Mnogi
komentatori hrvatske političke scene nedjeljne izbore nazivaju presudnim.
Istini za volju oni to i jesu. Ali samo u svome jednome dijelu, i to onome
prilično bitnom. Naime pojednostavljeno bi mogli reći kako ćemo na
nedjeljnim izborima odlučiti o tome
kojemu će se vanjskom faktoru Republika Hrvatska ubuduće prikloniti: britanskome
koji zastupa SDP sa svojim partnerima ili pak njemačkom kojeg zastupa HDZ-ova
domoljubna koalicija.
Naravno da
stvar nije baš tako jednostavna ali ova
do srži pojednostavljena tvrdnja i te kako ima veze sa stvarnošću: Povijesno
gledajući „najstarija diplomacija“ kreator je i zagovornik svih dosadašnjih tzv. jugoslavenskih
asocijacija koje nisu bile ništa drugo do krinke kojima su se pokrivali
velikosrpski interesi, a svima je
poznato kako je britansko kraljevstvo
rodbinski povezano sa srpskim.
Protekle
četiri godine jedino politički slijepci nisu vidjeli SDP-ovo naginjanje
probritanskoj politici, a u službi koje je naročito bila njihova težnja za što
većim otupljivanjem oštrice hrvatskog domoljublja na kojemu se temelji
osamostaljenje Republike Hrvatske. To je i glavni razlog radi kojeg su
inzistirali na u suštini nebitnim stvarima poput ćirilićnih natpisa i sl., dok
su se domoljublja sjetili tek na nagovor američkog meštra za politički
marketing... Tijekom cijelog proteklog mandata SDP-ova „lijeva“ koalicija
vješto se koristila glavnim mas-medijima, koji su gotovo 100% pod njihovom
kontrolom, kako bi podilazila političkim istomišljenicima i saveznicima, a isto
tako kako bi što više ocrnila političke oponente.
Naravno, ne
tvrdim kako su SDP-ovi oponenti (čitaj HDZ) bezgrešni, ali je njihov krimem uz
pomoć već spomenutih medija uvećavan na „n“- tu potenciju. Cilj je postignut,
tako da danas veći dio tzv. „ljevičara“ (pa i slabije informiranog puka) smatra
da su oni na suprotnoj strani „sve pokrali“, što je naravno ipak samo bajka.
Bajka, jer je surova istina da su većina, napose domaćih, političara svih boja vrlo
kvarna roba koja u današnjoj političko-gospodarskoj žabokrečini pokušava svim
sredstvima za sebe pribaviti što veći dio kolača...A, i to je zasigurno
povijesno nasljeđe koje bi mogli kratko svesti pod onu : „Snađi se druže!“.
U ekonomskom smislu pobjeda koje god opcije
neće nam donijeti naročito bitne pomake dokle god je Hrvatska član veće
asocijacije – EU, jer će izabrani političari, kao i do sada, morati provoditi tuđe
zapovijedi. Jedina zemlja, barem koliko je meni poznato, koja je postigla
uspjeh pri izlasku iz režirane svjetske ekonomske krize je Island, ali oni su
svoje političare i bankare smijenili, pa i pohapsili. Mislim da se kod nas još dugo
neće pojaviti takva politička snaga koja bi mogla provesti islandski model, a
većina „novih“ pokreta i strančica koje su iznjedrili ovogodišnji izbori samo
su sateliti velikih, koji su ih stvorili s točno određenom svrhom.
Iz svega naprijed iznesenog
slijedi kako i na ovim izborima biramo uglavnom samo između dvije ozbiljne
mogućnosti, a koje nam nude promjene samo u političkom smislu dok ćemo na ekonomski
boljitak morati još dosta pričekati. Ipak, treba biti svjestan važnosti
zaokreta prema onome što izražava stvarnu težnju Hrvata i svih hrvatskih
građana, jer je očigledno kako nam oni koji nam nude krilaticu „ Nema povratka
na staro“ ustvari dugoročno nude prepakiravanje prošlosti i povratak na staro u vidu nekakvog „balkanskog regiona“.
Tu smo priču već više puta isprobali, te nam još jedno razočaranje nije
potrebno. Zato sve kojima je imalo stalo do očuvanja (makar i ograničene)
hrvatske samostalnosti, očuvanja naše tradicije i kršćanskih korijena, te do
dobrobiti svih naših građana, pozivam da svoj glas daju domoljubnoj koaliciji na
čelu s HDZ-om.
Stjepan Kos
Nema komentara:
Objavi komentar