Svi koji danas žive u velikim gradovima ili njihovoj neposrednoj blizini, osjećaju očajničku potrebu za sljedeće tri stvari: tišinom, samoćom, i usporavanjem životnoga tempa. To nam je potrebno ako se želimo posvetiti molitvi, ali jednako tako i želimo li uopće sačuvati zdrav razum.
Tišina. Kierkegaard, veliki danski kršćanski filozof iz 19. stoljeća, često je govorio o tišini. Njoj su posvećene i gotovo posljednje riječi što ih je napisao. Rekao je: „Kada bih bio liječnik i smio propisati samo jedan lijek za sve boljke suvremenog svijeta, odabrao bih tišinu. Jer, kada bi se Riječ Božja u suvremenom svijetu i propovijedala, tko bi je čuo uz toliku buku? Stoga, valja uspostaviti tišinu."
Tišina predstavlja nužnost, a ne luksuz. Samo riječi koje dolaze iz tišine imaju snagu; a riječi koje dolaze iz buke - ili su tek posljedicom drugih riječi - površne su. Riječi koje dolaze iz tišine nalik su na morsko valovlje; a riječi što dolaze iz drugih riječi u najboljem su slučaju poput brza potoka ili najgoroj varijanti poput puštanja vode iz slavine ili vodokotlića.
Samoća. Samoća je nešto za čime su drevni mudraci čeznuli kao za darom. Pa ipak, današnje je društvo nameće svojim najtežim zločincima kao najokrutnije mučenje što ga može smisliti.
I samoća je također nužnost, a ne luksuz. Ona je neophodan temelj istinskog zajedništva, jer zajedništvo bez samoće nalik je na stotinu ljudi što stoje u krugu, pri čemu se svaki naslanja na onoga do sebe. Uskoro će se svi redom neizbježno prevrnuti.
Usporavanje životnoga tempa. Danas je to postalo gotovo nemoguće. Život je nalik na pomahnitalu rijeku, prepunu prevrnutih čamaca. Potrebno nas je odvesti na tihane vrutke, kako bi nam se duša okrijepila.
Usporavanje životnoga tempa jednako je tako nužnost, jer je izvorom svake učinkovite djelatnosti – poput riječi i djela Kristovih. To je kao kada polako napinjemo luk, a onda ga naglo pustimo. Površni smatraju da su žive samo one duše koje su neprestano u pokretu, ali zato duboki znaju kako su istinski žive samo tihe duše.
Peter Kreeft
Izvor: http://www.velecasnisudac.com/naslovna/riznica-duha/usporavanje-zivotnoga-tempa
1 komentar:
Pozdrav Demku i čitateljima, nešto slabo komentiramo, ili ne stignemo, nemoj zamjeriti, pratimo Te u tišini. Ovaj članak ti je melem za dušu, hvala. Doista tišina je lijek.
Negdje sam pročitala ili gledala ne znam točno, o komori u kojoj vlada potpuna tišina (izolirana je), ljudi ulaze u nju ali ne mogu dugo izdržati, zbog zvukova vlastitog tijela. Dobro to je krajnost.
Treba imati u svemu mjeru, što je izuzetno teško u okolnostima u kojima živimo.
Kada otići u tišinu, e to je pitanje.
Objavi komentar