Četvrte
nedjelje Došašća palimo svijeću anđela, svijeću koja simbolizira ljubav.
Ljubav je valjda najspominjanija riječ, čak bi mogli reći kako je ona u neku
ruku obezvrijeđena makar je nemoguće obezvrijediti nešto tako snažno. Prije bi
mogli reći da je riječ ljubav počesto zloupotrebljavana, budući da je
mnogi koriste i kunu se u nju samo poradi egoističnih i materijalnih interesa.
Ljubav dakle
nije sve što se danas ljubavlju naziva. Suština ljubavi je čovjekoljublje,
duboki bezuvjetni osjećaj ljubavi prema drugoj jedinki kao prema samom sebi,
baš kao što reče Gospodin: „Ljubite bližnjeg kao samoga sebe“! Jer, „ljubav je
velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima
se; nije nepristojna, ne traži svoje,
nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;“.
Ta ljubav koja se istini raduje uključuje i sebedarje, baš onakvo sebedarje po
kojemu je Isus svoj život žrtvovao za otkup ljudskih grijeha.
Takvu ljubav u
današnjem vremenu možemo tek svijećom tražiti…
Stjepan Kos
Nema komentara:
Objavi komentar