BROD TONE, A MI GLASAMO

Ne znam zašto netko konačno na ovome brodu zvanom Hrvatska konačno ne poviče ono najočiglednije: „Brod tone!“

Isto tako ne znam zašto se svi pravimo grbavi, i ne pokušamo zajedno natjerati mogućnike  da barem pokušaju krpati rupe na oronulom brodu, i osposobe čamce za spašavanje. Umjesto toga glođemo  se oko bačenih nam kostiju, istovremeno  dopuštajući „kapetanu i časnicima“ da potroše zadnje kvalitetne namirnice, dok pri tome prave raspored po kojemu će „posadi“ dijeliti pljesnivi i tvrdi kruh. Možda ovo nije baš najrealnija prispodoba naše današnjice, ali ipak grubom jednostavnošću oslikava stanje u kojemu se ova zemlja nalazi na početku još jednog, sada već neumitno odmičućeg stoljeća.

Narodu nažalost nije teško skrenuti pozornost s bitnih stvari: dovoljno je samo zagrepsti po nečemu što je tom narodu sveto i proglasiti ih nazadnjacima zato što  su se spremni za te svoje svetinje boriti. Onu pak drugu polovicu naroda uvjere kako su oni pametniji i prosvjetljeniji od onih prvih, i eto ti svađe. Za to vrijeme vlast lijepo provodi svoje veleumne reforme: Zadužuje zemlju skupim američkim kreditima iako slobodnog novca ima i na domaćem novčarskom tržištu, pod novokovanicom monetizacija autocesta iste prodaje za tri puta manji iznos od onog uloženog u njihovu izgradnju, promjenama mirovinskih i radnih prava vraća nas u 19. stoljeće, i rade sve ostalo u korist svojih britansko-masonskih nalogodavaca te neoliberalnog  tzv.Novog svjetskog poretka.

Ipak, nije se lako othrvati „bačenim kostima“. Jer, kada vladari svade narod to rade vrlo podlo i promišljeno. I to tako da usput rade i na korist svojim maloprije rečenim nalogodavcima. Baš zato je napadnuto temeljno civilizacijsko postignuće koje makar donekle garantira opstanak naroda – brak. Omalovažavanjem institucije braka kao zajednice isključivo žene i muškarca, čija je temeljna svrha očuvanje odnosno produljenje ljudske vrste, daje se vjetar u leđa depopulaciji Planete što je jedan od glavnih ciljeva tzv,Novog svjetskog poretka. Tvrdim da brak nema nikakve veze s pravima manjina, za čija ću se prava uvijek  zalagati. Jer, kao što reče aktualni poglavar Crkve, tko sam ja da im sudim!? Čak što više, i sam mogu reći da kao samac pripadam manjini, ali mi nije ni nakraj pameti da taj svoj status namećem drugima kao poželjan način života!

Čitavu ovu zbrku oko referenduma o braku vlast je mogla izbjeći donošenjem podzakonskih akata kojima bi  regulirali međusobna prava i obaveze   partnera koji žive u interesnim zajednicama, a koje se ne mogu izjednačiti s brakom. Umjesto toga, vlast je u Orwellovskom stilu debelom olovkom ispisala da su „svi ljudi jednaki, ali su manjine jednakije od drugih“, i to je ono što je na noge diglo sve one koji drže do tradicionalnih vrijednosti. I kakve to, molim vas lijepo, veze ima s fašizmom kojim hrvatska nakaradna ljevica etiketira sve svoje neistomišljenike! Moram priznati kako nisam imao ni volje, ni namjere pisati o ovoj temi ali me je na reakciju izazvala agresivnost onih koji tobože brane pravo na ljubav. Ovakva besprizorna kampanja u korist LGBT zajednice nema, i teško može imati veze samo s zaštitim njihovih prava, te se iskreno bojim čime će to završiti. Agresivnost, nasilje i društveni progon svih neistomišljenika daju mi sasvim dovoljno razloga za zabrinutost od budućnosti u koju nas vodi povampirena hrvatska ljevica.

Nedjeljni referendum najvjerojatnije neće bog zna što promijeniti, samo će se jedna definicija koja sada stoji  u Zakonu preseliti u Ustav. Međutim, ukoliko pobjedi opcija pokretača referenduma to će biti jedan od dosada najjačih iskaza direktne demokracije.  To je ono čega se vladajući režim boji, i radi čega  vode ovako prljavu, nepoštenu i ružnu kampanju.

To je sasvim dovoljan razlog radi kojega ću izaći na referendum, i bez imalo straha da će to nekoga ugroziti, zaokružiti „ZA“.