MARTIN I PLAŠT

Imao je tek nešto više od 15 godina i usred zime pred vratima grada Amiensa (Galija, današnja Francuska) susreo je prosjaka koji je, sav promrzao i u poderanim krpama, od njega tražio milostinju pružajući ka njemu ruku koja se tresla od zime.

           Kako nije imao novaca pri sebi odrezao je mačem polovicu svog crvenog vojničkog ogrtača i dao je siromahu. Legenda kaže kako je tu Martinovu gestu dobrote popratilo naglo zatopljenje vremena, kao da se nebo smilovalo siromasima koji su se smrzavali, pa na spomen toga i danas u nekim krajevima toplije dane pred početak zime nazivaju „Martinje ljeto“.

Naredne je noći Martin usnio san u kojem mu se ukazao Krist zaogrnut u polovicu plašta koju je dao prosjak i koji mu je u snu kazao: „Ovim me je plaštom zaogrnuo Martin“. San ga se toliko dojmio da je Martin prihvatio kršćanstvo te 339. godine u Amiensu primio krštenje.               (http://www.tolisa.info/index.php?option=com_content&task=view&id=421&Itemid=171)

                   

„Pogleda i vidje kako bogataši bacaju u riznicu svoje darove.

A ugleda i neku ubogu udovicu kako baca onamo dva novčića.

I reče: "Uistinu, kažem vam: ova je sirota udovica ubacila više od sviju.

Svi su oni zapravo među darove ubacili od svog suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sav žitak što ga imaše.“

                                                                                                                           Luka, 21, 1-4  

                                                                                                                                                                                                                           

Teško  bismo u ovo današnje vrijeme odsustva ljubavi, suosjećanja i empatije, pronašli osobu spremnu  na darivanje polovice nečeg osobnog, ma što to bilo. Istina, još ima dobrih ljudi koji ponekad obilato daruju potrebite, ali to su barem u velikoj većini tek oni koji to čine odvajajući od svojeg obilja, a što teško možemo nazvati dijeljenjem s drugima. To je prije milostinja koju dajemo tek kako bismo si olakšali savjest. A savjest nam nije čista zato što dopuštamo mogućnost da od Gospodina nam svima darovano obilje nije svima i dostupno.

Dobra, kojih je na ovome lijepom plavom Planetu dovoljno za sve, danas se većim dijelom nalaze u rukama šačice „izabranih“, odnosno otprilike     95 % svjetskih resursa nalazi se u vlasništvu 5 % ljudi! Možda ovaj omjer i nije sasvim točan, ali je neprijeporna činjenica kako manjina „siše krv“ većini, a većina je ta koja to dopušta! Predugo bi trajalo razglabanje o tome kako smo se našli u ovoj situaciji, a od nje same je bitnije to kako pronaći izlaz. Tražeći način kako prevladati naopaki sustav vrijednosti moramo se prisjetiti stare  mudrosti: i na najdalji put se krene jednim malim korakom! Dakle kada bi svatko učinio taj mali korak, već bismo odmakli dio puta…

A, koraci mogu biti različiti: prestanak života na kredit, ignoriranje masmedija, odbacivanje potrošačkih normi, ako je moguće proizvodnja vlastite hrane i drugih potrepština,  neizlazak na izbore ili poništavanje glasačkih listića, itd.,itd. Svaki vaš „korak“ sasvim sigurno neće odmah promijeniti svijet, ali je nedvojbeno kako su široke mase snaga kojoj se razne elite  neće moći još dugo opirati.

Tek porazom mračnog korporatizma i elitizma, te pravednom (pre)raspodjelom dobara, doista će zaživjeti  milosrđe Svetog Martina, i svatko će biti zaogrnut cijelim plaštem!

                  Svim Martinama i Martinima  želim sve najbolje !

            Posebnu čestitku upućujem najboljem susjedu i prijatelju !