četvrtak, 11. veljače 2016.

Ma, jebala vas letva!


PRIČA PRVA:

         Na gornjoj slici je križanje Demerske ulice i Srednjeg putica. Uređeno i pripremljeno za zimu, godina i datum nebitni. To je ono što se samim pogledom na sliku može zaključiti.
         Kada bi fotografija bila snimljena u nekoj uređenijoj zemlji još bi mogli zaključiti i da nadležne službe dobro rade svoj posao, jer križanje je lijepo obilježeno što će olakšati posao vozaču ralice, te spriječiti eventualnu štetu.
         Ipak, mi živimo gdje živimo, i svaki će PAMETAN čovjek lako zaključiti kako su ovdje posao odradili sami građani, jer bi bilo iluzorno očekivati od nadležne gradske službe da upotrijebi čak pet letava za jedno obično križanje u nekakvoj selendri...
         Molim neka ovo ne bude shvaćeno kao samohvala ali radi potpunog razumijevanja priče moram navesti sve činjenice. Dakle, letve smo financirali moj susjed g.Zvornik i moja malenkost, ja sam kupio letve i boju, obojio ih, a susjed je platio izradu željeznih nosača koji su  onda zatiplani u rubnjake, a za što je susjed također platio majstora. Dakle, letve na križanje nije donijela dobra vila, niti sam ja kao potpredsjednik Vijeća Mjesnog odbora Demerje iskoristio svoj utjecaj ne bi li one tamo bile postavljene.
         Nadalje, kako bi bile poznate sve bitne činjenice, moram napomenuti da  prilikom proširenja križanja nije trošen isključivo proračunski novac, već su izgradnji znatno pridonijeli i građani. Točnije za potrebe proširenja darovao sam dio svoje privatne parcele, iskop i navažanje podloge platio je g.Zvornik, dok je rubnjake darovao g. Štefković (Niskogradnja Štefković).
         Za sve uloženo nitko ne očekuje, ni priznanja, ni zahvalnost. Naprotiv drago nam je što smo imalo priliku pridonijeti kvaliteti života u našem neposrednom okruženju. Ali ne misle svi tako...

         PRIČA DRUGA:

         Porast cijena metala na svjetskom tržištu prouzročio je i rast otkupnih cijena sekundarnih metalnih sirovina poradi čega sakupljači ne prezaju čak niti od krađe dijelova komunalne infrastrukture. Ovo je posebno izraženo u nenaseljenim dijelovima ulica, pa su tako već poodavno otuđeni poklopci vodovodnih šahtova u ulici Maljuge.
         Znaju za to i svi koji trebaju znati, pisalo se telefoniralo, kumilo i molilo. Ali, kažu, takvih poklopaca  nemaju. Na jednoj drugoj lokaciji čak sam tražio da se poklopci jednostavno zavare. Je, ali to se, kažu, ne smije (krasti je valjda poželjno). Otvore koji zjape nemaju čime obilježiti, pa ako se kome što dogodi neće mu preostati drugo nego da tuži VIO i Zagrebačke ceste. A kako se u Hrvatskoj suduje, nek nam se Bog smiluje.

         E, ovdje dolazimo do onoga što povezuje ove dvije priče. Ne bi li kako-tako upozorili druge sudionike u prometu na opasnost od nepokrivenih šahtova, ljudi su na njih navukli daske, kamenje i slično.
         Ipak, neki netko , čiji je IQ manji od broja njegovih cipela, došao je na sasvim originalnu ideju: iščupao je zajedno s nosačem jednu letvu iz prve priče, i odnio je na jedan od nepokrivenih šahtova u ulici Maljuge!
Ne sporim kako je nakana obilježavanja rupe dobra i legitimna, a revolt indolentnošću nadležnih opravdan ali to ni najmanje ne umanjuje glupost, bezobzirnost, i nepoštenje osobe koja je to napravila! Za Boga miloga, zar bi bilo opravdano za podupiranje ruševne kuće istrgnuti gredu s one novosagrađene. O poštivanju materijalne vrijednosti, bilo privatne, bilo zajedničke nepotrebno je govoriti, jer se još mnogi drže krilatice naslijeđene iz sockomunističkog razdoblja: „Snađi se druže“. U tom su razdoblju uostalom svi naučili krasti, ma kakvim se bojama danas farbali.
                                                                                             

                                                                              Stjepan Kos



nedjelja, 24. siječnja 2016.

