Sva Božja stvorenja nastoje svoje nastambe držati koliko
toliko urednima, pa tako ono što im više ne treba izbacuju iz njihovih
boravišta. To kod većine životinjskih vrsta nije neki posebni problem budući da
su njihovi nusproizvodi dio bioloških
lanaca obnove i razgradnje.
Problem je pak ponajveći na vrhu piramide Stvaranja:
čovjek. Ili smo možda trebali reći
nečovjek. Taj rečeni čovjek, koji bi trebao biti vrhuncem Stvoriteljeve
kreativnosti, počesto se ponaša kao da mu pamet uopće nikada nije ni dana. Jer,
što drugo reći kada danas pogledamo na sve strane razbacano smeće, onečišćenu
šumu, kanale, livade, potoke i živice?!
Svaki put kad šetam produžetkom Demerske ulice prema šumi
nešto me stegne u grlu, i uvijek se pitam zašto (ne)ljudi ovo rade? Tu ima
svega od životinjskih ostataka od kolinja, građevinskog otpada, kućnog smeća,
namještaja… Izgleda kako su ljudi postali puno gori i bezobzirniji nego su to
bili prije dok nije postojalo organizirano prikupljanje smeća. Doista je teško
shvatiti kakav to mentalni sklop ima poriv odvesti nešto u šumu kada za svaku
komponentu otpada postoji način zbrinjavanja.
Rješenje problema jamačno je u rigoroznom kažnjavanju, na
čemu bi gradske vlasti trebale žurno poraditi.
Ovo na slici je samo jedan, ali najsvježiji primjer kako
djeluje alkoholom spaljeni mozak: krevet
je traktorom, na tanjuračama dovezan i bačen uz tuđu oranicu, dok se
oranica vlasnika ležaja nalazi na suprotnoj strani puta. Mogao je staviti kraj
svoje njive možda bi koji put prilegao…
Pozdrav od vujca
Štefine!
Nema komentara:
Objavi komentar