Zaslužuje li narod vlast kakvu ima?
Reče im
Pilat: "Ja u njemu ne nalazim krivice." A oni. Oni vikaše:"Propni,
propni njega". Pilat „opra ruke" i predade im Ga. Bič fijukne, zvizne, a
krv šikne. Galilejac pade.
Zašto je Hrvatska tako nisko pala ili
kako pronaći Arijadninu nit te izići iz labirinta? Teška pitanja.
„Sretna je zemlja koja ima političare koji znaju što treba učiniti i
ekonomiste (stručnjake,op.A.L.) koji znaju to učiniti",
lord Mancroft.
Vrijeme prolazi... rane se liječe. Ali
ostaju samo zaliječene, ne i izliječene. Ne možemo i ne smijemo
zaboraviti. Žrtve su prevelike.... Kako zaboraviti bezbrojne jame, Haag
(rekao bih - had, pakao). Neki su pali na mamac, a neki podlegli
amneziji. Armagedon, besramna politička (a tek moralna) katastrofa
moćnika sa pozicije sile, a ne pravde. Ideal hipokrizije stupio je na
pozornicu. Komedija ili tragedija? Teatar apsurda! Zar je i to Europa?
Je li to EU? Jesmo li zaboravili kako je nastala, na kojim temeljima?
Što bi o ovakvoj EU rekli R. Schuman, J. Monet, K. Adenauer ili A. de
Gasperi?
Draga (zvuči cinično jer tako i mislim)
rastrojena Europo! Imamo mi i kod nas dosta Alkibijada i Herostrata, pa
smo i dobro prošli. Što nas još čeka. ..? Samo On zna! 'Naši' umišljeni
genijalci, pervertiti, kameleoni, uhljebi, poslušnici EU aparatčića,
civilizacija razularenih, artificijelni profeti, politički supermarket.
Još jučer su neki apologetski branili „naše" klečanje i pristajanje na
razna poniženja našeg naroda i države. Za to vrijeme su bitno popravili
svoj konto, na račun nas ostalih. EU-trojanca polako vučemo prema trgu.
Zar smijemo zaboraviti, nije paranoja, i
sljedeće: svjedočenja već 1994. u 'korist' naših generala;
izjednačavanje krivnje; moguće povlačenje tužbe za ratne zločine;
regionalna suradnja (da, suradnja) s prizvukom jugosfere; prvi pokušaj
„privatizacije", ma tamo neka ciglana, cementara za malu-kćerkicu (je li
moguće da je 'inicijator' svih ovih ne-djela isti lik ), "..davno
bješe, sjećaš li se.."; korupcija,širokog spektra; tko je „zamp-io",
itd. Itd.
Srozan autoritet države
„Koga da vam pustim?", upita ih. A oni vikaše:"Barabu, pusti Barabu."
Laž i obmanaImperativ
odgovornosti i dužnosti-šutnuti su u kut kao stari krpaš.
Humanitarnost, etika i humanitet su u međusobnom konfliktu. Idealno
okružje za bujanje i etabliranje carstva laži, obmane,nemorala,
hedonizma. Je li to stvarnost leluja ili su Harpije i Irida zamijenile
mjesta?
Narod još stenje, malo „grinta" ,trpi. Do kada? Koliko još do stanja opresivnog onirizma?Lik, a pogotovo (ne)djela mnogih naših „autoriteta", tih kralja Mida, srozao je autoritet države Hrvatske (zakonodavni, sudski, izvršni) na konture i poziciju krave muzare. Mitski Levijatan? Ciljano dozirana moralna hipokrizija političku retoriku čini dvolično lažljivom. U ime općeg (fil. nazor univerzalizma) ljudstva i bratstva nastupaju posebni, osobni interesi. Također i amoralni familizam. Rusticusi i mediokriteti vode kolo. Imperativ odgovornosti i dužnosti-šutnuti su u kut kao stari krpaš. Humanitarnost, etika i humanitet su u međusobnom konfliktu. Idealno okružje za bujanje i etabliranje carstva laži, obmane, nemorala, hedonizma. Je li to stvarnost leluja ili su
Harpije i Irida zamijenile mjesta?
Narod još stenje, malo „grinta" ,trpi. Do kada? Koliko još do stanja opresivnog onirizma?Lik, a pogotovo (ne)djela mnogih naših „autoriteta", tih kralja Mida, srozao je autoritet države Hrvatske (zakonodavni, sudski, izvršni) na konture i poziciju krave muzare. Mitski Levijatan? Ciljano dozirana moralna hipokrizija političku retoriku čini dvolično lažljivom. U ime općeg (fil. nazor univerzalizma) ljudstva i bratstva nastupaju posebni, osobni interesi. Također i amoralni familizam. Rusticusi i mediokriteti vode kolo. Imperativ odgovornosti i dužnosti-šutnuti su u kut kao stari krpaš. Humanitarnost, etika i humanitet su u međusobnom konfliktu. Idealno okružje za bujanje i etabliranje carstva laži, obmane, nemorala, hedonizma. Je li to stvarnost leluja ili su
Harpije i Irida zamijenile mjesta?
Narod još stenje, malo „grinta" ,trpi. Do kada? Koliko još do stanja opresivnog onirizma?
Lijepa Naša postade novovjeka Sumerija
Ne smijemo zaboraviti niti 'velike
zasluge' nekih 'hrvatskih' medija i osobito njihovih gonzožurnalista,
koji izdašno dolijevaju benzin na vatru. Pogotovo tu prednjače
sveznadari,"gorostasi" duha i pera, bukači, zmije iz 'poskokove drage' i
bratija im, domaći i 'uvozni'. Dalekovidnice im već pušu za vratom.
Nema potrebe spominjati 'omiljene' im teme! Sadističkom nerazboritošću
drsko kljaštre sve što 'im' nije po volji. Ili imaju zadatak pa ga
'rješavaju', odrađuju? Stoje li iza toga i neke škude?
Vrijeme prolazi, problemi ostaju. Tko će
ih riješiti? Znamo tko plaća sve račune. Narod (raja). A, nedavno, pred
izbore, obećanja, obećanj! A zauzeše fotelju, usidriše se, pa deru do
kostiju. "Harač rajo, harač", riče". Više biča,manje zobi.
Rastrgoše, počupaše, podijeliše. Dakako, među sobom. "A za haljine moje baciše kocke."
Ante Luetić, dipl.iur
Nema komentara:
Objavi komentar