavama Milanović i mesić tvrde drukčije,  nitko jučer na Bleiburgu nije slavio niti veličao nikakvu ideologiju, a jedina država kojoj se ovdje klicalo je Republika Hrvatska!  Svrha komemoracije bila je i ostaje očuvanje sjećanja na desetke tisuća Hrvata, katolika i muslimana, staraca, žena i djece, svećenika, redovnika i drugih, a koji su u ime jedne i u svjetskim razmjerima osuđene ideologije na naročito okrutan način, bez suđenja i mogućnosti da dokažu svoju nevinost pobijeni, a njihova tijela su razbacana po raznim rudarskim i kraškim jamama te zatrpana u streljačkim rovovima. Kada bi se na svakome od tih grobišta održavale komemoracije one bi trajale vječno, i zato je blajburško polje zbirni simbol svih hrvatskih stradanja nakon drugog svjetskog rata. Eto, to je zbijeno u dvije rečenice, ono što je  za blajburškom govornicom izrečeno, a među najnadahnutije govornike svakako valja istaknuti Idriza efendiju Bešića koji se skupu obratio u ime Hrvatske islamske zajednice.

         O svemu izrečenome na bjajburškom polju zasigurno će još biti mnogo rasprava u javnim medijima, vladajuća će strana i dalje pokušavati iskriviti izrečene poruke kao što iskrivljava i povijesne činjenice, a to će biti tako sve dok se ne provede ono što je još devedesetih trebalo napraviti – lustracija!
         Ako kojim slučajem lustracija nikada ne bude provedena, žrtve poraća 2. svjetskog rata ipak nikada neće biti zaboravljene. Garancija za to su ovih najmanje osam tisuća ljudi, a k njima treba pribrojiti još mnogo, mnogo onih koji u Bleiburg nisu doputovali!
         Razni Milanovići i mesići bi to trebali imati na pameti!
        
Sat prije početka

Na ulazu su postavljeni šatori s okrepom što je jedna djevojka prokomentirala:"Tata, pa ovo je pravi dernek!"

Spomenik vlč.Vilimu Cecelji

Svoje se mišljenje može izraziti i ovako

Pred dolazak procesije iz Unterlojbaha

Zastave su ove godine baš lijepo vijorile

Dolazak procesije

Svećenici u procesiji

Prekrasne odore...

... iz raznih hrvatskih krajeva

Poruka na majci

Visoko uzdignute zastave

Okrepa

Mnoštvo na užarenom suncu...

... dok su neki našli i hladovinu