utorak, 16. listopada 2012.

O TELEVIZIJI, I O KNJIGAMA

            Rijetko gledam televiziju. Možda je točnije reći kako je uopće ne gledam. Ipak, televizija je postala gotovo neizbježna, pa htio–ne htio ponekad nešto moraš pogledati. Makar onako usput, u prolazu.
            Nažalost prečesto je i to –u prolazu- više nego dovoljno da me zaprepasti ili rasrdi svojom ispraznošću, da ne kažem šupljoglavošću. Ne, nemojte misliti kako me mogu zadovoljiti samo ozbiljni sadržaji dubokoga smisla. Naprotiv. Pristaša sam zabave i razbibrige ali zar i ona, za Boga miloga, ne mora imati dušu? I ne bi li svijet bilo ljepše mjesto kada bi televizije promovirale pozitivnost i kreativnost umjesto teško probavljivih emisijca tipa tko se razvodi ili po enti put ženi među samozvanim umjetnicima, modnim kreatorima , zvijezdama i zvjezdicama koje bi po svome umijeću bile kruha gladne kada ih mediji ne bi spominjali!

             Kakvu nam poruku takve emisijice nude?
Primjer 1.: Naletio sam tako neki dan na odjavnu špicu jedne takve nijevažnokakosezove emisije. Mlađahni je voditelj pokušao biti duhovit te izvalio otprilike ovako: „Nema veze što je sve oko nas loše, uvijek je mrak prije svitanja. A u Hrvatskoj je mrak od kada pamtim!“  Ej, čekaj malo mladiću! Kakvim su ti to mrakom napunili tvoje ograničene moždane vijugice?! Istina je kako nam baš ne cvjetaju ruže. Ali kako jednom mladom, nadam se ne preko veze i mita obrazovanom i zaposlenom gospodinu, mrak može biti nešto s čime opisuje zemlju u kojoj (barem on) dobro živi.
Nasuprot mladome TV voditelju, jedan moj isto tako mladi kolega  vrativši se iz Makedonije gdje je bio na nedavnoj utakmici, unatoč hrpi pozitivnih dojmova o Makedoniji , reče: „ Štef, do i oko Beograda kako tako ali za sve one južnije, Hrvatska je poput Floride!“
Očigledno je kako mladi TV voditelj nije ni svjestan koliko bi mu (a i svima nama) moglo biti gore. Nažalost u bliskoj budućnosti izvjesniji nam je mrak nego svitanje…
Primjer 2.: Isto tako, u prolazu, bez da sam gledao cijeli uradak, naletio sam na dio jedne druge nijevažnokakosezove emisije, gdje je voditeljica nekakvom kvazi-zvjezdanu postavila pitanje što je pročitao od klasične književnosti. Njegov me odgovor baš i nije iznenadio. Rekao je nešto slično ovome: „ Ma ko bi čitao te debele knjižurine. To se danas ne radi. Danas se umjesto zadane lektire čita kratak sadržaj na internetu, i današnje su knjige nekako manje, ilustriranije i kraće. Prilagođenije. Nitko danas ne čita.“  Da u mojim očima nije ispao totalni vol, izvuklo ga je to što je znao odgovor na pitanje tko je napisao „Na Drini čuprija“. Barem nešto. Iako je vjerojatno pročitao samo kratak sadržaj…

