(NE)LIJEPA NAŠA ŠKOLICA

         Prvi dan škole najvažniji je događaj u životu djeteta koji se zacijelo svakome zauvijek urezuje u pamćenje, iako se možda mi stariji tog događaja iz djetinjstva sjećamo onako,  tek kroz maglu. Svake jeseni novi naraštaji po prvi put proživljavaju ovaj uzbudljivi dan, mjesecima se unaprijed opremaju i pripremaju za prvi dan škole, željno iščekujući prvi susret s novim društvom i novim okruženjem.

         Upravo o okruženju želim progovoriti u ovoj pričici. I to o okruženju, okolišu, dvorištu ili kako to već želite nazvati, naše demerske školice. Na pisanje ovog teksta potakla me primjedba jedne djevojčice, koja će ove godine poći u prvi razred. Kada joj je njezin  tata pokazao školu koju će pohađati djevojčica je uskliknula: „Kako je ružna moja škola!“

         Naravno, sada se je tata kao dobar roditelj, morao iz petnih žila potruditi kako da joj  bar malko uljepša stečenu sliku, ne bi li spriječio stvaranje odbojnosti prema školi.

         Ovim je usklikom potvrđena poznata dječja nevina iskrenost, djevojčica je izrekla istinu, istinu od koje mi stariji već dulje vrijeme uglavnom okrećemo glavu: dvorište područne škole Demerje ne samo da je ružno, neodržavano i neuredno, ono je, kao što se na donjim slikama možete uvjeriti opasno za boravak djece.

         Moram priznati kako malo toga znam o funkcioniranju i ustroju rada OŠ Brezovica (Područna škola Demerje je njezina filijala), mogu pretpostaviti s kakvim ograničenim sredstvima rade, ali zacijelo imaju nekakvog domara (mi stariji bi rekli podvornika) koji bi makar malo, i bez novaca okoliš škole doveo u kakav-takav red. Isto tako, iako ne znam kako to regulira Zakon, tvrdim da bi dvorište trebalo biti ograđeno, a u svezi ograde podsjećam odgovorne u OŠ Brezovica  da su mještani Demerja 2007. godine sami obnovili ogradu: kako ona danas izgleda bolje je i ne govoriti. I nije kriv samo vandalizam, jer sve što ljudi naprave treba i održavati.

         Isto tako se svi sjećamo da je učionica nedavno uređena i opremljena donacijama i radom roditelja i mještana, pa se nameće pitanje: zar nadležno ministarstvo ne može (ili ne želi) baš niti lipe uložiti u ovu školu! Unatoč uloženom novcu i trudu roditelja i drugih mještana, stara zgrada demerske škole vapi za temeljitom obnovom. Kako je u ovom kriznom vremenu teško doći do sredstava, kao vijećnik Vijeća Mjesnog odbora Demerje, pokrenuo sam inicijativu za temeljitu obnovu naše škole (koja je zaštićeni spomenik kulture) iz kohezijskih fondova Europske unije. Nadam se kako će se i školske vlasti, kao i gradska uprava potruditi oko realizacije ove inicijative.

         Do nekog kvalitetnijeg i trajnijeg rješenja, pozivam upravu škole da makar očisti dvorište od potencijalno opasnog građevinskog  smeća. A o dvorištu škole kakvo je bilo u mojem djetinjstvu izgleda da možemo tek sanjati. Valjda su „lepi dečki“, lupinusi, lepe Kate i drugo cvijeće iz tog vremena otišli u mirovinu. Umjesto njih danas oko škole nažalost uspijeva jedino smeće, a u centralnoj školi osim smeća, i grafiti.

Više nego neuredan pristup: žardinjere s korovom, smeće, zapuštene kante za smeće

Daska s čavlima! Nakon snimanja čavle sam okrenuo prema dolje...

Raspadnute vreće: ovo smeće tu stoji godinama

Stražnja strana podsjeća na napušteno gradilište

Raslinje na mnogim mjestima nadkriljuje zgradu, i tako pridonosi njenom propadanju

Uništena ograda

Kolni ulaz nema vratiju

I ovdje su prije bila vrata...