MARTIN I PLAŠT

Imao je tek nešto više od 15 godina i usred zime pred vratima grada Amiensa (Galija, današnja Francuska) susreo je prosjaka koji je, sav promrzao i u poderanim krpama, od njega tražio milostinju pružajući ka njemu ruku koja se tresla od zime.

           Kako nije imao novaca pri sebi odrezao je mačem polovicu svog crvenog vojničkog ogrtača i dao je siromahu. Legenda kaže kako je tu Martinovu gestu dobrote popratilo naglo zatopljenje vremena, kao da se nebo smilovalo siromasima koji su se smrzavali, pa na spomen toga i danas u nekim krajevima toplije dane pred početak zime nazivaju „Martinje ljeto“.

Naredne je noći Martin usnio san u kojem mu se ukazao Krist zaogrnut u polovicu plašta koju je dao prosjak i koji mu je u snu kazao: „Ovim me je plaštom zaogrnuo Martin“. San ga se toliko dojmio da je Martin prihvatio kršćanstvo te 339. godine u Amiensu primio krštenje.               (http://www.tolisa.info/index.php?option=com_content&task=view&id=421&Itemid=171)

                   

„Pogleda i vidje kako bogataši bacaju u riznicu svoje darove.

A ugleda i neku ubogu udovicu kako baca onamo dva novčića.

I reče: "Uistinu, kažem vam: ova je sirota udovica ubacila više od sviju.

Svi su oni zapravo među darove ubacili od svog suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sav žitak što ga imaše.“

                                                                                                                           Luka, 21, 1-4  

                                                                                                                                                                                                                           

Teško  bismo u ovo današnje vrijeme odsustva ljubavi, suosjećanja i empatije, pronašli osobu spremnu  na darivanje polovice nečeg osobnog, ma što to bilo. Istina, još ima dobrih ljudi koji ponekad obilato daruju potrebite, ali to su barem u velikoj većini tek oni koji to čine odvajajući od svojeg obilja, a što teško možemo nazvati dijeljenjem s drugima. To je prije milostinja koju dajemo tek kako bismo si olakšali savjest. A savjest nam nije čista zato što dopuštamo mogućnost da od Gospodina nam svima darovano obilje nije svima i dostupno.

Dobra, kojih je na ovome lijepom plavom Planetu dovoljno za sve, danas se većim dijelom nalaze u rukama šačice „izabranih“, odnosno otprilike     95 % svjetskih resursa nalazi se u vlasništvu 5 % ljudi! Možda ovaj omjer i nije sasvim točan, ali je neprijeporna činjenica kako manjina „siše krv“ većini, a većina je ta koja to dopušta! Predugo bi trajalo razglabanje o tome kako smo se našli u ovoj situaciji, a od nje same je bitnije to kako pronaći izlaz. Tražeći način kako prevladati naopaki sustav vrijednosti moramo se prisjetiti stare  mudrosti: i na najdalji put se krene jednim malim korakom! Dakle kada bi svatko učinio taj mali korak, već bismo odmakli dio puta…

A, koraci mogu biti različiti: prestanak života na kredit, ignoriranje masmedija, odbacivanje potrošačkih normi, ako je moguće proizvodnja vlastite hrane i drugih potrepština,  neizlazak na izbore ili poništavanje glasačkih listića, itd.,itd. Svaki vaš „korak“ sasvim sigurno neće odmah promijeniti svijet, ali je nedvojbeno kako su široke mase snaga kojoj se razne elite  neće moći još dugo opirati.

Tek porazom mračnog korporatizma i elitizma, te pravednom (pre)raspodjelom dobara, doista će zaživjeti  milosrđe Svetog Martina, i svatko će biti zaogrnut cijelim plaštem!

                  Svim Martinama i Martinima  želim sve najbolje !

            Posebnu čestitku upućujem najboljem susjedu i prijatelju !

ODSJEČENA ČETVRT

            Poštovani sumještani i suplatitelji zagrebačkog prireza, inspiriran najnovijom prometnom situacijom uzrokovanom radovima na staroj Karlovačkoj, a nakon toga otvaranjem  kanala Sava – Odra pokrećem inicijativu za prekrajanje gradskih granica i to na slijedeći način: Dosadašnjoj Gradskoj četvrti Brezovica treba pripojiti naselja  Hrvatski Leskovec i Lučko, a nakon ovog pripajanja novoustrojenoj četvrti promijeniti ime u ODSJEČENA ČETVRT GRADA ZAGREBA!