Ovu su tek dva mala primjera o današnjoj percepciji života na koju mediji, prvenstveno televizija, imaju presudan utjecaj. Neosporna je činjenica kako su nove informatičke tehnologije unaprijedile protok kao i brzinu protoka informacija ali je isto tako neosporno da je danas mnogo lakše kreirati javno mnijenje, a naročito je moguće utjecati na formiranje ličnosti, pače i na volju biračkog tijela. Sa sjetom se moram prisjetiti vremena kada je državna televizija emitirala opsežan obrazovni program, puno znanstveno-popularnih, putopisnih i drugih sadržaja. Promicala je tada televizija i vladajuću ideologiju, ali mi se nekako čini kako je to bilo manje zlo od današnjeg ispiranja mozga koje-kakvim sapunicama, maloumnim show emisijama i još bedastijim emisijama koje „prate“ zbivanja na „estradi“. Nasuprot nekadašnjem programu edukativnog sadržaja današnje televizije, kako državna tako i one komercijalne, gledateljstvu nude isprazan sadržaj gledanje kojega nije ništa drugo do gubljenja dragocjenog, od Boga nam danog, vremena. Zacijelo je nekome iza zavjese i cilj „obrazovati“ gledatelja, poreznog obveznika i glasača čiji je glavni interesni, a time i intelektualni domet rastava braka ili boja gaćica neke pevaljke.
Uz ovakav intelektualni domet ide i ne čitanje knjiga. A nije problem samo u tome što nitko ne čita knjige. Rijetki čitaju novine i opširnije internetske članke.  Jako sam siguran kako će i ovaj moj uradak malo tko pročitati, svim mojim bliskijim prijateljima koji mi usmeno jave da su ovaj post pročitali plaćam kavu! Bez brige ne će to biti veliki trošak. Nažalost ovo je vrijeme kratkih informacija koje se onda uzimaju zdravo za gotovo, a za opsežniju prosudbu o bilo čemu današnji ljudi nemaju vremena. Malo po malo mediji tako stvaraju mase iskrivljenih pogleda na svijet, nekadašnje moralne kvarnosti postaju vrlinama, dok se istinske vrijednost proglašavaju nazadnima.
Takvim masama, čiji su pogledi i uvjerenja skrojeni po želji moćnika, doista je lako vladati. I prodavati im muda pod bubrege. "Tko ima uši neka čuje."




nedjelja, 14. listopada 2012.

RADOVI U LUČKOM


- od 15.10. do 23.12. zbog radova će biti zatvorena dionica D 1 kroz Lučko, na dijelu od spoja s Jadranskom avenijom do Ventilatorske ulice.
1.Obilazak smjer Lučko-Zagreb jug: Puškarićeva-Ventilatorska-Bedekova-Gornjodemerska-Golobreška-Brezovička-Karlovačka-Jadranska avenija
2.Obilazak smjer Lučko-Zagreb zapad: Puškarićeva-Ventilatorska-Dolenica-Puškarićeva-Ježdovečka-Zagrebačka obilaznica


OBAVIJEST ZET - a:

Autobusne linije 111 Zagreb (Savski most) – D. Stupnik – Stupnički Obrež, 112 Savski most – Lučko, 132 Savski most – Goli Breg – Brezovica 164 Zagreb (Savski most) – Horvati, 165 Zagreb (Savski most) –  Klinča Sela i 168 Savski most – Ježdovec – Prečko, zbog radova i zatvaranja za sav promet dijela Puškarićeve (od semafora na raskrižju spojne ceste za Obilaznicu, do semafora s Ventilatorskom), koji bi trebali započeti u ponedjeljak, 15. listopada, vozit će:
linija 111: Savski most, redovnom trasom do Brezovičke, Brezovička, Golobreška, Demerje, Mirka Bedeka, Zastavnice, Hojnikova, Ventilatorska i dalje redovnom trasom;
linija 112: Savski most, redovnom trasom do Brezovičke, Brezovička, Golobreška, Demerska (dijelom trase linije 132), Klanjec, Bedeki, Mirka Bedeka, Zastavnice, Hojnikova, Ventilatorska, Puškarićeva i dalje redovnom trasom;
linija 132: privremeno se ukida zbog prolaska većeg broja autobusnih linija kroz Hrvatski Leskovac. Kroz Demerje će privremeno voziti linija 112;
linija 164: Savski most, redovnom trasom do Brezovičke, Brezovička, Golobreška, Demerje, Mirka Bedeka, Zastavnice, Hojnikova, Ventilatorska, Puškarićeva i dalje redovnom trasom do odredišta;
linija 165: Savski most, redovnom trasom do raskrižja Jadranska avenija/Lanište, Lanište, Remetinečki gaj, Karlovačka, Brezovička, Golobreška, Demerje, Mirka Bedeka, Zastavnice, Hojnikova, Ventilatorska, Puškarićeva, i dalje redovnom trasom. Na trasi autobusi će se privremeno zaustavljati na obostranom stajališta kod Arene.
Autobusi na linijama 111, 112, 164 i 165 zaustavljat će se na svim postojećim stajalištima na izmijenjenom dijelu trase, između raskrižja Brezovičke i Golobreške, do povratka na redovnu trasu. U suprotnom smjeru, autobusi će voziti istom izmijenjenom rasom.
Linija 168: vozit će samo na relaciji Prečko – Lučko (zbog očekivanog pojačanog prometa Brezovičkom!), iz Prečkog redovnom trasom do raskrižja Puškarićeva/Hrastovička te Hrastovička, Hrvatskoselska, Puškarićeva i dalje redovnom trasom do Prečkoga. Početno-krajnje stajalište bit će formirano u zoni groblja na Hrastovičkoj, a novo prolazno stajalište bit će u zoni Hrvatskoselske i Puškarićeve;
linija 195: uvest će se dodatni autobus za područje Blata (za vrijeme izvođenja radova), koji će voziti od Savskog mosta do privremenog okretišta u odteretnom kanalu.
ZET će privremeno ukinuti prijevoz preko Desprimske, zbog radova na području Brezovice! 
    
