Prvi dan
škole najvažniji je događaj u životu djeteta koji se zacijelo svakome zauvijek
urezuje u pamćenje, iako se možda mi stariji tog događaja iz djetinjstva sjećamo
onako, tek kroz maglu. Svake jeseni novi naraštaji po prvi put proživljavaju
ovaj uzbudljivi dan, mjesecima se unaprijed opremaju i pripremaju za prvi dan
škole, željno iščekujući prvi susret s novim društvom i novim okruženjem.
Upravo o
okruženju želim progovoriti u ovoj pričici. I to o okruženju, okolišu, dvorištu
ili kako to već želite nazvati, naše demerske školice. Na pisanje ovog teksta
potakla me primjedba jedne djevojčice, koja će ove godine poći u prvi razred. Kada
joj je njezin tata pokazao školu koju će
pohađati djevojčica je uskliknula: „Kako je ružna moja škola!“
Naravno,
sada se je tata kao dobar roditelj, morao iz petnih žila potruditi kako da joj bar malko uljepša stečenu sliku, ne bi li
spriječio stvaranje odbojnosti prema školi.
Ovim je
usklikom potvrđena poznata dječja nevina iskrenost, djevojčica je izrekla istinu, istinu od koje mi stariji već
dulje vrijeme uglavnom okrećemo glavu: dvorište područne škole Demerje ne samo
da je ružno, neodržavano i neuredno, ono je, kao što se na donjim slikama možete
uvjeriti opasno za boravak djece.
Moram
priznati kako malo toga znam o funkcioniranju i ustroju rada OŠ Brezovica
(Područna škola Demerje je njezina filijala), mogu pretpostaviti s kakvim
ograničenim sredstvima rade, ali zacijelo imaju nekakvog domara (mi stariji bi
rekli podvornika) koji bi makar malo, i bez novaca okoliš škole doveo u
kakav-takav red. Isto tako, iako ne znam kako to regulira Zakon, tvrdim da bi
dvorište trebalo biti ograđeno, a u svezi ograde podsjećam odgovorne u OŠ
Brezovica da su mještani Demerja 2007.
godine sami obnovili ogradu: kako ona danas izgleda bolje je i ne govoriti.
I nije kriv samo vandalizam, jer sve što ljudi naprave treba i održavati.
Isto tako se svi sjećamo da je učionica nedavno uređena i opremljena donacijama i radom roditelja i
mještana, pa se nameće pitanje: zar nadležno ministarstvo ne može (ili ne želi)
baš niti lipe uložiti u ovu školu! Unatoč uloženom novcu i trudu roditelja i
drugih mještana, stara zgrada demerske škole vapi za temeljitom obnovom. Kako
je u ovom kriznom vremenu teško doći do sredstava, kao vijećnik Vijeća Mjesnog
odbora Demerje, pokrenuo sam inicijativu za temeljitu obnovu naše škole (koja
je zaštićeni spomenik kulture) iz kohezijskih fondova Europske unije. Nadam se
kako će se i školske vlasti, kao i gradska uprava potruditi oko realizacije ove
inicijative.
Do nekog
kvalitetnijeg i trajnijeg rješenja, pozivam upravu škole da makar očisti
dvorište od potencijalno opasnog građevinskog smeća. A o dvorištu škole kakvo je bilo u
mojem djetinjstvu izgleda da možemo tek sanjati. Valjda su „lepi dečki“,
lupinusi, lepe Kate i drugo cvijeće iz tog vremena otišli u mirovinu. Umjesto
njih danas oko škole nažalost uspijeva jedino smeće, a u centralnoj školi osim smeća, i grafiti.
|
Više nego neuredan pristup: žardinjere s korovom, smeće, zapuštene kante za smeće |
|
Daska s čavlima! Nakon snimanja čavle sam okrenuo prema dolje... |
|
Raspadnute vreće: ovo smeće tu stoji godinama |
|
Stražnja strana podsjeća na napušteno gradilište |
|
Raslinje na mnogim mjestima nadkriljuje zgradu, i tako pridonosi njenom propadanju |
|
Uništena ograda |
|
Kolni ulaz nema vratiju |
|
I ovdje su prije bila vrata... |
4 komentara:
Sav taj džumbus i svu tu štetu su sigurno napravili neki iz desetog sela...