            Kako možete doznati iz sadržaja donjeg video isječka, Zagrebački holding je PLATIO (!!!) nekakvom poduzeću studiju o tome kuda će se odvijati promet  za vrijeme trajanja radova i zatvaranja prometa kroz Lučko. To je naravno gradskim ocima (bolje reći očusima) najnormalnija stvar na svijetu, jer otkuda bi za Boga miloga mogli znati kuda prolaze gradske ceste kada im to netko ne bi nacrtao u skupo plaćenoj studiji! I naravno, idioti koji su za idiote radili ovu studiju nisu predvidjeli da u kasnu jesen i ranu zimu vodostaji rijeka mogu porasti! Za to bi im valjda trebala još jedna studija.

MUDRE BASNE

 NISU BAŠ ZA SVAČIJE UŠI...

  1. Sjedi vrabac u polju i promatra kravu kako pase. U zlo doba krava obavi fiziološku potrebu i posere se na vrapca. Vrabac, onako mali, zatrpan gomilom govana, počne se koprcati. U tom času naiđe mačka, izvadi ga i ... pojede.

             1. POUKA: Ne misli ti svako zlo ko ti sere po glavi.

2. POUKA: Bolje je biti u govnima do guše, nego samo do koljena.

3. POUKA: Nije ti prijatelj svako ko te iz govana vadi.

2. Visi jabuka na grani, zrela, sočna, crvena. Gleda je crv:

- Tako bi joj rado ušao!

...pa gleda s koje će strane. Vrabac gleda crva:

Da li da ga pojedem ili da ga ne pojedem. Bolje neka on prvo

 gricne malo one jabuke, nek se malo podgoji, zašto pojesti

jedan zalogaj kad mi može biti cijeli obrok?

Mačka gleda vrapca:

- Ih, kakav je žgoljav, radije ću sačekati dok pojede crva, nek se

malo podgoji, pa ću ga onda hapnuti!

U tom razmišljanju, mačka se oklizne i padne u potok.

POUKA: Sto je duža predigra to je MACA vlažnija!!!

3. Zec upadne u potok. Voda ga nosi davi se. Ugleda lisicu:

Z: Lijo, pomozi!

L: Sto da ti pomognem, ti si zec a ja sam lisica?

Z: Pogledaj kolku repinu imaš, zabaci je u potok da se uhvatim

i spasim. Odužiti ću ti se !!!"

Lisica zabaci rep, zec se uhvati i spasi se, bog-zna-kako zahvalan. Ne

prođe dugo, padne lisica u potok. Ugleda zeca:

L: Zeko, zeko, sjećaš se kako sam te izvukla, daj sad ti

meni pomogni !!!

Z: Hoću, kako da neću !!! Zabaci svoj repić u potok, ali ovaj

kratak, klizi lisici iz šapa, ne može ga uhvatiti,počne se daviti. Vidi zec

 nema pomoći, ode do svog kadilaka

nedaleko parkiranog, uze sajlu, baci je u potok i spasi lisicu.

POUKA: Nije važno koliki ti je nego kakav auto voziš!!!

4. Htjele tri mačke prijeći prugu,dok je prolazio vlak. Pošto nisu htjele

čekati, odlučile su  jedna za drugom protrčati između prednjih i

zadnjih kotača vagona. Protrči prva, ali je zadnji kotači zahvatiše

po repu i odsjeku joj pola istog. Druga, kao i prva završi živa s druge

strane sa odsječenim dijelom repa. Treća, vidjevši kako su prošle prve

dvije, savi rep između zadnjih nogu i potrči. Međutim, saplete se o svoj

rep, padne i kotači joj odsjeku glavu.

POUKA: Kad mačka osjeti nešto između nogu, izgubi glavu.

5. Išle dvije ruže pustinjom, pa će jedna od njih drugoj:

R1: Molim te daj mi malo vode.

R2: Ma voljno si.

Prošlo par dana ,a ona ista će:

R1: Molim te,molim te,daj mi!!

R2: Rekla sam ti da si voljno!

Ubrzo prva ruža uvene.

Nije prošlo ni nedjelju dana, a za prvom uvene i druga ruža.

POUKA: Dala, ne dala; uvenuti ćeš!

