nedjelja, 30. listopada 2011.

SVI SVETI I DUŠNI DAN


                              „Za Sebe si nas stvorio i naša su srca
                                  nemirna dok u Tebi ne otpočinu.“
                                                                                   Sv.Augustin

         I ove ćemo se godine prisjetiti svih naših dragih pokojnih rođaka i prijatelja, te posjetiti njihova počivališta, okititi ih cvijećem i zapaliti svijeće, lampione ili pak one grozne električne lampione kojima bi mjesto prije bilo u nekom disku. No, bez obzira sviđalo se to nama ili ne, na tržište se neprestano „guraju“ novi proizvodi, pak nam preostaje samo nadati se kako će ovaj „disko“ trend zamijeniti nešto novije i bolje (ili možda još lošije).
         Bilo kako bilo, cvijeće, lampaši i svijeće tek su sekundarni, bolje rečeno materijali izraz našeg sjećanja na ljude od kojih smo potekli ili s kojima smo na neki drugi način prošli dio zajedničkog zemaljskog puta. Od pukog kićenja grobova važnija je molitva, zahvalno sjećanje i lijepe uspomene koje o dragim pokojnicima svakodnevno nosimo u srcima, a posebno je važno  spomenuti se prolaznosti ovozemaljskog života, ter načinom njegova provođenja zaslužiti neku buduću svijeću na vlastitome grobu.
         Paleći svijeće na grobovima dragih nam i zaslužnih osoba, njihova počivališta uzimamo zdravo za gotovo jer smatramo kako svatko tko je živio i umro negdje mora biti pokopan, što je u većini slučajeva i točno. Ipak, neke životne situacije stvaraju žalosne izuzetke od pravila, pa tako postoje i ljudi koji nemaju gdje zapaliti svijeću jer su njihovi pokojni rođaci izgubivši život u ratnim vihorima sahranjeni tko zna gdje, vrlo često bez ikakva obilježja i van posvećenih mjesta. Vrlo rijetko za takvo što postoji opravdani razlog. U većini slučajeva  nevine i neosuđene ljude na nedostojan su način pokopali njihovi egzekutori, a čega smo svjedoci kako u poraću drugog svjetskog rata tako i u domovinskom ratu.
         Pozivam vas da se prilikom posjeta grobovima vaših najmilijih prisjetite i svih onih čiji su zemaljski ostaci razasuti diljem i ivan Domovine, u raznim ratovima, logorima, jamama i križnim putovima. Za njih zapalite svijeću ispod Velikog križa. I njihov je križ bio velik.
         Post posvećujem djedu Marku, na čijem grobu nikada nisam imao mogućnosti zapaliti svijeću…
Veliki križ na našem župnom groblju


                           Pozdrav od Demka!
        
        

petak, 28. listopada 2011.

Financijski krah se bliži! Nemamo izbora? Pa pogledajmo Island

Piše: David Icke

KRAH SE BLIŽI, A NA JEDNOJ RAZINI TO TREBA POZDRAVIT JER SADAŠNJI JE SUSTAV ZATVORSKA ĆELIJA SA SEDEM MILIJARDI LJUDI. POSTAVLJA SE PITANJE ŠTO UČINITI KADA DO TOGA DOĐE. HOČEMO LI SLIJEDITI SCENARIJ “PROBLEM – REAKCIJA – RJEŠENJE” KOJI ĆE POKUŠAVATI NAMETNUTU ROTHSCHILDI? ILI ĆEMO SE UGLEDATI NA ISLAND?

Jedna od glavnih tehnika masovne manipulacije pri pokušaju uvođenja orvelovske države može se opisati kao “nema drugog izbora” “nemamo nikakvog izbora” “jedino rješenje je …” i tome slično. Ono što želite da se dogodi, prikazujete kao jedini mogući odgovor na dana (umjetno izazvana) zbivanja.

Kada je u rujunu 2008. bankovni slom opustošio svjetsko gospodarstvo vlade raznih država govorile su da “nemaju izbora” te da moraju sanirati banke i financijske institucije koje su krah i izazvale. Nisu vođene nikakve rasprave ili razgovori o drugim načinima reagiranja, a budući da su bankarski agenti bili postavljeni na financijske položaje u pojedinoj vladi, interesi naroda nisu imali baš nikakvih izgleda.

Uslijedilo je najveće prebacivanje bogatstva u poznatoj ljudskoj povijesti: od naroda bankarima, od mnoštva šačici – a nije bilo “nikakvog drugog izbora?” Posljedice tog “jedinog rješenja” mogu se vidjeti u Sjevernoj Americi i Europi gdje se tamošnja gospodarstva koprcaju u živom blatu, tražeći slamku spasa. U osnovi isti plan ostvaruje se s obje strane Antlantika i diljem svijeta, s neznatnim razlikama, a isti projicirani ishod planiran je za svakog.

Problem su sustavno osmišljavali oni koji kontroliraju bankovni i financijski sustav preko rothšildskih agenata poput Alana Greenspana, predsjednika Američkih Federalnih rezervi od 1987. do 1006., koji nastavlja provoditi takvu politiku u “Fedu” preko svog kao pas poslušnog nasljednika, posve beskorisnog Bena Bernankea. Ta proračunata pljačka javnog balaga sasvim je očita i jasna. U Europi to ide ovako:



1. Srušiš bankovni sustav kako bi pokrenuo željeni slijed zbivanja.

2.Ubaciš trilijune eura u banke “da ih spasiš” i prihvatiš njihove toksične dugove kao jamstvo. Tako si u tren oka , privatni dug pretvorio u državni (javni) dug.

