PROLJETNI DRIJEMOVAC

         Na početku još jednog životnog ciklusa prirode vodim vas na stanište jedne prekrasne proljetnice, koja iako nije karakteristična samo za naš kraj, ipak je na određeni način osebujno obilježje demerske i stupničke šume. Riječ je o zvončiću ili proljetnom drijemovcu (Leucojum vernum L.), proljetnici koju smo kao djeca pogrešno zvali visibabom, budući da kod nas „pravih“ visibaba nema, a naši nam stari uglavnom nisu znali objasniti razliku između ove dvije biljke.

         Drijemovac nije samo vjesnik proljeća koji nas impresionira svojom ljepotom, cvijet ove proljetnice odlikuje se i prekrasnim mirisom koji  uvijek iznova priziva sjećanja na bezbrižno  djetinjstvo. A to bi sjećanje bilo nepotpuno kada  ne bi sadržavalo slike demerskih polja i krčevina, posebice predjela zvanog Rakita (prema vrsti vrbe) koji bi svakog proljeća nanovo pobijelio od cvjetova mora zvončića. Danas, kada su se mnoge slike i krajobrazi promijenili, Rakita sa svojim zvončekima kao da nas vraća u neko drugo, prošlo, vrijeme, u kojemu više nismo sigurni jeli to prošlost ili sadašnjost. A sve dok budu postajale ovakve slike nepromijenjenog  trajanja, i naša će opstojnost biti neupitna.

         Zato je proljetni drijemovac kao osjetljiva svojta opravdano uvršten među zaštićene biljke, čije je branje i prodaja moguća samo prema strogo propisanim zakonskom uvjetima.

         Osim kod nas proljetni drijemovac rasprostranjen je diljem srednje Europe te na Pirinejskom poluotoku. Preferira svježa, hranjiva, neutralna do blago kisela, humusna ili rastresita ilovasto-glinena tla, a stanište su mu listopadne šume i šikare, poplavne šume, krčevine i livade. Ime drijemovac dolazi od njegove pognute cvjetne glavice koja se nalazi na stabljici bez lista, smještenoj između 3-4 uska tamnozelena lista. Proljetni drijemovac je lukovičasta biljka iz porodice sunovrata koja  naraste  15 – 2o cm, dok je njegov ljetni srodnik (L. aestivum) visok i do  60cm . Zvončić se od visibabe razlikuje po zvonolikom cvijetu kod kojega su svi listići iste dužine i svi imaju na vrhu karakterističnu zelenožutu pjegu. Dugoljasti listovi drijemovca su nešto širi od listova visibabe.

         Dolazak do staništa drijemovca na našem području nije baš jednostavan, bolje reći u ovo je doba tamo moguće doći jedino pješice, i to u visokim gumenim čizmama jer valja pregaziti močvarno područje koje okružuje postojbinu naših zvončeka. Ako se ipak potrudite doći do tamo vodite računa kako je riječ o zaštićenoj vrsti, a stvarno nema potrebe brati cijele rukoveti: želite li neku posebnu osobu obradovati biti će dovoljno nekoliko cvijetova. Potrudite li se pak posaditi  dvije – tri lukovice u vašem vrtu za kratko vrijeme one će se toliko razmnožiti da će te zvončića imati više nego što je dovoljno za vaše potrebe.