JESEN RANA

           Demerske  jesenje  impresije

Jutarnjim suncem okupani Gaj laganim prelijevanjem svoje tamno zelene u zlatnožutu boju navješćuje nam još jednu ustaljenu mijenu godišnjih doba. Vremenom će ove naznake skore promjene postajati  izrazitije sve dok starac Gaj ne ostane potpuno bez lišća, te tako nag po tko zna koji puta ponovo utone u zadnju četvrtinu godišnje neumitnosti. I onda ponovo ispočetka, sve dok ova igra ne dosadi Velikom Kreatoru…

Močirad je do prije četrdesetak godina bio tek mali, plitki potočić koji bi rijetko ili nikada presušio. Šezdesetih godina prošlog stoljeća započeto je njegovo produbljivanje, najprije ručnim iskapanjem, a od kada strojevi „kolo vode“ Močirad je postao duboki melioracijski kanal, kojem nakon ovogodišnje žestoke suše naziv slobodno možemo promijeniti u Sušanrad!

Dok je u vinorodnim krajevima berba već dobrano započela, Demerci će lako obrati svoje brajde, tim više što su i na njima suša i mraz ostavili svoj zlokobni pečat.

Iako je Stvoritelj demersko područje nadijelio svakojakim darovima, što je posebno bivalo izraženo u jesensko vrijeme prebogato svakovrsnim plodovima, ove godine moramo biti zahvalni na tek pokojoj jabuci koja se, eto, nekako othrvala velikoj suši i ovom podneblju neprimjerenim temperaturama koje su nas ljetos žarile.

I dok će prinosi kukuruza biti bitno manji od uobičajenog prosjeka demerskih plodnih oranica, ipak možemo biti više nego zadovoljni budući da je u drugim krajevima, napose u Slavoniji, šteta gotovo stopostotna. Suša je također „zaslužna“ za puno raniji početak berbe, kukuruz se gotovo nikada nije brao već početkom rujna.

Jesen je i pravo vrijeme pripreme za hladno razdoblje godine, a kako živimo u vremenima kada se majka priroda zna žestoko poigrati s nama trebamo biti spremni i za možebitnu jaku zimu. Otkako su nam raspamećeni svjetski moćnici zbog astronomskih cijena nafte i plina ove izvore energije učinili nedostupnima, sve smo se više prisiljeni okretati tradicijskom  ogrjevu. Nažalost, vrlo skoro će nam europski birokrati otežati i zakomplicirati dostupnost i ovog energenta, a bez velikih površina šuma koje su naši stari stoljećima brižljivo odgajali ostali smo dekretom „narodne“ vlasti, još tamo polovicom prošlog stoljeća.

Dugačak je put od šume do tople peći! Iako je grijanje drvima momentalno najjeftinije ono je svakako i najmukotrpnije.

Jesenjim bojama dekorirani Srednji putic kao da nakon zavoja završava u poljima kukuruza. Mi koji ga poznajemo znamo i gdje mu je kraj, dok je za one koji gledaju tek fotografiju njegov završetak enigma…

Baš kao što je i putanja naših života vječita enigma jer nam nije dano znati kada i gdje je kraj (našeg) puta.

I dok svakodnevno promatramo neumitni smiraj dana, kao da nismo svjesni onog svog vlastitog smiraja što će jednom isto tako neumitno doći, i bilo kada došao mi ćemo još uvijek biti nespremni za rastanak s najljepšom kreacijom u svemiru, jedinom i neponovljivom Zemljom!

BL. MAJKA TEREZIJA

         Na današnji se dan spominjemo bl.Majke Terezije, osobe za koju možemo reći da je svojim nesebičnim predanjem bližnjemu obilježila dvadeseto stoljeće, Nju ne treba hvaliti jer će je njena djela hvaliti sve dok bude postojalo ljudske povijesti.

         Za ovu se prigodu prisjetimo njezine himne životu… 

                Himna životu

Život je ljepota - divi joj se!

Život je prilika - iskoristi je!

Život je san - pretvori ga u stvarnost!

Život je izazov - suoči se s njime!

Život je obveza - ispuni je!

Život je igra - odigraj je!

Život je dragocjen - pazi na nj!

Život je bogatstvo - sačuvaj ga!

Život je tajna - spoznaj je!

Život je ljubav - uživaj u njoj!