3. Vlade vrtoglavo jure prema bankrotu zbog svih dugova uključenih u saniranje banaka i zato što MMF i Središnja europska banka, inače u vlasništvu istih ljudi koji i te banke posjeduju, stupaju na scenu kako bi izbavili države pomoću dodatnih zajmova (dugova).

4. MMF i ECB primoravaju vlade da svojim građanima nametnu opake programe štednje i rasprodaju državna dobra privatnim korporacijama u vlasništvu istih ljudi koji su u vlasništvu MMF-a, ECB-a i banaka.

5..Europska unija zahtjeva kontrolu privreda svih svojih članica i stvaranje središnje kontroliranih “Sjedinjenih Europskih Država” kako bi riješile problem kojeg su i stvorili oni što kontroliraju Europsku uniju (isti ljudi koji posjeduju MMF, ECB i banke).



Sve se to dogodilo a stotine milijuna života ozbiljno je ugroženo zbog tvrdnje da nema “drugog izbora” osim saniranja banaka koje su problem i proizvele. Ali narod Islanda je pokazao da su to besmislice.

Pssssst – Ne spominjite Island

O islandu ste dosta slušali 2008. kada je njegov bankovni sustav pretrpio neviđen i nevjerojatan krah. Bilo je to razmjerno veličini islandskog gospodarstva, najveći bankovni slom u ekonomskoj povijesti. Danas se o islandu vrlo malo čuje zbog načina na koji se njegovo stanovništvo koje broji 320.000 ljudi pozabavilo s ogromnim izazovima s kojima se odjednom suočilo. Ne spominjite Island – Pssst! Stav o tome kako “nema drugog izbora” najviše ugrožava neka alternativa koja djeluje… prijetnja u vidu dobrog primjera.

Zato o Islandu, kuš.

Razmjeri islandskog kraha bili su šokantni. U godinama koje su prethodile 2008. Island je prihvatio “Greenspanovu doktrinu” privatizacije bankarskog sustava i uklanjanja sustava kočnica i ravnoteža koji se odupirao nesputanoj , raspojasanoj pohlepi. Inozemne ulagače privukle su više stope povrata u računima znanim kao “IceSave”, ali time je Islandski strani dug porastao do strahovitih , očito neodrživih razina. Godine 2003. dug je bio 200 puta veći od nacionalnog dohotka, a u 2007. je bio veći za 900 posto. Bila je to katastrofa koja se nadvila nad Island, čije nastupanje nije trebalo dugo čekati. Pa pogledajmo što se zbilo sa Islandskim bankama. Nije bilo šanse da ta fiskalna fantazija preživi svjetski slom iz 2008. Tako su tri glavne Islandske banke: Glitnir, Landbanki i Kapthing nacionalizirane kada su propale, a vrijednost islandske krune naspram eura pala je za 85%. Ali danas, svega tri godine kasnije, islandska privreda oporavlja se od razmjerno najvećeg kraha u povijesti zato što …

Islanđani te banke nisu sanirali, pustili su ih da propadnu. Oni koji su problem uzrokovali snosili su i posljedice. Do takvog je ishoda došlo zbog toga što je islandski narod odbio preuzeti odgovornost za ono što su prouzročile banke. Zbog žestokih javnih prosvjeda tadašnji premijer Geir Hilmer morao je odstupiti, a ostavku je dao 2009. postavši prvi islandski koji je optužen i kojemu se sudilo zbog nesavjesnog rada. Ovo su na prvi pogled uočljive tri temeljne razlike između onoga što se dogodilo na Islandu i država koje su provele saniranje ugroženih banaka.



1. Kada su na primjer, irske banke doživjele slom, zbog njihove pohlepe i korupcije, Irska vlada smiješnoga premijera sanirala ih je u tako zapanjujućem stupnju da je Irska sada u stisku oštrih mjera “štednje”, zapavši u dugove prema MMF-u i Središnjoj europskoj banci preko grla, a Irska je privreda uništena što će i ostati za mnoga nadolazeća pokoljenja. Nasuprot tome, Island je jednostavno pustio banke da propadnu.

2. Cowen je rekao da će on odstupiti s mjesta irskog vođe, ali tek nakon što dogovori ogroman zajmovni paket s MMF-om i ECB-om sa svim popratnim uvjetima i odredbama. Dakle, onima koji su problem i izazvali dopušteno je da nametnu “rješenje” dovodeći od još većih problema golemim povećanjem javnog duga preko vlade. Nasuprot tome, Islanđani su svrgnuli s vlasti političare koji su nadzirali financijski debakl prije nego li su uspjeli učiniti isto što i Cowen.

3. Vođi čija je nesposobnost bilo zbog korupcije ili pak kriminala, nasukala Irsku omogućeno je da slobodno ode i nastavi sa svojim ne sumljivo lagodnim životom, dok je irskom narodu prepušteno da se nosi s posljedicama. Nasuprot tome, Islandskoj verziji Cowena sudi se zbog onoga što je učinio.