OKIĆ GRAD


Tužne ostatke nekada slavnog  grada Okića u raznim sam prigodama posjetio nekoliko puta, a stalni čitatelji ovog bloga imali su prilike vidjeti dva posta na ovu temu. Zato vas ovaj put neću zamarati s općepoznatim povijesnim činjenicama o Okiću, već ću naglasak staviti na njegovu ljepotu kao poželjnog izletničkog odredišta.
Za izlet na Okić ne morate se dugo pripremati ni planirati putovanje, ne morate biti u ne znam kakvoj fizičkoj kondiciji, a ne radi se niti o velikom financijskom izdatku. Treba samo imati volje, naći vremena, i trud će vam biti bogato nagrađen prelijepim pogledima, susretom sa slavnom poviješću, a boravak na čistom planinskom zraku jamačno će blagotvorno djelovati na vaše zdravlje.

Inicijator našeg jučerašnjeg izleta na Okić bio je najmlađi član ekipe Filip, a Martina i moju malenkost nije baš trebalo puno nagovarati. Ovog smo puta odabrali stazu koja vodi od Novog Sela Okićkog, do kuda smo došli autom koji smo parkirali kod autobusne stanice nedaleko od Crkve rođenja Blažene Djevice Marije Okićke. Novo Selo Okićko do 1947. zvalo se Okićka Sveta Marija, a preimenovano je ukazom „narodne“ vlasti. Selo je izgrađeno 1911. godine kada su stanovnici obližnjeg Popovog Dola zbog klizišta morali napustiti svoje domove (link).
Od autobusne stanice planinarska staza vodi prema Plešivici, a nakon desetak minuta u Popovom Dolu skrećemo desno, te preko sada već grmljem obrasle livade, kroz  šumu dolazimo do novosagrađenog „Frajlinog mosta“. Po prelasku potoka, šumom i livadama dolazimo do do spoja s planinarskim putem koji vodi od Domovića, te još petnaestak minuta nastavljamo putem uz koji teče Okićnica. Dolazimo do podnožja Okić grada gdje se nalazi Planinarski dom  "Dr. Maks Plotnikov", u kojem  se subotom i nedjeljom možete okrijepiti.
Od planinarskog doma još nas desetak minuta strmog uspona dijeli do ostataka sjedišta stare hrvatske političke župe Okića. Burg je napušten prije četiri stotine godina, a njegovi žalosni  (i nekonzervirani) ostaci svjedoče o nekadašnjem velikom sjaju i moći tadašnjih vlasnika. Oni svjedoče također i o znoju, krvi i suzama, podanika koji su ovo nekad velebno zdanje izgradili.... Ti naši davno zaboravljeni preci  zaslužuju neupitno divljenje, jer  čak i danas, uz sva čuda suvremene tehnike, izgraditi dvorac na strmoj litici pet stotina metara nad morem bio bi respektabilan poduhvat.

Nažalost svjedočimo tek jadnim ostacima negdašnjeg sjaja koje će budući naraštaji upoznati tek virtualno, jer i ovo što je ostalo za koje će se desetljeće potpuno urušiti. Teško je pomisliti kako bi političari koji dijele novac namijenjen kulturi izdvojili koju Kunu za konzerviranje starih građevina, jer oni novac usmjeruju na kojekakve suvremene glupeštine koje čak ni nebi trebale biti svrstane u kulturu. Za to vrijeme priroda neumitno ponovo preuzima davno joj otetu liticu, usred starog okićkog burga raste drveće, svake godine vrijeme polako, kamen po kamen, rastače nekad velebnu utvrdu.

 Nadam se kako će vas slijedeće slike dodatno motivirati, te pridonijeti vašoj odluci za izlet na Okić. Vrijeme vas ne mora previše zabrinjavati, važno je samo da ništa ne pada. A da hladnoća baš i nije neka prepreka jučer se uvjerila naša tročlana ekipa.

                                                                                              Stjepan Kos


Svaka čast HPD Jastrebarsko na novim putokaznim pločama. Inače, staza je cijelom dužinom odlično označena.


Frajlin most izgrađen je prošle godine, a prijelaz preko potoka je prije toga bio poprilično zahtjevan pri većem vodostaju



Ovdje se naš put spaja s onim iz Domovića

Okićka ikebna
Što ću, star sam i debeo, pak su me suputnici morali pričekati na svakom jačem usponu

Jaglaci kao da ne mogu dočekati toplije vrijeme

Pogled s proplanka prema vrhu...

