EMPATIJA

         Nedavno sam na „Facebooku“ objavio poveznicu na članak koji sažima cijelu našu surovu stvarnost: u državi kriminala ta ista država trenira strogoću na onim najranjivijima. Ono što me doista iznenadilo je izostanak bilo kakve reakcije, „lajkanja“ ili komentara na priču o zatvaranju starice radi neplaćanja usluge koju ona najvjerojatnije niti ne koristi. Očigledno je empatija u Hrvatskoj preminula!

         Ipak, unatoč odsustvu empatije i otvrdnulim srcima, sudbina svih nas je i dalje itekako povezana, a kako bi vas na to podsjetio danas vam donosim jednu  basnu:

                        SVEVREMENA  BAJKA

Jednog dana, miš je gledao kroz pukotinu na zidu farmera i njegovu ženu kako otvaraju neki paket.

Kakvu hranu bi mogao sadržavati? Pitao se. Ali kad je otkrio da je u pitanju mišolovka bio je užasnut.

Trčeći dvorištem farme upozoravao je ostale vičući: „ U kući je mišolovka! U kući je mišolovka! „

Kokoš, kvocajući i čeprkajući, podigne glavu i kaže: „Gospodine Miš, to je ozbiljan problem za tebe, ali nema baš nikakve posljedice po mene. Ja se zbog toga ne mogu uzrujavati.“

 Miš se okrene prascu i vikne: „Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!“

Prase je suosjećalo, ali reče: „Vrlo mi je  žao, gospodine Miš, ali ja tu ne mogu ništa učiniti osim moliti. Budi siguran da si u mojim molitvama.

 Miš tada krene prema kravi: „Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!“

Krava reče: „Oh, gospodine Miš, žao mi je zbog tebe, ali s mog nosa neće faliti koža.

 Tako se miš vratio odbijen pognute glave u kuću kako bi se sam suočio s farmerovom mišolovkom.

 Te noći začuo se čudan zvuk u kući – kao zvuk kad mišolovka uhvati svoj plijen.

Farmerova žena požurila je vidjeti što se uhvatilo. U mraku nije vidjela da je mišolovka uhvatila rep otrovne zmije. Zmija ju je ugrizla. Farmer ju je brzo odvezao u bolnicu i kući se vratila s vrućicom.

 Kako se vrućica liječila svježom kokošjom juhom, farmer je zaklao kokoš.

 Ali bolest njegove žene se nastavila pa su je došli posjetiti prijatelji i susjedi.

Da bi ih nahranio farmer je zaklao prasca.

 Farmerova žena, nažalost, nije se oporavila, umrla je.

Na njen sprovod došlo je toliko ljudi, da je farmer morao zaklati i kravu kako bi osigurao dovoljno mesa.

Miš je sve to gledao s velikom tugom kroz svoju pukotinu u zidu.

 Zato, kad idući put čuješ da se netko suočio s problemom i misliš da te se to ne tiče, sjeti se – kad je jedan od nas ugrožen, svi smo u opasnosti.

Svi smo umiješani u to putovanje zvano “život“. Moramo paziti jedni na druge i ponekad napraviti dodatan trud da ohrabrimo nekoga od nas.

PROČITAJ OVO SVAKOME TKO TI JE IKAD POMOGAO I NEKA ZNAJU KAKO SU VAŽNI.

SJETI SE, SVATKO OD NAS JE BITNA NIT U TAPISERIJI DRUGE OSOBE;  NAŠI ŽIVOTI  ISPREPLETENI  SU  S RAZLOGOM

JEDNA OD NAJBOLJIH STVARI KOJA SE VEŽE UZ OVAJ SVIJET JE PRIJATELJ.