6. Odlučio je mladi vrag  oženiti se, pa je otišao kod oca vraga pitati ga

gdje bi našao djevojku. Otac mu reče:

- Znaš, sine, ovdje u paklu su sve same kurve, nego ti lijepo idi

na zemlju pa tamo ulovi neku poštenu ženu.

- A kako ću prepoznati takvu?

- Samo zvizni za njom, pa koja se okrene ta je kurva, a koja

nastavi dalje ta je poštena.

Otišao mladi vrag na zemlju, zviždao za djevojkama i najzad našao

jednu koja se na to nije okrenula, odnio ju je u pakao i oženio se njom.

POUKA: Kurvajte se djevojke da vas vrag ne odnese!

7. Jednog dana, u niskom letu iznad obližnje sume, gavran ugleda komad kruha. Vještim manevrom ga uze i nastavljajući svoj let iznad drveća počne razmišljati:

- Ne smijem sebi dozvoliti da me Lisica prevari kao onog Gavrana u basni. Ako Lisica kaže "Dobar dan, Gavrane", ja ću samo šutjeti i praviti se lud, jer ako progovorim ispasti će mi kruh. Ipak, lisica koja je također čitala spomenutu basnu, ugledavši Gavrana sa kruhom, odluči ponoviti dobitnu kombinaciju iz stare basne.

L: Dobar dan, Gavrane !

G: (on šuti)

L: Dobar dan, Gavrane !

G: (on šuti)

L: Gavrane, direktor ti jebe ženu !

G: ŠTOOOOO !

- ode kruh-

POUKA: Šuti kada ti direktor jebe ženu, inače ćeš ostati bez kruha.

SVI SVETI

Na današnji dan Svih svetih osim onih zaslužnih koje je Crkva uzdigla na čast svetaca i mučenika, prisjetiti ćemo se i svih  dragih nam osoba čiji je zemaljski put okončan, a koje su ostavile traga u našim životima dotaknuvši nas svojim dobrim djelima. Naravno da ni kalendar ni Crkva nemaju mjesta za toliko svetih, jer kako je naše izvorište u  Bogu svako je ponekad  nekome bio svjetlo i svaki je Čovjek u konačnici svet.

Zato danas na dan kad se spominjemo vojske svetaca molitvom se obratimo njihovom predvodniku, a našem zaštitniku i zagovorniku, svetom Petru:

         MOLITVA SVETOM PETRU ZA USTRAJNOST U VJERI

Blaženi sveti Petre! Tebe je Isus zbog tvoje žive i velikodušne vjere, te duboke, iskrene poniznosti i oduševljene ljubavi odlikovao posebnim znakovima svoje naklonosti i prvenstvom nad svim apostolima, i predao ti vrhovništvo nad čitavom Crkvom, kojoj si ti postao temeljna stijena. Izmoli mi milost žive vjere i jakost da se nikada ne postidim tu vjeru javno ispovijedati, već da budem spreman i trpljenjem zasvjedočiti Spasitelju svoju vjernost. Isprosi mi sinovsku odanost svetoj Majci Crkvi, iskreno besprijekorno vjernost Svetom Ocu, koji je nasljednik tvoje vjere i tvoje vrhovne vlasti, i vidljiva glava Katoličke Crkve. Daj, da poslušno i ponizno slušamo sve njezine pouke i savjete, te izvršimo sve njezine zapovijedi, da bismo tako uzmogli uživati na zemlji mir i sigurnost, a u nebu zadobiti vječnu sreću. Amen.

Ti si Petar - stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju.
I vrata paklena neće je nadvladati.

Pomolimo se. Bože, koji si blaženom Petru apostolu predao ključeve kraljevstva nebeskoga i time velikosvećeničku vlast vezanja i odrješivanja, daj, da se po njegovu zagovora izbavimo od veza naših grijeha. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

HALLOWEEN

         Već samo prevladavajuće korištenje engleskog naziva za „noć vještica“ upućuje nas na strano porijeklo ovog „događanja“, a koje u Hrvatskoj možemo nazvati i novokomponiranim, budući da nije sastavnica hrvatske kulture i tradicije. Ovaj običaj temeljen na keltskoj tradiciji revitaliziran je u Americi, naravno iz komercijalnih razloga.

         Današnji glavni simbol noći vještica je izdubljena i osvijetljena bundeva koja pak nema nikakve veze s rečenim Keltima, već je „uvedena“ mnogo, mnogo kasnije, i to na temelju jedne irske legende.

