JAKOB-KALINIĆEV SINDROM

         Protekle smo noći ponovo bili u prilici osvjedočiti se u ispravnost  narodne mudrosti po kojoj „čovjek snuje ali (ipak) Bog odlučuje“. Naslušali smo se kojekakvih predviđanja, prognoza, savjeta, i sličnih „dobronamjernih“ vijesti, a sve to kako  nas ne bi iznenadila jedna sasvim obična ljetna oluja.

         Ali eto, niti oluje nisu što su negda bile. Nekada su oluje dolazile uglavnom bez najave, bez zasjedanja kriznih stožera, bez pročelnika za hitna stanja, i bez novinarskih baljezganja. I, naravno, nisu imale kićena imena poput noćašnje/današnje ciklone „Jakob“. Posljedice su ipak bivale jednake ovim današnjima: ponegdje bi munja zapalila kuću, vjetar srušio pokoje natrulo stablo ili raskrio ponečiji krov, a tuča bi gdjegod u potpunosti opustošila ljetinu. Što se tuče tiče, ne tako davno postojala je poprilično učinkovita raketna protugradna zaštita, koja je zbog nekih interesnih skupina najprije proglašena nazadnjačkom i neeuropskom, a zatim i ukinuta.

      Umjesto zaštite od tuče danas imamo  Kalinićev „Ured za upravljanje u hitnim situacijama. Ovome uredu svojevremeno nije odobrena kupnja bespilotnih letjelica, oklopnih vozila, helikoptera i mobilnih komunikacijskih centara. Čime bi nas onda valjda učinkovitije branili od ljetnih oluja.

         Sve ovo otvara više ozbiljnih pitanja, a  možemo izdvojiti dva najbitnija: društveni parazitizam i utjecaj masmedija na oblikovanje javnog mnijenja. Jer, dok razni društveni paraziti fabriciraju paniku ne bi li tako opravdali svoje postojanje, masovni mediji tu istu paniku šire i na njoj zarađuju. Dakle, i jedni, i drugi žive od istog  „proizvoda“ – magle. Magle koja nažalost sve više zasjenjuje i sužava vidike širokih masa, dok im se pri tom nameće uvjerenje velike i sveopće prosvijetljenosti…

        

         Zato, štovano čitateljstvo, ne nasjedajte na „provokacije“. Oluja i drugih katastrofa uvijek je bilo, a uvijek će ih i biti. Ali u vrijeme, i na mjestu kada i gdje to odredi Onaj Koji je nad nama!