I novodošla ljevičarska vlada na islandu je 2009. isprva krenula rutom “pa, nemamo izbor” ali narod ni ovaj put za tako nešto nije htio niti čuti, ključni su upornost i neprihvaćanje “ne” kao odgovora. Nova je vlada predlagala usred prijetnji iz Britanije i drugih zemalja, da će otplatiti 3,5 milijuna eura duga privatnih banaka , plus kamate, što je ekvivalent 100 eura mjesečno po svakom Islanđaninu u sljedećih 15. godina. Prosvjedi su pojačani a šef države, predsjednik Olafur Ragnar Grimsson, odbio je svojim potpisem ozakoniti plan otplate te prihvatio zahtjeve javnosti za referendumom o tom prijedlogu. S obzirom na puls javnosti referendum se nije mogao izbjeći, pa je u proljeće 2010. otprilike 93 posto Islanđana glasalo za odbacivanje prijedloga da javnost otplaćuje dugove privatnih banaka.

Vlada je morala udovoljiti željama stanovništva te su pokrenuti kazneni procesi protiv osoba u pozadini bankarskog sloma, uključujući i bivšeg premijera. Islanđani su također tražili da Ustav zaštiti zemlju od međunarodne strukture moći te je izabrano 25 ljudi, nepovezanih s političkim strukturama, da takav dokument i sastave.

Eto što se sve može postići u koliko ljudi ne odustaju sve dok se pravda ne zadovolji. Iskod: Islandska se privreda budi iz svoje noćne more, dok one zemlje (sve ostale) koje su sanirale banke i učinile javnost odgovornom za privatne dugove upadaju u sve dublji glib.

KRAH SE BLIŽI

Island bi sada trebao povući svoju molbu za pristupanje Europskoj uniji jer bi pridruživanjem EU poništio sve dobro što je dosad postigao. Zadnje ispitivanje javnog mnijenja pokazuje da 64 posto Islanđana želi pocijepati tu molbu, ali pritom moraju biti nepokolebljivi kao što su bili i kod saniranja banaka.

Islandski predsjednik Olafur Ragner Grimsson također je naglasio ono na što u ovim biltenima ukazujem posljednjih nekoliko mjeseci – agencije za procjenu kreditnih sposobnosti su prava sramota i čisti hohštapleraj. Na polju kreditnog rejtinga kompanija i država vladaju tri agencije – Moody s Investors Service i Standard and Poors (koji zajedno nadziru 80% tržišta) te Fitch Investors Services (15 posto). To su agencije koje su prije 2008. najobičnijem smeću davale trostruki A rejting., a Islandskim su bankama davale besprijekoran “zdravstveni list” netom prije negoli su propale. I svemu tome unatoč, iste te agencije sada odlučuju o sudbini čitavih naroda putem kreditnog rejtinga kojeg daju pojedinoj zemlji.

One rade u dosluhu s dinastijom Rothschild tako što snižavaju rejting ciljanih zemalja, a insajderi se naveliko bogate kladeći se na sniženje kreditnog rejtinga neke države kada znaju da se to sprema. Svjetski financijski sustav nije tek obična kockarnica koja se igra s ljudskim životima iz minute u minutu, stolovi su namješteni da ne mogu bolje, jer rotšildske mreže ne samo da kontroliraju sustav, one su ga osmislile. Za njih, sustav je kibernetička stvarnost koja određuje energetske tokove onoga što nazivamo novcem. Oni osiguravaju da rijeke novca neprestano pritječu u njihovom smjeru, i što dalje od ogromne većine ljudi. Njihovo glavno sredstvo za postizanje tog cilja je dostupnost ne postojećeg teoretskog novca pod nazivom “kredit”. Metodologija je zbilja jednostavna.

Kao što govorim od rujna 2008., planirani slijed je ovakav:

1. krah svjetskog gospodarstva

2. prazne državne blagajne i presahli kreditni tokovi zbog saniranja bankarskog sustava multi – trilijunskim iznosima

3. ponovni krah gospodarstva , uz nemoć vladajućih struktura da išta poduzmu



Potom se rotšildski kartel i njegova potrkala u vladi dogovore o tome kako je “jedini izbor” za rješenje problema restrukturiranje cjelokupnog bankarskog i financijskog sustava, uz uspostavu središnje svjetske banke s nadležnošću nad čitavim globalnim financijama.

KRAH SE BLIŽI, A NA JEDNOJ RAZINI TO TREBA POZDRAVIT JER SADAŠNJI JE SUSTAV ZATVORSKA ĆELIJA SA SEDEM MILIJARDI LJUDI. POSTAVLJA SE PITANJE ŠTO UČINITI KADA DO TOGA DOĐE. HOČEMO LI SLIJEDITI SCENARIJ “PROBLEM-REAKCIJA-RJEŠENJE” KOJI ĆE POKUŠAVATI NAMETNUTU ROTHSCHILDI? ILI ĆEMO SE UGLEDATI NA ISLAND?

Kolumne Davida Ickea pod nazivom “i istina će vas osloboditi” možete redovito pratiti u magazinu nexus

O aktualnim prosvjedima

Svaki prosvjed, ili promjena, ili revolucija, u koliko nije utemeljena na popisu ispod, nema nikakve šanse da išta promijeni. Ovi stupovi sistema moraju pasti, ili će u suprotnom blokirati bilo kakvu vrstu ljudske transformacije.



Kraj stvaranju novca na zaslonu računala i naplaćivanju kamata.

