LJEPOTE KORDUNA (3)

                        RASTOKE

         Nakon pentranja po Petrovoj gori i razgledavanja dičnog Cetina dobrano smo ogladnjeli pak smo izgubljenu energiju morali nadoknaditi odličnim čevapima u Slunju, nakon čega nam je preostalo naše zadnje odredište: Rastoke.

         Moram priznati da iako sam bezbroj puta prešao mostom iznad Rastoka, nikada prije nisam svratio izbliza pogledati ovaj prelijepi prirodni fenomen na sutoku Slunjšice i Korane. Ne znam, možda su moja očekivanja bila prevelika ali zadnje odredište našeg putovanja pomalo me je i razočaralo: i dok se majci prirodi koja je stvorila ovaj nevjerojatno lijepi splet otočića i slapova sasvim sigurno nema što prigovoriti, uplitanje čovjeka u ovu jedinstveno lijepu pojavnost nepovratno ju je nagrdilo.

         Naime ljudi su još prije nekih tristotinjak godina snagu slapova počeli iskorištavati za meljavu žitarica, pa su tako na otočićima niknule mnoge malene mlinice. Dugo vremena su  male vodenice i rastočki rajski krajobraz živjeli u prekrasnom suglasju, međusobno se nadopunjavajući, i slaveći tako prihvatljivu simbiozu čovjeka i prirode. Nažalost, u naravi je ljudskoj da svaku svoju djelatnost širi i razvija, pa su tako i rastočke vodenice vremenom počele bivati većima, a razvojem turizma nastala je potreba i za nekim drugim sadržajima. Tako se malo po malo došlo do današnjeg stanja preizgrađenosti i urbanističke devastiranosti prostora, dok uski, parcijalni interesi vlasnika onemogućavaju daljnju održivu eksploataciju ove turistički neprocjenjive destinacije.

         Želimo li imati što ubuduće pokazati stranim i domaćim namjernicima, potrebno je mnogo toga napraviti na cijelom prostoru Rastoka, od uklanjanja građevina koje tamo ne spadaju pa sve do prevladavanja uskih privatnih interesa. Tek tada ćemo moći vidjeti Rastoke u punom sjaju, bez lanaca i bez natpisa „privatni posjed“.

LJEPOTE KORDUNA (2)

            CETIN – Duboki biser

          Slijedeći cilj našeg putovanja Kordunom bila je široj javnosti nepoznata, i nepravedno zapostavljena utvrda Cetin, a usput smo svratili kod Zdemkovog ujaka u Batnogu.

         Današnji žalosni ostaci ponosite utvrde Cetin  pobuđuju nekakav pomiješani osjećaj tuge i bijesa zbog nebrige za kulturnu ostavštinu. Istina, u tijeku su skromni restauratorski radovi ali za temeljitu obnovu i konzervaciju ovog neprocjenjivog dragulja hrvatske povijesti potrebni su doslovce milijuni, kao što su bila potrebna desetljeća nebrige i neodgovornosti koja je utvrdu dovela do ovakvog stanja. Ovo je jedna od rijetkih, ako ne i jedina utvrda u Hrvatskoj čiji  počeci sežu još u rimsko doba, kroz povijest je više puta mijenjala svrhu, stanovnike i vlasnike, a danas otvori na njezinim razvalinama kao da bolno ječe i prizivaju neka druga vremena…

Kordunaška samca (samica) u rukama svog graditelja

Izrađena s ljubavlju, a kupca nema...

Agrokomercove hale kao da su se stopile s pitomim kordunskim krajobrazom

Nekada ponositi Cetin, od Turaka zvan Duboki biser danas je tek neugledna ruševina s koje...

...se pruža prekrasan pogled, naročito na lijepi Cetingrad

Stare zidine kao da pričaju o mnogim stoljećima...

...dok se u neposrednoj blizini ljudi bore sa svakodnevnim problemima

Tek na manjem dijelu odvijaju se radovi

 

         I čeka tako tužni Cetin neka druga, bolja vremena u kojima će čuvanje ovakvih povijesnih bisera biti prioritet,  a skromni iznosi namijenjeni kulturi biti pravičnije i svrsishodnije iskorišteni. Danas nažalost svjedočimo razbacivanju novca namijenjenog kulturi na koje kakve npr. brijunske „spektakle“, dok istovremeno propadaju povijesni objekti i lokaliteti poput gotovo zaboravljenog Cetina!

         Pozdrav od Demka! 

