DEMERSKE KRČEVINE

          Vjerojatno nisam jedini kojemu se čini kako vrijeme sve bržije protiče; prije smo u danu, tjednu ili godini nekako stigli obaviti puno više posla nego je to slučaj u sadašnjem vremenu, a bez da smo imali na raspolaganju sva današnja čuda tehnike i tehnologije. Naravno, bilo je tada i više vremena za sebe, a i za druge, za posjećivanje i druženje, a bez imalo straha da je moj stav rezultat godina koje nosim na plećima – tvrdim da je kvaliteta života prije bila kud i kamo bolja nego danas, siromaštvu i oskudici usprkos.

         Eto, započeh post  zazivanjem nekih mirnijih vremena, valjda zato što mi je vrijeme od posljednje objave na ovome blogu nevjerojatno brzo procurilo kroz prste, i zato što materijal za ovaj post još od nedjelje stoji neobrađen i nespreman za objavljivanje. Zato, primimo se posla i krenimo na - demerske krčevine!

         Demerske krčevine rubni su dio naših obradivih površina smješten između naplatne postaje Demerje i šume. Ovo nisko i močvarno područje nekada je bilo obraslo šumom dok ga naši davni preci  mukotrpnim krčenjem nisu pretvorili u pašnjake i pokoju oranicu, jer zemlja je nekad bila blago, i svaki je zemljoposjednik želio imati što veću površinu. Bilo je to tako od davnina, najraniji povijesni izvori govore kako je još u rimsko vrijeme na širem demerskom području zemljoradnja bila glavna ekonomska okosnica. I tako je, uz ostale demerske posjede, vodotopna krčevinska zemljica sve do devedesetih godina prošlog stoljeća održavana, košena ili orana, ili pak na neki drugi način davala nekakvog roda ili prinosa, uglavnom nitko nije dopuštao šumi da ponovno „osvoji“ ovo područje. „Naslonjene“ na šumu, ispresijecane međama i pokojom živicom ili pak ukrašene ponekim usamljenim stablom, krčevinske livade i pašnjaci na kojima je stoka mirno uživala u sočnoj paši, tvorile su vrhunaravan pitoreskni krajobraz, koji danas živi tek u sjećanjima starijih mještana.

         Nakon početka već spomenutih devedesetih godina nadirući žrvanj velikih promjena zauvijek je izmijenio dotadašnji način života i privređivanja, a krčevine su svojim vlasnicima postajale više teret i obaveza nego izvor prihoda. Kako su godine odmicale sve je više parcela bivalo zapuštenim, a priroda je svojom neumitnom snagom i upornošću ponovo polako preuzimala ono što joj je prije više stoljeća oteto.

         Danas je ima još oko tridesetak posto površina koje se redovito ili povremeno kose ili na neki drugi način obrađuju, dok je sve ostalo zaraslo u šumu ili nisko raslinje…  

                                Na jednu od još rijetkih livada pada sjena drveća iz obližnje šume

Područje je mjestimice jako močvarno tako da su neki dijelovi dobar dio godine pod vodom

Ovdje smo nekada sušili i skupljali sijeno

Raskošni hrast kitnjak nekada je bio dekoracija livadama i pružao hlad umornim težacima

Budući da ovdje sada ima više divljači, lovci su sagradili čeku

Pogled s čeke prema Demerju

      

Drijemovac i šafran  najavljuju  nam ponovni dolazak proljeća...