 Završetak radova očekuje se u prosincu! 
       Demkov komentar:


Izvjesno je kako ćemo više od dva mjeseca biti izloženi i živjeti u prometnome krkljancu, a za koje će vrijeme neki nama nepoznati izvođači radova mirno i polako raditi svoj posao, i to isključivo u prvoj šihti. I ne daj Bože da bi radili cijeli dan, a pogotovo ne ponoći!

Neosporno je da se radovi moraju obaviti. Ipak je neshvatljiva lakoća s kojom nadležna tijela danas daju dozvole za zatvaranja cesta, ne postavljajući pri tom pitanje može li se drugačije, bolje ili pak bržije. Ne bi li se radovi mogli odvijati noću, a promet propuštati danju? Možda bi to ipak trebalo pasti na pamet nekom nadležnom „inženjeru prometa“ kada vidi kakvu zbrku prouzrokuju zatvaranja važnih i frekventnih prometnica.
Ipak, ne trebamo se uzalud nadati. Oni koji donose odluke o našim sudbinama i dalje to mogu opušteno činiti.
Jer im mi to dopuštamo…

četvrtak, 11. listopada 2012.

VRGANJI, ALI DEMERSKI!



Iako su temperature počele lagano opadati sezona gljiva je još u punom jeku. Zato sam potaknut pričama o obilju vrganja u demerskoj „Gornjoj šumi“ odlučio okušati sreću, iako jučerašnje cmoljavo jutro nije baš izgledalo obećavajuće. Prvi berač gljiva kojeg sam sreo također mi baš nije podigao optimizam, jer mi je rekao da  na ovom području više nema vrganja ali da ih je prije desetak dana bilo u nevjerojatnim količinama.
         Nakon otprilike sat vremena pronašao sam prvi vrganj. Nakon toga dugo, dugo ništa, a za to što je moj pokušaj gljivarenja uspješno završio zaslužna su dvojca gljivara koji su otkrili pravi eldorado s vrganjima: na nekih 200 – 300 kvadrata ubrali su barem 7 – 8 kila vrganja! Pošto su mi se dečki pohvalili svojim uspjehom, i ja sam malo pretražio okolni teren te ubrao oko kilogram prekrasnih primjeraka!
         Ipak, ne bih vam preporučio da sada masovno krenete u potragu za gljivama, budući da je područje prilično „prebukirano“ tako da nigdje u šumi nisam naišao na netaknuto mjesto, a spomenuti djelić koji su momci pronašli rijedak je izuzetak. Nažalost posvuda sam nailazio na prevrnute koje-kakve gljive koje su  nestručni berači uništili umjesto da ih ostave rasti, te prepuste nečijoj stručnijoj procjeni. Ako se pak ipak odlučite poći u potragu za gljivama, vodite računa o tome kako ćete se vratiti odnosno odredite si sigurne orijentire jer je u šumi vrlo lako zalutati. To se jučer jednom postarijem gospodinu i dogodilo. Rečeni se čovjek uz moju pomoć sretno vratio do svojeg auta, a da nije nabasao na me još bi satima lutao šumom. Isto tako nemojte zanemariti ni druge opasnosti kojima u prirodi možete biti izloženi, a dobar primjer za ovo je napad stršljena koji su prije desetak dana izboli dvojcu naših sumještana.

Moj prvi ovogodišnji vrganj

Jučerašnji "ulov"

Kapitalac

Šuma u ovo doba obiluje ovim crno-žutim gušterima. Mislim da je riječ o daždevnjaku.

ponedjeljak, 8. listopada 2012.

