Kako vrijeme leti! Od zadnjeg posta
prošlo je već tjedan dana, mnogi su me već pitali „da kaj ne bu niš novo“, a ja
sam eto bio na prisilnom blogogodišnjem odmoru. Baš sam se lijepo odmorio od
interneta, fejsa, bloga i svih drugih elektroničkih čudesa, a za to je zaslužna
(ili ako hoćete odgovorna) jedna obična munja, koja se gromoglasno spustila na
stari hrast preko puta moje kuće, a svoj put prema neumitnim spoju s majčicom
zemljom pronašla je preko telefonskih instalacija. Prilikom ovog impresivnog
pražnjenja „nebeskog“ elektriciteta stradali su poneki aparati u okolnim kućama,
među njima i moje računalo uključujući i router .
I tako dok su kooperanti Hrvatskog
telekoma odradili svoje poslove na popravku mreže i dok je moje računalo stiglo
s popravka prošao je gotovo cijeli tjedan. Kako za vikend baš i nisam imao
prigode „družiti se“ s kompjuterom tek sam danas primijetio kako ova priča s
kvarom još nije gotova, budući da unatoč izmjeni dijela ulične telefonske mreže
te mojeg routera, sada imam nekakvu malohoće-maloneće
vezu s internetom. Kako stoje stvari moje će se druženje s T-comovcima i
njihovim kooperantima nastaviti i u narednim danima…
Cijela me je ova priča nekako
podsjetila na nepouzdanost i ranjivost tehnologija kojima smo danas okruženi, a
još više od toga na našu ovisnost o tim tehnologijama. Uostalom može li itko od
vas zamisliti život bez struje, telefona, mobitela, fejsa, auta, televizije
itd. ?!
Evo, neke stvari mogu
funkcionirati i bez kompliciranih tehnologija:
 |
1 komentar:
Baš si nam falio Demko. Odustala sam više od gledanja Sv.Petra. Bitno je da si profunkcionirao. A da nisi ti isceniral kvar, kako bi na miru s kompićima pojeo roštilj. Šalim se, nadam se da je bilo u slast. Lijepo je to, treba se družiti i veseliti. Opasno je imati ovako lijepo i veliko stablo blizu kuće, nadajmo se da će ga sada munje zaobilaziti. Čekam te na blogu. Pozdrav.
Objavi komentar