         Unatoč gornjim činjenicama noć vještica sve se više „slavi“ i u našim krajevima. Razlog tome treba tražiti u presudnom utjecaju masmedija koji kroz veličanje (i) halloweena ustvari potiču potrošnju i potrošački mentalitet, a kako se naša tradicija u to ne uklapa, nju nastoje  što više relativizirati.

         Zato se umjesto šupljih bundeva vratimo našim korijenima, poštujmo i  održavajmo običaje naših predaka, palimo svijeće i s pijetetom se sjećajmo i molimo za naše preminule.

         Bundeve, tikve, barile i tikvanje ostavite neka budu  ono za što ih je Tvorac namijenio: hrana za ljude i životinje.

EMPATIJA

         Nedavno sam na „Facebooku“ objavio poveznicu na članak koji sažima cijelu našu surovu stvarnost: u državi kriminala ta ista država trenira strogoću na onim najranjivijima. Ono što me doista iznenadilo je izostanak bilo kakve reakcije, „lajkanja“ ili komentara na priču o zatvaranju starice radi neplaćanja usluge koju ona najvjerojatnije niti ne koristi. Očigledno je empatija u Hrvatskoj preminula!

         Ipak, unatoč odsustvu empatije i otvrdnulim srcima, sudbina svih nas je i dalje itekako povezana, a kako bi vas na to podsjetio danas vam donosim jednu  basnu:

                        SVEVREMENA  BAJKA

Jednog dana, miš je gledao kroz pukotinu na zidu farmera i njegovu ženu kako otvaraju neki paket.

Kakvu hranu bi mogao sadržavati? Pitao se. Ali kad je otkrio da je u pitanju mišolovka bio je užasnut.

Trčeći dvorištem farme upozoravao je ostale vičući: „ U kući je mišolovka! U kući je mišolovka! „

Kokoš, kvocajući i čeprkajući, podigne glavu i kaže: „Gospodine Miš, to je ozbiljan problem za tebe, ali nema baš nikakve posljedice po mene. Ja se zbog toga ne mogu uzrujavati.“

 Miš se okrene prascu i vikne: „Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!“

Prase je suosjećalo, ali reče: „Vrlo mi je  žao, gospodine Miš, ali ja tu ne mogu ništa učiniti osim moliti. Budi siguran da si u mojim molitvama.

 Miš tada krene prema kravi: „Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!“

Krava reče: „Oh, gospodine Miš, žao mi je zbog tebe, ali s mog nosa neće faliti koža.

 Tako se miš vratio odbijen pognute glave u kuću kako bi se sam suočio s farmerovom mišolovkom.

 Te noći začuo se čudan zvuk u kući – kao zvuk kad mišolovka uhvati svoj plijen.

Farmerova žena požurila je vidjeti što se uhvatilo. U mraku nije vidjela da je mišolovka uhvatila rep otrovne zmije. Zmija ju je ugrizla. Farmer ju je brzo odvezao u bolnicu i kući se vratila s vrućicom.

 Kako se vrućica liječila svježom kokošjom juhom, farmer je zaklao kokoš.

 Ali bolest njegove žene se nastavila pa su je došli posjetiti prijatelji i susjedi.

Da bi ih nahranio farmer je zaklao prasca.

 Farmerova žena, nažalost, nije se oporavila, umrla je.

Na njen sprovod došlo je toliko ljudi, da je farmer morao zaklati i kravu kako bi osigurao dovoljno mesa.

Miš je sve to gledao s velikom tugom kroz svoju pukotinu u zidu.

 Zato, kad idući put čuješ da se netko suočio s problemom i misliš da te se to ne tiče, sjeti se – kad je jedan od nas ugrožen, svi smo u opasnosti.

Svi smo umiješani u to putovanje zvano “život“. Moramo paziti jedni na druge i ponekad napraviti dodatan trud da ohrabrimo nekoga od nas.

PROČITAJ OVO SVAKOME TKO TI JE IKAD POMOGAO I NEKA ZNAJU KAKO SU VAŽNI.

SJETI SE, SVATKO OD NAS JE BITNA NIT U TAPISERIJI DRUGE OSOBE;  NAŠI ŽIVOTI  ISPREPLETENI  SU  S RAZLOGOM

JEDNA OD NAJBOLJIH STVARI KOJA SE VEŽE UZ OVAJ SVIJET JE PRIJATELJ.