DAN NEOVISNOSTI





"Kao neovisni gospodari vlastitih života postajemo kotačići u birokratskoj mašineriji, zajedno s našim mislima i ukusima kojima manipuliraju vlada i industrija, te sredstva masovnih komunikacija." ~  
                                                                           Erich From, Imati ili biti


         Želja za neovisnošću od drugih osoba ili skupina praiskonska je želja svakog pojedinca, veće ili manje grupe ljudi, te u konačnici cijelih nacija. S druge pak strane čovjek oduvijek želi dominirati nad drugim čovjekom pa je tako kao zlosretni postulat evolucije ljudskih odnosa nastala i želja elita za podčinjavanjem većine, a što je u konačnosti dovelo do današnjeg fenomena tzv. globalizacije. Masovni se mediji iz petnih žila trude uvjeriti nas kako će globalizacija usrećiti stanovnike Planete, a tek oni najhrabriji upozoravaju kako se radi o podmukloj podvali čiji je konačni cilj „Novi svjetski poredak“ (NWO) temeljen na jednoj vladi, jednoj vjeri, jednoj valuti, odnosno porobljavanja stanovnika Zemlje od strane samozvane elite.
         Ne treba biti naročito mudar ni obrazovan za sagledavanje ograničenosti suvereniteta malih naroda i zemalja u ovom urnebesnom „svjetskom“ procesu iza kojeg stoje neformalne interesne skupine, dok tzv. veliki igrači samo odigravaju svoje zadane role. Ukoliko su čak i oni najjači svjetski lideri samo puki izvršitelji,  onda je jasno koliko  tek predstavnici malih država poput naše mogu biti neovisni, a naravno da su onda i države koje takvi „mali igrači“ vode - ništa drugo nego kolonije.
         I gdje je onda Hrvatska? Pokušajmo nabrojiti samo ponešto što je nekada bilo hrvatsko: INA, gotovo sve banke, Pliva i druge brojne tvornice koje su prešle u strane ruke. Ovo je samo  vrh brijega, mnoge su (ras)prodaje u tijeku, a na kraju će nam valjda ostati samo čisti nepatvoreni hrvatski zrak, na koji će nam onda neka buduća Vlada, koja će se još (ili možda neće) zvati hrvatskom, naplatiti pozamašan porez.
         Nakon ovih nekoliko neveselih rečenica želim vam sretan i blagoslovljen današnji dan! Iskoristite ga na korist svoju i svojih bližnjih, primite i darujte ljubav!
A, Dan neovisnosti?  Ne znam, možda jednom u neizvjesnoj i vrlo vjerojatno dalekoj budućnosti doživimo i neovisnost…


P.S.
       Jučer je brojač posjeta prešao brojku od 50 tisuća. Hvala svima koji posjećujete i podržavate ovaj blog!

Pozdrav od Demka!

utorak, 2. listopada 2012.

Hodočašće Majci Božjoj


            Oduvijek vjernici rado hodočaste u marijanska svetišta, pa tako i Hrvatska ima svoje nacionalno svetište MarijuBistricu. Majci Božjoj bistričkoj generacije naših predaka upućivale su svoje molbe, želje i zagovore, a tako je i danas posebice u razdoblju od Velike do Male Gospe.
Međutim, vjernici ne dolaze u Mariju Bistricu samo u tom razdoblju, svetište je dobro posjećeno tijekom cijele godine, pa smo tako ove nedjelje „Zdemko“ i moja malenkost hodočastili našoj crnoj Gospi. Pogledajte nekoliko sličica s našeg hodočašća:

Glavni ulaz u svetište

Čudotvorni kip crne Gospe smješten je u glavnom oltaru

"Vanjski" Gospin kip je novijeg datuma

Pogled na križni put

Prva postaja
Crkva bl.Stepinca na otvorenom
                                                           
Ponuda kao i u drugim prošteništima


Razni kipovi - razne cijene, čak i do dvadesetak tisuća kuna

On se ovdje baš i ne uklapa: nezaobilazni kralj češnjaka Špilak

Uoči Svete mise

Manje eksponirani pogled na svetište

subota, 29. rujna 2012.

ŠLAJS KLADA BREZOVICA 2012.