Kraj zaduživanju vlada kod privatnih banaka nepostojećim novcem zvanim “kredit” , kraj plaćanju kamata ljudi na taj novac “koji nikada nije, niti neće postojati”. Vlade ( a taj se koncept mora radikalno promijeniti) mogu izraditi vlastitu valutu – beskamatnu

Kraj privatnim bankama i izdavanju nepostojećeg novca pod nazivom “kredit” jer jedino što stvaraju je “novac” kao dug od samoga početka.

Kraj kasinima kao što je Wall Street i City of London, nemilosrdnom kockanjem sa financijskim i robnim tržištem kao i sa životima milijardama ljudi diljem svijeta.

Kraj sve profesionalnijim lobističkim skupinama koje zarađuju za život kao i njihovi klijenti živjeci od korupcije

Kraj vladama bez ugovora, u kojima lažljivi političari mogu obećati ljudima da će učiniti ovo, a kada dobiju potporu i nakon što se smjeste u urede, čine upravo suprotno.

Kraj centraliziranoj moći u svim područjima našeg života i početak diverifikacije moći na zajednice kako bi mogle odlučivati o vlastitom životu.


Ovo je samo za početak.

Koje će dobro doći iz preraspodjele ležaljka na Titanicu? Nikakvo.

Bankovni sustav kojeg poznajemo nema potrebe da bude mijenjan, on mora u potpunosti nestati. To je kazneno djelo temeljeno na prijevari i iznudi.

O njegovoj zamjeni treba biti odlučeno od strane stanovništva – ne od onih koji su ga stvorili i koji potajno žele izmanipulirati, stvoriti nove globalne strukture financijske kontrole utemeljene na “Svjetskoj Centralnoj Banci”.

Nije li to ispravno gospodine Rothschild, Rockefeller, Soros?

                                                IZVOR: novapolitika.blog.hr

subota, 22. listopada 2011.

KOMUNALNO MAZANJE OČIJU ( 2)

       Otkako sam počeo pisati ovaj skromni blog posjećenost njegovim stranicama  varirala je u zavisnosti od broja ljudi koje bi pojedina tema dotaknula ili pak od aktualnosti događanja koje bih popratio, a danas mogu reći kako sam više nego zadovoljan čitanošću mojih uradaka. Moja su očekivanja time ispunjena, budući da nikada nisam imao ambicija koje bi sezale puno dalje od našega lijepog sela i seljana, a posebno mi je drago što se nakon najčitanijega dosad obavljenog posta, onog o berbi grožđa u Primorskom Dolcu, posjećenost zadržala na dvostrukoj razini od do tada prosječne. Iako možda broj komentara govori drugačije, brojač posjeta je ipak najmjerodavniji pokazatelj čitanosti.
         Sve ovo vam ne govorim kako bih se hvalio ili žalio, već ovime želim ilustrirati kako mi za opstojnost bloga nije potreban nikakav senzacionalizam, a pogotovo mi nije potrebno („neargumentirano„) kritizirati  umišljene veličine. Naprotiv, bilo kome (uključujući i mene) tko se bavi nekakvim javnim poslom mora biti jasno kako je svaki njegov potez ili ponašanje izložen javnom prosuđivanju i kritici. Oni, koji ne žele biti pod lupom javnosti neka „obrađuju svoj vrt“,  a bavljenje javnim poslovima napose politikom prepuste drugima.
         Naime, u ovako maloj sredini kakva je demerska postoji i onaj drugi neformalni protok informacija, a putem kojeg sam doznao za vrlo žestoke reakcije na moj napis pod naslovom „Komunalno mazanje očiju“, pa zato ovdje neke stvari želim malko pojasniti:
1.      U spomenutom postu nije mi bila namjera obezvrijediti bilo čiji rad i zalaganje, a kritika je bila usmjerena na sam plan Malih komunalnih akcija (MKA),  u koji, po ne samo mojem mišljenju, nije trebalo ući asfaltiranje puta koji je barem za sada privatni.
2.     Kad je sporni dio već uvršten u plan MKA, bilo bi prihvatljivije da je ostavljen kao zadnji za realizaciju, budući da je upitno ostvarenje plana u cijelosti. Naprotiv, stječe se dojam kako su radovi, možda i zbog mojeg „uplitanja“, požureni. Brigu o tome jesu li  obavljeni po planiranom troškovniku prepuštam nadležnim službama.
3.     Iz prije izloženog vidljivo je kako se radi o isključivo demerskim problemima, te je svako uvlačenje Vijeća GČ ili njegovog predsjednika u ovu priču neosnovano.
4.     Isto tako, predsjednika Vijeća mjesnog odbora Demerje ne smatram osobno odgovornim za ovaj slučaj, njegova je odgovornost jednaka odgovornosti ostalih članova Vijeća MO.
5.     O, prije svega, moralnoj odgovornosti demerskog SDP-a u ovom slučaju prosudite sami. Jedino što moram naglasiti je da u trenutku pisanja spornog posta nisam znao tko je njihov predsjednik, mislio sam kako je u postu spomenuti gospodin samo član stranke.
6.     Na kraju podcrtavam svoju nepripadnost niti jednoj stranci. Uzrok moje eventualne odbojnosti prema nekima iz demerskog SDP-a, rečeni neka potraže u svojoj ulozi prilikom nekadašnjeg pokušaja prekrajanja granica gradskih četvrti. Da su uspjeli u svojoj nakani, sada ne bi bilo potrebe za ovom raspravom jer se u Demerju, kao što je to danas u Hrvatskom Leskovcu, ne bi baš ništa radilo.




