Parlamentarni
izbori su iza nas, rezultati su svima znani, a ono što ne znamo je to kakva (i
čija) nas vlast čeka, te kakvu će politiku voditi. Čak se i najeksponiraniji
znalci domaćih nam političkih prilika ne usuđuju prognozirati ishod pregovora
između „pobjedničkih strana“. Jer, u suštini nitko nije pobijedio, ter se
nalazimo u jednoj političkoj pat poziciji koja može završiti raznim ( pa i
nakaradnim) kombinacijama...
Fascinirala
me gorljivost pojedinih „navijača“ u izbornoj kampanji. Velim fascinirala zato
jer su me unatoč relativno dobrom poznavanju naših prilika iznenadile pokoje „promjene“
dresa, budući da su igrači u dresovima donedavno protivničkog kluba bili najglasniji
fanovi svoga „novog“ „kluba“. Isto tako, osupnut sam time da oni koji su na
svojim leđima osjetili sve „balagodati“, i one stradalničko-ratne, i one
egzistencijalno-ekonomske, da baš ti ljudi mogu slijepo vjerovati kako će
ih/nas baš tobože transformirani
sljednici tzv. saveza komunista , a danas kvazisocijaldemokrati, izvući iz
krize!? Ovdje do izražaja dolazi moć
medija, ali i kratka pamet koja brzo zaboravlja naneseno zlo, a u nesnalaženju
s momentalnim životnim poteškoćama nekadašnje nedaće u sjećanju percepira kao
bolju prošlost. Kako ovo ne bi bilo krivo shvaćeno, moram naglasiti kako je popriličan broj SDP-ovih glasača tek žrtva agresivne
propagande, u stvari riječ je o ljudima koji nikada ne bi stali pod
SDP-ovu zastavu da ih nisu uvjerili u svoje dobre namjere, dok su istovremeno
svim raspoloživim sredstvima blatili protivnike.
Doduše, nitko
ne tvrdi da je protivnička strana tj. HDZ bez grijeha. Naprotiv. Ono su imali i te kako
prilike dokazati svoju vjerodostojnost ali umjesto toga su dopustili nekolicini
kriminalaca da ih dovedu na zao glas, što je Stranku u konačnici koštalo gubitka vlasti, a
protivnike dovelo u situaciju da licitiraju njihovom krivicom odnosno da za
grijehe pojedinaca okrive cijelu Stranku. Znam kako se mnogi s ovime neće
složiti ali ne može se cijelo članstvo teretiti za grijehe pojedinaca. Ovo
osobito vrijedi za lokalne razine, osobito kod nas, gdje možemo svjedočiti kontinuiranom
kvalitetnom radu HDZ-ovaca, dok za SDP (i) na ovoj razini možemo reći da su čak
i kao oporba nekvalitetni.
Osim
navedenoga vrh HDZ-a je nedovoljno i
nekvalitetno kadrovski transformiran, a sam novi predsjednik Karamarko je među
mnogima prepoznat kao osoba najblaže rečeno kompleksne prošlosti, što je na
mnoge birače djelovalo odbojno. Jer, ruku na srce, kako je nemoguće povjerovati
u Milanovićevo iznenadno domoljublje, isto tako je teško vjerovati bivšemu
predstojniku Mesićeva ureda...
Temeljem
svega rečenog možemo reći kako je na ovogodišnjim izborima SDP nezasluženo
dobio neke glasove koji bi inače dobio HDZ, a izgubio tek neznatan broj glasova
koji su onda prešli uglavnom MOST-u. Izgleda kako su se za MOST ipak u najvećem
broju oprijedjelili razočarani HDZ-ovi glasači, te oni koji su prije glasali za
neke minorne opcije koje su sada smještene gdje im je i mjesto.
Glavni adut
MOSTA-a su reforme na kojima će navodno inzistirati ali moramo biti svjesni
kako je politika ipak „umijetnost mogućega“, pa ne možemo biti sigurni da će se
ovakvo zbrda-zdola okupljeno društvo dulje vrijeme održati na okupu. Tim više
što će zasigurno obije velike opcije raditi na njihovom rasulu, a prvenstveno
treba uzeti u obzir utjecaj/e vanjskih političkih
čimbenika. Kako onih oficijelnih, tako i nekih drugih...
Kako god
bilo, zasigurno nećemo moći dugo živjeti od lijepih obećanja koje buduća vlada,
kakva god, i čija god bila, neće moći tako lako ispuniti. A onda će nam netko
opet ponuditi lijepa obećanja....
Stjepan Kos
Nema komentara:
Objavi komentar