...i pogled s vrha na proplanak

Smrznuta Okićnica

Uspon na razvalinu 

Iskusni planinari




Signal za mobitel je dobar

Šteta što vrijeme nije bilo vedrije...

Pogled kroz prozor

Jadni ostaci velebnog zdanja


Unutar zidina raste drveće

Još jedan pogled kroz prozor

Planinarski pečat. Jastučić naravno nismo ponijeli.

Prije spuštanja još jedna fotka za uspomenu na današnji izlet.

petak, 22. siječnja 2016.

ŠUMA



         Ne tako davno, tek pred kojih sedam-osam desetljeća, u našem se kraju živjelo na jedan sasvim drugačiji način, način koji nije isključivao prirodu. Točnije rečeno naši su preci živjeli u gotovo savršenom skladu s prirodom gotovo u potpunosti namirujući svoje potrebe u vlastitom okruženju. Tijekom vremena ovaj skromni ali idilični i zdrav način života (moderno bi to rekli  održiv način života) ustupio je mjesto ovovremenom užurbanom, stresnom, i krajnje nezdravom načinu življenja, uvjetovanom poretkom gotovo isključivo temeljenim na industrijsko-tehnološkim vrednotama. Zarobljeni u svakodnevnici ispunjenoj žurbom, stresom, i borbom za opstanak, više ili manje narušena zdravlja sve više žudimo za boravkom u prirodi.
         Za razliku od stanovnika velikih gradova imamo sreću živjeti u ovom našem još ne toliko izgrađenom, niti industrijaliziranom predgrađu. To je blagodat koju bi mnogi bili spremni skupo platiti, a mi je uglavnom ne primjećujemo, te ne koristimo Bogom dane prednosti koje nas okružuju.
         Eto, naša lijepa šuma Demerčica nalazi nam se tu pred vratima, a malo tko, i malo kad nađe vremena prošetati po njoj, te upiti taj iskonski mir, tišinu, i spokoj koji ondje vlada. Znam da neke od šetnje našom šumom odvraća preduvjernje kako je riječ o uglavnom neprohodnoj šikari. Uvjeravam vas da to više nije tako, jer šuma raste, neprekidno se mijenja, pa danas tamo gdje je još donedavno tek divljač znala pronaći put mladi hrastići ponosno svoje mlade grane upiru prema nebu, želeći doseći visinu svojih predaka...
         Nađite vremena i uživajte u ljepoti šume, šuškanju lišća, tihom žuboru Lomnice, a dok će vas oštri zimski zrak štipati za nosnice možda vam se posreći te ugledate zeca ili čak srnu! Dobro, vele da ima i divljih svinja ali njih zasada nisam vidio. Pođite u šumu i uživajte u njenim zimskim čarima. Uživajte u njoj ali je i poštujte. Ne zagađujte je, i ne ostavljajte smeće jer  šuma je naš zrak koji udišemo, izvor i čuvarica života na Zemlji, dom mnogim životinjama, zaklon od vjetra i kiše, izvor hrane i ljekovitog bilja, i još mnogo toga. Zato poštujte njenu molitvu:

         Molitva šume 

Čovječe, kad pored mene prođeš, 
nemoj podići ruku ni na jedno stablo, 
ni na jedan grm. 
Nemoj me nepromišljeno ozlijediti. 
Ja sam toplina tvoga doma 
i ognjišta u hladnim zimskim noćima, 
prijateljski hlad i štit od vreline ljetnoga sunca. 

Ja sam drvo tvoje kolijevke, 
sljeme tvoje kuće, daska tvojega stola, 
postelja na kojoj spavaš i odmorište vječnog počinka. 
Čovječe, poslušaj me i usliši molitvu moju: 
Ne ruši me nepotrebno, 
ne spaljuj me nepažnjom, ne sijeci me nerazumno, 
ne ozlijedi me bezobzirno. 
Očuvaj me za svoju djecu!

                (Ovo je jedna od varijanti prijevoda pjesme Molitva šume Khalila Gibrana)



         A kako naša šuma izgleda ovih dana pogledajte na nekoliko slijedećih sličica:
Prazno hranilište ispod kojeg je tek par oklasaka, a sijena ni u tragovima

Tu netko stanuje. Možda lisica?