Pozdrav od Demka!

utorak, 18. listopada 2011.

SVETI LUKA EVANĐELISTA


Blagdan sv.Luke evanđeliste slavimo  18. listopada, dakle u razdoblju godine kada vrijeme postaje sve hladnije. Stoga ne čudi da su dvije uzrečice o sv. Luki, a koje su nekada često rabljene i u našem kraju, vezane uz jesensko zahladnjenje. Namjera mi je, i ovim postom, (sa)čuvati naše lijepe narodne izreke te zato neću ovdje prepričavati životopis današnjeg Sveca, koji je ionako lako dostupan na mreži ili pak u literaturi.

Dakle, najčešća i najkorištenija uzrečica vezana uz Sv.Luku je:
               „ Sveti Luka u ruke huka“ 
Ovu, i izvan našeg okružja, vrlo raširenu narodnu mudrost nema potrebe puno obrazlagati. Jasno je da dolaskom jeseni temperature  zraka padaju, i vrlo nas lako mogu zazepsti ruke koje ćemo onda pokušati zagrijati svojim dahom, hukanjem. Eto, u točnost ove izreke mogli smo se uvjeriti jučer ujutro kada je temperatura zraka prvi puta ove jeseni pala ispod ništice. I to samo jedan dan uoči sv.Luke!


Drugu izreku je već malo teže dokučiti:
„Do Luke dva puta iz ruke, a nakon Luke jednom iz ruke“
Siguran sam kako bi pripadnici mlađih generacija vrlo teško ili nikako odgonetnuli značenje ove narodne mudrosti, tim više što ona nije vezana uz današnji način života. Ona je u biti ratarski savjet ili bolje reći pravilo. Naime sjetva ozimih žitarica nekada se obavljala ručno, a gornja mudrost nam  govori o pravilnom doziranju sjemena u odnosu na vremenske prilike: s padom temperature opada i klijavost sjemena pa ga je potrebno posijati više, dakle „jednom iz ruke“ tj. nakon Sv.Luke količinu sjemena treba udvostručiti.


Svim Lukama želim sretan imendan!


Pozdrav od Demka!

I jedno malo pojašnjenje: više puta su me pitali što znači ime Demko, pa eto svima na znanje: ništa posebno, prva tri slova uzeta su od Demerja a ko su početna slova mog prezimena.



nedjelja, 16. listopada 2011.

IZBORNI SAVJETI

S bloga svijetuboci.blog.hr  prenosim vam savjete za kandidate na izborima, a ovdje ih posebno posvećujem našim domaćim veličinama. Za slučaj da se netko od njih odluči kandidirati...


10 predizbornih naputaka za poboljšanje imidža stranačkog dužnosnika

Kandidirat ćete se na predstojećim izborima? Čestitamo, došao je red i na vas. Međutim, u neizvjesnoj eri u kojoj je najsigurnije zanimanje ono koje se pretežno bavi samim sobom (a nije life couch)- to više nije tako jednostavno, jer će konkurencija biti žestoka, a mjesta u Saboru ograničena. Tako će vam trebati nekoliko trikova, kojima ćete nama naivcima uspjeti dokazati da ste vi baš onaj kojeg oduvijek nismo trebali. Zato vam evo malo par vještih P.R. trikova, a ako vam pomognu, sjetite me se kad zasjednete na tron, nekim simpatičnim nekorisnim radnim mjestom. Makar kao osobnog savjetnika.


1. Nabavite bedž

I to ne samo zato da bi vam se razlikovala prednjica od zadnjice, što je kod političara inače vrlo teško(to zapravo spada u profesionalnu deformaciju), nego da se načelno odmah izjasnite kojoj svojti pripadate, a u svrhu toga da vas nepoćudni ljudi lakše izbjegavaju na cesti. I vice versa. Osim toga, tako ćete odavati (naravno krivi) dojam da prenosite i neku poruku. Nažalost, vaš srednjoškolski bedž "The Doors" nije više primjenjiv, iako ljudi jesu stranci, samo pitanje da li u vašoj. Poslije izbora bedž se skida i stavlja u ladicu, pa se ponovo stavlja u novom ciklusu ili se pak traži novi- prikladniji za novo doba.

2. Prilagodite kravatu i odaberite odijelo.

U slučaju da imate tenzije hodati lijevom (u slučaju da je sunčana) stranom ulice, onda će dobro doći neka razigranijih boja, a ako ste član najjače oporbene koalicije može neka s likom iz crtanog filma. Konzervativci (oni u zavjetrini) moraju više nositi one zagasitijih tonova, npr. albino plave ili ultraljubičaste. Ako ste pak srednjak, ne treba vam kravata, dovoljno je samo da ispružite istoimeni prst. Što se odijela tiče, najbolje da bude sašiveno po mjeri u domaćoj manufakturi hongkonške provincijencije. Sivo, baš poput ekonomije. Što se cipela tiče bitno da se daju razgaziti i da mogu istrpjeti veliku kilometražu. Za kraj kampanje idealan je dugački baloner, sa dovoljno džepova.

3. Ubacujte u govoru izraze nominalno, normativno i varijabilno.

Iz pukog razloga što se one mogu kombinirati s bilo kojom drugom riječi, a da i dalje ne znače ništa. Nažalost, riječ transparentno više nije u modi jer su međuvremenu svi ionako postali- prozirni. Pri tom pazite da ih ne upotrebljavate više od jednom u rečenici, niti da ih kombinirate međusobno, osim možda u završnoj riječi neke debate, kad hoćete dodatno zamutiti ionako već nerazumljivo. U agresivnijim istupima prema protivnicima, dozvoljene su riječi konsternacija i uzurpator.

