Doista, teško jedan mali, po svemu
prosječni porezni obveznik, ovih dana može razlučiti što se stvarno događa u kolopletu hrvatske
svakodnevnice. Informacije nas
zapljuskuju sa svih strana, a nažalost svatko okreće vodu na svoj mlin i
svatko ustvari želi ništa drugo nego zadržati svoje već stečene beneficije i
privilegije. To je, u jednoj rečenici, sažetak naše „za“ i „protiv“
odnosno „dvokolonske“ zbilje,
naše stvarnosti u kojoj nema mjesta ni za Boga, a kamo li za Čovjeka!
Jer, Čovjeka
su gurnuli u stranu kako ne bi smetao sebičnim interesima i kočio više
(partijske) interese. (I što tu ima odlučivati nekakav zamusanac kada imamo
jednu takvu božansku predstavnicu poput Pusićke?) Pa vlast i postoji zato kako
glupi narod ne bi donosio krive odluke!? Nije valjda neuki narod zaslužan za
blagostanje u kojem danas živimo, za to su zaslužni svi naši sadašnji i bivši
izabranici, njih naravno i dalje moramo
bespogovorno slušati. Inače više nećemo moći živjeti u ovakvom blagostanju,
takvo nešto mogu nam priuštiti jedino naše božanske elite! Na ovakve nas zaključke
navode gotovo svi masmediji, bez
prikrivanja pokazujući kojeg gospodara
služe: njihov je gospodar isključivo novac i oni koji iza tog novca stoje. Kako
bi moćnicima novac sigurnije i lakše
pritjecao, narodu treba pružiti što više igara,
a kruha tek toliko da preživi.
Što se igara tiče, njih u ovoj jako lijepoj ali ne
baš previše našoj, imamo i više nego previše, a još nam svakodnevno kreiraju i
prezentiraju nove i nove igrice. Kada im slučajno ponestane „štofa“ za nove
igre i podjele, onda iskoriste i najbanalniji povod, poput Šimunićevog povika,
i eto ti barem jednotjednog sklanjanja pozornosti s
bitnih
tema.
Tako dok se mi lijepo zabavljamo s
nečim što je samo po sebi razumljivo poput braka, dok raspravljamo o ćirilici i dvije vukovarske
kolone, i dok slušamo sva ona dežurna prorežimska kreštala, za to vrijeme se u
pozadini ove trivijalne gungule odvijaju druge, po opstojnost države i njenih
građana, bitne stvari: nastavlja se rasprodaja nacionalnih resursa, zaduživanje
zemlje, produžuje se radni vijek te smanjuju radna i građanska prava, u
tajnosti se priprema povećanje porezne presije u cilju smanjivanja i oduzimanja
privatne imovine, i što je vladajućem režimu najbitnije skreće se pozornost s
njihovih afera, tipa Perković i sl.
Dotakoh ovdje samo vrh ledenog
brijega naše društvene i političke svagdašnjice, u kojoj se mali čovjek zaokupljen sve neizvjesnijom
potragom za kruhom teško može snaći.
A Bog? Bog je izgleda odavno od Hrvatske i Hrvata digao ruke.
I još samo nešto povodom moje sve
češće šutnje: iako je davno rečeno kako muze u nekim vremenima šute, to nije
do kraja točno: muze danas zacijelo plaču.
Nema komentara:
Objavi komentar