Jedan od rijetkih "odraslih" hrastova. Starost? Ne znam ali svakako više od stotinu godina. 

L

Lomnica se krivudajući probija kroz šumu

U djelomično zaleđenoj rječici ogledaju se mlada stabla

Tragovi borbe za opstanak

Još jedno hranilište bez hrane. Ipak, po ostacima je vidljivo da je ovo bilo dobro opskrbljeno

Baš kao i (svačiji) život, Lomnica se dalje mukotrpno probija kroz šumu žureći prema svome kraju, gdje će svoj tok nastaviti kao sastavnica veće rijeke...
                                                                                                                       Stjepan Kos

četvrtak, 31. prosinca 2015.

O staroj, i o novoj



        Drage Demerčice i poštovani Demerci! Ovom prigodom,  kao potpredsjednik Mjesnog odbora Demerje, želim s vama svojim sumještanima i glasačima podijeliti dojmove ili točnije rečeno osvrnuti se na proteklu godinu, i događaje koji su se u njoj zbili.

         Pitanje koje si na kraju svake godine moramo postaviti je: jesmo li, i koliko u proteklih 365 dana uspjeli poboljšati kvalitetu života u našem naselju? Na isteku ove 2015. godine, unatoč tome što se želje bitno razlikuju od mogućnosti, možemo biti donekle zadovoljni budući da su ipak evidentni  nekakvi pomaci:

I.                  Dovršenjem kanalizacijskog sliva „Močirad“ otprilike polovica domaćinstava u Demerju dobila je mogućnost priključenja na sustav odvodnje otpadnih voda. Nažalost gradnja ovog sliva trajala je predugo, i uz bezbrojne poteškoće na koje smo mogli vrlo malo ili nimalo utjecati, jer je sustav javne izgradnje u Zagrebu daleko od zadovoljavajućeg. Zato se svim mještanima koji su gotovo tri godine bili izloženi prometnim i svim drugim poteškoćama zahvaljujem na strpljenju, te izražavam žaljenje što kao njihovi izabrani predstavnici, unatoč mnogim pokušajima, nismo mogli učiniti gotovo ništa kako bi ih od tih neugodnosti zaštitili.

II.               2015. godina ostati će zabilježena i po tome što je konačno započeta plinofikacija. Prolaskom glavnog plinskoga voda kroz dio ulice Bedeki, te kroz veći dio Gornjodemerske ulice otvorena je mogućnost širenja plinske mreže na cijelo Demerje.

III.           Male komunalne akcije su ove godine bile puno manjeg opsega od 2014. godine, i to zbog izmjene propisa. Naime više se gotovo ništa ne smije (g)raditi bez projektne dokumentacije, pa se zbog toga i plan Malih komunalnih akcija za ovu godinu sveo uglavnom na izradu potrebne dokumentacije za buduće projekte. Tako je u izradi projektna dokumentacija za:
1.      200 metara kanalizacijske mreže u gornjodemerskoj ulici, odvojak prema kbr.27
2.    150 metara kanalizacijske mreže u ulici Maljuge
3.     izgradnju nogostupa sa zacjevljenjem, Gornjodemerska ulica od ulice Bedeki do željezničke pruge
4.    izgradnju nogostupa sa zacjevljenjem, ulica Bedeki od H.Leskovca do Gornjodemerske ulice
5.     izgradnju nogostupa u ulici Klanjec
6.    krajobrazno uređenje prostora na križanju ulica Topolje i Maljugi
7.     nadogradnju rasvjete na dječjem igralištu Majdaki
8.    nadogradnju rasvjete na igralištu iza Mjesnog doma
9.    proširenje kolnika sa zacjevljenjem i nogostupom ulica Josipa Lončića do kraja ulice

                Tjekom ove godine odrađenu su male komunalne akcije za koje       nije bio potrebna projektna dokumentacija:

1.      Proširenje kolnika u ulici Mokrice
2.    Proširenje kolnika u Demerskoj ulici
3.     Proširenje kolnika u odvojku D.Mateše (Šanteki)
4.    Proširenje kolnika na početku ulice J.Lončića
5.     Riješena je odvodnja oborinskih voda  u Gornjodemerskoj ulici kod kbr. 28 (izgrađen propust preko ulice)

IV.            Osim gore navedenih malih komunalnih akcija odrađen je niz tekućih radova: na odvodnji odnosno čišćenju kanala i graba, poboljšanju  prometne signalizacije, održavanju zgrade Mjesnog doma Demerje (zamijenjena je dotrajala peć za centralno grijanje), iz sredstava mog koalicijskog partnera TO HDZ Demerje nabavljene su betonske cijevi za propuste, itd.