Život je borba - prihvati je!

Život je obećanje - ispuni ga!

Život je tuga - prevladaj je!

Život je himna - zapjevaj je!

Život je tragedija - uhvati se u koštac s njom!

Život je avantura - riskiraj!

Život je sreća - zasluži je!

Život je život - ne daj ga!


                                                Bl. Majka Terezija

 

OPET O MALIM KOMUNALNIM AKCIJAMA

         Dragi moji apolitični i nezainteresirani sumještani ponovo progovaram o „Malim komunalnim akcijama“ želeći  vas informirati, a i zainteresirati kako se i za što troši (i) vaš novac. Objavljujem izvod iz Plana MKA Gradske četvrti Brezovica za 2012. godinu, na kojemu su samo akcije vezane za Demerje, dok cijeli plan MKA možete pogledati ovdje.

        

         Izvod iz plana MKA GČ Brezovica:

Na temelju članka 82. stavka 1. točke 4. Statuta Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba 19/99, 19/01, 20/01 - pročišćeni tekst, 10/04, 18/05, 2/06, 18/06, 7/09, 16/09, 25/09 i 10/10) i članka 14. stavka 1. točke 4. Pravila Gradske četvrti Brezovica (Službeni glasnik Grada Zagreba 20/02, 14/06 i 9/10), Vijeće Gradske četvrti Brezovica, na 45. sjednici, 7. ožujka 2012., donijelo je

                                                           PLAN

                         malih komunalnih akcija Gradske četvrti Brezovica za 2012.

 Članak 1.

           Plan malih komunalnih akcija Gradske četvrti Brezovica za 2012. (dalje u tekstu: Plan) sadrži planirane akcije što se odnose na gradnju, uređivanje i održavanje manjih objekata komunalne infrastrukture i drugih manjih javnih objekata kojima se poboljšava komunalni standard građana.

 1. VODOOPSKRBA

3.	Demerje, spoj ulica Demerska i Ul. Darka Mateše	Demerje	gradnja 410 m vodoopskrbnog cjevovoda	120.000,00
4.	Demerje, Srednji putić	Demerje	gradnja 400 m vodoopskrbnog cjevovoda	120.000,00

       

 4. JAVNOPROMETNE POVRŠINE I OBJEKTI

4.1. NOVE AKCIJE U 2012.

3.

Demerje, Gornjodemerska od ulice Cvetki do ulice Bedeki

Demerje

izrada projektne dokumentacije

30.000,00

 7. PROSTORI MJESNE SAMOUPRAVE

 7.1. NOVE AKCIJE U 2012.

3.	Demerje, Demerska 33, objekt MS	Demerje	postavljanje dvaju klimatizacijskih uređaja	20.000,00
4.	Demerje, Demerska 33, objekt MS	Demerje	postavljanje limenog krova	85.000,00
5.	Demerje, Demerska 33, objekt MS	Demerje	uređivanje kuhinje	85.000,00

TOČKA	VRSTA AKCIJA	IZNOS (kn)
1.	VODOOPSKRBA	992.335,00
2.	ODVODNJA OTPADNIH VODA	2.317.616,00
3.	SANACIJA JAVNOPROMETNIH POVRŠINA NAKON GRADNJE KOMUNALNE INFRASTRUKTURE	1.347.017,00
4.	JAVNOPROMETNE POVRŠINE I OBJEKTI	1.200.705,00
5.	DJEČJA IGRALIŠTA I ZELENE POVRŠINE	202.325,00
6.	JAVNA RASVJETA	45.150,00
7.	PROSTORI MJESNE SAMOUPRAVE	2.311.610,00
8.	DRUGI JAVNI OBJEKTI I POVRŠINE	3.607.742,00
	UKUPNO	12.024.500,00

                                                                REKAPITULACIJA

Članak 2.

Naredbodavac za provođenje Plana je pročelnik Službe za mjesnu samoupravu.

Članak 3.

                             Ovaj će plan biti objavljen u Službenom glasniku Grada Zagreba.

KLASA: 026-03/12-01/4

URBROJ: 251-06-02/8-12-4

Zagreb, 7. ožujka 2012.

Predsjednik Vijeća Gradske četvrti

Brezovica

Stjepan Cerovski, v.r.

