Zasigurno bi
bilo jako teško pronaći podatke o tome kakvi su vremenski uvjeti bili na
Demerju tijekom siječnja 1913. godine. Možda je isto kao i danas padao snijeg,
možda ga uopće nije bilo, ili je možda bila ciča zima, baš onako žestoka kakve
znamo iz priča naših starih… Izvjesno je
kako sedamdeset i dvoje demerskih đaka te
davne 1913. nije puno marilo za
vremenske uvjete, budući da im je pažnju plijenila velika novost: drugo
polugodište šk.god.1912./13. započeli su u novoj
školskoj zgradi!
I to u
kakvoj zgradi! Novoizgrađena škola bila je tada najveća zgrada u selu, te je
onako svježe obojana, prekrivena crvenim crijepom i s ogromnim prozorima,
jamačno izazivala strahopoštovanje, i to ne samo među djecom. I odrasli se
priprosti težački puk divio novoj školi, čijoj su izgradnji i sami puno
pridonijeli, kako ustupanjem zemljišta koje je navodno poklonio netko iz loze
Lukšića, tako i fizičkim radom. Sjećam se tako i jedne priče iz mog djetinjstva
prema kojoj je prilikom gradnje škole netko poginuo, ali je priča nažalost kao
i mnogi drugi podaci iz seoske povijesti pala u zaborav.
Po
otvorenju, Nižu pučku školu, kako
se škola tada zvala, pohađalo je 72 malih Demerčica i Demeraca, razvrstanih u
pet godišta, a evo koje su predmete tada morali savladati:
1. Ćudoredno vladanje
2. Nauka vjere
3. Hrvatski ili srpski jezik
4. Računstvo i geometrija (oblikoslovlje) s crtanjem
5. Stvarna obuka
6. Krasnopis
7. Risanje (crtanje) slobodno
8. Pjevanje (svjetovno i crkveno)
9. Gimnastika
Tako je to
bilo prije točno stotinu godina. Preživjela je naša školica od tada lijepe i
teške godine, promjene država i sistema, ratove i prirodne nedaće, a ne tako
davno i pokušaje zatvaranja. Veći dio svog postojanja, sve do izgradnje Mjesnog
doma, bila je i jedina javna zgrada u selu u kojoj su se odvijale sve društvene
aktivnosti.
Zajedno s
državama i svjetonazorima mijenjala su se školska gradiva i programi, učitelji
i učiteljice, smjenjivale se generacije učenika, a jedina konstanta su bila
kombinirana odjeljenja, poradi kojih su nam školu u nekoliko navrata htjeli zatvoriti.
Ali živi i traje naša školica, iako na
početku njenog drugog stoljeća neki kao da je se srame, pa su zaboravili na
njezin rođendan…
Ranije objavljeno o demerskoj školi (kliknite na
poveznice):
3 komentara:
Hm... Malo je čudno ovo "hrvatski ili srpski jezik" u to austro-ugarsko vrijeme, a opet - tad je u Hrvatskoj na vlasti bila Hrvatsko-srpska koalicija (sa Svetozarom Pribičevićem kao dominantnom osobom) pa...
Baš su zanimljivi i lijepi ti stari nazivi pojedinih predmeta. Nego, kaj nije već tad bilo zdravstvenog odgoja u kurikulumu? Meni se čini da je, he he.
Šteta kaj se nema više podataka o gradnji škole i njenom radu i postojanju. Ajd hvala Bogu da su donekle ostali sačuvani školski dnevnici.
Što se tiče ovog navodnog poginulog pri gradnji škole, ak je Demerec, budemo vidjeli jel kaj piše u tome u crkvenoj matici umrlih.
Sve one koji se misle kandidirati za mjesta u Vijeću mjesnog odbora Demerje na predstojećim izborima, pozivam da imaju u vidu ovogodišnje obilježavanje stotog rođendana naše demerske pučke škole.
Čestitke demerskoj školi i svima onima koji su je gradili u njoj radili i do danas se trudili da se ista ne zatvori. Eto je i danas nakon sto godina stoji na ponos i diku svih. Lijepo je znati da se netko prije sto godina potrudio kako bi demerčice i demerci dobili znanje, a ako znamo da je znanje osnova svega onda je to bila ogromna stvar tada a i danas je. Trebamo znati da se zatvaraju škole u centru Zagreba, jer nemaju đaka, pa ovim putem pozivam mlade demerčice i demerce neka se pobrinu da se u Demerju to ne dogodi. Se razmemo ...
Iako bih se po ovom pitanju trebao pokriti po ušima, ne mogu a da ne prokomentiram demografska kretanja u Demerju. Naime primjedba LO 8 je više nego na mjestu, jer iako po zadnjem popisu stanovništva Demerje ima najviše stanovnika od kada se rade popisi, stvarna situacija je puno drugačija. Današnji broj stanovnika sačinjavaju i naši novopridošli sumještani, a kad bi se brojali samo starosjedioci brojno stanje Demeraca bilo bi više nego poražavajuće tj. negdje na razini iz 1869.god. (473 žitelja), čak možda i manje! To znači da opstojnost sela možemo zahvaliti isključivo naseljavanju koje će i ubuduće biti presudno za brojnost populacije.
Objavi komentar