         Mjesni odbor Demerje permanentno nastoji biti na usluzi mještanima te nam se bez ustručavanja   uvijek možete obratiti ukoliko imate kakvih problema ili upita.
         Do kraja mandata ovog saziva Mjesnog odbora preostalo je još više od godine dana, pa smo stoga spremni za nove izazove. Tako za 2016. godinu planiramo nastavak radova na proširenju ulice Josipa Lončića, uređivanje odnosno proširenje kolnika ulica Maljugi i Ivički, iskop i šljunčanje ulica Zavrtnica i Basorka, izradu projektne dokumentacije za izgradnju nogostupa u Demerskoj ulici od kbr.1 do33, te izradu projektne dokumentacije za izgradnju nogostupa Gornjodemerske ulice od ulice Bedeki do Golobreške ulice. To su naša planiranja, a što će od toga biti realizirano ovisi o dosta faktora koji su izvan utjecaja ovog Odbora. Izvan našeg utjecaja je i nastavag gradnje kanalizacije odnosno početak gradnje kanalizacijskog sliva „Ograja“, pa o tome ne želim spekulirati.
         Moram naglasiti kako Mjesni odbori nemaju svoje račune niti sklapaju ugovore s izvođačima radova. Sve to obavljaju stručne službe Grada Zagreba tako da je uloga Mjesnih odbora prilično ograničena, da ne kažem minorizirana. Osobno smatram kako bi bitan pomak za poboljšanje kvalitete lokalne samouprave bio financijsko osamostaljivanje Mjesnih odbora, a u Gradu Zagrebu i Gradskih četvrti čime bi njihov status bio izjednačen sa statusom općina.
         Na ovakve, mogli bi smo reći strukturalne promjene teško možemo utjecati s pozicija Mjesnih odbora, pa će ovakvi odnosi prevladavati sve dok njihova promjena ne bude u interesu jačih političkih činitelja. Do tada moramo „voziti slalom“ između potreba i mogućnosti, te moliti „jače igrače“ ne bi li se smilovali i neku našu potrebu uvrstili u kapitalne investicije. Ukoliko se to ne dogodi, sadašnjim tempom i iznosom sredstava malih komunalnih akcija, trebati će nam još barem pedesetak godina za igradnju npr. nogostupa. Primjera radi, nogostup u H.Leskovcu od pruge do kanala koštao je ugrubo milijun kuna, a to je cifra koja zamalo dvostruko premašuje Demerski godišnji proračun malih komunalnih akcija!

         Okviri unutar kojih djelujemo su dakle unaprijed zadani, pa stoga ipak na neki način možemo biti zadovoljni onim što je odrađeno u ovoj godini. Tome su pridonijeli mnogi dobri ljudi od kojih ću tek neke spomenuti: Zahvaljujem  na suradnji u protekloj godini najprije kolegici gđi Željki Malenić, predsjedniku g. Slavku Boriću, i kolegama vijećnicima. Nadalje zahvaljujem  Vjećniku GČ Brezovica g.Draženu Lončiću, predsjedniku i vijećnicima GČ Brezovica, djelatnicima Područnog ureda Brezovica te posebno gđi Kameliji Pelikon!
         Posebno zahvaljujem svim mještanima koji su mi na bilo koji način pomogli u radu, bilo zahtjevom, primjedbom ili pak sugestijom, kao i svima drugima koji su u protekloj godini na bilo koji način pripomogli boljitku Demerja!


Demerčicama i Demercima, prijateljima, rodbini, suradnicma, radnim kolegama, svim čitateljima ovog bloga te svim dobrim ljudima želim sretnu i uspješnu novu 2016. godinu!

        


                                                                                     Stjepan Kos

četvrtak, 24. prosinca 2015.

SVIM NA SVIJETU MIR, VESELJE...



                  Sretan   Bozic!!!


RASPORED BLAGOSLOVA OBITELJI


Nastojte na stol staviti raspelo, blagoslovljenu vodu i zapaljenu svijeću. Bilo bi lijepo kada bi svi članovi obitelji bili na okupu i zajedno molili. Ljubimce pospremite i privremeno zatvorite.
Ako itko bude izostavljen, iz bilo kojeg razloga, javite nam telefonom ili elektroničkom poštom. 