4. Budite aproksimativni

I to likom i djelom. Obećajte aproksimativno više manje sve što se može obećati, kako bi bili poslije spremno potvrditi da vi aproksimativno niste obećali ništa. Ako izbacite iz prethodne rečenice riječ aproksimativno, koja i ovako ne znači ništa, bit ćete jasni i koncizni, a u tom slučaju vjerojatno izgubiti izbore. Aproksimativno.

5. U tv nastupima uvijek držite nekakve papire na koljenu.

Na kojima naravno najčešće ne piše ništa ili je to sudoku koji ste rješavali jutros na sjednici sabora(od prosječnog zastupnika ili zastupničkog kandidata ne očekujemo da se bavi teškom kriptogramskom križaljkom). Njima povremeno mašite, pjenite se i recite da vi sve imate crno na bijelo. Pri tom uopće nije važno što je tema razgovora, nit što vi imate crnu vikendicu na bijeloj jadranskoj klisuri. Ključna je stvar da u papire nikako nemojte zavirivati ili čitati iz njih, jer možda biste mogli otkriti nešto za što niste ni znali da postoji, a nije baš posve ugodno po vas.

6. Hinite skromnost, ali demonstrirajte (umjereno) bogatstvo.

Stvar je vrlo jednostavna, naš puk u načelu tvrdi da voli skromne i radišne ljude, ali u duši nije sklon vjerovati onima koji se do svoje zrele dobi nisu uspjeli potkožiti. Jer ako nisi riješio sebe, kako ćeš pomoći drugima? Ovaj dio mora biti suptilno izveden u stilu budističke sintagme o žici na glazbalu. Naime, ako pretjerate u skromnosti rulja će misliti (ispravno) da lažete, ako se pak kočoperite s očiglednim bogatstvom, izgubit ćete simpatije onih kojim radom nisu stekli ništa(znači svih). Najbolje je cijelo vrijeme pričati o radu, redu i pravnoj državi, ali ipak diskretno dozvoliti novinarima da objave da ipak imate stančić srednje veličine u centru grada, solidan auto srednje klase i klet na Plješivici. Nominalno (vidite kako stvar radi) zarađenih radom. Satovi i skupa odijela su, nažalost, out, pa ne možete njima demonstrirat onu staru narodnu egidu "pa šta, čovjek se snašao".

7. Laktarite se horizontalno, ulagujte vertikalno.

Jedan od najvažnijih predizbornih taktika je u tome kako se ugurati u prvih pet-šest mjesta na listi u izbornoj jedinici, kako bi osigurali da će vaše ime biti u kvoti za potencijalnu sinekuru u narednih par godina. Tu treba koristiti znanja stečena u mladosti sa utakmica i rock koncerata(estradnjačko- narodnjačkih, ako ste u stranci naglašeno domoljubnog profila), naime poznato je da se kroz gužvu najbolje napada s boka, a zatim laktarenjem, podmuklim udarcima pod bubrege i u pleksus lagano klizi prema naprijed, razgrćući tjelesa koja se slabije snalaze od vas u plutajućoj masi. Naravno umjetnost ulagivanja je već nešto kompleksnija, jer kao što recentna zbivanja pokazuju, koliko god bile suptilne metode uvlačenja u stražnje dijelove, nikad se ne zna kad će oni zbog djelovanja javnog purgativa proraditi, pa postoji mogućnost da budite eruptirani ko lava iz Etne. Zato se najbolje ulizivati polagano, ali mogućnost uzmaka i otklona, što je već pomalo i umjetnost. Koristite kiseli osmijeh, nedostatak karaktera i kičme uz opće neimanje mišljenja o ičemu, osim o aproksimativnom boljitku. Te čitajte starog dobrog Iznoguda.

8. Koristite photoshop

Osim što je vrlo koristan kako bi od vaše face seoskog krčmara s početka 18. stojeća napravili Hugh Granta s apriori osmijehom, još je važniji kako bi se retuširale vaše nesmotrene izjave s početka političke karijere. Tako npr. izjavu "Kud Ivo tud i ja" možete zamijeniti s "Kriv Ivo, ne i ja" ili "Nedamo generale" u "Generalno volim dame". Pri tom se ne morate brinuti da se neka izjava može shvatiti dvojako ili trojako, to joj i jeste cilj. Što ste neodređeniji to bolje, a najbolje su one (aproksimativne) izjave lišene ikakvog sadržaja, baš kao osmijeh ala Grant. U javnim nastupima ne pretjerujete s puderom, jer od puno osmjehivanja otpadne.

