Sam naslov
ovog posta najavljuje kako neću govoriti o uobičajenim, da ne rečem demerskim
stvarima, jer moram se eto i ja osvrnuti na nezaobilazan 21. prosinac 2012. Pa nije 21.12.
bilo kakav dan. Toliko su nam ovim datumom solili pamet da već i sam spomen na
nj automatski asocira na kraj iliti smak svijeta. Istina, mnogima od nas nije
prvi put da nam predviđaju fajront, ima nas dosta koji smo uspješno preživjeli
mnoge najavljene smakove, koji su isto kao i ovaj naš sadašnji prodali lijep
broj novina, te povećavali slušanost, kasnije i gledanost ili su pak ponekom
bezveznjaku donijeli pokoji časak medijske slave.
I sutrašnji
dan u kojem nas čeka navodna apokalipsa ni po čemu se ne razlikuje od onih
prije najavljenih, jer sutra se jamačno neće dogoditi ništa spektakularno: svijet
će i dalje biti na istome mjestu zajedno sa svim svojim malim i velikim
kvarnostima, neće se pojaviti mali zeleni, neće preko noći doći do promjene
paradigme, i svi ćemo biti više-manje isti kao i danas. Jer, nemoguća je ljudima
promjena u trenu. Za svaku je promjenu potrebno vrijeme, pa će se tako i neke
od bučno najavljivanih promjena jednom možda i desiti, ali tek protijekom za to
potrebnog vremena…
Zato vam
svima, kako sam u naslovu posta već napisao, želim sretan sutrašnji dan! I ne
samo sutrašnji. Želim nam svima sretne sve buduće od Stvoritelja nam darovane
dane, ispunjene ljubavi, zdravljem, razumijevanjem i vjerom.
Kada će, i da li će jednom doći kraj svijeta
kakvog poznajemo, o tome će odlučiti Onaj koji ga je i stvorio!