 

PSOVKA I PSOVANJE

         Potaknut današnjom raspravom o psovci na „facebooku“ objavljujem ovaj tekst koji sam skinuo s neta, tako davno da više i ne znam otkuda. Tekst je tek malko podulji od onih na kakve ste na ovom blogu navikli ali ga ipak pročitajte. Mnogo govori.

PSOVKA JE GOVOR ZLODUHA
Nudimo vam cjelovit, opširan i dubok tekst o psovci. Dobro ga je sebi isprintati. Što je psovka? Sv. Jeronim: “Psovka je strašnija od ikog drugog grijeha. Ona je bezbožni govor ustiju protiv Boga. Svaki drugi grijeh kada se usporedi sa psovkom, neusporedivo je manji.” Neki crkveni oci su rekli: “Psovači su gori nego psi i druge životinje. Pas ne laje na svoga gospodara, makar ga ovaj i udari, a psovač vrijeđa svog Boga i Gospodara i to bez razloga”...
 
PSOVKA JE PAKLENI GOVOR, GOVOR ZLODUHA. Kao što Duh Sveti govori preko pravednika, tako i zloduh govori preko psovača. Pogledajmo tko sve u nas psuje!? - I staro i mlado, i djeca i starci. Psuju već i djeca u osnovnoj školi. To je tragedija našeg vremena. Naše su riječi toliko važne - jer je snaga u našem jeziku i riječima koje izgovaramo. Zato Biblija kaže: “Smrt i život u vlasti su tvoga jezika.” To znači da svojim jezikom možemo sebi sijati život ili smrt. Većina svojim nesmotrenim jezikom, psovkama i ružnim riječima sije sebi smrt. Isus kaže da će čovjek odgovarati pred Bogom za svaku nepotrebnu riječ.

Tvoje će te riječ osuditi, i tvoje će te riječi spasiti. Zato pazi što govoriš! U Evanđelju piše da će nas Bog sačuvati od zla u svom Imenu. Božje je Ime uzvišeno i sveto! Zato u “Oče naš”-u molimo: “Oče, sveti se Ime tvoje” - tj. Tvoje Ime neka među nama bude sveto, neka ljudi poštuju i blagoslivljaju Tvoje Ime.
A za Isusovo Ime piše da je to JEDINO IME na svijetu dano ljudima po kojem se možemo spasiti. Ako je to istina i ako je to jedino Ime po kojem se spašavamo, kako je onda tragično i pogibeljno ako psujemo i pogrđujemo sveto Ime Isusovo. To je jednako propast. Time otvaramo sebi put za pakao: Ime Isusovo nam donosi spas, a mi psujemo i pogrđujemo to sveto Ime. To je katastrofa! To je slično ovom primjeru: Neki je slikar prikazao čovjeka psovača na ovaj način: naslikao je čovjeka divovskog rasta, veoma lijepog izgleda kako na svom dlanu drži malog patuljka. No, taj je patuljak bio nešto ljut i srdit. Jednom je pesnicom prijetio gorostasu, a s drugom rukom mu je zabadao mač u dlan u kojem je stajao. Ruka je bila ispružena nad dubokim ponorom. I bilo je dovoljno da se okrene i da patuljak završi u ponoru. Što nam govori ova slika? Mi često kažemo da smo SVI U BOŽJOJ RUCI. Ništa sami ne možemo učiniti, niti odlučiti o svojoj sudbini. Kakve li neopisive nesreće podići svoju ruku protiv onoga u čijoj smo vlasti, protiv onoga koji nas drži na svome dlanu, i zabadati mač svoga gnjeva i svoje srdžbe u Njegov dlan na kojem počiva i nebo i zemlja i sva stvorenja.To je zajamčena propast!

Na žalost, naš hrvatski narod je PSOVALAČKI NAROD. Hrvati su jedni od največih psovača na svijetu! Kakve li se samo sve psovke izgovaraju i što se sve psuje: i Krv Isusova i Ime Isusovo… Nije ni čudo da je zato nad našim naorodom veliko prokletstvo. Zamislite: svi veliki ratovi odigrali su se na našem tlu - i balkanski, i 1. svjetski i 2. svjetski, i sada - ovaj posljednji - Domovinski rat! K tome, nije bez razloga ona poslovica koja kaže: “Dva Hrvata - tri stranke!” Kao da Hrvati nikako ne mogu biti jedinstveni! Sve je to posljedica ovog užasnog prokletstva.