9. Multiplicirajte se.

Nažalost, kako tehnike kloniranja još nisu usavršene u toj mjeri da bi kao Michael Keaton u onom filmu mogli biti na više mjesta odjednom, koristite se modernim medijima i informatičkom tehnologijom.
Nakeljite simpatični profil na facebook, spremni da komunicirate s vašim prijateljima i sljedbenicima (naravno da ih u pravom životu nemate, ali morate izvršite mobilizaciju u stranačkoj " bazi") i pri tom pazite da oni postavljaju samo pitanja na koja unaprijed znate odgovor, znači ona aproksimativna. Ono što vam ne paše naravno brišite ili okrenite na šalu, ali nikako ne prihvaćajte kritiku ili je prebacite na suparnike. Muvajte se po prijemima, partijima i otvaranjima kulturnih priredbi, s uvijek apriori Grant osmijehom i ad hoc rečenicom pred bljeskalicama fotoaparata " Iz već učinjenog, birači će prepoznati viđeno" ili "Naš program je i vaš program, čak i kad ga prebacite". Otvarajte pučke kuhinje, liftove, berbe šljiva, tobogane i poslovne i shopping centre(pazite da u pučkoj kuhinji dobijete najdužu minutažu, a poslovnim centrima najveću donaciju- zapamtite što veća donacija, to manja minutaža). Komunicirajte s masom, ali upamtite za sad kao i poslije- to je uvijek lakše ako su oni s druge strane plota. Što je još uvijek bolje nego da ste s vi s ove strane rešetaka.

10. Ostanite nedosljedni

Nema dosljednije osobine za političara od nedosljednosti same. Uostalom stalna na svijetu samo mijenja jest, pa što bi vi bili izuzetak. Uvijek se možete vaditi da ste, iako političar, samo čovjek, da učite dok ste živi i da ono aproksimativno prije nije isto kao i aproksimativno sad. Principi su za pjesnike i teoretičare, a vi ste ipak jedna osjetljiva biljka, koji da bi preživi vjetar mora se povijati u smjeru od kud puše. Momentalno je u modi žuto- plavi evropski stolisnik, pa pružajte listove u pravcu zapada, ali ako se promijeni ruža vjetrova, lako se pretvorite u domaću balkansku prožderušu. I naravno, poput bršljana, pružajte pipke na sve strane i polako gmižite prema gore.
                                Izvor: svijetuboci.blog.hr


                                Pozdrav od Demka!

ponedjeljak, 10. listopada 2011.

KOMUNALNO MAZANJE OČIJU

„Svaki svetac okreće ruke prema sebi“ nekada je bila česta uzrečica koja je služila za oslikavanje ljudske osobine da najprije namiri sebe pa tek onda misli na druge. Nažalost, ni danas ljudi nisu nimalo drugačiji, a za današnje pak političare na svim razinama možemo reći da su i mnogo gori.
Zato  jutros nisam bio previše iznenađen kada sam vidio da se nastavljaju male komunalne akcije u selu. I to rješavanjem „najvećeg prioriteta“: prilaza kući g.Svemira Kosa!
One koji su možda zaboravili podsjetiti  ću kako sam u postu pod naslovom „E pur si muove“ od 17. lipnja o.g. pisao o malim komunalnim akcijama, a tamo možete i vidjeti presliku njihova plana. U tome se planu spominje i rečeni put do kuće g. Kosa, i s te je strane sve legalno i regularno. Ali moramo se upitati je li to stvarni prioritet, naročito kada je vrlo upitno hoće li se sav plan MKA (malih komunalnih akcija) ispuniti?
Moram vam ovdje skrenuti pozornost kako stanovnici ulice Majdaki-Kosi  već više od dvije godine gutaju prašinu vozeći se po razrovanom makadamu (nekada je tamo bio asfalt), a ulica Darka Mateše nije dovršena. Saniranje ovih dviju spomenutih prometnica je u interesu velikog broja građana, i također je sadržano u sveć spomenutom planu MKA. Nažalost ipak se prioritetno rješava problem samo jedne osobe, i to tamo gdje do sada nije bila javna prometnica već samo poljski put, koji zbog svog neriješenog statusa nije čak mogao dobiti ime prilikom imenovanja ulica. Ali, valjda je prevladalo to što je rečeni gospodin ugledni član SDP-a.
I zato, poštovani čitatelji, na predstojećim izborima glasajte za vaše favorite, ove ili one. Poslije će biti bolje. Ako ne vama, njima sigurno!
Gradilište danas oko 10 sati

Vidjevši me da slikam, djelatnik zagrebačkog holdinga se jako uzrujao, radi čega sam se morao povući na "rezervni" položaj. Ne znam čega se gospodin boji ako je ovdje na svom radnom mjestu!?

Ul.Majdaki-Kosi: tu je  još od ranih sedamdesetih godina bio asfalt. Današnji lokalni vlastodršci očigledno prednost daju svojim stranačkim drugovima

Nedovršena ulica Darka Mateše


Pozdrav od Demka!

Naknadna opaska, 11.listopada, 20,15

Kako sam danas cijeli dan bio odsutan, moram se pouzdati u dojavljene mi informacije. Po njima danas su radovi započeti i u ulici Darka Mateše.
Eto, kada bi postojao bilo kakav oblik informiranja građana/glasača o događanjima unutar lokalne samouprave i radnjama koje ona poduzima, bilo bi i manje nesporazuma i nerazumijevanja. ( Nadam se da gradski oci i očusi ne misle kako se možemo informirati iz dnevnih redova objavljenih na službenoj stranici Grada Zagreba)
Isto tako kada bi netko iz vijeća Gradske četvrti ili Mjesnog odbora proslijedio kakvu informacijicu na skdamerie720@gmail.com barem bi jedan dio građana bio bolje informiran.
Sve ovo ipak bitno ne mijenja jučer objavljeni sadržaj ovog posta: i dalje ostaje neriješen stari problem ulice Majdaki-Kosi za koji nisu krivi stanari već gradske službe, a i dalje je upitno već samo uvrštavanje gradnje prilaznog puta samo jednoj kući u male komunalne akcije.

petak, 7. listopada 2011.