         Konji, te lijepe i plemenite životinje koje svi volimo i promatramo s strahopoštovanjem, odavno su prestali biti dio seoske svakodnevnice, te ih danas drže tek rijetki zaljubljenici. Rijetke su i prigode na kojima imamo mogućnost vidjeti veći broj ovih osebujnih životinja, koje su još u ne tako davnoj povijesti ljudima olakšavale život radeći za njih teške poslove poput oranja, vuče zaprežnih kola, i naravno izvlačenja trupaca iz šume.
         Na ovu posljednju,  danas vrlo rijetku, ulogu konja podsjetilo nas je  natjecanje pod nazivom „ŠLAJS  KLADA BREZOVICA 2012.“ , koje je u organizaciji gosp. Banovca održano danas nedaleko od staračkog doma  u Brezovici. Ovoj cjelodnevnoj manifestaciji odazvalo se prilično natjecatelja, a kako natjecanje nisam pratio u cijelosti prenosim vam tek nekoliko slikica koje će vam dočarati djelić atmosfere:















četvrtak, 27. rujna 2012.

PRVIH STO GODINA




         Početkom drugog polugodišta ove školske godine navršava se sto godina od početka rada škole u Demerju. To je svakako i lijepa i okrugla godišnjica koju bi valjalo dostojno obilježiti, pa sam stoga na to podsjetio demerske moćnike i mogućnike poslavši im slijedeće otvoreno pismo:



Demerska 63, Demerje
Demerje, 26. rujna 2012.

                                              
                                                     gosp. Veljko Šivak,Vijeće MO Demerje
                                                     gosp. Dražen Lončić, HDZ Demerje
                                                     gosp. Svemir Kos, SDP Demerje
                                                     gosp. Matija Plavec, Nezavisna lista
                                                     gosp. Božidar Štefković, HSS Demerje
                                                     gosp. Milan Majdak, Udruga Narodne
                                                                                            zaštite Demerje
                                                      gđa.  Jasenka Miholić-Rukavina
                                                                             KUD „Orač“ Demerje 
                                                      gđa.  Romina Svedrović, Udruga građana
                                                                                                      Demerje
                                                     gosp. Zdenko Kuftinec, Udruga ZZ Demerje  


Predmet: Stogodišnjica demerske škole


         Kao mještanin Demerja, bloger, i porezni obveznik uzimam si za pravo podsjetiti vas, predstavnike glavnih interesnih grupacija u našem selu, na jedan vrlo važan predstojeći datum, a to je stota obljetnica početka rada škole u Demerju.
         Naime, Niža pučka škola Demerje  započela je s radom školske godine 1912./13., i to početkom drugog polugodišta, tako da godišnjica pada oko 15. siječnja 2013. godine. Iako je ponegdje moguće naći na drugačije podatke, ovaj datum možemo prihvatiti kao istinit budući da ga je moguće potkrijepiti materijalnim dokazima, a koji se slažu s usmenom predajom.

         U vremenu kada se obilježava sve i svašta bilo bi žalosno kad bi ovakva značajna obljetnica prošla nezapaženo, a dali će, i kako biti obilježena zavisi od svih vas, budući da  svi vi kojima je ovo otvoreno pismo upućeno predstavljate razne grupacije građana, dakle  u konačnom zbiru predstavljate cijelo selo. Zbog toga je na vama i odgovornost, a neosporno  će i povijest vrednovati vaše postupke i stavove.
         Naravno da u ovom teškom vremenu nitko razuman ne očekuje nikakav skupi mega spektakl, i sa skromnim sredstvima moguće je napraviti lijepu priredbu, svečanu akademiju ili slično. Svakako bi bilo dobro kada bi Vijeće Mjesnog odbora imenovalo nekakav odbor za proslavu, koji bi onda koordinirao sa svim možebitnim događanjima, te surađivao s predstavnicima Osnovne škole Brezovica odnosno Područne škole Demerje. Isto tako sam mišljenja da bi Mjesni odbor trebao biti glavni pokrovitelj proslave, dok bi svatko na svoj način, svoj obol dale sve stranke, društva i udruge. Valjda nije previše očekivati slogu svih vas barem oko ove lijepe godišnjice.

         Predstavnike političkih stranaka i grupacija pak upozoravam kako nemaju pravo prisvajati stogodišnjicu škole. Ona je (srećom) građena davno prije stranaka i njihovih politika  kakve danas nažalost poznajemo.

         Iskreno se nadam kako će ovo pismo barem neke od vas potaći na barem nekakvu akciju, a ukoliko se nitko ne odazove ovom mojem apelu barem će mi savjest biti čista, jer sam poduzeo ono što sam mogao.
        
                                                                                              S                      s
                                                                                              S                      s