Psovače, prema Sv. Pismu čeka NAJTEŽA KAZNA. Sv. Ivan Zlatousti ovako govori: “Želite li da vas mine nesreća, okanite se psovke.! Budite uvjereni: dok psovači ne prestanu psovati, svakim će danom nazadovati vaša polja, svi vaši poslovi i sva vaša nastojanja!” Pitam vas: može li hulitelj Božjeg Imena očekivati da će ga Bog blagosloviti u životu, da će mu pomoći i zaštititi? Naravno da ne može. Naprotiv, njega - prema Bibliji - čeka najteža kazna.

Biblija iznosi ovakav primjer. Jednom je neki Židov pogrdio Ime žbožje i opsovao ga. Tada su ga odveli Mojsiju. Stavili su ga u zatvor i čekali da se očituje volja Jahvina. Onda Jahve reče Mojsiju: “Izvedi psovača iz tabora. Potom svi koji su ga čuli neka stave svoje ruke na njegovu glavu. A onda, neka ga sva zajednica kamenuje.” I taj je psovač završio strašno. Potom je Jahve naredio Mojsiju: “Reci Izraelcima. “Tko god opsuje Boga svoga, tko izgovori hulu na Ime Jahvino - neka se smakne. Bio stranac ili domorodac, ako pohuli Ime Jahvino - mora umrijeti!” (Lev 24,10-16)

Zašto tako strogo, pitamo se?! Zato, jer po tom čovjeku dolazi prokletstvo na čitav narod. Čitav narod trpi zbog psovača. I k tome, ako takav živi, psovka bi se mogla brzo proširiti - kao zaraza - po čitavom narodu! Bilo je poznato u povijesti - da ljudi za uvredu časti - osobne ili upućene njihovoj majci ili ocu - oduzmu uvreditelju život. Kaznu za zločin uvrede veličanstva imali su u svom zakoniku već i stari Rimljani. Kazna je bila oštra: uvreditelji bi bili ili ubijeni mačem, strelicama, bačeni pred divlje zvijeri ili spaljeni. Pa, ako je za uvredu čovjeka bila tako teška kazna, koliko više će biti teža kazna za uvredu nanesenu Bogu i njegovom svetom Imenu.

Želim vam ispričati jedan primjer. U 3 mjesecu 1916. g. pisao je s ratišta Albin Breviatti, vojni kapelan ovo:” ČUVAJTE SE PSOVKE, JER SAM JA SVOJIM OČIMA VIDIO STRAŠNI SVRŠETAK PSOVAČA!” Moja se četa nalazila u jednoj seoskoj kući gdje je na zidu visio križ. Jedan od vojnika to nije mogao gledati, te je bacio križ na zemlju, izgovarajući najteže psovke. Napokon je bacio križ kroz vrata, tako da se razbio u komade. kamo sreće da to nije učinio. Isti dan izišli smo po običaju iz kuće da preuzmemo dužnosti za slijedeći dan. Taj je psovač ostao u kući i govorio da se ne osjeća dobro. U taj tren pala je na kuću neprijateljska granata, probila krov i jadnika raznijela na komade. Bio je tako raskomadan da su se dijelovi tijela jedva skupili da ga kako - tako pokopaju. U istoj toj kući nalazilo se još nekoliko vojnika - po drugim prostorijama, ali su oni bili samo lakše ozlijeđeni. Isus veli:”Kakvom mjerom mjerite i vama će se zauzvrat mjeriti.” Kao što je križ bio razbijen u stotinu komada, tako i njegovo tijelo! Mogao bih vam ispričati na stotine takvih primjera. Svi koji su psovali i pogrđivali Božje Ime, loše su završili. Poznati francuski pjesnik Charles Baudlaire, napisao je SOTONSKE LITANIJE. Užas! u Njima vrijeđa Boga i osobe koje su bile Bogu posvećene. Međutim, on je slavio Judu što je izdao Isusa, hvali je Kaina zato što je ubio svoga brata Abela, odobravao je što je Petar zatajio Isusa, a kudio je njegovo pokajanje. S prezirom je izgovarao Ime Isusovo i Msarijino za vrijeme svojih pijanki. ZAVRŠETAK? - Tragičan: umro je u velikim mukama i bolima, a ni život mu nije bio blistav.