                    (nastavlja se  - ima još)

OBLJETNICA NAJVEĆE POBJEDE !

         Teško je prigodom prisjećanja na ovako veliki dan i veliku pobjedu uvijek naći prave riječi, a ove godine sam i vremenski prilično ograničen. Zato oni koji to još nisu mogu  ovdje i ovdje pogledati stare postove na ovu temu, a svima koji posjećuju ovaj blog, svim dobrim ljudima, Hrvaticama i Hrvatima te svima koji Hrvatsku smatraju svojom domovinom želim

               Sretan dan pobjede

           i domovinske zahvalnosti !

LJEPOTE KORDUNA (1)

U ovim ljetnim mjesecima svi su orijentirani isključivo prema južnim hrvatskim krajevima zaboravljajući kakvim prelijepim izletničkim destinacijama obiluje kontinentalni dio Hrvatske. Ova prelijepa mjesta  prikladna su naročito za kraće posjete, pa i za one jednodnevne. Tako sam protekle nedjelje u društvu dvojce prijatelja odlučio malko pobliže upoznati Kordun, a izlet je bio toliko sadržajan da jednostavno ne stane u samo jedan post. Zato krenimo redom:

PETROVA   GORA

Moram priznati kako sam od našeg prvog odredišta Petrove gore najmanje očekivao, a na kraju sam se uvjerio da se tamo i te kako ima što vidjeti. Čak što više, nadam se kako tamo nisam bio zadnji put.

Nakon vožnje prelijepim kordunskim krajobrazom na Petrovoj gori nas je svojom uređenošću i sadržajnošću iznenadio Lovački dom Muljava.

Ispred Muljave goste dočekuje osobno Kralj

A, možete i zasjesti na prijestolje (žezlo morate donijeti sa sobom)

Možete planinariti, jahati, voziti iznajmljeni ili svoj bicikl itd.

Ražnjeve pokreće vodeno kolo

Tužni zatočenik

Svoj ovoj ljepoti možemo se diviti zahvaljujući šumarima

Medo je prepariram ali nikad se ne zna...

U ovaj spomenik su utučeni milijuni ex yu dinara, a danas je devastiran i napušten.

S vrha spomenika se pruža prekrasan pogled. Uz malo volje i novca objekt bi mogao dobiti svrhu kao vidikovac, a ostatak prostora mogao bi se koristiti u ugostiteljske svrhe i dr.

Ispod spomenika su nađene ogromne količine streljiva

Grob kralja Petra Svačića

U blizini Kraljevog groba nalaze se ostaci Pavlinskog samostana

U tijeku je restauracija ostataka samostana

        

Teško je u jednom kratkom postu dočarati sve ljepote Petrove gore, to jednostavno treba doživjeti i vidjeti. To se više čudim odsustvu bilo kakve reklame za ovo odredište za koje, barem po mojem skromnom mišljenju, većina građana ima preduvjerenje kao o isključivo partizanskom spomeniku.

  

TRADICIJSKO GRADITELJSTVO U DEMERJU

         Smještenost Demerja u neposrednoj blizini velike šume Demerčice, glavni je razlog tome što je gotovo do sredine 20. st. hrastovina bila glavni i osnovni, ako ne i jedini građevinski materijal.

         Kuće i gospodarske zgrade su građene od debelih hrastovih greda – planjki koje su  isprva oblikovane tesanjem, kasnije ručnim piljenjem, a tek se  u 20. st. javljaju strojne pilane. Planjke su vodoravno slagane jedna na drugu, tvoreći tako „stienu“ (zid, stijenu) kuće. Prema načinu spajanja planjki na uglovima kuće razlikujemo, hrvatski vugel kod kojega su planjke tako prekrižene da cca 20 cm ostaje neotesano, i njemački vugel kod kojega je spoj vrlo precizno obrađen i do kraja otesan, tako da je vidljiv sam spoj koji je konusnog oblika. Prozora je bilo veći broj, bili su simetrično raspoređeni, ali vrlo malih dimenzija. Krovovi su bili prekrivani isprva obrađenom raženom slamom tzv. šopom, a kasnije crijepom.

         Tlocrt kuća je u većini slučajeva vrlo jednostavan, one su razdijeljene na tri dijela: spavaću sobu koja se zvala „iža“, kuhinju odnosno “kunju“, i „ižicu“ ili „zadnju ižicu“.