Datum
Ulice
Subota
26.12.
DREŽNIK, GORANA ŠIVAKA, MALJUGI,JOSIPA LONČIĆA - DIO;
JEŽDOVEČKA, KERESTINEČKA
Nedjelja
27.12.
J. LONČIĆA- NASTAVAK, KRUGLICA, DEMERSKA, KLANJEC, DARKA MATEŠE - DIO;
MIKULINI, RACKA, VOJKOVIČKA, BIŠKUPIĆI, KUŠNJAČIĆI, JEŽDOVEČKI ODVOJAK
Ponedjeljak
28.12.
D. MATEŠE-NASTAVAK, MOKRICE, MAJDAKI-KOSI, CVETKI, IVIČKI, ŠTUK, DEMERJE, GORNJODEMERSKA, BEDEKI-DIO;
KESERI, VUKASI, STUDENI I i II, PRKAN, STUPNIČKOOBREŠKA, BOTINKA, CIGULIĆI
Utorak
29.12.
BEDEKI – NASTAVAK, SKRADNIČKA, MLADINSKA;
HORVATSKA, DVORSKI PUT, FARKAČI, MAROVIĆI, RUBNA, ZAVRTI, GORNJOSTUPNIČKA, GORENSKA
Srijeda
30.12.
LESKOVAČKI BRIJEG, PODOKIČKA, MOLBIČKA, TRATINSKA, STAJNIČKA, KOSTANJEVIČKA, KRASNIČKA, 15. TRAVNJA 1944;
TRDAKOVA, ŠIROKA, PRUDNICE, GORNJOSTUPNIČKI ODVOJAK, GRADEK, KRATKA, ŽITARKA, LIPOVAC, SELIŠTE, VOĆARSKA, DRAGUTINA NOVAKA, TRGOVENSKA;
DOMOVIĆEVA, DOMOVIĆEV BRIJEG, DOMOVIČEV BRIJEG- I ODVOJAK, MEDCESTAMI, HORVATINCI, PAVLOVIČKA
Četvrtak
31.12.
MEJNA, STARA CESTA, M.BEDEKA DO PRUGE, SV.BENEDIKTA, CVJETNA, VERNIČKA, RUNTASI, SV.BENEDIKTA ODVOJAK, SV. FLORIJAN
Subota
2.1.
M. BEDEKA- DO KRAJA, MAJDAČKA, KOBASI, LOPUHI, KOVAČIĆKO, KATRIĆI, KATRIČEKI, JUGOVA, DONJOSTUPNIČKA, JAPJECI, MEGLAJCI.
Nedjelja
3.1.
BILJANSKA, TVORNIČKA, NEDJELJSKA, NOVI PUT, GAJIĆ;
DROBILINA, DROBILINA I i II ODVOJAK, ŠTEFANJSKA, OGRAJSKA, KRAČNICA, BOŽIĆI, BOŽIĆI I i II ODVOJAK, ŽUŽIĆI, ŽUŽIĆI I i II ODVOJAK, TOPOLJSKA, GOSPODARSKA, BEDEKOVA, ZGRABLJIĆEVA, POLJSKI PUT, VENTILATORSKA.
Ponedjeljak
4.1.
GRAŠEVAČKA, MARKULINKA, ZELENA, POVRTLARSKA;
PUŠKARIĆEVA, LUČKO, STARČA.
Utorak
5.1.
ZASTAVNICE, TRAVARSKO, TRAVARSKI ODVOJAK;
HRVATSKO SELSKA, DOLENICA, IVIČEKI, ROŽMANKA.
Srijeda
6.1.
KALINOVA, JEZERANSKA, IVANČICA, POTOČNA, POVRTNICA, USKA;
HRASTOVIČKA, LASINJSKA, PARKANJ, HOJNIKOVA, DELIĆEVA.
Četvrtak
7.1.
PILINKA, PAVLOVAČKA;
GAJ, BUGAROVA, KANALSKA, KARLOVAČKA, LUČKI ODV.
Petak
8.1.
CIGLARSKA, KRŠKA;
UNČANSKA, VRBICE.
Subota
9.1.
RIBARSKA, PRUŽNA, PREČNA;
PREDANIĆ, VRBICE I, II i III, BOROVIK, V. VRBICE.