Škola Brezovica vjerojatno Boga moli da se područna škola na Demerju zatvori.
Džumbus koji se tiče namjerno izazvane štete na ogradi itd. napravila je mlađarija koja se tamo noću okuplja zato što prostor nije adekvatno ograđen, zaključan i nadziran (video nadzor i policijske ophodnje). E, sad jesu li to samo demerska djeca – to ne znam, znam samo da to njima ,a naročito njihovim roditeljima ne služi na čast. Krivi su čak i oni koji znaju tko pravi štetu ali o tome šute.
Drugi, i najveći džumbus su razbacani i koje-kuda odloženi ostaci građevinskog materijala, šute i slično, a koji su tamo ostali nezbrinuti nakon obnove učionice. O tome bi nešto mogla znati i tzv. Udruga građana Demerja, no ona se aktivira samo po potrebi.
Istina, uprava centralne škole svoju filijalu u Demerju doživljava kao opterećenje, i zato se prema njoj maćehinski odnosi. Ipak mislim kako će još dugo morati trpjeti postojanje naše škole, budući da se proširenje školskih kapaciteta negdje drugdje za sada ne nazire.
Obzirom na važnost teme pozivam i druge čitatelje bloga da se pridruže raspravi. Naglašavam da svoj komentar ovdje mogu ostaviti i anonimno.
Kako ljudi vele kuća je rupa bez dna, te nažalost u kuću se mora ulagati, a koliko vidim u našu školicu se dugo nije uložilo niti kunica.
Svaka čast roditeljima koji su prije par godina donirlai svoja vlastitia sredstva kako bi se makar malo osposobio prostor za odvijanje nastave, ali to nije sustav. Sustav bi trebao brinuti o svojoj nekretnini i trebao je u ovih 100 godina uložiti u našu školicu.
Predlažem da probudimo upravu koja lijeno ništa neradi, niti želi raditi, te da svaki roditelj uputi jedno pismo prema ravnatelju, prema ministarstvu školstva prema medijima, obavjest o stanju nekretnine. Neka svojim riječima opiše stanje.
Plašenje nadležnih sa apsurdnim činjenicama da bi školu zatvorili je glupost i jedino mogu okarakterizirati navedeno kao prikrivanje vlastitog nemara i nerada.
Zar se trebamo bojati zatvaranja škole u razvoju civilizacije gdje smo članica EU gdje svi na velika zvona govore o potrebi ulaganja u znanje u školstvo.
Veliki prijepor u odlukama i financiranju projekata Grada. Dok naše kulturno dobro propada i nestaje, a školstvo koje bi trebalo biti osnova za uspjeh jedne Države, Društva i civilizacije je ostavljeno da se urušava kao i naša mala škola od 100 godina, sa druge strane se provode veliki projekti uređenja trgova, igrališta, fontana i sličnih građevinskih pothvata koji društvenoj zajednici samo rade trošak. Ulaganjem u znanje i škole društvena zajednica dobiva nobelovce, dobiva vrhunske političare, ekonomiste, pekare, mehanićare i obrtnike, koji će jednoga dana puniti i gradski proračun i državnu blagajnu.
Vjerujem da ćemo sa ovom inicijativom makar malo potaknuti nadležne i odgovorne da urede okučnicu za početak školske godine, a tako je malo potrebno da bi se sve promijenilo. Uključiti će se svi roditleji i svi mještani samo je potrebno malo dobre volje.
Puno pozdrava od roditelja prvašića OŠ Demerje.
Mihaela,hvala vam na komentaru na koji nemam što dodati, nadam se kako će i drugi roditelji reagirati te tako makar pokušati nešto promijeniti.
Objavi komentar