Zašto postoje spavaće sobe, zašto postoji WC, zašto postoje brave na vratima ureda? Riječ “transparentnost” postala je sinonim za bestidnost i etički primitivizam. Voditi ljubavi na gradskom trgu ili po parkovima u pol bijela dana, pišanje u javnosti kao umjetnički čin, objavljivanje procesa istraga za korupciju i kriminal svednevice u novinama, plodovi su takve “transparentnosti”.
Svijet bez tajni i više nije svijet, to je surealna groteska. Wikileaks koji ovih dana trese svijet savršeno se uklapa u ovu histeriju transparentnosti koja, u konačnici, više skriva nego što otkriva. Berlusconi – pastuh koji organizira orgije. Ne’š ti senzacionalne vijesti. Putin – mačist. Nikad do sada rečeno. Europa nebitna u globalnoj utakmici. Bez Wikileaksa ovo mišljenje SAD-a o Europi zasigurno nitko ne bi saznao. Ili da Kina ima tutorstvo nad Sjevernom Korejom. Ili da Erdogan koketira s fundamentalistima. Ili da veliki u politici reketare male, kao Ameri Slovence oko Guantanama. Ili da se u politici ne drži do dogovora. Ili da Vuk Jeremeić laže. Ili da je Gadafi okružen lijepim medicinarkama. Sve dosad neviđeno, nečuveno, neizišlo u medijima.
Skup tračeva među diplomatima u pauzama između konjaka i kubanske cigare. Za nas će sigurno biti “senzacionalna” vijest da naši političari skidaju gaće na svaki zahtjev EU-a ili SAD-a, ili da je Sanader frivolni bonvivan. S druge strane, ako među tim tisućama dokumenata i ima nešto uistinu snažno što će uzdrmati svjetske odnose, zapitati se treba hoće li takva “transparentnost” Wikileaksa učiniti više štete nego koristi. U tom smislu objavljivanje tajni je više teroristički nego etički čin. Proročki je na to odavno upozorio Paul Virilio govoreći da je atomska bomba puno manje opasna od informacijske bombe, od loše shvaćene “transparentnosti”. Jedna je krajnost ljude držati neinformirane, u neznanju. Druga, još opasnija, jest sveprisutni mentalitet u kojem sve treba biti javno, dostupno, od ljudske intime do kompliciranih međunarodnih odnosa koji se potom svedu na jednu rečenicu u novinama, ili komentar nekog kretena koji, što manje razumije, to više sere i tumači ljudima zbilju. “Što ljudi manje znaju kako se prave salame i zakoni, bolje će spavati”, veli Bismarck. To što on reče pak nije “informacija” već mudrost. Tu vrstu mudrosti ovaj će menatlitet nadrealističke “transparentnosti” jamačno proglasiti licemjerjem pokvarenog političara. Ništa oni ne razumiju. Zato apeliram: Imamo pravo i ne znati!
Ivica Šola – www.glas-slavonije.hr
Pozdrav od Demka!
Nema komentara:
Objavi komentar