         Najprostranija je bila spavaća soba - „iža“, u njoj je već prema potrebi bilo smješteno više postelja, na kojima su spavali svi članovi zadruge ili obitelji. Stol je bio isto tako hrastov, velik i masivan, a okolo njega su bile poslagane drvene klupe, ponekad bogato ukrašene. Osim pokraj stola klupe su bile razmještene oko velike peći, gdje su se ukućani zimi grijali. Po zidovima i iznad visokih postelja bilo je više klinova po kojima su vješani razni uporabni predmeti, jer je prostor u teškim hrastovim škrinjama bio ograničen. Ponekad su škrinje koje ne bi stale u „ižu“, bivale smještene u „zadnju ižicu“. Na stijenama su visjele  pobožne slike, a u jednome je uglu ili pak između dvaju prozora bio smješten mali oltarić, na kojemu bi družina zapalila voštanicu i zajednički se pomolila. U mnogim „ižama je stalno bio postavljen i tkalački stan.

         Osim što je služila za spavanje, u „iži“ se odvijao cjelodnevni život, obitelj ili zadruga se sastajala, tu se blagovalo, radilo, tkalo, i od gospodara (kućedomaćina) primalo zapovijedi.

         U kuhinji je pak bilo ognjište koje je kasnije zamijenio štednjak, te različite police ispunjene, zemljanim loncima, drvenim jedaćim priborom, te drugim predmetima potrebnim za pripremanje hrane.

         Iza kuhinje je bila „ižica“, manja prostorija u kojoj je gazdarica čuvala mlijeko, mliječne prerađevine, ukiseljeno zelje i repu, brašno i druge potrepštine.

         Tavan koji se zvao „naižek“, služio je za sušenje luka i drugog povrća i ljekovitoga bilja, a siromašnije su obitelji ovdje držale  kukuruz kao i druge žitarice.

         U starijoj varijanti spomenute tri prostorije su bile povezane uskim trijemom, koji je u stvari bio otvoreni hodnik ili „ganjk“, pak se je u pošalici pjevalo:„stara po ganjku mlada za njom, stara s kosmatom mlada z golom“. Kod novijih inačica tradicijskih drvenih kuća, prostorije povezuje mali „ganjk“ u koji se kod skromnijih izvedbi ulazilo direktno kroz glavna vrata, a kod bogatijih izvedbi je ispred „ganjka“ bio izgrađen posebni ulazni  trijemić, tzv. polutan (politan) s dva lijepo izrezbarena stupića i dvostrešnim krovićem. Kod nekih izvedbi polutan je potpuno zatvoren, a na njemu su glavna ulazna vrata.

        

         U Demerju još stoji oko 25 tradicijskih drvenih kuća, te neutvrđeni broj drvenih gospodarskih zgrada, štala i štagljeva. Mnogi od ovih objekata više se ne koriste te su u zapuštenom stanju, samo je pitanje vremena kada će ih vlasnici ukloniti, budući da većina nema novca za njihovu obnovu i održavanje.

         Uže središte sela proglašeno je kulturnim dobrom te se kao takvo nalazi pod zaštitom ministarstva kulture, međutim to je samo mrtvo slovo na papiru budući da šira društvena zajednica nema sluha niti interesa osigurati novac kojim bi se sačuvali ovi biseri tradicijskog graditeljstva.

         Svake godine  u Demerju nestaje barem po jedna drvena kuća što znači da ćemo uskoro novim naraštajima pokazivati samo  fotografije ovih ljepotica, čijim će nestajanjem nestati i velik dio naše tradicije i kulture.

                                                               kolovoz 2010. S.K.

Hrvatski vuglec

Njemački vugel, i dio tipčno obrađenog začelka

Lijepo izrađeni prozor

Uzdužni ganjk

Otvorni trijemić

Tradicijske rezbarije na trijemiću

O MASONIMA, HRVATSKOJ I TUĐMANU

         Donju poveznicu sam, kao i još neke, objavio i na svom Facebook profilu želeći da što više ljudi sazna i onakvo mišljenje kakvo u tzv. velikim sredstvima priopćavanja neće naći. Svjestan sam kako se gotovo nitko na „fejsbuku“ neće potruditi pročitati predloženi članak, istu poveznicu objavljujem i ovdje, s nadom da je čitateljstvo bloga ipak širih interesa….

 http://www.novi-svjetski-poredak.com/2012/07/21/masonski-oligarsi-su-slomili-tudmana-i-zavladali-hrvatskom/