Mogli bi ovoj grupi dodati još mnogo poznatih ličnosti koje su zbog svog psovalačkog jezika tragično završili. Julije Apostata, rimski car. Voltaire, francuski filozof - jedan od najpoznatijih ličnosti u Evropi u svoje vrijeme. Bio je jedan od najvećih psovača i hulitelja. Čitav život je psovao i prezirao Boga. Kada je umirao, zaklinjao je prijatelje da mu dovedu svećenika, ali nisu htjeli. Derao se i vikao: “Vidim pakao otvoren i đavla koji me vuče u njega!” Tako je umro, s tim riječima. Njegov prijatelj liječnik tom je prilikom rekao: “Kad bi đavao mogao umrijeti, ne bi mogao umrijeti strašnijom smrću od mojeg prijatelja Voltairea.” Isto tako tragično su završili svi oni koji su Boga htjeli skinuti s prijestolja: Mussolini, Hitler, Robespierre, Nitsche i toliki drugi. Svi su oni bili veliki bogohulitelji. i svi su oni doživjeli veliki brodolom života!Ali, zato svi oni koji su se pouzdali u Boga i koji su ga poštivali, bili su blagoslovljeni.

Buffon, glasoviti prirodoslovac koji je proučavao životinjske vrste, iznosi jedan primjer iz života pasa. Neki čovjek je imao odličnog psa s kojim se uvije hvalio pred prijateljima. Tvrdio je da bi ga njegov pas u svim mogućim okolnostima uvijek prepoznao i da ga ne bi nikada povrijedio. Jednog dana, presvuče se u poderano odijelo, nabije na glavu veliki šešir, pa promijenjenim glasom poviče s vratiju svojega dvorišta. Njegov pas odmah poleti lajući prema njemu i kako nije imao vremena da ga njuhom provjeri, a imao je pred očima nepoznati lik, skoči na gospodara i zatisne mu zube u ruku. On se jako preplašio, pa pozove psa po imenu i poče mu govoriti kako gospodar govori svojem čuvaru. Kada je pas prepoznao glas gospodara, počeo je bolno cviliti, podvio rep i utekao u zadnji kutak dvorišta, gdje se je zavukao u neku rupu. Gospodar mu je prišao, zvao ga je s ljubavlju, no pas nije izlazio. Gazda mu je nosio najbolje komade mesa da mu pokaže kako se ne ljuti na njega, no pas je odbijao i hranu i vodu. Neprestano je žalosno cvilio. To je bio jedini odgovor. Nakon nekoliko dana je uginuo - od žalosti što je ugrizao onu ruku koja ga je godinama hranila i milovala! Prijatelju, pas je uginuo od žalosti. A čovjek?!  Koliko su ljudi žalosni što su uvrijedili svoga Stvoritelja? - Jako malo. Često se ponašaju kao da se nije ništa dogodilo. Mnogi čak ne znaju ni tražiti oproštenje. Kažu da im je to navika. Drugi pak doduše kažu: “Žao nam je”, i nastavljaju dalje psovati. Da im je stvarno žao, oni bi sve poduzeli da prestanu psovati i vrijeđati svetoga Boga.

Danas nam valja shvatiti: PSOVKA JE VELIKA RAK RANA NAŠEGA NARODA I NAŠIH OBITELJI. Ona nikome ništa dobra nije donijela, naprotiv - samo zlo i prokletstvo! Zato danas odlučimo najaviti RAT psovci. Borimo se protiv nje, iskorijenimo je iz naših srcaca, obitelji i naroda! Ovdje sam donio samo neke primjere koji pokazuju kako je psovka pogibeljna, a takvih životnih primjera ima na tisuće. Nigdje u obitelji gdje se psuje nema Božjeg blagoslova. Ne dopustimo da nam đavao po psovci ukrade Božji mir, sreću i vječni život.

KAKO SE BORITI PROTIV PSOVKE? - MOLITVOM! Svaki dan reci deset, dvadeset puta: 1. “Isuse, oslobodi me od psovke!” i

2. “Blagoslovljeno Ime Isusovo!” Budeš li to ustrajno ponavljao - više puta svaki dani bude li to tvoja iskrena želja, vidjet ćeš, vrlo brzo Gospodin će te osloboditi ove pošasti! I Božji će blagoslov doći na tebe. Dužni smo poduzeti ove korake - i radi Isusa, ali i radi svojih obitelji i svoga naroda.

Neka te Gospodin oslobodi od psovke i blagoslovi snagom svoga Imena!

                                                       vlč. Dražen Radigović