8.listopad - DAN NEZAVISNOSTI




Ove godine slavimo dvadesetu obljetnicu otkako je hrvatski državni Sabor, zbog napada agresorske tzv. Jugoslavenske narodne armije u gotovo konspirativnim uvjetima, donio „Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije“ , čime je Republika Hrvatska i u pravnome smislu postala samostalna država.
Siguran sam kako će ova obljetnica na „višoj“ tj. političkoj razini biti vrlo naglašeno proslavljena ali ne zato što se radi o okruglom jubileju, ili radi velikog domoljublja: naši će „dragi“ političari svih fela i ovaj dan iskoristiti za pridobivanje glasova na predstojećim parlamentarnim izborima. Pri tome će naglašavati svoju ulogu u borbi za neovisnost Hrvatske, prešućujući pritom koliko su u stvarnosti pridonijeli slabljenju suvereniteta ove napaćene zemlje, kolika je njihova uloga u rasprodaji nacionalnih bogatstava, te koliko su sami krivi za malom čovjeku nezamislive razmjere korupcije, pljačke i svakovrsnog kriminala.
Ne, ne mislim ovdje samo na one sada vladajuće političare, i oni drugi su prije bili vladajući… Zato ih sve treba prilikom glasovanja nagraditi. Friškom figom.
Toliko o politici i političarima, a svima ostalima, malim građanima naše lijepe domovine, naročito onima koji „u znoju lica svoga“privređuju svakidašnju koricu kruha želim

Sretan  dan  nezavisnosti  !
Pozdrav od Demka!

srijeda, 5. listopada 2011.

PREDOBAVIJEST

KUD Orač polovicom svibnja iduće, 2012. godine organizira jednodnevni odlazak na hodočašće i komemoraciju žrtvama Križnog puta 1945. na bleiburškom polju u Austriji (odmah iza slovenske granice), oko 200 km od Demerja.

O nadnevku i rasporedu događanja, vremenu polaska autobusa iz Demerja, cijeni koštanja autobusne karte, koja će biti povoljna, i načinu prijave za sudjelovanje bit će pravodobno istaknute informacije u travnju iduće godine.
Gradić Bleiburg slikan sa sjevera
Pogled na Bleiburg


 Štovano čitateljstvo, pozivam vas na izjašnjavanje: želite li ići u Bleiburg? Odgovor molim iznesite u komentarima.

Pozdrav od Demka!                             

nedjelja, 2. listopada 2011.

KOLOTEČINA


U prošlome sam vas postu odveo u nešto udaljeniji i drugačiji kraj od našeg Demerja, tako da su mi neki u šali prigovorili kako se udaljavam od temeljne koncepcije ovog bloga. No, kako kaže stara uzrečica, svud je poći al' je kući doći, vrijeme je da se vratim domaćim brigama i temama, te da tako svi zajedno uđemo u uobičajenu životnu kolotečinu. Iako nisam (još) bio na godišnjem odmoru, nadam se da je većina štovanih posjetitelja mojeg bloga to obavila, te da ste se prihvatili svojih redovitih obveza što vam uz lijepa sjećanja na proteklo ljeto, siguran sam, neće biti teško.
U našem pak bliskom okruženju završava još jedan ciklus godišnjih mijena: radovi na poljima voćnjacima i vinogradima pri samom su kraju, ljetina umanjena zbog jake suše uglavnom je već ubrana, a onima koji to još nisu učinili na ruku ide neuobičajeno suha i lijepa jesen. No, bez obzira koliko će još potrajati ovo prelijepo vrijeme, neumitan tijek vremena će nas dok ne trepnemo odvesti prema najhladnijem kvartalu klimatološke godine. Jesenje me vrijeme uvijek podsjeti  na neke davne, drukčije jeseni, jeseni kada su baš sva demerska polja davala obilan urod, kada je gotovo svaki pedalj plodne nam zemljice bio obrađen a dvorišta,  spremišta i nastambe za stoku vrvili od živosti i života…
Nekada su se malčeri (ili njihove preteče) koristili tek za uistnjavanje nepotrebnih biljnih ostataka npr. kukuruzovine. Danas su oni u svakidanjoj uborabi u održavanju neobrađenih njiva.


Iza tek ponekog obrađenog polja nazire se veliki grad

Ne želeći ulaziti u ekonomske aspekte privređivanja unazad par desetljeća, mislim kako je svekoliki  tadašnji način života u prigradskome selu bio nekako ljudskiji, ispunjeniji, topliji, više se veselilo i družilo, a manje lamentiralo o neisplativosti svakog rada na i oko zemlje. Istina, ne poznajem nikog tko se naročito podkožio od rada na poljoprivredi u tom vremenu, ali svakako je nepobitna činjenica kako su mnogi tada od te vrste rada živjeli, skromno i pošteno.
Nažalost korporativni interesi, divlji kapitalizam i ljudska pohlepa  uništili su i promijenili prijašnji način  života, pa nam ostaje tek nadati se nekim budućim  vremenima u kojima će demerska (i hrvatska) polja i njive opet zablistati u svoj svojoj punini…
 Što vi, poštovane čitateljice i čitatelji, mislite o ovoj temi? Je li se na selu (ne samo u Demerju) bolje živjelo nekoć ili pak danas?

         Pozdrav od Demka!