         Eto, toliko možemo doznati iz javno dostupnih podataka. O tome kakvo je i koliko informiranje građana o radu lokalne „samouprave“ u našoj Gradskoj četvrti bolje je i ne komentirati, a što se pak tiče protoka informacija na području Mjesnog odbora Demerje – takvo nešto ne postoji. No, nemojte brinuti: „vaši“ predstavnici kako oni na nivou Četvrti, tako i oni na razini Mjesnog odbora uskoro će vas se sjetiti budući da nam predstoje lokalni izbori.

         I opet će se priča ponoviti. Najdičniji predstavnici grupacija „vaših“ boja obećati će vam brda i doline. Nakon što ih izaberete iznova ih neće biti briga niti za vaše, a kamo li za moje mišljenje. Do novih izbora.

         Što se pak tiče gornjeg Plana, razvidno je da će se od ukupnih cca 12 milijuna kuna  za Demerje potrošiti 460 tisuća, odnosno približno polovica iznosa koji bi našem naselju pripadao kada bi se, kao prije, novac dijelio razmjerno broju stanovnika. Očigledno je praksa pravične raspodjele novca prestala biti praksom, a od „rakove djece“ u demerskom mjesnom odboru iluzorno je očekivati da se protiv toga pobune.

         E, pa štovani sumještani ako ćete ponovno ovako loše birati, na dan lokalnih izbora ostanite kod kuće!

UVIJEK LIJEPA PLEŠIVICA

         U postu pastrve i vino pisao sam o imanju obitelji Jagunić i njihovom vinu, a kako se sve zalihe nakon nekog vremena iscrpe ove smo nedjelje Matija i ja odlučili obnoviti zalihe ove dragocjene tekućine. Naravno vino nije presudan razlog za posjet prelijepoj Plešivici, ona svojom ljepotom privlači svakoga, a tko jednom posjeti plešivički kraj uvijek mu se nastoji ponovo vratititi.

         Prva postaja našeg puta bila je posjeta obitelji dragog mi prijatelja, naturaliziranog Demerca, koji se je u to vrijeme hladio u slanoj (pirovačkoj) morskoj vodi.

                   Ostaci stare preše izloženi ispred kuće Štefkovićevih u Vlaškovcu

                 Natpis na preši nisam uspio odgonetnuti, pa se nadam Božidarovoj

                                   pomoći pri dešifriranju

         Slijedi nekoliko lijepih slika  nedjeljnog prijepodneva na području Plešivice. Mislim da im nikakav komentar nije potreban:

KRUŠKA TEPKA

         Kruška je svima omiljeno voće te o njoj više-manje sve znamo: pripada porodici ruža, ljudi je koriste već nekoliko tisuća godina neki tvrde čak od kamenog doba, iako je srodna jabuci Biblija je ne spominje iz razloga što je relativno kasno prenesena iz Azije.

         Isto tako znamo da postoje stotine i stotine različitih sorata kruške sve jedna bolja od druge, a ono što nažalost brzo zaboravljamo su stare sorte. Jedna od njih je  tepka, stara nekad vrlo zastupljena odlika kako u našoj tradiciji tako i na cijelom području koje je pokrivala Habsburška monarhija. Riječ je o jednoj od najstarijih krušaka u Hrvatskoj, a kako su nekada (neki) monarsi brinuli o dobrobiti svoga (neukoga) puka, tako je carica Marija Terezija svojim ukazom naredila da svako domaćinstvo mora posaditi barem jedno stablo ove kruške. Caričini su se ukazi naravno morali bespogovorno provoditi, a one koji bi se o njih oglušili žandari bi malko „pretepli“. Tako je tepka navodno dobila ime.

         Posebna karakteristika tepke je to što se od nje dobiva naročito ukusna i aromatična rakija, poradi čega neki poduzetni voćari danas osnivaju cijele nasade ove stare kruške.

         Nije mi poznato koliko je još stabala tepke u Demerju ostalo na životu, ali u ulici Darka Mateše postoji zacijelo najstarije stablo tepke u cijeloj okolici. Prilikom izgradnje magistralnog plinovoda Zagreb – Karlovac ovo se staro stablo našlo na trasi gradnje, te je trebalo biti srušeno ali su mještani predvođeni Milanom Matešom stali u obranu stare kruške. Ipak, nije bilo lako skrenuti plinovod, tako da je stara tepka spašena tek nakon intervencije tadašnje zagrebačke gradonačelnice Marine Dropulić!

                   Stara tepka nadvisuje sve ostalo drveće u matešinim voćnjacima.

                 Izranjavano deblo s kojega je vjetar nedavno otkinuo granu svjedok

                 je mnogih minulih vremena, a možda čak“pamti“ vladavinu carice

                Rezike (Marije Terezije).

                    Odsjaj zalazećeg sunca pričinja se kao krv na nezarasloj rani.

               Deblo ove starice izprošarano je na radost ptica dupljašica mnogim

               rupama, a jedan je škanjac vrh ove visoke kruške dugo vremena

               koristio kao svoju osmatračnicu. Obzirom da ga već dugo ne viđam,

               izgleda da je svoju sklonost kokošarenju platio glavom.   

                                Ovo su možda posljednji plodovi stare tepke…

                  

VELIKA GOSPA

         Sutrašnji blagdan Velike Gospe, odnosno Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, podsjetio me je na jednu staru uzrečicu:

„Pomozi nas Bog, Majka Božja Bistrička, Remetska i  

                                  Brezovečka!“

         Ovaj davnašnji zaziv, koji su nekada pobožne demerske žene  zazivale u raznim zgodama i nezgodama, zapravo je prikaz značajnih onovremenih Marijanskih svetišta, a koja su bila sukladno tadašnjim prijevoznim mogućnostima najpodesnija širokome puku. Prva dva svetišta i danas su odredišta brojnih hodočasnika, dok za Majku Božju Brezovičku jamačno ne znaju niti mnogi župljani brezovičke i okolnih župa.

         Iako brezovička župa i njezina crkva nose ime „Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo“, iz meni nepoznatih razloga nekako je „preštimaniji“ župni suzaštitnik Sveti Vid, uvijek je o „Vidovu“ veliko proštenje s drugim popratnim događanjima, dok se na Veliku Gospu osim Svete mise ništa drugo ne događa. Svakako bi bilo zanimljivo istražiti kako je to bilo u prošlosti, budući da je i stara, drvena  brezovička crkva koja se najvjerojatnije nalazila na mjestu ove današnje, nosila ime Svete Marije u polju, dok je npr. crkva u Bistrici Blaženoj Djevici Mariji posvećena tek u 18. stoljeću!

         Nadam se kako vam je poznato da je literarni Hrastovac iz pripovijetke „Nekad bilo sad se spominjalo“ A.G. Matoša, ustvari nama susjedna Brezovica. U rečenoj pripovijeci Matoš opisuje i jedno onovremeno Gospino ukazanje u Brezovici za koje naravno ne možemo tek tako utvrditi radi li se o plodu autorove mašte ili stvarnome događaju:

         „ Osmi dan iza Zefirova veselog boravka vrate se krave kući bez Andraša. Nađosmo ga tek oko ponoći na sjenokoši Mačjem Jarku. Ležaše na trbuhu, na rubu drvenog zdenca i šaputaše kao u zanosu nesuvisle pobožne riječi. Katkada vikne, i ne znamo plače li, smije li se. Oko njega seoske babe pa u ekstazi poju pjesme u slavu Majke božje. Sutradan se skrcalo na Mačjem Jarku svijeta kao na proštenju - cijela plovanija, pjevajući psalme. Došlo i okolnog svećenstva. Ne bijaše čovjeka koji u zdencu lijepo ne vidje Bogorodice.
O čudu progovoriše i novine. Ujak ode dvared u Zagreb duhovnim vlastima. Onih noći rodi nekoliko žena, a iz cijele Hrvatske stane grnuti narod na sveto mjesto Majki božjoj od Pomoći. Hrastovac ne bijaše one dvije nedjelje gora župa od Marije Bistrice u ljetnoj dobroj sezoni.“

         Događaji iz ove pripovijetke zbivali su se tisućuosamsto osamdeset i neke godine pa bi uz malo truda  bilo moguće istražiti autentičnost priče, a zacijelo i brezovički župni ured posjeduje kakav zapis, ukoliko ga „narodna vlast„ nije odnijela ili uništila.

         Bilo kako bilo, za sutrašnji blagdan nema potrebe putovati u neka udaljena svetišta, jer će naša Gospa zasigurno saslušati sve molitve i zazive gdje god Joj se molili, pa i u Brezovici!